Mt 9,1-8

 

I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

 

 

 

Isus se vraća u Nazaret, i o tom gradu govori se u evanđeljima kako nije mogao napraviti puno čuda jer ljudi oko njega NISU IMALI VJERE. Oni su u Isusu vidjeli sina zanatlije iz Nazareta, i ono što su tjelesnim očima vidjeli, potpuno je zatvotilo oči njihovih duša.

 

 

 

Donijeli su mu uzetoga koji ležao na nosiljci: “Postelja se odnosi na užitke osjetila, na tjelesne užitke” (Sveti Grgur Veliki, Moralia, 23). Sveti Grgur Veliki kao da ne razumije kako je ovdje riječ o tjelesnoj bolesti, a ne o grijehu! Dobro on razumije kako je riječ o tjelesnoj bolesti, već gleda na ovu svenu u slikama i uspoređuje bolesnika sa grešnikom, po analogiji stvari: BOLEST oznčava GREŠAN ŽIVOT, grešan život čovjeka vezuje uz UŽITKE i on, okovan grijesima, u nekim svojim segmentima života postaje poput BOLESNIKA koji NE MOŽE NAPUSTITI SVOJE POSTELJE ZBOG SVOJE SLABOSTI: “Jer, onaj koji se prepušta sladostastima grijeha, postaje bolestan po vlastitim tjelesnim užicima bez kojih ne može” (Isti).

 

 

 

Nije ovdje riječ o tome da ovog jadnog bolesnika netko označava grešnikom, već se uzima kao slika nečega što se najčešće ne vidi kao problem (grijeh), ali što toliko utječe na naš život, da se čovjek tome ne može oprijeti: čovjek je nemoćan pred grijehom, poput bolesnika u postelji koji nemoćan pred svojom bolesti. Osim toga, kao što bolest onemoća bolesnika, tako i grijeh onemoća život čovjeka.

 

 

 

Gospodin pristupa mladiću i VIDJEVŠI VJERU LJUDI KOJI SU GA DONIJELU, LIJEČI GA govoreći mu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!” Isus se ne ponaša kao jedan liječnik, jer se NE BAVI BOLEŠĆU VEĆ ONIM ŠTO JE TU BOLEST UZROKOVALO. Sjetite se kako je prvi čovjek stvoren na “sliku i priliku Boga” i nije u njegovu životu bilo ništa drugo osim života: ni boli, ni tuge, ni jauka, ni smrti, ni bolesti. Sve je to UŠLO S GRIJEHOM U ŽIVOT ČOVJEKA. Grijeh je do te mjere OSLABIO BIĆE ČOVJEKA da je postao podložan ZLU U RAZNIM OBLICIMA. Kao POSLJEDICA takva SLABLJENJA LJUDSKOG BIĆA javila se i tjelesna bolest.

 

 

 

Znači li to kako ćemo umjesto u liječnika poći ispovjedniku radi prehlade? NEĆETE, naravno da nećete, jer vas ispovijed neće izliječiti od prehlade. Za svaku tjelesnu bolest poći ćete liječniku kojeg Vam je Bog providnošću poslao na vaš životni put.

 

 

 

Zašto onda Isus oprašta grijehe i liječi? Isus je BOG, i kao Bog On DJELUJE NA CIJELO NAŠE BIĆE I NA UZROKE SVEGA ŠTO JE U NAMA. Tako je i sa ovim bolesnicima. Ne liječi ih Isus radi izliječenja, već RADI VJERE LJUDI KOJI TO GLEDAJU ILI RADI VJERE BOLESNIKA KOJEG LIJEČI. Riječ je dakle o VJERI, a ne o bolesti.

 

 

 

Ovim riječima Isus poučava kako je OD SAME BOLESTI TIJELA, VAŽNIJE JE VODITI RAČUNA O BOLESTIMA DUŠE- O GRIJESIMA, jer unatoč tome što bolesti tijela vode prema smrti, ta je smrt samo trenutak promjene u našem životu, dok su grijesi takvi da vode u smrt koja je trajna i koja nas ništi- u vječnu smrt.

 

 

 

Izliječivši paralitika samo svojom RIJEČJU, Isus pokazuje onima koji mrmljaju, kako je On taj koji IMA VLAST IZLIJEČITI POSLJEDICE GRIJEHA, a to je boelst, te kako budući da može liječiti posljedice, IMA VLAST LIJEČITI I UZROKE SVIH BOLESTI ČOVJEKOVA BIĆA, a to je grijeh. Drugim riječima, Isus pokazuje svoju BOŽANSKU SVEMOĆ.

 

 

 

Opraštajući dakle grijehe, izliječio je čovjeka i jasno obznanio tko je bio On sam. Ako nitko osim Boga nije u stanju opraštati grijehe, i Gospodin to čini, a uz to liječi ljude, shvaćamo tko je zapravo bila Riječ Božja koja se učinila Čovjekom ne izgubivši pri tom svu moć Boga da oprašta grijehe, kao Čovjek i kao Bog. Na taj način, kao Čovjek suosjeća s nama, a kao Bog oprašta naše grijehe” (Sveti Irenej, Adversus haereses, 5,17,3).

 

 

 

Zašto onda u svetoj ispovijedi nema izlječenja kao što ova, ako velimo kako je Bog taj koji u sakramentu oprašta, a ispovjednik mu je samo instrument njegove ljubavi? “Ljudi pri opraštanju grijeha u sakramentu VRŠE SVOJU SLUŽBU, ALI NE RADE NEŠTO SA PRAVOM MOĆI- SA VLASTITOM MOĆI. Čak i kada opraštaju NE ČINE TO U SVOJE IME, već u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Oni mole, a Bog daje, jer služba pripada čovjeku, ali velikodušnost Božjoj moći” (Sveti Ambrozije, De Spiritu Sancto, 3,18,137).

 

 

 

Lakše je shvatiti to preko VJERE OVIH PRIJATELJA: po njihovoj je vjeri izliječen paralitik. Tako u sakramentu ispovijedi, NE DONOSIMO GOSPODINU SAMO GRIJEHE VEĆ I SVOJU VJERU. I PO TOJ NAM SE VJERI OPRAŠTAJU GRIJESI, ALI ZA IZLJEČENJA TIJELA NIJE POTREBAN OVAJ SAKRAMENT, jer on liječi dušu I USMJEREN JE SAMO NA GRIJEHE.

 

 

 

Svako čudo izliječenja uvijek svoj put nalazi PREKO VJERE ČOVJEKA. Onaj koji se s potpunim predanjem i povjerenjem stavi u Božje ruke do mjere da SEBE I BILO KOJE SVOJE DJELOVANJE ILI VLASTITI UTJECAJ NA DOGAĐAJE ISKLJUČI POTPUNO, na putu je kojim ga Bog potpuno upravlja.

 

 

 

Isus “reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" I on usta te ode kući”. USTATI SA POSTELJE u našem slučaju znači odbaciti potpuno ono što me čini bolesnim: “USTATI označava potpuno duhovno odbijanje svih želja tijela; UZETI SVOJU POSTELJU označava odvajanje duha od svih zemaljskih požuda i ambicija; IĆI SVOJOJ KUĆI znači vratiti se u raj ili znači voditi brigu da se opet ne padne u grijeh” (Mauro Rabano, Catena Aurea).