JESI LI SRETAN?

 

SREĆA SE MOŽE ZAMISLITI

Postoji niz stvari u životu koji nas čine ZADOVOLJNIM, ili se SJEĆAMO KAKO SMO BILI SRETNI KADA SMO IH UŽIVALI: Božić, radosti, igranja, druženja, prijatelji,... Tako nas PROŠLOST PODSJEĆA NA SREĆU KOJU SMO IMALI.

Jednako, neke stvari koje SE NISU DOGODILE, također u nama pobuđuju osjećaj sreće: neko putovanje koje se iščekuje, rođendan, utakmica,... Paradoks u tom sjećanju leži u činjenici da se kod nekih BUDUĆIH STVARI koje radosno iščekujemo dogodi kako pri realizaciji JEDVA ČEKAMO DA SE ZAVRŠE. Primjerice putovanje koje koje smo silno željeli sada nas umara i jedva se čekamo vratiti kući. Unatoč svemu, nakon nekog vremena, SJEĆAMO SE PUTOVANJA, ALI NE I TE RADOSTI POVRATKA. Sjećamo se želje za putovanjem, a ne povratka.

 

Ono što je čudno jest kada se ostvari želja, UVIDIMO KAKO NISMO POTPUNO SRETNI. Tako se nakon ostvarenja želja nekada počnjemo pretjerano brinuti (kao bogataš za svoje bogatstvo) ili se razočaramo u ljude (kao zaljubljenik koji shvati da osoba nije onakva kakvom je zamišljao). POSTOJE STVARI KOJE NAS UNUTAR NAŠIH DOBRIH ŽELJA RAZOČARAVAJU, i unatoč očekivanoj sreći postanemo ubrzo ili CINICI ili VJERNICI.

 

Cinik je onaj koji nastoji iz svega izvući NAJVEĆU KORIST premda se gnuša od svega. Vjernik naprotiv NASTAVLJA POTRAGU ZA SREĆOM KROZ ŽIVOT UNATOČ RAZOČARANJIMA jer shvati kako će na njih naići u svemu što radi.

 

SREĆA NE LEŽI U ZADOVOLJSTVIMA

Cinici koji pokušavaju kupiti ono što žele, koji misle kako se sreća može platiti, nabaviti,... zapravo NE TRAŽE SREĆU, već RAZOČARANI U SVOJE POTRAGE ZA SREĆOM TRAŽE BRZA ZADOVOLJSTVA. U svemu nastoje dobiti zadovoljstvo na brz način i pri tom se brzo razočaraju, jer ZADOVOLJSTVO IMA GRANICE, i traje koliko traje. Kada se prijeđe ta granica zadovoljstvo prestaje i traži se dodatna količina zadovoljstva: pijanac traži još alkohola, narkoman još droge, bogataš još bogatstva, veleposjednik još posjeda, zavodnik još žena, slavan još slave,... i nikad im nije dovoljno.

 

CINIK POKUŠAVA IZBJEĆI RAZOČARANJA nastojeći naći rješenje da se PROBLEM ZAOBIĐE, da nas razočaranja mimoiđe, pa često stavlja sebe u STAKLENO ZVONO pokušavajući se zaštiti OD SVIJETA, od života. Taj ne shvaća kako su UŽITCI VEĆI U IŠČEKIVANJU NEGO U OSTVARENJU. Tako sve ljubavne pjesme govore o SREĆI KOJA SE ČEKA i to IŠČEKIVANJE donosi SJEĆANJE NA NEKU SREĆU preko stvari u ovom svijetu, ali ta sreća nikada ne USREĆUJE, već samo ZADOVOLJAVA. Pa kada se ne nađe sreća, pokušava se uvećati zadovoljstvo i stalno se ŽUDI ZA NEČIM, za jednim nedostignutim idealom koji će nas zadovoljiti: DA MI JE BITI OVO, DA MI JE NAPRAVITI ONO,.... i to se zadovoljstvo IŠČEKUJE i u tom iščekivanju NALAZI SE VEĆE ZADOVOLJSTVO NEGO U REALIZACIJI KOJA RAZOČARAVA.

 

Ovakvi su ljudi u pravilu uvijek S NEČIM NEZADOVOLJNI U ŽIVOTU, jer djeluju sami sebi neostvareni. Zadovoljstvo dođe i prođe, a sreća se ne dostigne. Ne shvaćaju kako je život samo jedan PUT PREMA SREĆI ako se ispravno trasira ODGOJEM, i taj put donosi puno problema, a nekada malo zadovoljstva. To pak ne znači da osoba nije sretna, jer sreća ne ovisi o količini i intezitetu zadovoljstva koje brzo nestaje.

 

Zato, vječno nezadovoljni, to zadovoljstvo pokušavaju naći u svemu i svačemu. Postaju tako AKTIVISTI KOJI TRAGAJU ZA NEČIM, A SAMI POJMA NEMAJU ŠTO ZAPRAVO TRAŽE.

 

Ovakvi stavovi se PRENOSE ODGOJEM NA DJECU, pa roditelji ovakvih životnih usmjerenja, često djecu odgajaju KUPOVANJEM NJIHOVE NAKLONOSTI, ili misle kako će, vodeći se svojim životnim iskustvom, od djece napraviti ljude samo ako im daju jednu EDUKACIJU koja obuhvaća razne stvari, pa djecu tjeraju na učenje jezika, sviranje glazbala, na pjevanja, športove, razne hobije,... Problem nastaje kada se isti obrazac odgoja primjenjuje i u školi, pa se djeci UVEĆAVAJU OBAVEZE, a zapravo se nastavnicima time olakšava posao koji postaje potpuno besmisleno TOVARENJE NOVIH OBAVEZA, A ZA POUKU SE NEMA DOVOLJNO VREMENA PRI TOM.

 

U ovakvim okolnostima, DJECA SE NEMAJU KADA POIGRATI, NEMAJU SE KADA DRUŽITI, NJIHOVA DRUŽENJA POSTAJU VIRTUALNA, jedino im zadovoljstvo predstavlja mala “kutijica” preko koje mogu komunicirati BEZBOLNO sa svima. Ako ih netko razočara, jednostavno će ga izbrisati sa liste u imeniku i neće mu se javljati. Ovako djeca polako postaju DJECA BEZ OSMJEHA I RADOSNOG DJETINJSTVA, DJECA OBAVEZA, DJECA KOJU SE TJERA DA BUDU IZVRSNI,...  Zapravo, od djece se polako stvaraju frustrirani i tužni ljudi koji nisu imali pravo djetinjstvo ni radosti u njemu.

 

LOGIKA SREĆE: PRIHVAĆANJE ŽIVOTA OBJERUČKE

 Vjernik ima drugačiju logiku: shvaća razliku između idealnog i stvarnog. Ono ZAMIŠLJENO, ono što je u prostoru želja i idealnog, ne isključuje PROBLEME I RAZOČARANJA. ALI NE POSTAJEŠ CINIK zbog toga, ne tražiš više od života u zadovoljstvu ili u nečem što možeš kupiti. Nastojiš izbjeći situacije koje te mogu uvesti u probleme, ALI NE BJEŽIŠ OD ŽIVOTA i NE KUPUJEŠ ŽIVOT TRAŽEĆI NEKI IDEAL, VEĆ PRIHVAĆAŠ STVARI KAKVE JESU I ŽIVIŠ TAKO DA TI SAM (UZ BOŽJU POMOĆ) MIJENJAŠ SVE. NE RAZOČARAVŠ SE U ŽIVOT, premda ti donosi probleme, već ga ŽIVIŠ PUNIM PLUĆIMA, jer upravo u takvom životu postoji trag koji te vodi prema IDEALU, prema Bogu. Upravo taj život koji nije idealan, nas VODI PREMA BOGU.

 

VJERNIK S OBJE NOGE STOJI NA ZEMLJI, ALI SANJARI O NEBU. Čezne za Idealnim, ali se ne razočarava životom, već ga ŽIVI TAKAV KAKAV JEST. Ne miri se, već nastoji poboljšati stvari na pravi način, ne kupuje život i ljude, NE TRAŽI NI SREĆU, NI IDEAL U STVARIMA KOJE SE MOŽDA NIKADA NEĆE DOGODITI, VEĆ SE POSVEĆUJE ŽIVOTU U KOJEM JEST, KOJEG ŽIVI I ŽIVI GA STRASTVENO.

 

Prepoznaje Ideal- Boga u životu koji živi, ali ga sada nikada ne može dohvatiti i zna kako je to što ga tek čeka na kraju puta. To vjernik ZNA I ZATO JE ZADOVOLJAN SA ŽIVOTOM. Zadovoljan je životom JER ŽIVI. Kada biste upitali Sunce je li sretno, ono bi vam reklo da je zadovoljno dokle SIJA. Tako, kada biste upitali VJERNIKA JE LI SRETAN, on bi vam trebao kazati kako je ZADOVOLJAN SA SVOJIM ŽIVOTOM. OVO ZADOVOLJSTVO SVOJIM ŽIVOTOM DRUGAČIJE JE OD ONOG KOJEG TRAŽE CINICI, oni koji traže neostvarive ideale i kupuju zadovoljstvo, a ne žive ga jer su stalno razočarani nečim.

 

SAMO LJUBAV USREĆUJE ČOVJEKA

 Što je to što bi vjernika trebalo usrećivati u životu? To nisu ni stvari ni ljudi, već nešto što doista jest IDEALNO I ŠTO NAS BOGU- IDEALU VODI. Onaj koji zna PRIHVATITI ŽIVOT sa svim njegovim razočaranjima, taj ZNA ŠTO JE LJUBAV i ne brka ljubav i zadovoljstvo. Takav čovjek jednako ZNA KAKO SE SAMO U LJUBAVI PRONALAZI SREĆA, a na ljubav ponekad treba čekati da dođe. Nekada trebaš čekati da ti se vrati, a nekada čekati da ona tebe pronađe. I dok se to ne dogodi, ti ŽIVIŠ TRAŽEĆI LJUBAV U SVIMA I U SVEMU. Ne samo u jednom čovjeku, već u svim ljudima; ne samo u jednoj stvari, već u svakom poslu i u svim stvarima.

 

Tako se postaje ZADOVOLJAN SA SOVJIM ŽIVOTOM, a ČOVJEK ZADOVOLJAN SVOJIM ŽIVOTOM LAKO PRONALAZI BOGA U SVEMU. Kada je stvorio čovjeka, BOG MU JE DAO JEDNO SRCE KOJE ČEZNE ZA LJUBAVLJU. Vidio je Bog kako je to SRCE LJUDSKO DOBRO I LIJEPO i zadržao je KOMADIĆ TOG SRCA U SEBI, jer je HTIO DA GA ČOVJEK ZAUVIJEK TRAŽI I DA U ŠTO GOD POGLEDA ČEZNE ZA BOGOM U KOJEM SE NALAZI KOMADIĆ NAŠEG SRCA.

 

Taj komadić srca kojeg tražimo, jest DIO SEBE KOJEG TRAŽIMO U OVOM ŽIVOTU i pokušavamo SEBE PRONAĆI U NEKIM ZANIMANJIMA, POSLOVIMA, HOBIJIMA, LJUDIMA,..... Kada “SE PRONAĐEMO” onda osjetimo blizinu one sreće za kojom čeznemo. Ali u NIČEMU NE PRONAĐEMO TAJ KOMADIĆ SRCA U OVOM SVIJETU, jer ono leži u Bogu. Pa taj “osjećaj sreće” brzo prođe i potragu nastavljamo dalje.

 

ŽIVJETI STRASTVENO ŽIVOT SVIM SVOJIM SRCEM

 Ovo što živimo, živimo s “OSTATKOM SRCA”. ONAJ NAJBOLJI DIO JE KOD BOGA i u svemu što radimo (AKO SMO ISKRENI) uvijek pokušavamo SVIM SRCEM LJUBITI DRUGOGA, UČINITI SVIM SRCEM NEŠTO DOBRO.

 

NO NAŠE SRCE NIJE CIJELO U NAMA, jedan je dio u Bogu. Stoga, onaj koji želi živjeti život SVIM SRCEM, STRASTVENO, PRIHVAĆAJUĆI SVE KAKO TREBA, a to je moguće samo ako zna PRIHVATITI I DOBRO I ZLO, MORA NAJPRIJE DOĆI DO BOGA KAKO BI SVIM SRCEM SHVATIO KOLIKO JE ŽIVOT LIJEP, KOLIKO JE ŽIVOT DOBAR I KAKO NAS TAJ ŽIVOT U SVEMU ( U DOBRU I U RAZOČARANJIMA) VODI PREMA BOGU.

 

Zadatak odgoja roditelja- vjernika, baš kao i nas svećenika, jer NAUČITI DJECU DA DOĐU DO BOGA kako bi ŽIVJELI STRASTVENO, I SVE RADILI NEPODIJELJENA SRCA: sa svim srcem radili svoje poslove, i sa svim srcem prilazili ljudima.

 

To traženje Boga u ovom životu se NE MOŽE NAUČITI NAPAMET. Mora se POKAZATI I PRENIJETI NA DJECU SVOJIM PRIMJEROM. Stoga, POGLEDAJMO NAJPRIJE U SVOJE SRCE kako bismo naučili djecu da ŽIVE PO SRCU, jer samo onaj koji PO SRCU ŽIVI, TRAŽI KOMADIĆ SRCA KOJI MU NEDOSTAJE, a kako je taj komadić u Bogu, onda takav prije ili kasnije do Boga i dođe.

 

TO SRCE TREBA ODGOJITI DA U SVIJETU PRONALAZE ONO ŠTO JE DOBRO I LIJEPO, DA NE TRAŽE VIŠE OD ŽIVOTA, DA NE MISLE KAKO SE SVE MOŽE KUPITI, jer ljubav i sreću kupiti nikada neće i stalno će biti razočarani.

Naučite djecu da SVIM SRCEM ŽIVE OVAJ ŽIVOT i tako ćete ih naučiti da TRAŽE BOGA. Živjet će tako da ne bježe od života, da se ne povlače pred problemima, da uspiju u životu pronalaziti put prema sreći, A TO JE UVIJEK PUT PREMA BOGU.

 

SRCE PRONALAZI LJUBAV- SRCE PRONALAZI BOGA

Ključ odgoja za Boga jest NAUČITI DIJETE ŠTO JE LJUBAV. Naučiti ga da se ispravno odnosi prema bližnjima, prema svijetu u kojem živi. Tako ćete dijete poučiti kako LJUBAV NIJE SAMO ONO ŠTO TI SE SVIĐA. Netko ti se može NE SVIĐATI, ali ipak ga možeš VOLJETI, jer LJUBAV NADILAZI NEKE NAŠE NEGATIVNE EMOCIJE. Sjetite se kako I DIO SRCA DRUGOG ČOVJEKA STOJI U BOGU, i njega Bog želi k sebi dovesti i možda je i taj čovjek moj put k Bogu.

Tražimo li komadić svog srca koje je u Bogu, i dođemo do čovjeka koji nam se ne sviđa, ali je našao put prema sreći, prema istom komadiću srca koje je, kao i naše u Bogu, tada možemo PREKO TOG ČOVJEK DOĆI DO BOGA. Možemo slijediti dobre primjere u životu i doći do Boga. Upravo tu leži tajna dobra roditeljskog odgoja: PRIMJER KOJI SE DAJE DJECI. Djeca ne razumiju uvijek ono što tražite od njih, a često im se to ne sviđa. Ali to ne znači da neće shvatiti kada budu dovoljno zreli za to. Stoga, NE UGAĐAJTE DJECI, VEĆ IH ISPRAVNIM ŽIVOTOM upravite Bogu.

Tako ćete ih poučiti kako moramo VOLJETI ONE KOJI NAM SE NE DOPADAJU, JEDNAKO KAO I ONE KOJI NAS NE VOLE ili im se ne sviđamo. Poučit ćete ih tako kako NADILAZITI SVOJE EMOCIJE DA BI VOLJELI, a to se nadilazi samo DOBROTOM I LJUBAZNOŠĆU, jednom ISKRENOM PRISTOJNOŠĆU.

 

Pouku ćete nastaviti tako da ih naučite kako LJUBAV NIJE SAMO ČINJENJE DOBRIH DJELA. Često učinimo nekome dobro djelo koga nikada u životu ne vidimo, ALI KADA SE VRATIMO KUĆI NASTAVIMO ŽIVJETI NEUREDNO. Shvatimo kako ljubav nije neki sentimentalni trenutak koji nas potakne da činimo dobro, jer TREBA ČINITI DOBRO SVIMA, ALI NAJPRIJE TREBA ČINITI DOBRO U SVOJOJ NAJBLIŽOJ OKOLINI. Mnogi izvan kuće funkcioniraju kao najbolji ljudi na svijetu, ali u kući su toliko kaotični da nitko s njima ne može živjeti. To nije ljubav, JER NE ČINI DOBRO NAJBLIŽIMA.

 

LJUBAV JE NAVIKA UKORIJENJENA U ČOVJEKU

Ljubav je NAVIKA ukorijenjena u duši čovjeka, A NE NEKA SPORADIČNA PROVALA OSJEĆAJA. Ljubav nije nešto prolazno, nije neko zadovoljstvo kojeg se sjećamo; LJUBAV JE ŽIVOT USMJEREN TRAJANJU, VJEČNOSTI. Je li pijanist onaj koji tu i tamo udari pravu notu ili je to onaj koji SVIRA STALNO KAKO TREBA? Takva je i ljubav: TRAJNO!

 

LJUBAV je ODNOS koji SE VIDI JE PO ODNOSU PREMA BLIŽNJIMA, A TAJ ODNOS SE PRESLIKAVA NA BOGA: bližnji su i moji ukućani, ali i svi ljudi koji imaju potrebu za mojom dobrotom. Ta LJUBAV PREMA BLIŽNJIMA JE KAO SJEME KOJE POSIJETE U SRCE SVOJE DJECE i TO SJEME TREBA UZRASTI AKO STE IH DOBRO ODGOJILI I POLAKO ĆE PREKO ŽIVOTA RASTI DO NEBA I PRONAĆI BOGA.

 

U tom smislu PRIČEST nemojte gledati samo kao na sakrament onako kako to uobičajeno činimo. To nije samo nešto što možete ili ne možete primiti. Pričest je izraz ŽELJE BOGA DA VAS PRIBLIŽI K SEBI, jer onaj koji je UZEO KOMADIĆ VAŠEG SRCA K SEBI KAKO BISTE TRAŽILI TAJ KOMADIĆ SRCA U ŽIVOTU I DOŠLI DO NJEGA, daje VAMA U PRIČESTI KOMADIĆ SVOGA SRCA i AKO ŽIVITE ČESTITO, AKO ŽELITE SVIM SRCEM ŽIVJETI ISPRAVNO, AKO ŽELITE SVIM SRCE TRAŽITI LJUBAV U ŽIVOTU, onda će vam TAJ KOMADIĆ BOŽJEG SRCA pomagati u tome. Donijet će vam jednu Božansku pomoć da ono SJEME LJUBAVI RASTE U VAMA TAKO DA JEDNOG DANA PRONAĐETE SVU SREĆU SVOGA ŽIVOTA i I DA JE PRONAĐETE U BOGU.