Dj 1, 15-17.20-26

 

U one dane ustade Petar među braćom — a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša — i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onima što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus — počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas — treba da bude s nama svjedokom njegova uskrsnuća.« I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«

 

Onda baciše kocke, i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

 

 

 

Sveti Matija apostol

 

MATIJA U SVAKODNEVICI

 

O svetom Matiji apostolu, vjerojatno ima najmanje napisanog. Matije je potpuna nepoznanica, čovjek čiji život nema nikakva značaja, malen, tih, neprimjetan. Kada ga biraju, apostoli mole Boga da UČINI ODABIR PO SRCU: žele čovjeka ČISTA SRCA POTPUNO PREDANA BOGU. Nije bitan njegov status, njegovo zanimanje, zvanje, intelektualna razina, većih zanima njegovo SRCE, njegova LJUBAV PREMA BOGU.

 

Sve navedeno su razlozi zbog kojih u liku apostola Matije vidimo SAKKOG ČOVJEKA koji se po NIČEMU NE ISTIČE u svojoj sredini: koji ŽIVI TIHO, SKROMNO, OBAVLJAJUĆI SVOJE DUŽNOSTI REVNO I PONIZNO, te koji poput Matije PRIHVAĆA SVE ONO ŠTO MU BOG STAVLJA NA NJEGOV ŽIVOTNI PUT.

 

Matija je svaka majka koja brižno i kršćanski odgaja svoju djecu, svaki otac koji revno skrbi za svoju obitelj, svaki čovjek koji marljivo obavlja svoje svakodnevne dužnosti bez prigovaranja; koji radosno otvara srce svojim prijateljima i susjedima. Jednostavno, apostol Matija, SVAKI JE ONAJ KOJI SVOJE KRŠĆANSKO OPREDJELJENJE ŽIVI NORMALNO, ČESTITO I TIHO.

 

Apostol Matija svaka je osoba koja ČINI DOBRO ispitujući svoj NORMALAN STAV PREMA OBIČNOM RADU, prema POSLU kojeg obavlja. To je svaka osoba koja se iskreno trudi BITI PRAVEDNA prema svima, koja želi USREĆITI DRUGE, koja IMA RAZUMIJEVANJA ZA POTREBE DRUGIH, a sve to čini, u prvom redu IZ LJUBAVI PREMA BOGU. Svaki od nas koji ŽIVI ZAKONE BOŽJE LJUBAVI u svojoj svakodnevici jest apostol Matija.

 

 

 

ŽRTVOVATI POPUT KRISTA

 

Što to znači biti apostol u svojoj svakodnevici? Dakako, svatko će sada odgovoriti kako to znači živjeti kao kršćanin! Želim biti konkretniji. Uistinu to znači živjeti kao istinski kršćanin. To pak podrazumijeva SAGLEDAVATI SVOJE KONKRETNE ŽIVOTNE SITUACIJE SA NADNARAVNOG GLEDIŠTA! Razmišljati o tim situacijama onako kako bi to Krist radio, truditi se donositi odluke kakve bi Krist donosio. Apostol Matija pozvan je slijediti Krista, činiti isto što i Krist. Ako smo mi apostoli svoj svakodnevice, znači da i MI TREBAMO RADITI ISTO ŠTO I KRIST. Ili još konkretnije, to znači svaki dan preispitivati svoja stajališta i postupke kroz pitanje: ŠTO BI MISLIO I UČINIO KRIST DA JE NA MOM MJESTU?

 

Zaista, što bi Krist učinio da je na mom mjestu, da radi sada što i ja radim? Za dobiti pravi odgovor na ovo pitanje treba pogled upraviti prema KRIŽU! Krist na Križu PODNOSI ŽRTVU za nas, za naše DOBRO. Čini to iz LJUBAVI PREMA NAMA. Dakle, iz ljubavi prema nama Krist čini nešto dobro, a ČINITI DOBRO IZ LJUBAVI UVIJEK PODRAZUMIJEVA ŽRTVU. Upravo to bi Krist radio da je na mom mjestu.

 

Radimo li isto što i Krist u svome životu? Podnosimo li žrtve? Jesmo li spremni sebe žrtvovati za dobro drugih? Siguran sam kako većina ljudi to radi i bez da shvaća kako čini nešto što je i Krist radio. Majka i otac žrtvuju sebe, svoje vrijeme, svoj novac, svoje planove i neke svoje „gušte“ kako bi djeci priuštili dobar odgoj i sretno djetinjstvo. Ne podnose li onu žrtvu? Prijatelj prešuti prijatelju nekakvu neugodnu upadicu, ne napada ga, ne svađa se s njim iz prijateljske ljubavi. Ne čini li žrtvu? Vidimo da je život prepun situacija u kojima možemo ČINITI ISTO ŠTO I KRIST, podnositi ŽRTVU POPUT GOSPODINA ZA DOBRO DRUGIH, PODNOSITI ŽRTVU IZ LJUBAVI. To nije lako, ČINITI DOBRO IZ LJUBAVI NIJE LAKO i uvijek zahtijeva ŽRTVU. No tako raditi u svojoj svakodnevici znači zapravo identificirati se s Kristom, prinositi žrtvu poput Krista. Drugim riječima, preko tih malih svakodnevnih žrtava, mi možemo U ŽIVOT UNOSITI KRISTOVU ŽRTVU i preko te žrtve donositi ljudima Krista svojim primjerom; unijeti Krista u živote bližnjih.

 

 

 

MIJENJATI SVIJET POPUT KRISTA

 

Činiti isto što i Krist znači RADITI SVE ONOM ISTOM LJUBAVLJU KOJOM JE KRIST PODNIO ŽRTVU ZA NAS. Priznat ćemo, takve ljubavi mi nemamo. Ipak, tu nam Bog izlazi u susret i po KRŠTENJU NAM ULAZI U SRCE, U NAŠU DUŠU. Zapravo šalje nam Duha Svetoga, a Duh Sveti je LJUBAV. To je ona ista Ljubav kojom Bog Otac ljubi Sina Isusa Krista i kojom Sin ljubi Oca. Ta Ljubav, Duh Sveti je Kristov duh. Taj Duh u sebi nosi OTISAK SLIKE SINA BOŽJEGA i kada ulazi u naše srce UTISKUJE SLIKU KRISTA U NAS tako da postajemo SLIČNI ISUS KRISTU. Po tome postajemo SINOVI BOŽJI POPUT ISUSA, jer u sebi, u svojoj duši NOSIMO OTISAK SLIKE ISUSA po kojoj nas Bog Otac prepoznaje kao svoju DJECU. To je kao PEČAT KOJI NA SEBI IMA SLIKU KRISTA. Kada se taj Pečat utisne u nas po SAKRAMENTIMA, u nama OSTAJE SLIKA SA PEČATA- SLIKA ISUSA KRISTA- SLIKA SINA BOŽJEGA.

 

Primajući Duha Kristova možemo se nazvati KRISTONOSCIMA ILI KRŠĆANIMA- onima koji nose KRISTA U SEBI. Primamo DAR S NEBA i po tom daru postajemo sposobni u svom životu UISTINU PONAŠATI SE POPUT APOSTOLA ISUSA KRISTA- poput Matije.

 

Ponovo se pitamo što znači zapravo biti apostol svakodnevice, biti neznatni Matija? Jedan dio odgovora jest: ŽRTVOVATI POPUT KRISTA, podnositi ŽRTVE POPUT Krista u svojoj svakodnevici!

 

Za drugi dio odgovora opet svrćemo pogled na Križ! Kada je Gospodin podnio žrtvu na Križu, trajno je PROMIJENIO ŽIVOT I SVIJET! Apostol kada vjerno slijedi Krista čini isto: NAJVEŠĆUJUĆI RADOSNU VIJEST SVOJIM ŽIVOTOM, TRAJNO MIJENJA SVIJET U KOJEM ŽIVI. Mijenjati svijet znači ČINITI SVIJET I ŽIVOT TAKVIM DA JE U NJIMA LAKO PRONAĆI KRISTA. To znači KRISTIJANIZIRATI SVIJET, SUOBLIČITI ga Kristu. Kako?

 

Zar nismo rekli kako smo primili DUHA KRISTOVA I S NJIM OTISAK SINA BOŽJEG ISUSA KRISTA? Pa kada živimo NORMALNO, ČINIMO SVE DOBRO, IZ LJUBAVI, kada PODNOSIMO ŽRTVE, zar ne KRISTIJANIZIRAMO SVIJET SVOJIM ŽIVOTOM, zar time i mi ne OSTAVLJAMO PO SVOME ŽIVOTU OTISAK SLIKE ISUSA U SVIJETU?! Zar tako ne činimo svijet KRŠĆANSKIJIM?

 

Nemoj mi kazati kako ti NIŠTA NE MOŽEŠ PROMIJENITI jer si MALEN, BEZNAČAJAN. To NE PRIHVAĆAM. Prije svega jer NISI MALEN I BEZNAČAJAN. U sebi nosiš sliku Krista živoga, nosiš u sebi BOGA, Duha Svetoga. Bog te je UZDIGAO NA POSEBNO DOSTOJANSTVO- dostojanstvo DJECE BOŽJE. Nisi malen, nisi beznačajan. Bog te je izabrao poput Matije u svoju službu, a ta služba obavlja se u TVOJOJ OBITELJI, NA POSLU , S PRIJATELJIMA NA KAVI. GDJE GOD SE NAĐEŠ TI SI UVIJEK KRŠĆANIN. NIGDJE NISI LIŠEN TOG APOSTOLATA.

 

Razmišljati stoga o NESPOSOBNOSTI ZA APOSTOLAT za mene je NEPRIMJERENO. Držim to NEKRŠĆANSKOM KOMOCIJOM. To se zove OSREDNJOST i ona NIJE PRIMJERENA KRŠĆANIMA.

 

DAR DUHA SVETOGA daje ti takvu pomoć koja te čini sposobnim za IZVANREDNE STVARI. POZVAN SI NA IZVRSNOST. Biti izvrsna majka, biti fenomenalan otac, biti najbolji inženjer, natprosječan konobar, odlična prodavačica, super direktorica, krojačica… POZVAN SI BITI NAJBOLJI U SVEMU ŠTO RADIŠ, RADITI TO LJUBAVLJU DJETETA BOŽJEGA i na taj način UTISKIVATI SLIKU KRISTA U SVOJU SVAKODNEVICU. TAKO ĆEŠ MIJENJATI SVIJET POPUT KRISTA!

 

Ako si i dalje sumnjičav prema ovome, pozivam te da zamisliš ČAŠU VODE U KOJU UPADA ZRNO SOLI! To zrno soli NE MIJENJA NAOKO NIŠTA U VODI. Voda je i dalje pitka i nitko neće osjetiti to zrno soli. IPAK, VODA SE U SEBI PROMIJENILA: ZRNO SOLI PROMIJENILO JE KEMIJSKI SASTAV VODE. Premda i dalje pitka, ta voda više nije ista. Radeći LJUBAVLJU KRISTA SVE ŠTO RADIŠ, TI POSTAJEŠ ZRNO SOLI, MALO, NEPRIMJETNO, NEZNATNO, KOJE MIJENJA KEMISJKI SASTVA OVOGA SVIJETA. Sjeti se da ti nisi jedino zrno soli: svi kršćani su zrnja soli koja od svijeta imaju učiniti MORE KRISTOVE LJUBAVI.

 

Tako rade apostoli svakodnevice. Tako neznatne Matije mijenjaju svijet čineći ga boljim mjestom, čineći ga mjestom gdje je lako naći Krista. Podnoseći žrtvice svaki dan, trpeći nelagode poput Gospodina, te obavljajući svoje svakodnevne obaveze na najbolji mogući način kristijaniziraš svijet, suobličavaš ga Kristu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ps 113, 1-8

 

Pripjev:

 

Gospodin ga posadi s prvacima svoga naroda!

 

Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje! Blagoslovljeno ime Gospodnje sada i dovijeka! Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Gospodnje! Uzvišen je Gospodin nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju? Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.

 

 

 

Iv 15, 9-17

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

 

 

 

Gledajte u Krista. Činimo li tako shvatit ćemo kako je kršćanstvo puno više i razhličito od nekog moralnog sustava, jednog skupa preporuka i zakona. Kršćanstvo je DAR PRIJATELJSTVA koji traje cijeli život i prenosi se na smrt: Više vas ne zovem slugama (Iv 15,15) govori Gospodin svojima. Mi se oslanjamo na to prijateljstvo. Upravo stoga što je kršćanstvo više od moralnih zakona, što je to jedan dar prijateljstva, potrebno je napraviti mali odmak od devijacija u ponašanju svoga vremena” (Benedikt XVI, 08-09-2007). “Kako je veliko milosrđe našeg Stvoritelja! Ne zove nas ni slugama, već prijatlejima. Kako je veliko dostojanstvo čovjeka koji je Božji prijatelj” (Sveti Grgur Veliki, Homilija 27 o evanđeljima).

 

 

 

Kada kaže Isus “više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga”, zapravo nam iskazuje POVJERENJE koje može imati samo PRIJATELJ KOJI VOLI. Poučava nas kako je TEMELJ NAŠEG ODNOSA PRIJATELJSKA LJUBAV S BOGOM, te kako je LJUBAV JEDINI UVJET TOG PRIJATELJSTVA. “Kristova ljubav nije nekakav dobri osjećaj u odnosu sa bližnjima; ona se ne zaustavlja na užitku filantropije. Ljubav utisnuta od Boga u dušu, TRANSFORMIRA (preobražava) IZNUTRA razum i volju: UTEMELJENA JE PRIJE SVEGA NA PRIJATELJSTVU I RADOSTI ČINJENJA DOBRA” (J. ESCRIVA DE BALAGUER, Susret s Kristom,71).

 

 

 

Priateljstvo s Kristom počiva na DARU BOŽJE LJUBAVI KOJA NAS PO PRIJATELJSTVU ZAHVAĆA I MIJENJA IZNUTRA. Kao i svaka druga ljubav, ne ostavlja nas ravnodušne spram Boga, ali i spram bližnjih. Prihvaćajući prijateljstvo s Isusom, prihvaćamo mogućnost kako će nam se dogoditi isto što i Njemu u životu. “Krsti, Uskrsli, je suputnik, Prijatelj. On je suputnik na našem žvotnom putu koji dopušta da ga vidimo kao u sjeni, ali čija stvarnost ispunja cijeli naš život, i čini da još više tražimo njegovo društvo” (J. ESCRIVA DE BALAGUER, Susret s Kristom,116).

 

 

 

Biti prijatelj s nekim, uvijek znači BITI UZ NEKOGA NA NJEGOVU ŽIVOTNU PUTU. Naše prijateljstvo s Kristom, dovodi nas do Križnog puta. Tako, preko prijateljstva s Kristom, u naš život ulazi mogućnost da će nas zbog prijateljstva s Isusom, zamrziti, optužiti nevine, rugati nam se, govoriti da smo nazadni, konzervativni,... To je normalno, jer zapravo NE PROLAZIMO MI TO SAMI, VEĆ PROLAZIMO KROZ TE SITUACIJE S ISUSOM- On je prijatelj zbog kojeg nam se to događa, i prijatelj koji nas u tim trenucima ne napušta.

 

 

 

Događa nam se, ne zbog toga što netko “vidi” Isusa kraj nas, već stoga što ne prihvaća naše stavove ili mu kršćansko ponašanje smeta. PRIJATELJSTVO S ISUSOM zahtijeva odnas da se zauzimamo za svoje stavove o životu ne odustajući od njih. Mislim kako svi imate barem jedno maleno iskustvo neugodnosti zbog kršćanstva. U ovim neugodnim situacijama prepoznaje se KOLIKO SE NETKO OSLANJA NA SVOGA PRIJATELJA. Ne zaboravimo, Prijatelj je uvijek uz nas i spreman je prihvatiti nas kako kada padamo, tako i kada slabi naša obrana pred tuđim ili svojim zlom. Valja OSTATI POSTOJAN U ČINJENJU DOBRA UNATOČ SVIM NEUGODNOSTIMA, I VALJA SE OSLONITI NA TO DA ĆE NAM GOSPODIN “IZNUTRA”- U DUŠI POMOĆI DA ISTRPIMO SVE BEZ DA SAGRIJEŠIMO, te tako svojim stavom utječemo i na one ljude koji su izvor neugodnosti. “Napadača” može odbiti samo POSTOJANOST U OBRANI- čovjek koji je ustrajan u svojim stavovima.

 

 

 

Od nas se očekuje da u takvim SITUACIJAMA TRAŽIMO OSLONAC NA BOGA- ne da mi budemo suci i režiseri životnih situacija, već da se oslonimo na Prijatelja koji IZNUTRA MIJENJA DUŠE! S Isusom nema prijateljstva u grijehu, već u postojanu trpljenju radi dobra! Isus reče: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Iv 15,13). Svaki svjedok vjere (a trebali bi biti svi mi, op.a.) koji ŽIVI OD OVE LJUBAVI KOJA JE VEĆA OS SVEGA i od PRIMJERA SVOGA BOŽANSKOG UČITELJA, spremno će žrtvovati svoj život za Kraljesvtvo nebesko. Na ovaj se način postaje bolji prijatelj s Isusom; ovako se suobličava Isusu, prihvaćajući vlastitu žrtvu do kraja, bez da se ograničava dar ljubavi koji je u službi vjere” (Benedikt XVI, 07-04-2008).

 

 

 

PRIJATELJSTVO JE NAČIN DA SE ISKAŽE JEDNA PRAVA LJUBAV KOJA NE MOŽE UMRIJETI: “Premda će moji prijatelji umrijeti, moje prijateljstvo s njima nikada umrijeti neće; štoviše, pokaže li se kakva promjena u tom prijateljstvu, to je zato da prijateljstvo oživi iz pepela poput ptice feniksa. Tako je i sa osobama koje volim i koji su smrtne- ono što u njima volim, zapravo je BESMRTNO” (Sveti Franjo Saleški, Epistolario, fragm. 112,1. c. , p. 746). Isusov prijatelj se po prijateljskoj ljubavi vezuje uz VJEČNOST. To prijateljstvo s Gospodinom put je u vječnost. “Prijateljstvo s Bogom je uzrokom besmrtnosti za sve koji su dio tog prijateljstva” (Sveti Irinej Lionski, Protiv krivovjerja, 4).

 

 

 

Prva bi stvar za nas trebala biti u životu PRIJATELJSTVO S BOGOM- ono nas upravlja vječnom životu. I kada je čovjek prijatelj s Isusom, onda to PRIJATELJSTVO UOBLIČAVA NJEGOVO BIĆE: kako jedan dobar prijatelj utječe pozitivno na mene preko prijateljske ljubavi, tako se događa s nama u odnosu s Bogom. Bog nas polako mijenja iznutra da lakše podnosimo protivštine prihvaćajući radosno svaki trenutak ovog prekrasnog života.

 

 

 

Imamo li Isusa za priajtelja, onda je naše prijateljstvo takvo da nadilazi život koji živimo. Vrhunaravno je i ono će nam postati modelom prijateljevanja s ljudima. Tko bi Bogu neko zlo nanio? Kako to nećemo Bogu, nećemo ni ljudima! “Ako jedna neugodnost, predrasuda vođena intereima, taština, zavist ili bilo koja druga stvar dostaje da razbije prijateljstvo s nekim, tada to prijateljstvo nema korijena u Bogu” (Sveti Ivan Zlatousti, Homilije o Mateju, 60). Ukoliko je drugačije, ukoliko nevolje ne razbijaju prijateljstvo s nekim, tada je to prijateljstvo pravo- ono koje je utemeljno na ljubavi koja sve podnosi, sve prašta, za sve se žrtvuje,.... Takvo prijateljstvo daje OSJEĆAJ SIGURNOSTI, OSJEĆAJ DA IMAM PODRŠKU U NEKOME. Isti osjećaj ima i kršćanin koji gaji iskreno prijateljstvo s Bogom- na Boga se oslanja u natežim situacijama ne gubeći nadu u pozitivan ishod svega. Ovakav iskren prijatelj, u svoj prijateljski odnos s čovjekom UNOSI SVOJE PRIJATELJSTVO S BOGOM preko SIGURNOSTI, OPTIMIZMA, RADOSTI.

 

 

 

Netko će dodati kako stalno pričamo o trpljenju, podnošenju, o križevima,... Istina! Ne govorimo tako samo kako biste postali vični patnjama, u podlozi ovog govora nema ni riječi o stoicizmu, već o tome da se PO PRIJATELJSTVU POSTAJE SLIČAN PRIJATELJU U NEKIM STVARIMA (prijateljstvo nas uobličava iznutra). S druge strane, postoji jedan apostolski razlog za takvo što: kao što u životu svoje prijatelje često dovodimo drugima koje oni ne poznaju, pa tako preko nas skalpaju nova prijateljstva, tako bismo i Isusa preko nas trebali dovoditi do ljudi.

 

 

 

Isusa je nemoguće dovesti ljudima samo pričom. Nemoguće ga je dovesti ljudima nekim vjeronaukom. Isusa je najbolje dovesti PREKO SEBE I SVOJE LJUBAVI PREMA NEKOME- one iste ljubavi koja se spreman žrtvovati za drugoga po uzoru na Isusa. Preko naše požrtvovne ljubavi PRIJATELJ ĆE PREPOZNATI UZORA- BOGA, ZBOG KOJEG RADIMO s takvom ljubavlju. Po našim žrtvama, po našoj spremnosti da se pomogne, po našoj velikodušnosti, radosti, šutnji, dobroti u svakoj situaciji, opraštanju,..., po NAŠOJ LJUDSKOSTI zadobit ćemo prijatelja koji će s vremenom otkriti kako smo kršćani, i kako ispod našeg prijateljstva leži prijateljstvo s Isusom.

 

 

 

Ako smo pravi prijatelji s Isusom, onda će i naša ljubav prema bližnjima biti takva da se DAJE NE RAZMIŠLJAJUĆI O TOME KOLIKO SE TE LJUBAVI PRIMA. “Više je prijateljstva u davanju ljubavi, nego u primanju” (Sveti Toma Akvinski, Teološka Suma 22, q. 27, a. 1). Naše prijateljstvo s Isusom počiva na VJERI U OSOBU ISUSA KRISTA- NA VJERI U ŽIVU OSOBU KOJA JE PRISUTNA U NAŠEM ŽIVOTU, I KOJA NAS SVOJOM LJUBAVLJU POTIČE NA PRAVO PRIJATELJSTVO S BLIŽNJIMA. Tako će zapravo naša VJERA biti u korijenu svih naših prijateljstava.

 

 

 

Ako svoj život upravljate Bogu, nastojte ne doći do Njega sami” (Sveti Grgur Veliki, Homilija 4. o evanđeljima. Vaše prijateljstvo s Isusom, može drugim ljudima postati spasonosno: ta ljubav koja je vječna može ih preko vas i vašeg prijateljstva- vaše prijateljske ljubavi, dovesti do života vječnog- a ŽIVOTA, BIO ON TJELESNO SMRTAN ILI VJEČAN- BEZ LJUBAVI NE MOŽE BITI: “Ni dar jezika, ni dar vjere, ni bilo koji drugi dar, ne može dati život ako mu nedostaje ljubavi” (Sveti Toma Akvinski, O ljubavi, 1. c. , p. 203).

 

 

 

Nastojte često dolaziti svom Prijatelju- Isusu. Prilazite mu u molitvama, ali i u sakramentima, posebno u svetoj misi- u Njegovoj misnoj ŽRTVI, u čitanjima evanđelja,... “Ne razumijem kako netko može kazati da živi kršćanski bez da osjeća potrebu za Isusovim prijateljstvom u Riječi i u Kruhu, u molitvi, u Euharistiji” (J. ESCRIVA DE BALAGUER, Susret s Kristom,154). Ne zaboravite: “Isus nije neka ideja, niti je nekakav osjećaj, niti je neko sjećanje! ISUS JE JEDNA OSOBA, UVIJEK ŽIVA I PRISUTNA MEĐU NAMA! Ljubite Isusa prisutna u Euharistiji. Prisutan je preko svoje ŽRTVE u svetoj misi, po kojoj posadašnjuje žrtvu križa. Ići na misu znači ići na Kalvariju kako bismo sreli Njega, Otkupitelja. Dolazi nam u svetoj pričesti i zadržava se u svetohraništima crkava, jer On je naš prijatelj, i želi nam biti veliki prijatelj koji će snažiti naš život (…)” (JUAN PABLO II, Audiencia general,8-XI-1978).

 

 

 

Kaže sveti Augustin kako se ovaj odnos stalno treba podgrijavati “sve dok se prijatelja ne osjeti kao samoga sebe” I dodaje: “Dobro je rekao za svojega prijatelja onaj koji ga je nazvao POLOVICOM SVOJE DUŠE.

 

 

 

Da bi postojalo pravo prijateljstvo, potrebno je uzvraćanje, potrebna je međusobna uslužnost I naklonost (Usp. Sveti Toma Akvinski, Teološka Suma, II-II, q.23, a. 1.). Pravo prijateljstvo uvijek teži postati još jače, ne da se iskvariti zbog zavisti, ne zahlađuje se zbog sumnja, raste u poteškoći (Usp. Beato Elredo Tratado sobre el amistad espiritual,3).

 

 

 

Primijenimo li ovo na naš kršćanski život, shvaćamo kako nam je za iskreno prijateljstvo s Bogom najprije potrebna svakodnevna molitva. Ne treba ona biti savršena molitva redovnika, već iskreno javljanje Onom kojeg želite imati pored sebe. Može to biti nekoliko jednostavnih zaziva, ali I dugi niz stvari koje ćemo govoriti Bogu. Moli se prema mogućnostima I okolnostima.

 

 

 

Ipak, kako se NE BI ZANEMARILA MOLITVA, potrebno je povremeno PREKINUTI POSLOVE I OBRATITI SE BOGU. Time se čini jedna mala ŽRTVA kojom pokazujemo da nam je do Boga stalo. Usred velikih I teških dnevnih obaveza, nije lako ostaviti sve I pomoliti se. Što više, nije lako ni moliti umoran, opterećen, nervozan,... Upavo tada valja moliti I u tim trenucima molitva je savršena, ma kakva god ona bila.

 

 

 

Sjetiete se Isusove molitve dok je trajala Njegova slavna muka. Mi ne znamo što je bilo u Njemu, ali znamo da je muku prekidao razgovorom sa razbojnicima I obećao onom koji se obratio uvesti Ga u raj. Znamo I da je vapio riječima psalma Ocu nebeskom. Nije to bilo puno riječi, ali su puno govorile. Podsjećale su na Isusovu želju da BUDE S OCEM, što je potvrdio konačno riječima: U RUKE TVOJE PREDAJEM DUH SVOJ. Ove male molitve kojima ćemo prekidati poslove, zapravo izražavaju naše želje da BUDEMO S BOGOM I da mu PREDAMO U RUKE SOVJ POSAO, SVOJ ŽIVOT, SOVJE ODNOSE S LJUDIMA. Nekada nam je mučno moliti u takvim situacijama, ali ne brinite se: baš kao I kod Gospodina na Križu, s malo se riječi kaže sve.

 

 

 

Bog je pravi prijatelj, a pravom prijatelju nije potrebno previše pričati da bi shvatio kako nam je I što nam treba. Ovi kratki trenuci molitve, ove kratke žrtve koje činimo napuštajući poslove kako bismo molili STAVLJAJU NAS I SVE ŠTO RADIMO U PRISUTNOST BOŽJU. Tako preko nas I preko te naše male muke u Božju prisutnost dolaze I oni koji se s nama druže. Pored toga, ovi nam trenuci omogućavaju da SE ČESTIM OBRAĆANJEM BOGU u nama stvara jedna POTREBA ZA BOGOM, želja za njegovim prijateljstvom koja će nas potaknuti da, kada to možemo ODVOJIMO ILI REZERVIRAMO VRIJEME ZA BOGA SVAKI DAN. Drugim riječima, da pored svih svojih planova koje imamo, ISPLANIRAMO VRIJEME ZA BOGA.

 

 

 

Ovo je pravi početak jednog dugog prijateljstva bez kojeg nećemo moći ni zamisliti život. Ovaj odnos treba nadograđivati POUKOM, kako bismo bolje upoznali Prijatelja, ali mu se moramo približavati I intimno u SAKRAMENTIMA kako bi sebe na jedna dublji I prisniji način otvorili Njegovu djelovanju.

 

 

 

Pravi prijatelj ne može za svoga prijatelja imati dva lica: prijateljstvo, ako je odano I iskreno, iziskuje odricanja, poštenje, razmjenu usluga, obostanu pomoć u plemenitim I pravednim služenjima. Prijatelj je jak I iskren u mjeri u kojoj, u skladu sa nadnaravnom mudrosti, velikodušno misli na druge, s osobnom požrtvovnosti. Od prijatelja se očekuje uzvraćanje na ozračje povjerenja, koje se ustaljuje s pravim prijateljstvom; očekuje se da nas se prihvati zbog toga što jesmo I, kada je potrebno, jasna I nedvosmislena obrana” (Sveti josmaria Escriva, Pismo, 11. ožujka 1940.)

 

 

 

Prijateljstvo u Starom Zavjetu nije bila jedna sentimentalna kategorija, već je označavala duboko povezivanje u duši s nekim. Tako je PRIJETELJSTVO DAVIDA I JONATANA, bilo dublje od odnosa kojeg je Jonatan imao sa svojim ocem Šaulom. Isto je bilo i sa MIKALOM zaljubljenom u DAVIDA. Ona je radije lagala ocu Šaulu nego što je predala Davida. Premda je Šaul bio njen otac, skrila je i spasila Davida pred njegovim gnjevom.

 

 

 

PRIJATELJSTVO je nešto što SPAJA DUŠE na poseban način ČINEĆI IH JEDNIM preko sveze LJUBAVI. No, ta ljubav nadilazi sve oblike ljubavi koji postoje. Naime, prijateljstvo od čovjeka zahtijeva stav SLUŠANJA- POSLUŠNOSTI. Ukoliko nema jednog stava SLUŠANJA preko kojeg pokazujemo kako uvažavamo čovjeka, a za tim slijedi POSLUŠATI nekoga i izvršiti ono što se od nas očekuje, onda je prijateljstvo upitno.

 

 

 

SLUŠANJE je prirodan stav PRIJATELJA, bez kojeg nema ni prijatlejstva. To slušanje pretpostavlja kako smo OTVORENI ZA RIJEČI PRIJATELJA. Ova OTVORENOST pokazuje kako NEMAMO REZERVI koje skrivamo za nekog drugog, već dopuštamo da RIJEČI PRIJATELJA UĐU U NAS. Time dopuštamo jedan “VERBALNI UTJECAJ” prijatelja na prijatelja, te se otvaramo mogućnosti da nas RIJEČI PRIJATELJA PROMIJENE. Tako se od PRIJATELJA, preko RIJEČI, PRIMA NEŠTO IZ NJEGOVE DUŠE. Prima se nešto što i nama u datom trenutku može biti korisno. Stoga, pravi prijatelji lako jedan drugoga uvjere u pogrešnost vlastitih postupanja.

 

 

 

Kako je prijateljstvo utemeljeno na međusobnom povjerenju, tako se RIJEČI KOJE SE PRIMAJU uzimaju kao sigurne, jer dolaze od nekoga tko je jednako tako iskren prema nama i tko nam želi dobro. Tako RIJEČI PRIJATELJA OBLIKUJU DRUGOGA IZNUTRA. Ovo nas podsjeća na važnost ČITANJA SVETOGA PISMA, A OSOBITO NOVOG ZAVJETA. Tamo ćemo naći riječi koje će nas oblikovati iznutra prema modelu Isusa Krista.

 

 

 

Isus je čeznuo za iskrenim prijateljstvom. Prijatelje je nalazio najprije među apostolima, a potom i šire. U sjećanju ostaje nježna ljubav prema Lazaru i njegovim sestrama Marti i Mariji. Posebnu naklonost kao prijatelj pokazuje prema Petru, Ivanu i Jakovu. No ovo je prijeteljstvo otišlo korak dalje: “Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.

 

 

 

Ovo djeluje kao da prijateljstvo s Isusom, radi pritisak na nekoga. No nije tako. Ovdje na zapovijedi o kojima Isus govori valja gledati na drugačiji način. U stihovima koji su prethodili ovom nalazimo smisao ovih riječi- ono što Isus zapovijeda jest LJUBAV, a NA LJUBAV NIKOGA NE MOŽETE PRISILITI. Može se LJUBITI SAMO AKO SE ŽELI LJUBITI, SAMO AKO JE ČOVJEK SLOBODAN. Stoga ove riječi krije u sebi djelo čovjeka sa najvećom mogućom slobodom. “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje”.

 

 

 

U prethodnim komentarima ovog teksta govorili smo kako PRIJATELJSTVO ZBLIŽAVA PRIJATELJE DO MJERE U KOJIMA ONI POSTAJU SLIČNI JEDNO DRUGOME. Kao da JEDNO ŽIVI U DRUGOME. Upravo zato Isus zapovijeda da prakticiramo ovakvu ljubav prema svima: KAKO BI ON ŽIVIO U NAMA, kako bi se Njega prepoznalo po našim djelima: “Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.” OSTATI U LJUBAVI, znači BITI TRAJNO U NEKOME. U ovom slučau to je u Bogu.