Iv 16, 29-33

 

U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.« Odgovori im Isus: »Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!«

 

 

 

Gospodin podsjeća apostole na blizinu progona: “Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama”. U virjeme Gospodinove muke, kada dođe čas proslave Nebeskog Oca na Križu, Isus će ostati sam, bez apostola. Ipak, neće biti u potpunosti sam, jer će Otac nebeski, kojeg Sin proslavlja, ostati sa Sinom: “No ja nisam sam jer Otac je sa mnom”. Što je to što povezuje Boga Oca koji je DUH I Sina Božjega koji je UTJELOVLJENI BOG? Povezuje ih ISTI DUH- TREĆA BOŽANSKA OSOBA- ISTA LJUBAV KOJA IH ČINI JEDNIM BIĆEM, JEDNIM BOGOM I TRIMA BOŽANSKIM OSOBAMA. Atanazijevo vjerovanje upozorava kada govorimo o jedinstvu Božanskih osoba:

 

Tko želi biti spašen, taj mora, prije svega, čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolička vjera:

 

Slavimo jednoga Boga u trojstvu i trojstvo u jedinstvu, bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića).

 

Jedna je osoba Oca, druga osoba je Sina, a treća je osoba Duha Svetoga.

 

Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti. Nestvoren (increatus) je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.

 

Neizmjeran (immensus) je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti. Vječan (aeternus) je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.

 

A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni. Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni. Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog.

 

Jedan je dakle Bog, ali su tri Božanske osobe- NISU TRI BOGA, VEĆ TRI OSOBE.

 

 

 

Ono što apostoli nisu razumjeli vezano uz Boga, odnosi se na način na koji Bog djeluje. KADA DJELUJE JEDNA BOŽANSKA OSOBA- ONA NIKADA NE DJELUJE SAMA- UVIJEK DJELUJE BOG: to znači kada djeluje Otac, prisutni su I Sin I Duh Sveti; kada djeluje Sin, prisutni su Otac I Duh; kada djeluje Duh, prisutni su Otac I Sin. Ovo je razlog zbog kojeg Isus uvjerava apostoel kako nikada, pa ni na križu ne može ostati sam.

 

 

 

Kako je Bog djelovao u povijesti? Zapravo kako smo mi razabirali njegovo djelovanje? Za pojednostaviti stvari pokušajmo razlučiti ovo djelovanje u tri dijela: VRIJEME OD STVARANJA DO ISUSA KRISTA; VRIJEME ISUSA KRISTA; VRIJEME NAKON UZAŠAŠĆA I DUHOVA.

 

 

 

Već kod stvaranja uočavamo kako Trojstvo djeluje. “U početku stvori Bog nebo i zemlju. (2) Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (3) I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.” (Post 1,1-3). Najprije Pismo govori o Ocu kao o Bogu Stvoritelju. Potom spominje I Duha Svetoga, kao Duha Božjega. Konačno, veli se kako BOG REČE (Neka bude svjetlost) I na njegovu RIJEČ, stvara se ono što Bog Otac promisli. Ta RIJEČ kojom se sve POMIŠLJALO I STVARALO jest Sin Božji Isus Krist. Sjetite se kako je ovo sveti Ivan apostol I evanđelist poetski opisao: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (2) Ona bijaše u početku u Boga. (3) Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade (4) u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; (5) i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.” (Iv 1,1-5). Dakle I prije utjelovljenja sve tri Božanske Osobe djeluju zajedno kad god Bog sebe očituje.

 

 

 

Ova Riječ po kojoj je sve stvoreno se UTJELOVILA I POSTALA ČOVJEKOM. Bog je postao Čovjek u osobi Sina Božjeg- Isusa Krista. Više puta je sam Gospodin upozoravao kako su On I Otac jedno. Kako djeluju uvijek zajedno. “(30) Ja i Otac jedno smo. (31) Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. (32) Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah...(37) Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. (38) Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.(Iv 10,30-37)... Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe (2) i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. (3) A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista (Iv 17,1-3)...(10) I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. … Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.(Iv 17,10-11)... (19) I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. (20) Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: (21) da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. (22) I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno(Iv 17,19-22)

 

 

 

Konačno, kada odlazi sa ovoga svijeta Isus obećava poslati TREĆU BOŽANSKU OSOBU- Duha Svetoga po kojem će sada očitovati djelovanje Trojstva u svijetu: “(15) Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. (16) I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: (17) Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje.(Iv 14,15-17)... U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. (21) Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati."(Iv 14,20-21).... (26) Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. (27) (Iv 14,26-27)

 

 

 

Nakon Pedesetnice, taj se Duh silazi nad apostole pod prilikom ognjenij jezika, I počinje nov vrijeme- vrijeme Crkve. Apostoli od Isusa primaju OVLASTI DA NASTAVE ONO ŠTO JE ON ZAPOČEO U SVIJETU. S tim ovlastima, koje se najprije očituju po sakramentu ispovijedi: “Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” (Mt 18,18; Lk 17,3). Ovu ovlast primjerice nije prenio na sve. U ovom sakramentu, kao I u svakom drugom BOG JE TAJ KOJI ODRIJEŠUJE I SVEZUJE, BOG JE TAJ KOJI OPRAŠTA I BRIŠE GRIJEHE, a ne čovjek. Kako bi bilo da bilo koja osoba dođe I kaže da ima vlast ispovijedanja ili da smije služiti misu? To bio kao I NITKO VIŠE NE BI BIO SIGURAN DA LI JE TO ŠTO SE RADI OD BOGA ILI OD LJUDI. Zato je ISUS SVOJU VLAST PRENIO NA APOSTOLE, APOSTOLI NA BISKUPE, BISKUPI NA SVEĆENIKE, kako bi se po sakramentima na vjerodostojan način pristupalo Božjoj milosti.