Iv 17, 11-19

 

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

 

 

 

ŠTO ZNAČI_ NISU OD SVIJETA?

 

Isus Krist moli Boga Oca da sačuva sve one koje je On sam POSVETIO u istini I koje je ostavio u svijetu. Pri tom dodaje kako ONI NISU OD SVIJETA. Gospodin dakako misli na sve ljude koji su PRIHVATILI RIJEČ BOŽJU. No svi ti ljudi ipak žive u svijetu. Kako onda nisu od svijeta?

 

 

 

KRŠĆANI OD SVIJETA_ NADA U SVIJETU

 

Kako bi što jasnije odgovorili na ovo pitanje pokušat ćemo razmišljanja početi s jednim drugačijim upitom: ČEMU SE NADAMO? Često puta čujemo kako je NADA ONO ŠTO SE POSLJEDNJE GUBI, ali za nas važnije je o njoj razmišljati kao o BUDUĆEM CILJU. Ona opisuje kamo je usmjeren naš život. Kao kršćani, svi bi u jedna glas trebali odgovoriti NADAMO SE SPASENJU I VJEČNOM ŽIVOTU. Na žalost nije tako, jer mnogi u potpunosti isključuju ovakvu nadu ili je se sjete tek u posljednjim trenucima života kada ne postoji ni jedna čvrsta stvar na zemlji za koju bi s emogli uhvatiti. Veliki broj ljudi svoje nade polaže u ZDRAVLJE, POSAO, BOGATSTVO, MIRAN I UGODAN ŽIVOT, U PROSPERITETNU DJECU,...

 

Ovdje se nada brka sa KOMOCIJOM, jer u životima ovakvih ljudi nema želje da se postigne ISTINSKO DOBRO. Ovakvi ljudi upadaju u PRIVIDAN MIR OSREDNJE EGZISTENCIJE koja ni u čemu NIJE KRŠĆANSKA OSIM U IMENU. Ovo je život LIJENIH DUŠA KOJE IZBJEGAVAJU BORBE ZA VLASTITO DUHOVNO DOBRO I predaju se da ih NOSI ŽIVOT SVIJETA. Krščani su to koji NE ŽIVE SVOJE KRŠĆANSTVO. Cijelu njihov život svodi se na IZBJEGAVANJE RIZIKA, STRAHA, BRUKE, SUZA,...Pusti me na miru I radi što hoćeš- to je moto takvih duša.

 

Ovakve duše NEMAJU NADE, jer su svoje ciljeve postavili U SVIJET. Oni žive NADU BEZ NADE. Njihov je život prožet STRAHOM I NIŠTAVNOŠĆU. Podsjećam Vas kako je SVE ŠTO RADIMO NA ZEMLJI PROLAZNO. Slušajte riječi Propovijednika: A ONDA RAZMOTRIH SVA SVOJA DJELA, SVE NAPORE ŠTO ULOŽIH DA DO NJIH DOĐEM- I GLE, SVE JE TO OPET ISPRAZNOST I PUSTA TLAPNJA! I NIŠTA NEMA VALJANO POD SUNCEM.

 

 

 

KRŠĆANI U SVIJETU, ALI NE OD SVIJETA

 

Čim se spozna prolaznost naših zemaljskih ciljeva, naše se djelovanje otvara pravoj nadi, koja izdiže svako ljudsko djelo I čini ga mjetom susreta s Bogom. Ako uspijemo NAPUSTITI SVOJE ZEMALJSKE CILJEVE na način da shvatimo kako oni nisu najvažjia stvar u životu, ako uspijemo svoje zemaljsko zalaganje USMJERITI BOGU, tako da sve što radimo NE ČINIMO SAMO IZ DVLASTITE KORISTI NEGO I DA RADIMO MISLEĆI NA DOBROBIT SVIJU, tada činimo prvi korak u tome da vlastite nade IZMJESTIMO IZVAN SVOGA PRIVATNOG SVEMIRA I upravimo život Bogu.

 

Gospodin nas nije stvorio USAMLJENE, NEGO U SVIJETU. Kada svoje ciljeve postavimo tako da od njih I DRUGI IMAJU KORISTI, iskazujemo LJUBAV BLIŽNJIMA, I na nama se ispunjaju zapovijedi ljubavi koje nam je Isus zapovijedio: LJUBI BLIŽNJEGA. Ljubeći tako bližnjega- ljubimo I Boga. Tako postajemo ONI KOJI ŽIVE U SVIJETU, ALI NE NA NAČIN NA KOJI ŽIVI SVIJET KOJI MISLI SAMO NA SEBE. Počinjemo ŽIVJETI NEBO NA ZEMLJI- JEDNO ZAJEDNIŠTVO U KOJEM JE I SREĆA DRUGE OSOBE NAJVEĆA RADOST ZA MENE. Tako svoj život ne zatvaramo u prolazne ciljeve koji umiru s nama, već se izdižemo iznad zemaljske prolaznosti.

 

 

 

POSVETI IH U ISTINI- TVOJA JE RIJEČ ISTINA

 

Ovo zapravo znači POSTAVITI SVOJE CILJEVE U NEBO, U BOGA, U VJEČNI ŽIVOT. Promislimo na trenutak; kako se u Nebo stiže? ČINEĆI DOBRO I LJUBEĆI! Ali KOGA? Ne možete svoju dobrotu I ljubav usmjeriti samo sebi. Zatvorit ćete svoj život, postat ćete sebični. DOBROTA I LJUBAV SE MORAJU DAVATI da bi uistinu bili dobrota I ljubav. U protivnom se pretvaraju u KORIST I SEBELJUBLJE.

 

Želimo li u Nebo, potrebno je DAVATI VLASTITU DOBROTU I LJUBAV DRUGIMA. Drugim riječima, za SPASENJE SMO POTREBNI JEDNI DRUGIMA. Čineći dobro drugima, ČINIMO DOBRO I SEBI. Logika je jednostavna: ČINEĆI VIŠE DOBRA DRUGIMA- I JA SAM POSTAJEM BOLJI; LJUBEĆI VIŠE DRUGE- I JA SAM POSTAJEM SLIČNIJI BOGU KOJI JE LJUBAV. Ljudi koji nas okružuju ključ su našeg spasenja. Oni su NAŠA SREDSTVA SPASENJA I nijedan čovjek na ovom svijetu ne može izbjeći tu ulogu od Boga danu da DRUGIMA POMAŽE DOĆI U NEBO- jedni čineći dobro, drugi primajući ga.

 

 

 

KAO ŠTO TI POSLA MENE U SVIJET I JA NJIH ŠALJEM U SVIJET

 

Ovo je način da se ŽIVI U SVIJETU, ALI NE PO NAČINU NA KOJI ŽIVI SVIJET. Ovako se živi u svijetu, ali za Nebo. ČINEĆI DOBRO POSVEĆUJEMO OVAJ SVIJET: posvećujemo svoj posao, svoje njive, svoje mjesto u kojem živimo, u konačnici, posvećujemo I sebe. Čineći dobro- STVARI, LJUDE I SEBE ČINIMO BOLJIMA NEGO ŠTO JESU, USAVRŠAVAMO STVARI, A U LJUDIMA BUDIMO DOBROTU I LJUBAV čineći ih boljim osobama.

 

Na taj način ČINIMO ISTO ŠTO JE ČINIO I ISUS KRIST dok je boravio s nama. Poslušajte riječi iz današnjeg Evanđelja: ZA NJIH POSVEĆUJEM SAMA SEBE DA I ONI BUDU POSVEĆENI U ISTINI. On se posvetio za nas da mi budemo posvećeni. On se POSVETIO NAMA DA SE MI POSVETIMO NJEMU.

 

Kako se posvećujemo BOGU? Slijedeći Njega u svemu. Poslušajte ponovo što Sveto Pismo govori o Isusu: PROŠAO JE ZEMLJOM ČINEĆI DOBRO! Čineći dobro POSVEĆUJEMO SEBE I SVIJET BOGU.

 

 

 

PLAĆA JE U NEBU ZA LJUDE OD NEBA

 

Živjeti u svijetu, ali ne od svijeta, može samo ona osoba koja se U LJUBAVI I DOBROTI OTVORI SVOJIM BLIŽNJIMA. Potrebno je nekada uložiti napore kako bi u tome uspjeli. Nekada naime PRIMAMO ZLO ZA UČINJENO DOBRO. To nas ne rješava obveze da STALNO ČINIMO SAMO DOBRO I da nikada ne uzvraćamo zlim na zlo. Upravo ovo zahtijeva veće ŽRTVE NEGO ŠTO SE U PRVI MAH ČINI. Kada te netko udari po obrazu, ti mu okreni I drugu stranu. Kada netko od tebe zatraži košulju, daj mu I ogrtač. Kada netko traži da ideš s njim jednu milju, ti pođi dvije...

 

ČINITI DOBRO I LJUBITI uvijek podrazumijeva TRPLJENJE I PODNOŠENJE. Očekujemo li naime da se nama uvijek uzvrati na iskazanu ljubav I dobrotu, opet se vraćamo U SVIJET. Naša očekivanja su CILJEVI NAŠEG DJELOVANJA, pa ako ČINIMO DOBRO SAMO DA BI NAM DRUGI UZVRATILI DOBRIM- vezujemo svoje nade za ovaj svijet. Naravno da je legitimno očekivati da ti neko uzvrati dobrim za dobro. Ipak, mi moramo ići korak dalje- MORAMO RAČUNATI NA OČEVU PLAĆU, NA PLAĆU U NEBU.