Mt 10, 7-15

 

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje. U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji, negoli gradu tomu.«

 

 

 

U današenjm evanđelju ponovo se naglašava onaj cilj zbog kojeg je Gospodin ostavi Crkvu u svijetu: “Približilo se kraljevstvo nebesko”. Nebo je cilj svih naših poslova I svega što na zemlji radimo. Naš je posao jednak apostolskom: DOVESTI SVE DUŠE U NEBO. A za let u nebo, potrebno je odlijepiti se od zemlje.

 

Kako bi bili “lakši za let”, kako ne bismo imali nepotrebne terete u svom životu, Isus poučava učenike kako se valja ODVOJITI OD SVEGA ZEMALJSKOG ŠTO NAM MOŽE ZASMETATI NA PUTU U NEBO: “Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa”. Drugim riječnikom kazano, nije se potrebno brinuti previše oko zemaljske stvarnsoti, jer ona ne smije biti cilj ovog života. Onom čovjeku kojemu je ŽIVOT NA ZEMLJI CILJ, I kojemu je STJECANJE MATERIJALNIH DOBARA CILJ, presuda je napisana: propast će zajedno sa svojim blagom. Sve stvari na ZEMLJI MORAJU NAM POSLUŽITI ZA LET U NEBO. I to je njihova jedina I istinska svrha.

 

To materijalno dobro je za nas dobro u onoj mjeri u kojoj zadovoljava naše potrebe, olakšava život I pomaže onima s kojima trebamo DIJELITI SVE. Taj princip dijeljenja materijalnog moderan čovjek sve više napušta. Ima istina lijepih primjera kako se živi kršćanska ljubav preko dijeljenja materijalnih dobara. Na žalost, sve je više onih koji dobra zemlje čuvaju za sebe pokretani bezrazložnim strahom za valstitu egzistenciju. Tako, taj nepotrebi strah izaziva tjeskobe I otvara pitanja o životu na koja odgovor ne možemo dati, unoseći tako nesigurnost u život čovjeka.

 

Kada bismo živjeli pravi duh kršćanske ljubavi, onda nam materijalno ništa ne bi predstavljalo. Gospodin tako naučava sovje učenike: Besplatno primiste, besplatno dajte! (...) Ta vrijedan je radnik hrane svoje”. Bog će se pobrinuti za ONOGA KOJI ŽELI RADITI ZA NJEGA. A raditi na Božjoj njivi pozvan je svatko- ne samo svećenici I redovnici- već svi ljudi. Na toj se njivi radi tako što se ŽIVI KRŠĆANSTVO DOSLJEDNO NAUČAVANJU ISUSA KRISTA I TAKO ŠTO SE PAŽLJIVO SLUŠA GLAS CRKVE I SVAKOJ STVARI KOJA SE TIČE OVOZEMALJSKE, ALI I NEBESKE STVARNOSTI.

 

Kada se čovjek odluči na takav život, onda KRŠĆANSKA LJUBAV POSTAJE NJEGOV ŽIVOTNI PRINCIP, A ONA SE TEMELJI NA: “Besplatno primiste, besplatno dajte!”. DAVANJE BEZ DA SE TRAŽI NAKANDA ZA SEBE je davanje iz LJUBAVI prema bližnjemu. No kada to davanje usmjerite I osobi o kojoj pojma nemate, onda možete shvatiti kako to više nije samo ljubav prema bližnjemu već prema Bogu.

 

Isus Krist, Sin Božji se utjelovio kako bismo mi mogli primiti njegovo POSINSTVO. Zato sveti Pavao u Poslanici Rimljanima I kaže: “(14) Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (15) Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" (16) Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; (17) ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo” (Rm 8,14-17).

 

Ako smo primili posinstvo Božje primajući Duha Svetoga po sakramentima, onda smo BRAĆA SA KRISTOM. Svijest o bratstvu s Isusom Kristom, otvara nam prostor za drugačije razmišljanje o bližnjima. Svi smo Kristovi- svi smo Kristova braća- svi smo braća! Pavao stoga u Prvoj poslanici Korinćanima upozorava kako se ne treba previše vezivati uz svijet ili uz ljude, već samo na sebe primjenjivati princip bratstva s Kristom. Kada sebe držiš Kristovim bratom, zašto to ne činiti I s drugim ljudima. Pavao stoga upozorava: “Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji” (1Kor 3,21-23).

 

Kada ovaj princip bratstva primjenimo na sebe I bližnje, lakše ćemo primjeniti I zapovijedi ljubavi prema bližnjima. Sjetite li se zgode o Josipu kojeg su braća prodala u roblje iz zavisti shvatit ćete taj princip bratstva kojeg Isus želi primjeniti na nas. Josip je u Egiptu primio braću koja su ga htjela ubiti- oprostio im je I nije ih odbio. Shvaćao je kako ga je Bog preko NEVOLJE DOVEO DO VELIKE ČASTI NA EGIPATSKOM DVORU, ali ČAST NIJE BILA CILJ NJEGOVIH NEVOLJA I NJEGOVIH USPONA U EGIPTU, VEĆ JE CILJ BILO DA POMOGNE SVOJOJ BRAĆI- da ih dovede do SPASENJA.

 

Taj put počinje uvijek stavom čista srca koje je spremno UČINITI SVE ZA DRUGOGA. Redovito to znači kako moramo biti spremni POKRISTI SVE NEDOSTATKE DRUGIH SVOJOM LJUBAVLJU. I kako je god Josip svojoj braći opraštao tako I mi jedni drugima trabmo opraštati. On ih je PRETEKAO MILOSRĐEM. Ovo Pavao naglašava riječima: “Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo” (Rm 12,9-21).

 

Ovo je princip bratske ljubavi koja je svima spremna oprostiti sve. Ipak, pogledamo li Josipov primjer, shvatit ćemo kako on nije braći rekao kako je dobro da su ga prodali u roblje. Onaj koji želi dobro svojoj braći uvijek će tražiti načina da ga upozori na istinu. Tako je I Josip braći kazao: “»Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog me to pred vama poslao da vas održi u životu.” No, ako niste primjetili Josip je tražio NAČIN, MJESTO I VRIJEME DA TO KAŽE KAKO BRAĆU NE BI POVRIJEDIO. Kada im je kazao ionako su se prepali- savjest ih je optuživala. O tome svjedoči njihov govor u zatvoru: “Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.« Ruben im odvrati: »Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv”. Već je dovoljno teško bilo što je svijest o grijehu okrivljavala njihovu savjest I proganjala ih godinama. Dalje stvari ne treba otežavati, već MILOSRDNIM BRATOLJUBLJEM OPRAŠTATI SVE. Istinu kazati pazeći da ne uvijediš brata, ali uvijek biti spreman oprostiti.

 

Današnje evanđelje nas podsjeća kako moramo DIJELITI SVE SA BRAĆOM. Svome BRATU NEĆETE NAPLATITI NEKU USLUGU, zar ne? Ili hoćete? Priču smo počeli sa materijalnim dobrima I s tim kako se onaj koji se drži bratskih principa ljubavi ne treba bojati za materijalno. Taj je ušao u Božju službu I Bog će se pobrinuti za njegove potrebe. Ovaj princip ima jedan dodatak : ONAJ KOJI SE BRINE ZA BOŽJE STVARI U SVOM ŽIVOTU, IMA DAR DA SE BOG BRINE ZA NJEGOVE STVARI. Kada smo govorili o počelima braske ljubavi u Kristu, nismo dirali ništa materijalno. Govorili smo o oprostu I pomaganju. Riječ je dakle o duhovnoj stvarnosti. Pogledate li malo bolje ovaj odlomak iz Poslanice Rimaljanima, vidjet ćete kako se sve odnosi na usluge, ljubav, darivnje, pažnju, uzvraćanje samo dobrim na nečije zlo,... Ove principe možemo posve pridodati Josipu Egipatskom. Učinio je veliko dobro za sve zlo što mu je načinjeno. Riječ je dakle I O DUHOVNIM DOBRIMA KOJE MORAMO DAVATI BESPLATNO- bez da dobivamo naknadu u hvalama ili nekim protuuslugama. U DIJELJENJU DUHOVNIH DOBARA NE SMIJE BITI RECIPROCITETA U DAVANJU- UZVRAĆANJU, VEĆ MORA BITI SAMO DAVANJE kako bi se živio princip Kristova bratstva.

 

U svemu tome, valja se polako navikavati postajati BOŽJE ORUĐE u tom poslu. Valja se naviknuti da se BOG SLUŽI NAMA KAKO BI DONIO NEKO DOBRO NAŠOJ BRAĆI. Od nas se traži UZDRŽLJIVOST OD ZLA I USTRAJNOST U DOBRU- odnosno TRPLJENJE. Po tom trpljenju će do izražaja doći I Božje milosrđe.

 

Zašto moramo trpjeti? MILOSRĐE SE VIDI SAMO TAMO GDJE SE OČITUJE NEMILOSRĐE. Recimo to ovako: kada se bijela boja izlije na bijeli papir, slabo će se primjetiti- naprotiv, izlijete li je po crnom ili nekom drugom tamnom papiru, boja će se vidjeti odlično! E, pa tako Vam ide I sa nevoljama. Naime, nevolje postoje kako bi se BOŽJE MILOSRĐE OČITOVALO PO NAMA. Kako će se očitovati tamo gdje nije potrebno očitovanje; gdje je sve u redu? Mora dakle postojati neki trenutak, neka situacijam, neki ljudi kojima NEDOSTAJE TOG MILSRĐA, DOBROTE. Bog se služi nama I našom dobrotom, našim vrlinama, našim slabostima ako baš hoćete kako bi drugoga promijenio.

 

Konkretno, Bog se poslužio Josipom I njegovom dobrotom, njegovom sposobnošću trpljenja, njegovom ustrajnošću u dobru, da bi ga uzdigao na veliku čast kako bi u dogledno vrijeme pomogao svojoj braći.

 

Nama se može dogodtiti isto: nekada treba prešutjeti, nekada ne čuti što si čuo, nekada se treba osmjehnuti gdje bi plakao- sve zbog brata. Ti zapravo TRPIŠ I NAOKO NE RADIŠ NIŠTA, ALI U STVARI DOPUŠTAŠ BOGU DA DJELUJE PREKO TEBE U TVOJOJ “SLABOSTI”, PO TVOM TRPLJENJU.

 

Često puta kada trpimo iz ljubavi prema bližnjemu I Bogu, mislimo kako se u duši druge osobe ne događa ništa. Varamo se. U najmanju ruku, naša reakcija, naša blagost, naše trpljenje biva pohranjeno u duši druge osobe I ta se memorija budi u pravom trenutku. Bog procjenjuje kada će sjećanje na naš postupak “izbiti na površinu” I kada će taj postupak biti učinkovit.

 

To znači “dopustiti” Bogu da djeluje preko nas: DOBROTOM ODGOVORITI NA ZLO, A TO UVIJEK ZNAČI TRPJETI, NE “DOLIJEVATI ULJE NA VATRU U NIČEMU” I PUSTITI DA BOG UČINI PO NAŠIM POSTUPCIMA U DUŠI DRUGOGA ONO ŠTO TREBA I KADA TO TREBA.

 

Isus u svakom od nas gleda jednog brata. Bratu ništa ne naplaćujete, sve mu dajete besplatno. Ne postoji dio bića koji bi svom bratu uskratio. Tako je I sa Isusom: svu svoju dobrotu, svu svoju ljubav, svo svoje milosrđe, stavio nam je na raspolaganje BESPLATNO. SVE JE TO DAO BESPLATNO I TRAŽI DA SE BESPLATNO DAJE.

 

Ta BESPLATNOST podrazumijeva da ONAJ KOJI DAJE TRPI ODREĐEN GUBITAK kako bi brat dobio nešto. Što Vas košta biti dobar? Malo trpljenja? Što Vas košta osmjehnuti se, ne prigovoriti, ne opravdavati se, biti ljubazan? Samo malo trpljenja! Nas “košta” malo trpljenja, ali bližnji zato dobivaju puno od Boga, a da toga I nisu svjesni.

 

Ovo se razmišljanje čini izvan konteksta današnjeg evanđelja. Rekli smo na početku kako Gospodin kaže: “Putem propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!” Pitam Vas: kako ćete propovijedati nekome tko ne želi ni čuti za Boga primjerice? Svaka priča o Bogu, završit će se prije nego počne. Ostaje Vam Vaša LJUDSKOST- nju Gospodin želi da stavite na križ u konkretnim situacijama I da trpite preko svoje dobrote koju ćete iskazivati tim ljudima. Pa ako ne shvate priču o Isusu Kristu I kraljevstvu nebeskom, shvatit će jednom Vašu dobrotu I ljubaznost I neće ni znati da su preko Vas otvorili prozor svoej duše Bogu Svevišnjemu I njegovu kraljevstvu.

 

Na početku smo kazali kako je cilj svega našega života DOVESTI SVE DUŠE U NEBO. Mi dakle, moramo biti ti koji će svojim trpljenjem, svojom dobortom, poslužiti Bogu da OLAKŠA TERETE S KRILA ONIM KOJI SU JOŠ UVIJEK ČVRSTO PRIKOVANI UZ ZEMLJU I NE MOGU POLETJETI. U tom smislu valja nam BESPLATNO DAVATI SVOJA DUHOVNA DOBRA DRUGIMA- VALJA IM ISKAZIVATI LJUBAV OPRAŠTANJEM, MILOSRĐEM, UTJEHOM, SAVJETOM,... TREBAMO IM SVOJOM DOBORTOM OLAKŠAVATI TERETE, A NE IH SVOJIM ZLIM NAVIKAMA OTEŽAVATI LET.

 

Kada su Josemariu Escrivu pitali kako pristupiti ovom apostolatu, objasnio je svoj apostolski princip: OD STO DUŠA, MENE ZANIMA SVIH STO. Tako valja I nama: nikoga zanemariti, od nikoga ne okrenuti glavu, svakome izići u susret u mjeri u kojoj to možemo, biti na raspolaganju svim I DIJELITI BESPLATNO SEBE, SVOJU VJERU, SVOJU DOBORTU, SVOJU LJUBAV.