BLAŽENA DJEVICA MARIJA- MAJKA CRKVE

 

 

 

MAJKA BOGA

 

Majka je biće preko kojeg svako dijete uči o dubinama ljudskih odnosa. I uči to preko ljubavi kojom ga majka poučava. Ta majčinska ljubav, ostaje u sjećanju kao jedna toplina koja izlazi iz duše i ostaje duboko u nama- toliko duboko da nikada tu toplinu ne zaboravljamo.

 

 

 

Usudit ću se kazati kako je POSTOJANJE MAJKE jedan od uvjeta da uđemo u DUBLJI ODNOS S BOGOM, jer Bog je Ljubav, a pouku o ljubavi najprije dobivamo od majke. Bog je tako odlučio UĆI U OVAJ SVIJET PREKO TIJELA JEDNE ŽENE- SVOJE MAJKE, kako bi s nama dijelio sve u ovom životu. Jednako tako htio je OSTAVITI I NAMA JEDNU MAJKU- SVOJU MAJKU, DA BUDE NAŠA MAJKA, KAKO BI PREKO NJE DUBLJE PONIRALI U BOŽJI ŽIVOT- kako bi preko Marije Majke bolje dolazili do Božje Ljubavi.

 

 

 

Preko Marije uspostavlja se ZAJEDNIŠTVO S BOGOM PREKO NJEGOVE I NAŠE MAJKE. Tako, po Mariji shvaćamo koliko je važno i SINOVSTVO. Odnos MAJKA- BOG, postaje odnosom MAJKA-SIN, a po uzašašću Isusa na nebo, taj se odnos pretvara se u odnos CRKVA- KRŠĆANIN. Marija postaje naša majka, MAJKA CIJELE CRKVE. I kako se Majku od Sina se ne može dijeliti, tako jedno zdravo kršćanstvo pretpostavlja i zdravu pobožnost prema Majci Mariji- Majci Crkve.

 

 

 

Sjećam se trenutaka smrti moje majke, a bilo mi je tada dvanaest godina ili nešto manje. Kako sam počela shvaćati koliki je to gubitak, tužna otiđoh slici naše Gospođe i zamolih je u suzama da mi bude majka. Čini mi se, premda to učinih jednostavno, kako je vrijedilo puno; jer spoznah kako u toj Djevici našđoh konačno Nju (Majku, op. a.), i posve se okrenuh njoj” (Sveta Terezija Avilska, Moj život, 1,7).

 

 

 

MAJČINSTVO je pojam od kojem počinju sva naša razmišljanja o Blaženoj Djevici Mariji. I to njezino majčinstvo počinje s Bogom- Ona je BOGORODICA. Toliko je uzvišenije njezino Majčinstvo koje u ničemne gubi na ljudskosti, već svoju ljudskost uzdiže na jedno više dostojanstvo davši SVOJE TIJELO BOGU. Bog se rađa u ljudskom tijelu od Marije Djevice.

 

 

 

U Mariji se događa SPAJANJE, STAPANJE LJUDSKOG I BOŽANSKOG U KRISTU. Tako prilikom utjelovljenja Boga u Čovjeka, Blažena Djevica Marija predstavlja CIJELO ČOVJEČANSTVO: Krist je UŠAO U ČOVJEČANSTVO, ali je I ČOVJEČANSTVO UŠLO U KRISTA najprije po MARIJI.

 

 

 

Tako po Mariji, sam Život ulazi u svijet, na način da je Marija rodila Živoga (Boga), i da ga je rodila kao MAJKA SVIH ŽIVUĆIH” (Sveti Epifanije, Protiv krivovjerja, 78). Bog koji je tovrac života, sada se rađa od Marije, pa “Marija uistinu postaje MAJKOM ŽIVOTA jer daje život svim ljudima rodivši onoga koji je sve stvorio i koji jest Život. Tako na neki način SVI KOJI ŽELE ŽIVJETI POPUT NJE, BIVAJU NANOVO ROĐENI PO NJOJ (…) Majka Kristova, ujedno je majka svih kršćana koji su to postali po velikom Otajstvu Sina, i to ne samo zbog Otajstva, već i zbog pažnje i ljubavi koju iskazuje svojoj djeci (…). Njezina je utorba oplodila s esamo jednom, ali NE PRESTJAE RAĐATI PLODOVIMA DOBRA” (Blaženi Guerric, Govor J o Uznesenju, 2-4; PL 185,187-189).

 

 

 

MARIJINO MAJČINSTVO U CRKVI

 

Isus, vidjevši svoju Majku i učenika kojeg je volio, kaže svojoj Majci: Ženo, svo ti sina (Iv 19,26). I po tim riječima, Isus daje ČOVJEKU SVOJU MAJKU. I dao ju je ČOVJEKU KOJI JE PRENOSIO EVANĐELJE- stoga velimo kako ju je dao SVIM LJUDIMA. Dao ju je i CRKVI na dan njezinog povijesnog rođenja, na dan Pedeestnice (Duhova). Od tog dana cijela Crkva ima Mariju kao Majku. I svi ljudi imaju je kao Majku. Shvatite kako su ove riječi izrečene s Križa. Majka svih ljudi. Duhovno majčinstvo ne poznaje granica. Širi se u prostoru i vremenu. Dohvaća tako svako ljudsko srce!” (Ivan Pavao II, Opća Audijencija, 10-1-1979).

 

 

 

Crkveni Oci vele kako je Marijino majčinstvo upravljeno svim ljudima. Unatoč tome, nemaju svi spoznaju o tom majčinstvo. I kako nemaju spoznaje, ne mogu Mariju ni držati svojom majkom. Stoga se Marijino majčinstvo u punini PRENOSI SAMO PREKO CRKVE.

 

 

 

Crkva svoje začetke nalazi pod Križem, gdje stoje MARIJA I ŽENE KAO SLIKA CRKVE. MARIJA stoji kao slika MAJČINSTVA U CRKVI SVIH ONIH KOJI ŽELE BITI DJECA BOŽJA POPUT NJEZINA SINA ISUSA KRISTA. Žene (i apostol Ivan) predstavljaju zametak nove zajednice u kojoj će svi dolaziti Kristu u ZAJEDNIŠTVO.

 

 

 

Počnimo od RIJEČI UPUĆENIH MARIJI POD KRIŽEM. Njaprije ćemo se vratiti na početak priče: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; (...) K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine” (Iv 1,1-18).

 

 

 

Sveti Ivan evanđelista priča o tome kako je BOŽJA RIJEČ POSTALA TIJELO, kako se Bog utjelovio u čovjeku, u Mariji. Božja Riječ, do utjelovljenja bila je RIJEČ, a nakon utjelovljenja je POSTALA ČOVJEKOM. RIJEČ JE DUHOVNA STVARNOST, ali kada uobliči ŽIVOT U ČOVJEKU postaje I MATERIJALNA, ili bolje je kazati kako postaje DUŠA NEDJELJIVO VEZANA S MATERIJOM, S TIJELOM. Postaje ŽIVOT TIJELO, TIJELO KOJEM DUŠA DAJE ŽIVOT!

 

 

 

Ova je RIJEČ BOŽJA DJELOVALA U MARIJI i donijela je na svijet BOŽANSKI ŽIVOT SINA BOGA. Pod Križem, taj Bog- Sin- Riječ koja se utjelovila, sada PROGOVARA SVOJOJ MAJCI RIJEČJU: “(...) reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!"”. Usudio bih se ovaj trenutak usporediti sa ČINOM NOVOG STVARANJA- STVARANJA NOVOG ČOVJEKA KOJI ĆE SE RAĐATI PO MARIJI! Bog je u počecima STVARAO SVOJOM RIJEČJU: “(...) I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. (...6) I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. (...) I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. (...) I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim,(...). I bi tako. (...) I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, (...) I bi tako.(...) I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.(...) I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. (...) I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"(...) I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro” (Post 1,1-31).

 

 

 

Sada ISUS- BOG GOVORI svojoj Majci da uzme Ivana za sina, i tako po svojoj RIJEČI PRENOSI MAJČINSTVO NA ČOVJKA EVANĐELJA, a preko njega na sve one koji će Evanđelje živjeti. KRIST komunicira LJUDSKIM RIJEČIMA, pa se zaključuje da sebe objavljuje kao ČOVJEK i da kao ČOVJEK PRENOSI LJUDSKO MAJČINSTVO NA LJUDE PO IVANU. Ipak, KRIST JE ISTOVREMENO I BOG, BOŽJE BIĆE JE DRUGAČIJE OD LJUDSKOG. Stoga se ISUSOVO ČOVJEŠTVO ODNOSI SE SPRAM BOGA KAO IZREČENO SPRAM ONOG KOJI IZRIČE: govori BOG, ali se izriče ISUSOM KRISTOM- GOVORI ISUS KRIST PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK. RIJEČI ISUSA KRISTA IZGOVORENE LJUDIMA, OTKRIVAJU BOGA KOJI IH IZGOVARA, jednako kako i ŽIVOT ISUSA KRISTA SA LJUDIMA, OTKRIVAJU BOGA KOJI JE POSTAO JEDNIM OD NAS.

 

 

 

Možemo kazati kako je Isus na nas svojom RIJEČJU PRENIO SINOVSTO NA JEDAN DUHOVAN NAČIN: riječ je duh koji uobliči neku stvarnost dajući joj identitet! Stoga Ivan i govori kako “onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga”- po ISUSOVOJ RIJEČI. Drugim riječima, u sinovstvo se ulazi ŽIVOTOM, STILOM ŽIVOTA kojeg mi nazivamo kršćanskim. Taj je stil života NEODVOJIV OD CRKVE, kojoj duguje i svoje ime: KRŠĆANSKI JE JER SE KRŠĆANINOM POSTAJE U KRISTOVOJ CRKVI- KRŠTENJEM- PO SAKRAMENTIMA. Svi sakramenti nam pomažu da RASTEMO U SINOVSTVU BOŽJEM NA DUHOVAN NAČIN i polako nas usmjeravaju onom najvažnijem sakramentu- svetoj PRIČESTI.

 

 

 

U pričesti primamo TIJELO KRISTOVO. To je Tijelo Bogočovjeka, tijelo u kojem se gubi razlika između božanskog i ljudskog. Ljudsko sinovstvo nikada ne bi bilo potpuno bez one čovječnosti, bez tjelesne stvarnosti. Uostalom, u POTPUNO ZAJEDNIŠTVO S ISUSOM ULAZIMO SAMO PO NJEGOVU TIJELU KOJE NAM DAJE U CRKVI. Bog je SEBE UNIO U TIJELO ČOVJEKA- UČOVJEČIO SE- te, istodobno je TIJELO ČOVJEKA POSVETIO SVOJIM BOŽANSTVOM- POBOŽANTVENIO GA.

 

 

 

Isus uzima ljudsko obličje kako bi POSTAO JEDAN OD NAS, ali ne samo da shvati naše stanje, jer kao Bog već ga shvaća, već da NAMA PREDSTAVI SVOJU INTIMU. To UPOZNAVANJE INTIME zapravo predstavlja ULAZAK U NEČIJI ŽIVOT. Isus nam dopušta da DUBLJE UĐEMO U NJEGOVU INTIMU PREKO NAŠE LJUDSKOSTI: On ulazi u nas, a mi ga preko njegova slavnoga Tijela upoznajemo na intiman način. ULAZEĆI U NEČIJU INTIMU, MI URASTAMO U TU OSOBU preko njegove intime. Jedanko je s nama I sa Isusom: ulazeći u Njegovu intimu, ulazimo u dublji odnos s Bogom, bolje upoznajemo Boga, prepoznajemo Njegovo djelovanje u životu: urastamo u Boga.

 

 

 

Razmislimo malo sada o gore napisanom: ULAZIMO U BOŽJU INTIMU PREKO SAKRAMENATA, A VRHUNAC ULASKA U INTIMU JEST PRIČEST. Primajući PRIČEST, ulazimo u TIJELO KRISTOVO (premda mi primamo Njega, ono apsorbira nas i mijenja naš život ako to želimo). Mi zapravo kako DJECA CRKVE, a to su oni koji sudjeluju u INTIMNOM ŽIVOTU TE OBITELJI KOJU ZOVEMO CRKVA, po sakramnetima primamo i TIJELO KOJE JE ISUS PRIMIO OD MARIJE. Tako, naše sinovstvo NIJE SAMO DUHOVNO, već INTIMNO, TJELESNO. Ono je puno dublje nego što izgleda na prvi mah.

 

 

 

Marija je dala Bogu svoje TIJELO DA BI SE RODIO I DA BI NAS HRANIO TIM TIJELOM ZA VJEČNI ŽIVOT. Mi, hraneći se Tijelom Kristovim u Crkvi, HRANIMO SE TIJELOM MARIJE kao djeca koja se hrane tijelom svoje RODITELJICE.

 

 

 

MOLITVA MARIJI

 

Marija Kristu daje TIJELO, RAĐA GA. Potom, Krist Mariji predaje sve one koji ŽELE BITI DIONICIMA ISTOG TIJELA I ISTOG ŽIVOTA- ISTOG DUHA kojeg ima Isus. Oni se ponovo u Crkvi hrane Tijelom koje je Marija dala Kristu: Tijelom Kristovim. Tako, “Marija izgrađuje stalno Crkvu, dohranjuje je i drži je cjelovitom. Teško je imati neku autentičnu pobožnost spram Marije, i ne osjećati povezanost sa ostalim dijelovima Mističnog Tijela Kristova, ili ne biti povezan sa njegovom vidljivom glavom, sa Papom”(J. ESCRIVÁ DE BALAGUER, Susret s Kristom, 139). Marija otkida od svoga tijela da bi dala Bogu i nama, i čini to zanemarujući sebe i svoj život kao prava majka. Prati svoga Sina na njegovu putu. Čini to neprimjetno, ali je uvijek uz njega. Tako čini i sa nama. Ona je uvijek uz svoje sinove koji se hrane njezinim tijelom, Tijelom njezina Sina u Crkvi. Neprimjetno pazi na svoju djecu i stalno ih zagovara pred Sinom i pre Ocem. “Svojom moći pred Bogom, uspijeva dobiti sve što tražimo; kao Majka želi nas utješiti. I također, kao Majka shvaća i razumije naše slabosti, hrabri nas, opravdava, olakšava nam djelovanje, uvijek ima spremno nešto za pomoć, čak i kada se sve čini nemogućim(J. ESCRIVÁ DE BALAGUER, Prijatelji Božji, 292).

 

 

 

Eto, takva je to Majka. Sjećam se čestih zgoda u kojima bi nešto pitao svoga oca, a on bi mi hitro odgovorio: PITAJ MAJKU, AKO ONA DOZVOLI JA SE SLAŽEM. Vjerujem kako se to ponavlja u mnogim obiteljima. Nije to stoga, što otac ne bi imao snage za dopustiti nešto, već je siguran kako će majka s puno više ljubavi napraviti isto što i on. Majka je majka! Čak i kada ne bi postigli traženo, majka bi našla riječi utjehe i dobar razlog da se ne dobije ono što se traži. Kada bi je molio za nešto, ONA BI SE OPET SAVJETOVALA S OCEM I OSTAVLJA JE OCA U UVJERENJU KAKO ISPRAVNO POSTUPAJU!

 

 

 

Takvu Zagovornicu imamo na nebu. Sve što zatražimo od nje, dobit će od Oca, ako je to dobro za nas. Dobit ćepuno prije nego mi sami to možemo pred Bogom. Ona Majka BRZOG ZAGOVORA, JER NEMA TOGA ŠTO BI ONA OD BOGA TRAŽILA DA NIJE ISPRAVNO, I NEMA TOGA ŠTO BI JOJ BOG USKRATIO.

 

 

 

Kada bi netko u Vašu kuću ušao I ne bi razgovarao s Vašom majkom, smatrali biste ga u najmanju ruku nepristojnim. ULAZAK U CRKVU K ISUS KRISTU, POVLAČI ZA SOBOM I OVAJ SEGMENT ŽIVOTA U VJERI: RAZGOVOR S MAJKOM ISUSOVOM. Nije li lijepo vidjeti posjetitelja kako ugađa Vašoj Majci? Neće li svaki SIN biti zahvalan na takvom odnosu prema SVOJOJ MAJCI? Tako je i sa našim Gospodinom: ne odbija onoga koji pazi i časti njegovu Majku!