Mt 19, 27-29

 

U ono vrijeme: Petar upita: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče im Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«

 

 

 

Gospodin govori o nagradi koju imaju primiti svi koji ustraju u zdravu apostolskom nauku. Svi koji ostave iza sebe ono što ih ometa u apostolskom djelovanju poradi Gospodina, “stostruko će primiti i život vječni baštiniti.

 

 

 

Nagarada koju obećava Gospodin je neizmjerno velika: ŽIVOT VJEČNI. S tim se ništa ne može uspoređivati. “Nagrada Božja uvijek je puno veća od želja svetaca” (Sveti Ivan Zlatousti,u Catena Aurea, volt 1, str. 247). “Kolika li je samo dobrota Božja kada sa vječnošću nagrađuje i najneznatnije stvari u našim djelima” (Sveti Župnik Arški, Govor o nadi).

 

 

 

Ovim riječima, Bog želi otvoriti oči svima koji se premišljaju oko apostolskog djelovanja, kako bi shvatili koliku milost udjeljuje i koliko su neznatne sve zemaljske protivštine koje nas spriječavaju da djelujemo apostolski. Nemoguće je uspostaviti jednu proporcionalnu vezu: Bog uvijek daje puno više nego mi zaslužujemo. Sada se samo treba malo pomučiti kako bismo baštinili trajno sreću.

 

 

 

Ono čime Bog plaća, uvijek je LJUBAV koja se očituje u ranim oblicima: utjehe, radosti, mira,.. A sigurno je najveća ona konačna koja čeka u nebu. Ipak, do neba, koračati nam je zemljom i imamo štošta proći na zemlji dok ne dobijemo konačnu plaću za svoj život. Proći nam je kroz niz iskušenja u kojima nam je trpjeti nevolju, progonstvo, netrpeljivost, tuđe loše namjere,... I u svim tim sitacijama od nas se očekuje POSTOJANOST U DOBRU i ne prihvaćanje zla.

 

 

 

U Starom Zavjetu, govor o nagradi nalazimo uvijek vezan uz Savez koji je Bog sklapao s ljudima. Svaki put, kada je sklapao Savez Bog je vjernost nagrađivao nečim. Davao je obećanje nagrade za čestit život. Tako su predviđene nagrade u ovozemaljskom životu za one koji žive vjerni Bogu. Ta je nagrada jedan DAR OD BOGA i u najobičnijim stvarima života. Tako u Propovjedniku nalazimo: “24Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. 25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu?” (Prop 2,24-25), ili u: “11Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja. 12Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. 13I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar” (Prop 3,13). Zapravo, sve što DOBIVA NA ZEMLJI KAO VIŠAK ZA SVOJ ŽIVOT, dar je od Boga kojim mu se služiti za neko dobro ili za dobro bližnjih. Tako se harmoničan obiteljski život shvaća kao nagrada, ali i potomstvo, materijalno blagostanje pošteno stečeno, zdravlje,... Sve su to NAGRADE ILI BLAGOSLOVI OD BOGA kako je to shvaćao Stari Zavjet.

 

 

 

Za bolje razumijevanje ovakva shvaćanja nagrade Božje, valja se približiti životu Hebreja i vidjet ćemo kako je jedna od najvažnijih stvari do koje su oni držali bila PRAVEDNOST. Pravednost je uvijek bila IZRAZ ISPRAVNA ŽIVOTA i uvijek je povezivana s VJEROM, jer biti Izraelac značilo je biti DIONIKOM SAVEZA S BOGOM. Dakle, svakodnevica je bila usko povezana s vjerom u Izraelaca.

 

 

 

U tom smislu, ŽIVOT U VJERI je postavljao velike zahtjeve pred ozbiljna vjernika. S druge strane, mnogi su samo ŽIVJELI PRIVIDNO SVOJU VJERU, a u svakodnevici su se posve drugačije ponašali. Kako su dobro shvaćali da nije moguće svakome narediti kako će živjeti, onda su život u vjeri povezivali s PRAVEDNOŠĆU, A PRAVEDNOST SA KAZNOM ILI NAGRADOM: pri čemu je KAZNA čekala one koji su živjeli naopako, a NAGRADA je bila za ustrajne u vjeri.

 

 

 

No, ni život na zemlji nije uvijek odražavao do kraja tu pravednost u ishodu života ljudi, pa su neki, premda naopaka života, imali više od onih koji su živjeli ispravno svladavajući brojne tegobe. Stoga, konačna nagrada bila je isključivo u rukama Boga, koji će kazniti one koji su “nadigrali” život i ljude oko sebe. Tako, ako se pravednost ne bi ispunila na zemlji, sigurno se ispunjala kod Boga.

 

 

 

Upravo ovaj segment konačne nagrade kod Boga naglašen je u riječima Isusa Krista. Isus radikalizira stvari, jer su Izraelci često od ljudi očekivali nagradu ili nadoknadu za svoju pravednost, za ispravan život, a dobivali su zauzvrat samo razočaranja. Kako ne bi otpadali od vjere, Gospodin podsjeća kako NE TREBAJU OČEKIVATI NA ZEMLJI NIŠTA POSEBNO, VEĆ KAKO SVOJE NADE MORAJU ISPUNJATI SAMO U BOGU. U tom smislu, nije bitno hoće li nam ljudi uzvratiti na dobro ili neće: Bog uvijek daje nagradu pravičnu za ispravan život! A nagrada u Boga je ŽIVOT VJEČNI.

 

 

 

U tom smislu, OSTAVITI SVE I POĆI ZA GOSPODINOM, zapravo znači NE OČEKIVATI NIŠTA OD LJUDI I SVE OD BOGA. To je izraz potpunog predanja Bogu i vjernosti.

 

 

 

Novi Zavjet ne udaljava se od Staroga kada je u pitanju nagrada. Opet se nagrada vezuje uz pravedan život, ali sada pravedan život dobiva jednu drugačiju nijansu. Naime, pravednost se mora očitovati U LJUBAVI: ljubav prema Bogu, iskazuje se preko bližnjih. Na takav način, ljubeći bližnje, već SADA- U OVOM ŽIVOTU postižemo JEDINSTVO S BOGOM PO LJUBAVI- onoj istoj ljubavi kojim je Krist ljubio ljude. U tom izražavanju ljubavi prema bližnjima, potrebno je pobjeđivati napasti, boriti se protiv njih ustrajno, i za tu borbu, vjernik dobiva vijenac nagrade kao trkač koji trči svoju trku, kao športaš koji se bori za pobjedu.

 

 

 

Ta je nagrada nezamisliva, jer sjedinjujući se s Bogom PO LJUBAVI, ulazimo u red BAŠTINIKA KRALJESVSTVA NEBESKOG. Kako god baštinik od oca dobiva SVE, tako i mi od Nebeskog Oca dobivamo SVE- DOBIVAMO CIJELO NEBO ZA SEBE KAO NAGRADU. Tako se, preko ljubavi koja se iskazuje bližnjima, ne samo ispunja, već i nadilazi pravednost. “Ovo je nepromjenjivi naum Gospodnji: koji sada uživaju služeći svojim bližnjima, bit će samo posluženi na presvetom stolu Gospodinovu sa hranom vjčnog života” (Sveti Beda Časni, u Catena Aurea, vol. Vl, str. 447). “Ljudi gube sve tako što za sobom sve ostavljaju na ovom svijetu, a sobom nose samo onu nagradu u ljubavi i milosrđu koje su iskazivali ljudima, za što će ih posebno nagraditi Gospodin sa jednom nagradom dostojnom vječnosti” (Sveti Franjo Asiški, Opúsculos,1. pogl. , str. 87-94).

 

 

 

Nagrada jest OBLIK NAPLATE ZA ONO ŠTO SMO DAVALI. Ili nagrada je NADOKNADA ZA ONO ŠTO SMO ZA ŽIVOTA DAVALI. Od nas se očekuje da DRAUJEMO SVOJU LJUBAV DRUGIMA, pa kao nagradu, ili kao nadoknadu dobivamo u LJUBAVI, ALI OD BOGA, NE OD LJUDI. Tako možemo shvatiti “dobra djela kao ULAGANJE, od kojeg ćemo u određeni dan dobiti VELIKE KAMATE” od Boga (Sveti Ignacije Antiohijski, Pismo Polikarpu). “Plaća i nadnica za ljubav jest primiti još ljubavi, dokle god ne budemo ljubavi siti. Jer ljubav se samo ljubavlju plaća” (Sveti Ivan od Križa, Duhovni spjev, 9,7).

 

 

 

Ljubavlju nas samo nasititi može Gospodin. Njegova je ljubav čista i nije poput ljudske koja često sa sobom donosi i razočaranja. I kada nekoga volimo, onda nije ljubav ta koja nas čini sretnim već osoba koja nas voli i koju volimo. Pa kada kažemo kako smo sretni zbog ljubavi, čak i kada nam se ne uzvraća, sretni smo zbog osobe koju volimo.

 

 

 

U tom smislu, primiti nagradu vječnog života u ljubavi koja je čista, znači primiti BOGA KAO NAGRADU: Bog daje sam sebe čovjeku kao nagradu u ljubavi. “Sam Bog osobno, nagrada je i cilj svega što u životu prolazimo” (Sveti Toma Akvinski, O Vjerovanju, 2,1). Jer, kada Gospodin šalje učenike u apostolat, da pokrštavaju, DAJE OBEĆANJE- NAGRADU ONIMA KOJI USTRAJU DO KRAJA. Nagrada koju On obećaje za vjerne i postojane u nevoljam, jer DRUŠTVO S BOGOM U VJEČNOSTI. Zato im Gospodin govori obećavajući: “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.