SVETI PETAR I PAVAO

 

Mt 16,13-19

 

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

 

UVOD

 

Danas Crkva slavi dva sveca koja su svima poznata pa se na njih mogu primjeniti riječi iz poslanice Rimljanima: PO SVOJ ZEMLJI RAZLIJEŽE SE JEKA, RIJEČI NJIHOVE SVE DO NA KRAJ SVIJETA. No kada bismo ih samo prosuđivali po riječima, mogli bismo upasti u zabludu, jer oba sveca bila su LJUDI KAO I SVI DRUGI PODLOŽNI MANAMA I GREŠKAMA.

 

Stoga, razmišljajući o njima ne želim Vas zamarati sa analizom njihovih osobina, nego želim upozoriti na dvije stvari koje su obojici zajedničke: ČVRSTOĆA U OBRANI VJERE I NJIHOVA BLIZINA GOSPODINU. Čini mi se kako su ove dvije osobine naših svetaca ključne I za vjernike današnjeg vremena.

 

 

 

PETAR

 

Što je bilo Gospodinu da je baš odabrao Petra za onoga na kojem će sagraditi svoju Crkvu? Može biti da je Petar posebno ČVRST pa ima sve predispozicije za takvu ulogu. Što je to ponukalo Gospodina da Petru kaže TI SI PETAR STIJENA I NA TOJ STIJENI SAGRADIT ĆU SVOJU CRKVU I VRATA PAKLENA NEĆE JE NADVLADATI?

 

Pogledajmo malo Petra. Čovjek nagle naravi, često burno reagira. Sjetimo se samo kako je napao slugu I otkinuo mu uho u vrtu. Ipak, takva narav nije prepreka da se Gospodina na njega osloni. U čemu se očituje Petrova čvrstoća?

 

U njegovoj PONIZNOSTI. Unatoč žestini kojom reagira, Petar u više navrata pokazuje da ima PONIZNU DUŠU. Zna naime kada pogriješi PRIZNATI SVOJU GREŠKU. I tu je ono u čemu moramo učiti od Petra: NJEGOVA VELIČINA OČITUJE SE U NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI DA SE SMANJI-PONIZI. NJEGOVA ČVRSTOĆA OČITUJE SE U NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI DA SE POKAJE I PRIZNA SVOJE PROPUSTE. Pavao je to kasnije opisao ovim riječima: BOG SE PROSLAVALJA PO NAŠOJ SLABOSTI, a mi dodajemo, proslavalja se na poseban način kada tu slabost sami možemo PRIZNATI.

 

Zašto je važna ova osobina svetog Petra? PRIZNAJUĆI SVOJE GRIJEHE, PETAR POKAZUJE DA JE SPREMAN PRIHVATITI ISTINU MA KAKVA GOD ONA BILA. Sjetimo se što Isus govori: JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT, pa pristajući bezuvjetno uz istinu, Petar pristaje uz Boga. Kada bismo nastavili s ovim Evanđeljem, vidjeli bismo kako je Petar gadno pogriješio I kako ga je Isus ukorio. Petar prihvaća sve od Boga I spreman je OSTATI UZ NJEGA.

 

Petrova ČVRSTOĆA OČITUJE SE U NJEGOVOJ PONIZNOSTI. Upravo ta PONIZNOST JEST STIJENA NA KOJOJ KRIST GRADI SVOJU CRKVU. PONIZNOST JE ČVRST TEMELJ KRŠĆANSKOG ŽIVOTA, jer ponizan je čovjek spreman poput Petra PRIHVATITI SVAKU SITUACIJU U ŽIVOTU MA KOLIKO ONA BILA NEUGODNA I PRI TOM OSTATI UZ BOGA. Pogledajmo opet Petra. Unatoč činjenici da je sagiješio protiv osobe koja će uskoro umrijeti na Križu, on se GORKO KAJE I PUN VJERE OČEKUJE OPROST. Juda naprotiv, koji je također zgriješio NE OČEKUJE NIŠTA JER SMATRA DA JE KRIV ZA SMRT NEDUŽNA ČOVJEKA, ali u njegovu stavu se krije stav čovjeka BEZ NADE, A GDJE NEMA NADE NEMA NI VJERE. Juda u osnovi nije ZNAO PASTI NA KOLJENA I SVOJIM ČINOM NIJE SE PONIZIO I PRIHVATIO SITUACIJU.

 

Puno je kršćana koji NE ŽELE PRIHVATITI SITUACIJE U ŽIVOTU KOJE IM NE IDU U PRILOG. Bilo da je riječ o njihovom osobnom grijehu ili greški, takvi ljudi OSTAJU ZAROBLJENICI SVOJIH ŽIVOTNIH SITUACIJA KOJE IM NE DOPUŠTAJU DA ŽIVE MIRNO. Zamislite da je Petar cijeli svoj život nosio TERET SVOJE IZDAJE! On je shvatio da POKAJAVŠI SE, BOGU ZAPRAVO PREDAJE ONO ŠTO ON SAM NE MOŽE RIJEŠITI: SVOJU IZDAJU I SVOJU SLABOST. U tome se očituje prava ČVRSTOĆA U VJERI koja je prepoznatljiva samo kod PONIZNIH OSOBA: BOGU PREDATI NA OLTARU SVOGA SRCA SVOJE SLABOSTI I MOLITI GA DA IH PROMIJENI U NEŠTO BOLJE! Ili još bolje: ISPOVJEDITI SVOJE SLABOSTI U SAKRAMENTU POKORE, a za to je potrebna PONIZNOST.

 

ČVRSTOĆA U ISPOVIJEDANJU VJERE ILI U ŽIVLJENJU VJERE MORA POČIVATI NA PONIZNOSTI, jer samo čovjek koji se ne izdiže iznad drugih, koji shvaća kako je on sam grešan, samo takav može po Petrovu primjeru graditi ispravan stav prema vjeri.

 

 

 

PAVAO

 

Naspram Petru koji je bio neuk, nailazimo na Pavla, učena farizeja koji je PROGONIO KRŠĆANE. Nije se umarao u tom progonu sve dok jednog dana nije SUSREO GOSPODINA U VIĐENJU. Taj je SUSRET S USKRLIM TOLIKO PROMIJENIO PAVLOV ŽIVOT, da on sam nije nikada želio ništa drugo osim BITI BLIZU GOSPODINU.

 

I dok je ta BLIZINA ISUSU kod Petra bila lako ostvariva jer je s Isusom proboravio dosta vremena, kod Pavla je malo nejasna jer NIJE BILO FIZIČKOG DODIRA IZMEĐZ PAVLA I ISUSA. I upravo to je znakovito za nas. Danas, kada smo Gospodinu fizički blizu u Svetohraništu, ipak veći dio vremena provodimo ne tako blizu njemu. To nas ne bi trebalo spriječavati da često boravimo u BOŽJOJ BLIZINI ILI BOŽJOJ PRISUTNOSTI. Pavao nam tu može biti izvaredan primjer.

 

Na koji način je Pavao tu svoju BLIZINU BOGU OSTVARIVAO? Pogledate li malo u njegov život, primjetit ćete jednu stvar koja ni kod Petra nije uvijek izbivala na površinu tako jasno. Riječ je o MOLITVI u kojoj se PAVAO U DUHU STAVLJAO U PRISUTNOST BOŽJU. Pavao, kao učen židov, znao je da je BOG DUH I DA ZA NJEGA NEMA TJELESNIH ZAPREKA. Stoga se u molitvi OTVARAO SVOJE SRCE BOGU I U SVOM SRCU TRAŽIO GOSPODINA. Pogledate li njegove poslanice, lako je primjetiti kako nijedna nije bez molitve I bez pokušaja da se oni kojima su upućene poslanice PREKO PAVLOVIH RIJEČI STAVLJAJU U BOŽJU BLIZINU, U BOŽJU PRISUTNOST.

 

Ovdje leži I pouka za nas- Svaka MISAO, svaka RIJEČ, svaka GESTA MOŽE STAVITI NAS ILI DRUGE LJUDE U PRISUTNOST BOŽJU. Slušajte samo riječi koje izgovaramo na svetoj Misi: GOSPODIN S VAMA govorimo mi svećenici NAGLAŠAVAJUĆI BOŽJU BLIZINU- PRISUTNOST U CRKVI, a narod uzvraća I S DUHOM TVOJIM potvrđujući kako je OVDJE BOG KOJI GOVORI.

 

No više od ovoga želja mi je uputiti Vas prema MOLITVI U KOJOJ SE BOGU PRIBLIŽAVAMO U SVOM SRCU. I nemojte misliti da morate činiti nešto posebno, kako morate padati po podu ili kako morate govoriti u jezicima nepoznatim I Bogu I čovjeku. Ništa od toga nije potrebno da se čovjek u molitvi stavi u Božju blizinu.

 

Sjetite se Isusovih riječi koje upućuje učenicima: KADA MOLITE NE ČINITE TO SA PUNO RIJEČI KAO POGANI- Isus želi kazati kako BOG POZNAJE NAUME SRCA, stoga, premda nam se čini kako smo SLABI U MOLITVI, NAKANA KOJU BOG U NAŠEM SRCU VIDI ČINI TU MOLITVU VELIKOM.

 

Dakle, važna je NAKANA. Često puta nismo u stanju moliti kako želimo. Sputavaju nas obveze, problemi, dođe nam gost kojeg se ne možemo riješiti jer je drag. Tada jednostavnom gestom duše u kojem IZRAŽAVAMO SVOJU NAKANU STAVLJAMO SEBE U BOŽJU BLIZINU- U BOŽJU PRISUTNOST I tada činimo isto što I Pavao: PO NAKANAMA USMJERAVAMO SVOJ ŽIVOT, SVOJ POSAO, SVOJE PREOKUPACIJE BOGU.

 

Najbolji primjer kako molitva može biti učinkovita bez ijedne riječi su BOLESNICI KOJI ŽELE MOLITI ALI NE MOGU ZBOG BOLESTI. Mislite li da je Bog daleko od njih? BOG JE UZ NJIH I PREKO NJIHOVE NAKANE, CIJELA NJIHOVA BOLEST PRETVORILA SE U JEDNU VELIKU MOLITVU. Tako je I sa poslom, tako je I svime u životu: KADA ŽELITE BITI U BOŽJOJ BLIZINI, KADA ŽELITE DA BOG SVOJOM PRISUTNOŠĆU OPLEMENI VAŠ POSAO, POMOLITE MU SE JEDNOSTAVNO, KAŽITE MU DA NJEMU U RUKE PREDAJETE SVOJ POSAO I TADA ĆE I VAŠ POSAO I VAŠ ŽIVOT POSTATI JEDNA MOLITVA KOJU ĆE SAM BOG OPLEMENITI.

 

 

 

LJUBAV

 

U slučaju obaju svetaca znakovito je da je njihovo ponašanje IZRAZ VELIKE LJUBAVI PREMA KRISTU BOGU. Petrova PONIZNOST znak je velikog poštovanja I silne ljubavi koju je imao u svom srcu za Isusa. Pavlova ŽELJA ZA BLIZINOM izvire iz njegove ljubavi prema Kristu. Time se odlikuje svaka ljubav. Kada se LJUBI ŽELI SE BITI BLIZU I PONIZNO SE PRIZNAJE SVE IZ LJUBAVI- U LJUBAVI NEMA TAJNI.

 

Kada dakle, govorimo kako SU PONIZNOST I ŽELJA ZA BOŽJOM PRISUTNOŠĆU ČVRST TEMELJ NA KOJEM SE GRADI KRŠĆANSKI ŽIVOT, ODNOSNO STIJENA NA KOJOJ SE GRADI KRŠĆANSKA KUĆA, tada mislimo kako se u korijenu tih dviju stvari nalazi ČISTA LJUBAV.

 

Na LJUBAVI GOSPODIN GRADI SVOJU CRKVU. Gradi je na LJUBAVI PETRA I LJUBAVI PAVLA, na ljubavi MOJOJ I TVOJOJ. Sjetimo se kako NAKON USKRSNUĆA Isus triput pita Petra VOLIŠ LI ME? Petar odgovara svaki put TI ZNAŠ DA TE VOLIM! Tom LJUBAVLJU Crkva danas OPRAŠTA SVIMA ONIMA KOJI U PONIZNOSTI TRAŽE BOGA I NJEGOVU BLIZINU. Tom LJUBAVLJU želi da I svaki od nas OPRAŠTA BLIŽNJIMA POKAZUJUĆI TAKO I SVIJETU PONIZNOST I DONOSEĆI DRUGE U BOŽJU BLIZINU PREKO LJUBAVI KOJU ISKAZUJE DRUGIMA.