Iv 17, 20-26

 

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno

 

kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima — i ja u njima.«

 

 

 

Gospodin u svojoj velikosvećeničkoj molitvi traži od Oca da zaštiti, ne samo nejgove učenike, već sve one koje će povjerovait njihovim riječima, a preko njih, koji će povejrovati Isusu: “Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene”. Pri tome ne moli za neke posebne stvari već za JEDINSTVO- DA SVI BUDU JEDNO: “da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao”. Cilj ovog jedinstva jest PRENOŠENJE VJERE: sa svi povjeruju kako ISUS JEST BOG.

 

 

 

Ovo je zapravo molitva Gospodinova za CRKVU koja će nastati nakon njegova uzašašća. Ovim se izražava I Božja volja DA SE SPASE SVI LJUDI KOJI TO ŽELE, a spasenje ljudskog roda ide preko Isusa Krista. Ovo spasenje se očituje kao SIGURAN PUT U CRKVI. Naime, tamo gdje je Isus, tamo je njegova ŽRTVA, a tamo gdje je Isusova žrtva, tamo je MISA; a gdje je misa- euharistija, ondje je CRKVA.

 

 

 

Riječ je dakako o univerzalnoj, katoličkoj crkvi. Sama riječ KATOLIČKA to I znači: SVEOPĆA, UNIVERZALNA. Kako su u nju uključeni ljudi s raznih krajeva svijeta, potpuno različiti po svom življenju, mora postojati JEDNA POVEZNICA KOJU RAZUMIJU SVI. To je DUH SVETI ili LJUBAV.

 

 

 

DUH SVETI POVEZUJE BOGA OCA I BOGA SINA: on je Ljubav kojom se ljube Otac I Sin. Pa kada nam šalje Duha Svetoga, Isus nam šalje SVOJU LJUBAV kojom nas čini sposobnima LJUBITI BOGA I LJUDE NA JEDAN DRUGAČIJI NAČIN NEGO ŠTO TO RADI SVIJET. “Svi mi, jednom primivši Suha Svetoga, primamo JEDNOG TE ISTOG DUHA koji nas povezuje s Bogom. Premda smo mnogi I razdvojeni, Krist čini da Duh Očev prebiva u svima nama, te preko njega prebiva sve njegovo, sav njegov Duh, jedinstven I nedjeljiv, koji se reducira na jedinstvo onih koji su među sobom različiti I koji postoje u svojoj osobnosti svaki za sbee, čineći nas da svi postanemo JEDNO U CRKVI” (Sveti Ćiril Aleksandrijski, Commentarium in Ioannem, 4,2).

 

 

 

Ljubav nas veže I spaja kaže jedna stara pjesma. Uistinu je to tako u Crkvi. Kao prvi plod ljubavi javlja se VJERA U ISUSA KRISTA I BOŽANSKI POZIV svakome ponaosob da tu vjeru širi, svaki na svoj način I prema svojim mogućnostima. “Isus Krist želi da njegov narod raste I usavršava se u JEDINSTVU: da ispovijedaju samo jednu vjeru, da slave jedinstven kult Božji, da žive jedno zajedništvo Božje obitelji” (II Vatikanski Sabor, Unitatis et Redintergratio, br, 2).

 

 

 

Ovo JEDINSTVO nije beznačajno. Pogledamo li epozodu iz Djela apostolskih u kojoj Pavla optužuju za krivovjerje uočit ćemo kako NEJEDINSTVO ONEMOGUĆAVA RAST I USAVRŠAVANJE U VJERI ŽIDOVSKE VOĐE. Jedni su za uskrsnuće, drugi nisu. Tako je I sa kršćanstvom. Žalosno je što se kroz vjekove događalo da se odvajaju kršćani jedni od drugih. Ne želeći ulaziti u razloge tih odvajanja, osvrnuo bih se samo na ono što se tim razdvajanjima dogodilo.

 

 

 

Dok su protestanti ostali bez jasnog kriterija u ponašanju, drugi (katolici I pravoslavni) su se cementirali u svom naučavanju. Kod protestanata se ovo razdvajanje manifestiralo velikim razlikama unutar njih samih, pa jedni postaju moralno nepopustljivi čistunci, dok je kod drugih dozvoljeno sve u moralu pa I ono najgore. Naspram njih katolicima I pravoslavnim je trebalo dugo vremena dok otvore vrata razgovorima I počnu malo gledati u “tuđi dvor”. Prvi kontakti su rezultirali obogaćivanjem u teološkoj misli, jer I jedni I drugi ispovjedaju istu vjeru. Stoga je svaki međusobni kontakt bio blagotvoran.

 

 

 

Jedinstvo je PLOD LJUBAVI, a BOG JE LJUBAV. Nama je ovo privatno pouka da u odnosu sa ljudima uvijek tražimo ono ŠTO ĆE NAS S DRUGIMA POVEZIVATI, A NE RAZDVAJATI. Dakako, poveznica mora biti u DOBRU, A NE U ZLU. Jer samo od Boga može doći dobro.