4_VAZMENA NEDJELJA_C_2019

 

 

 

Iv 10, 27-30

 

U ono vrijeme: Reče Isus:

 

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

 

 

 

ISUS KAO MODEL DOBROG PASTIRA

 

Između svih titula koje dodjeljujemo Isusu jest i ona DOBOROG PASTIRA. Često se srećemo sa slikom PASTIRA KOJI NOSI OVCU NA SVOJIM LEĐIMA. To je ranokršćanski prikaz ISUSA koji se BRINE ZA SVAKU OD OVACA KOJE SU MU POVJERENE, i kada neka od njih odluta, VRAĆA JE U STADO.

 

Taj PASTIR (grč. poimén) ŠTITI I ČUVA SVOJE STADO, daje mu HRANU, vodeći ga kroz život tako da dođe na PAŠNJAKE VJEČNOG ŽIVOTA. U tom smislu, SLIJEDITI PASTIRA, za članove stada znači ŽIVOT, vječni život. Uloga pastira tako u sebi nosi sliku SPASENJA koje dolazi po pastiru koji brani i hrani svoje stado, ali i SOLIDARNOSTI S GRIJEŠNICIMA I SIROMASIMA.

 

Ovaj izraz DOBRI (hebr.- tób) odnosi se prije svega na BOGA. Ta DOBROTA, nije samo ona kojom se Bog predstavlja u svemu stvorenome, već se vidi u odnosu prema GREŠNICIMA. U Psalmu 27,13 se veli : “DOĐITE I VIDITE KAKO JE DOBAR GOSPODIN!” Ovo je izravan poziv svima, a posebno čovjeku OPTEREĆENU GRIJEHOM da priđe Bogu koji je DOBAR i koji je spreman iskazati svoje MILOSRĐE SVAKOME KOJI TU LJUBAV MILOSRDNU ŽELI PRIMITI. Bog želi OBNOVITI sve ono što je stvaranjem utisnuo u čovjeka: istu onu dobrotu koja je ODJSAJA BOŽJE DOBROTE U ČOVJEKU (tób me'od).

 

U tom smislu, Isus se uvijek zauzima za griješnike. Zauzima se za OVCE KOJE SU ODLUTALE OD STADA. To ne nailazi uvijek na odobravanje, ali upravo takav stav prema GREŠNICIMA daje nazrijeti što se nalazi u korijenu odnosa ISUSA- BOGA SPRAM ČOVJEKA. Stav koji pretpostavlja OPRAŠTANJE I NADOKNAĐIVANJE ŠTETE GRIJEHA OTKRIVA VELIKU BOŽJU LJUBAV: “A slijedili su ga 16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« 17Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«” (Mk 2,17).

 

 

 

ULOGA PASTIRA SE PRENOSI NA DRUGE

 

Od početka, od stvaranja, Bog ulogu pastira cijele kreacije prenosi na čovjeka. Čovjek je taj koji bi trebao cijelu STVARNOST upravljati Bogu. Kao DOBRI PASTIR, treba sve RADITI TAKO DA BUDE DOBRO, te u svemu stvorenome, OBNAVLJATI ONO ŠTO DOBRI PASTIR OBNAVLJA U SVAKOM ČOVJEKU: SJAJ I VELIČINU BOŽJEG DODIRA U SVIJETU.

 

Tako, čovjek koji bi trebao biti dobri pastir svijeta, treba paziti da SVE ŠTO RADI U SVIJETU BUDE KOLIKO DOBRO, TOLIKO I LIJEPO I KORISNO SVIMA. Ta LJEPOTA ushićuje i RADUJE ČOVJEKA, jer kao POPUT BOGA, i čovjek SVU DOBROTU PERCIPIRA PRIJE SVEGA PO LJEPOTI URADKA. I kada VIDI DA JE DOBRO, BIVA SRETAN I ZADOVOLJAN. Stoga, nerijetko u grčkim prikazimo Dobrog Pastira, nalazimo i na pridjev LIJEPI (kalos) koji se poistovjećuje sa DOBRIM, JER DOBRO I LIJEPO IDU ZAJEDNO i nikada jedno bez drugoga.

 

Tako je u slikama Sveto Pismo često upozoravala na potrebu da ČOVJEK BUDE DOBRI PASTIR U SVIJETU. Pronalazimo modele u Abelu, Davidu, Mojsiju, Elizeju,... Mnogi od tih likova preuzeli su ulogu PASTIRA IZRAELSKOG NARODA potaknuti DUHOM BOŽJIM. Tu su ulogu preuzimali onda kada bi STADO ZALUTALO ili bi ono VLADARI, postali poput ZLIH PASTIRA KOJI NE MARE ZA POVJERENO IM STADO. Zanemaren od svojih vladara, narod bi često ODLUTAO U POGANSTVO, a pastiri od Boga nadahnuti vraćali bi ih na pravi put prema vječnosti.

 

 

 

PASTIR DOBRI U ZAJEDNICI VJERNIKA

 

Kako je god Bog predvidio da se u svijetu dignu ljudi koji će voditi druge kroz život, tako je predvidio i u zajednici vjernika. Sjećamo se epizode na kraju Isusova druženja s učenicima kada PETRU PREDAJE SLUŽBU PASTIRA: “»Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«” (Iv 21,17-19)

 

Isus tri puta pita Petra za LJUBAV, i svaki put mu predaje službu pastira nad svojom braćom. Na kraju mu poručuje kako će ZBOG TE LJUBAVI PREMA ISUSU I PREMA BLIŽNJIMA ODBACITI I SVOJ ŽIVOT, napustiti sigurnost svoga doma i poći tamo gdje je to STADU POTREBNO. To je drugačiji način da ŽRTOVATI SEBE. I to je prva odlika pastira: spreman je DATI SVOJ ŽIVOT, ODUSTATI OD SVOG ŽIVOTA RADI SVOGA STADA. Stoga Isus jednom prigodom SEBE predstavlja modelom za život pastira: “11»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. (…) 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.” (Iv 10,11.14-15)

 

Isto se traži od PASTIRA koji PREUZIMA ODOGOVRNOST ZA STADO. Napustiti sebe, zaboraviti na svoje potrebe, žrtvovati sve od sebe, svoj život ako je to potrebno- to znači činiti isto što i Isus. Tako se LJUBAV stavlja na prvo mjesto u službi pastira, i ta se ljubav pokazuje svojom ŽRTVOM.

 

Sada nam se otvara novi prostor u razmišljanju o VOĐENJU ILI UPRAVLJANJU ZAJEDNICOM: upravljanje nekom zajednicom, pa tako i zajednicom vjernika, uvijek ide po autoritetu koji se PRENOSI, a upravlja se poput dobrog pastira, samo AKO SE UPRAVLJA VOĐEN LJUBAVLJU. Ova LJUBAV, nije pak dostatna ako se rezervira samo za DOBRE, već se mora iskazivati SVIMA, brigom za SVE DUŠE, kako one koje se ponašaju ISPRAVNO, TAKO I ONE KOJE GRIJEŠE. “Ljubiš li samo dobre učenike nikakvih zasluga nemaš, jer oni koje moraš nježno paziti su upravo oni koji su buntovni. Na rane se ne stavlja isto sredstvo koje je rane učinilo: stoga one nasilne pazi sa nježnom blagošću” (Sveti Ignacije Antiohijski, Poslanica svetom Polikarpu).

 

Ono što jedan pastir, upravitelj društva i zajednice treba imati na umu, jest da ono što radi treba biti UGODNO BOGU, A NE LJUDIMA. Nekada pastir treba uprozoravati OŠTRO I ODLUČNO kako bi ovce koje bi po sebi zalutale vratio u stado i na pravi put.

 

 

 

IZ DOBRA STADA IZLAZE DOBRI PASTIRI: SVAKI JE KRŠĆANIN I OVCA I PASTIR ISTOVREMENO

 

Kada je dijelio službe svojim nasljednicima, Gospodin je uvijek pazio da se NE IZGUBI I ONO TEMELJENO U SVAKOM SLUŽBENIKU: svaki je službenik NAJPRIJE OVCA, A ONDA TEK PASTIR: “Gospodin, ne po mojim zaslugama, već po svom neizmjernom milosrđu, želi da živim u ovom svijetu, ali i da obavljam neki pastoral. Stoga, potrebno je stalno pred očima imati dvije stvari i praviti razliku između njih: s jedne strane sam KRŠĆANIN, a s druge sam BISKUP. Kršćanin sam zbog mog vlastitog dobra, a biskupsku sam službu primio zbog vašeg dobra. Moram o svom kršćanstvu voditi računa radi svoga spasenja, a zbog biskupstva vodim računa o vašem” (Sveti Augustin, Govor 46 o pastirima).

 

Ovim riječima Augustin upozorava kako smo prije svega kršćani, te iz te stvarnosti da sam kršćanin izlazi SLUŽBA, ALI I OBAVEZA DA BUDEM PASTIR DRUGIMA, jer “milost Božja dolazi u pomoć SVAKOJ DUŠI, i svako stvorenje zahtijeva jednu konkretnu i osobnu pomoć. Duše se ne mogu pomagati u masama! Nije ispravno povrijediti dostojanstvo čovjeka i dostojanstvo djece Božje tako što nećemo priskočiti u pomoć osobno svakome na jedan ponizan način. To čine ono koji sebe shvaćaju SREDSTVIMA BOŽJE LJUBAVI KRISTA. Jer svaka je duša jedno čudesno blago; svaki je čovjek nezamjenjiv. Svaki pojedini čovjek VRIJEDI SVE KRVI KRISTOVE!” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Susret s Kristom, 80).

 

Ako se ŽELIMO ponašati kao DOBRI PASTIRI, onda ćemo BRINUTI JEDNI O DRUGIMA. Nećemo biti samo OVCE, VEĆ PASTIRI. Međusobna briga počiva na LJUBAVI. Ljubav pak OBVEZUJE: obvezuje. Drugim riječim, BITI DOBRI PASTIR U SVOM OKRUŽENJU OBAVEZA JE SVAKOG KRŠĆANINA.