Mt 10,34 –11, 1

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.«

 

 

 

UVOD

 

Gospodin nas današnjim evanđeljem opet vraća križu: “Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan”. Izgleda kako je križ KRŠĆANSKA NUŽNOST. Unatoč Isusovim riječima, svi nekako nevoljko gledamo na svoje križeve. Nitko ga baš s oduševljenjem ne prihvaća, jer križ nosi jednu tegobu, uvodi nas u mučne situacije, često nas razara iznutra I opterećuje nas čak I samim razmišljanjem o njemu. Unatoč svemu tome, KRIŽ JE ZA KRŠĆANINA NUŽNOST.

 

 

 

LJUBAV PREMA BOGU I BLIŽNJIMA

 

Zašto je križ kršćanska nužnost? Čitamo kako Gospodin najprije govori: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan”. Prije nego počne govoriti o KRIŽU, govori o LJUBAVI. I naglašava kako nitko nije dostojan njegove blizine, ako ljubi više one koji mu u životu najviše znače. Kako mogu ljubiti nekoga više od majke ili oca, od brata ili sestre? Pitanje je zapravo kako mogu ljubiti Boga više od njih? Nije problem u deklarativnom izražavanju ljubavi prema Bogu- svi ćemo naime kazati kako Boga volimo, već je problem u DJELATNOM POKAZIVANJU LJUBAVI PREMA BOGU. Boga naime, nitko nikada nije vidio. Vidjeli smo Boga u Sinu Božjem, ali Oca I Duha Svetoga- nitko ih nije mogao vidjeti. Kako onda nekome koga ne vidiš iskazati ljubav?

 

Mi ljubimo Boga kada svoj život pretvaramo u STALNU POTRAGU ZA BOGOM. Postoji izreka kako BOG TRAŽI LJUDE, ALI SE POVREMENO SKRIVA OD NJIH KAKO BI ONI TRAŽILI NJEGA. Onaj koji ga traži nalazi ga u poslu, u obitelji, u radostima, u bolima,... gotovo u svakom trenutku svoga života. Sve ovo zapravo odgovara onim zapovijedima ljubavi koje nam je Gospodin ostavio: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. (38) To je najveća i prva zapovijed. (39) Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Mt 22,37-39). Ovim je riječimo zapravo pojasnio kako se Boga ljubi: PREKO LJUBAVI SPRAM BLIŽNJIH.

 

Ipak, danas nam se čini kako Isus od nas traži da napravimo korak dalje: LJUBI BLIŽNJEGA, ALI AKO NE LJUBIŠ MENE VIŠE OD BLIŽNJEGA- NISI BOGA DOSTOJAN. Drugim riječima, ljubav prema Bogu se izražava ljubavlju prema bližnjima, ali ta ljubav prema bližnjima NE SMIJE NADOMJESTITI LJUBAV PREMA BOGU ILI POSTATI VAŽNIJOM OD NJE. LJUBAV PREMA BOGU MORA BITI NA PRVOM MJESTU. Razlog je jednostavan. Često puta ljudi koji nas okružuju priskaču u pomoć na čudan način- nisu trebali, ali su učinili nešto bez posebnih razloga; nisu planirali, ali su došli kod nas I pomogli nam,...Niz je primjera kako BOG DOVODI LJUDE K NAMA. Dovodi nam LJUDE KOJI NAM TREBAJU POMOĆI, UTJEŠITI, OHRABRITI U NEČEM I zapravo nas tako upravlja svojom Providnošću kroz ovaj život. Drugim riječima, BOG NAS PRVI LJUBI I IZ LJUBAVI PREMA NAMA DOVODI NAM POMOĆ U OBLIKU NAŠIH BLIŽNJIH. Tako, LJUBEĆI I POŠTUJUĆI BLIŽNJE ZAPRAVO SAMO ODGOVARAMO NA LJUBAV BOGA. Mi ne znamo što će se zbiti u slijedećem trenutku, zato ne možemo predviđati neke stvari koje nas iznenada spopadnu radi našeg dobra, ali Bog može I čini. Kao zahvalu za takvo djelovanje u ljubavi spram nas, mi ljubimo bližnje.

 

 

 

KRIŽ- ČISTA LJUBAV SINA PREMA BOGU OCU

 

Gdje je tu križ kojeg trebamo uzeti na se svaki dan? Sveti Ivan Zlatousti kaže: “krštenje je za nas isto što I KRIŽ I SAHRANJIVANJE ZA KRISTA. Ipak, postoji jedna razlika: SPASITELJ JE UMRO U TIJELU, dok mi naprotiv trebamo UMRIJETI DUHOVNO. Stoga Pavao apostol NE kaže kako smo uneseni s Kristom u njegovu smrt, nego je to SLIČNO NJEGOVOJ SMRTI” (In Romanos, 10). Naš križ prije svega predstavlja DUHOVNU PATNJU I UMIRANJE. U tom se smislu valja povesti za Isusovim primjerom. Pogledamo li mjesto iz Isusova života koje je s obzirom na patnju najbliže našim životima onda bismo mogli pokazati na Getsemanski vrt. Tu je početak Isusove patnje I muke- TU JE ISUS DUHOVNO UMRO I PATIO znojeći se krvavim znojem. Što je obilježilo one mučne trenutke molitve u vrtu? Meni se čini kako su to bile Isusove riječi: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti. (...) Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” (Mt 26,39.42).

 

Isus kroz svoje duhovnon umiranje traži volju očevu. BOG JE SVOGA SINA KOJEG JE NAJVIŠE LJUBIO OBDARIO NAJVEĆIM KRIŽEM. Sukladno tome, Bog pred onoga kojeg više ljubi stavlja teži križ. U tom smislu krž je nužan kako bismo upoznali BOŽJU LJUBAV PREMA NAMA. No, kada nas sustignu križi ljuti, ne mislimo o ljubavi Božjoj već o muci kroz koju prolazimo. Ljudi se u tim trenucima opiru svemu, I jasno je kako ne vide čisto ispred sebe volju božju u tim momentima muke. Ono što se od čovjeka koji nosi svoj križ traži jest samo DA TRPI I ISTRPI. Bog koji daje križ, uvijek daje I dovoljno snage za njegovo nošenje, a kad smo pri kraju snaga On je taj koji ga preuzima na sebe. Što zapravo Bog hoće s tim privhaćanjem patnje?

 

Ne želi nas mučiti, već nas uči UMIRATI. Ovo umiranje je jedno DUHOVNO UMIRANJE U SVOJIM ŽELJAMA, U SVOJOJ VOLJI. Kada se to čini, mi nestajemo I s nama nestaje “prostor” naših želja koji se U NAMA OTVORA ZA DRUGU OSOBU. Kada ostanemo BEZ SVOJIH ŽELJA, NAŠA LJUBAV USMJERAVAT ĆE SE DRUGIMA. Tako križ zapravo služi da se najprije LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU PROČISTI OD SEBELJUBLJA.

 

U tim trenucima muke I patnje, osjetit ćemo ZAHVALNOST PREMA LJUDIMA KOJI NAM POMAŽU, I ta zahvalnost izraz je ove mukom pročišćene ljubavi. Shvatit ćemo I ono što u običnim situacijam ne shvaćamo: razumjet ćemo lakše kako ti ljudi NEMAJU OBAVEZU PREMA NAMA, KAKO ČINE ŠTO ČINE IZ LJUBAVI, A KADA NETKO POMAŽE IZ LJUBAVI, ONDA JE BOG POKRETAČ DJELOVANJA TAKVA ČOVJEKA. BOG JE LJUBAV I KOJI LJUBAV NOSE U SEBI, BOGA U SEBI NOSE I BOG IM POTIČE NA DJELOVANJE.

 

Preko LJUBAVI TIH DOBRIH LJUDI shvatit ćemo da ih je BOG POSLAO K NAMA. Uz sve nejasnoće bit će nam jasna jedna stvar: BOG JE UZROK TOGA ŠTO SU TI LJUDI OKO NAS I POMAŽU NAM U NEVOLJAMA. Tako će preko ljubavi bližnjih KRIŽ PROČISTITI NAŠU LJUBAV PREMA BOGU.

 

 

 

KRIŽ KAO NUŽNOST

 

Vidmo kako nam se križ daje ne zbog muke, već zbog LJUBAVI: DA SE LJUBAV PROBUDI I PRODUBI NAMA. Kako svojim križevima, u svim onim trenucima kada TRPIMO, kada se DRUGIMA PODLAŽEMO IZ LJUBAVI, ili PATIMO IZ NEKOG DRUGOG RAZLOGA, ZAPRAVO NIJEČEMO SEBE, mi stavljamo postrance svoje prohtjeve kako bi se realizirali tuđi. Kršćanin koji se trudi zanijekati samoga sebe- svoju volju ne vršiti u korist vršenja tuđe volje, taj zadobiva nov život, Isusov život. Upravo to nijekanje samoga sebe jest ono što obilježava molituv u Getsemaniju.

 

Privaćanjem križeva, mi pokazujemo kako Boga ljubimo, a Bog onima koji ga ljubi, UZVRAĆA JOŠ VEĆOM LJUBAVLJU. Tako nas svojom milošću, svojom ljubavlju, polako PREOBRAŽAVA DA DOBIJEMO ISTE OSJEĆAJE KOJE KRIST GAJI PREMA LJUDIMA I DOGAĐAJIMA. Počinjemo ga oponašati I polako postajemo poput pravog SINA BOGU SVOME.

 

S vremenom će nas zanimati samo jedno: ISPUNITI VOLJU BOŽJU U SVOM ŽIVOTU. Tako ćemo se preko križa PREOBRAŽAVATI I polako ćemo PRONICATI VOLJU BOŽJU KAO PRAVI SIN BOGA. To je kao I sa djecom koja PREPOZNAJU POLAKO ŠTO OTAC OD NJIH TRAŽI. Za to je potrebno nekada da DIJETE MALO PRETRPI, da se NE DOGODI ONO ŠTO DIJETE ŽELI. S vremenom, dijete bez puno objašnjavanja ZNA I RAZUMIJE OČEV GOVOR BEZ PUNO RIJEČI.

 

Križ je NUŽNOST ako želimo otkriti onu ljubav kojom je Bog Otac ljubio svoga Sina. Po našim križevima pokazat će I nama koliko nas voli, samo ako pustimo sebe I svoje želje ostavljajući prostor Božjim željama za nas- Božjoj volji.