Mt 13, 54-58

 

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.

 

A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

 

 

 

Isus u svom rodnom kraju nailazi na nepovjerenje svoje rodbine glede njegova poslanja. Unatoč silnim čudesima o kojima su slušali, te snažnim riječima koje su dirale dušu, rodbina I prijatelji se pitaju s nevjericom: “Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.

 

 

 

Vidmo kako poznanstvo s Isusom nije dovoljno kako bi se shvatila njegova Osoba- rodbina I poznanici se se sablažnjavali o Njega. Potrebno je pouno više od same spoznaje- potrebna je VJERA KOJA POČIVA NA ISPRAVNOJ SPOZNAJI. Spoznaja Isusovih sumještana bila je opterećena životom u mjestu I nisu mogli prihvatiti Isusove Riječi. Nedostajalo im je vjere, a spoznaja im je bila neispravna.

 

 

 

O tome veli sveti Grgur Nazijanski: “Kako se za čudesno izliječenje traže I ZNANJE I VJERA Onoga koji se liječi, ovima se nije moglo dati jedno bez drugoga” (De theologia, 30,10). Potrebne su I SPOZNAJA (ispravna, dakako) I VJERA za prihvatiti ono što je Isus propovijedao.

 

 

 

Drugim riječima, pristuni smo trenutku iskazivanja NEVJERICE spram Isusa od strane njegovih najbližih. I ne samo to, sablažnjavahu se od njega, vjerojatno su mu se rugali, a sigurno je bio predmetom ogovaranja ili klevetanja. Nama se može dogoditi isto kada USTRAJAVAMO NA SVOJIM KRŠĆANSKIM STAVOVIMA: mnogi će nas ismijavati govoreći kako smo konzervativni, drugi će nam se rugati, postat ćemo predmetom podsmijeha, treći će neutemeljeno govoriti gluposti o nama,...

 

 

 

Nije ovdje riječ da će netko biti fizički zlostavljan jer je kršćanin, već o tome da će biti izložen neugodnositma svake vrste, diskriminaciji na poslu, u obitelji može doživjeti nerazumijevanje I odbijanje, nedhvaćanje od najbližih,... U takvim je situacijama potrebno dosta smirenosti kako bi se IZDRŽALO SVE ONO ŠTO NAS MOŽE SPOPASTI.

 

 

 

Kršćanski život odvija se u jednoj sredini u kojoj kršćanin po ničemu ne iskače iz okoline. I više od toga, u našim se krajevima cijelo okruženje smatra kršćanskim. NO NIJE BAŠ TAKO. Mnogi se drže kršćanima, ali to ničim ne pokazuju, niti djeluju kao kršćani u konkretnim situacijama. Zapravo, čini se kako je kršćanin pritiješen između dva mentaliteta u našem društvu: jedna onaj BURŽUJSKI, drugi kojeg smo naslijedili KOMUNISTIČKI. Oba imaju jednu zajedničku točku- imaju LIBERALAN stav prema životu; jedan stav koji nema veze sa kršćanstvom. Dok se prvi stav pokušava nametnuti kao vodeći u društvu kroz jedan pokušaj stvaranja ekonomske elite, drugi se poziva na socijalne nepravde I sebe promovira kao političku “majku Tereziju”.

 

 

 

Prvi stav, onaj buržujski, KORISTI KRŠĆANSTVO ZA SEBE ONDA KADA MU TO TREBA, ali u stvarnosti nitko od tih ljudi koji sebe nazivaju Hrvatima ili katolicima, ne mare previše ni za zemlju ni za vjeru. Upravo oni sebe predstavljaju konzervativnom strujom u životu I u politici, često sebe promiviraju kao velike stručnjake, a zapravo su obični prevrtljivci koji će koristiti sve ono što im treba kada je njima na korist.

 

 

 

Drugi stav, onaj ljevičarski, je uglavnom jasan kada je vjera u pitanju. Kada nisu u situaciji da diktiraju “ritam života”, onda se uglavnom pokazuju kao ljudi koji “poštuju” različitost u razmišljanju, ali kada se domognu vlasti, jasno artikuliraju svoje animozitete spram katoličanstva. Osim toga, kada je njihova osobna korist u pitanju, po ničemu se ne razlikuju od onih koji se vode buržujskim mentalitetom.

 

 

 

Treći dio našeg društva su ljudi čestiti I iskreni, I lijevi I desni (u političkom smislu), vjernici I nevjernici, bogati i siromašni, kojima je na prvom mjestu u životu POŠTENJE I ČESTITOST. Ovi ljudi često puta bivaju neshvaćeni I neprihvaćeni u svom životu zbog svojeg POŠTENJA I ISKRENOSTI. Bivaju predmetom izrugivanja I klevatanja zbog toga što ne odustaju od svojih stavova.

 

 

 

Ako niste primjetili, u ovoj trećoj grupi ljudi NISMO IZDVAJALI NIKOGA, jer se zapravo u životu događaju iste neugodnosti onim ljudima koji sve pokušavaju POŠTENO RADITI I ŽIVJETI. Uvijek im se ispriječi netko tko im želi nauditi bilo riječima, bilo djelom, samo zato jer su DRUGAČIJI (pošteni I iskreni). U ovoj grupi ljudi nalaze se oni koji TRPE ZBOG SVOJIH STAVOVA OD KOJIH NE ODUSTAJU.

 

 

 

Ponovit ću Vam: tu su vjernici I nevjernici, bogati I siromašni, lijevi I desni- ali svi čestiti I pošteni ljudi. Među njima ima onih koji za Boga ne znaju, ali BLIŽNJEG VOLE VIŠE NEGO SAMOGA SEBE. Stoga se dijelom ponašaju kao I vjernici u svemu.

 

 

 

Iz ove grupe sada ćemo nape razmišljanje usmjeriti prema vjernicima. Analizirati sve iz ove grupe, sve one dobre I čestite ljude koji za Boga ne znaju ili zbog raznih razloga ne vjeruju u njega, odvelo bi nas predaleko. Stoga ćemo se usredotočiti samo na vjernike iz treće grupe.

 

 

 

Vidjeli smo kako svi bez razlike na vjeru ili nevjeru mogu trpjeti na jednak način iste neugodnosti zbog svojeg poštenja. Kada je vjera u pitanju onda se to naglašava. Više se ne dovodi u pitanje samo LJUDSKOST, VEĆ I NAŠ STVA PREMA SPASENJU. Što se tiče ljudskosti, ovako ili onako netko će nam je povrijediti ili okaljati. Tu nam može biti svejedno što će o nama kazati jer bitno je zapravo ono što BOG O NAMA GOVORI, A NE LJUDI. No stav prema spasenju nije bezazlena stvar, jer stavlja na kocku sav naš život- ne mislim tu na ovaj zemljaski, već na život vječni.

 

 

 

Pitanja VJERE često će potaknuti druge da nam se suprostave, vide nas kao nerijatelje I izazovu neugodnosti. “Kršćanin treba odbaciti bojazan da će njegove riječi biti krivo shvaćene ili jednostavno odbijene, Tko bi zbog drugih skrivao svoje kršćanstvo usred poganskog okruženja, zaslužio bi čuti ove Kristove riječi- Tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se I ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, 6-280).

 

 

 

U situacijama koje zbog vjere mogu biti neugodne, kršćanin se ne smije pitati što je naprijkladnije, što će biti dobro prihvaćeno, već ŠTO JE NAJBOLJE, ŠTO OD NAS OČEKUJE BOG. Često se povlačimo po pitanima vjere pred drugima jer se ne želimo isticati ili se ne želimo razlikovati od drugih. U tome nam je sam Isus Krist najbolji primjer: NIKADA SE NIJE DODVORAVAO NIKOME, NITI GA JE BILO BRIGA HOĆE LI SE ILI NEĆE LJUDI SLOŽITI S NJIM. On je jednostavno mario samo za jednu stvar: VRŠITI VOLJU OČEVU.

 

 

 

Za nas se to VRŠENJE BOŽJE VOLJE najprije tiče našeg života u vjeri. Teško mi je zamisliti da netko tko ne mari za vjeru, može shvaćati volju Božju za sebe. Čak I oni koji se trude u vjeri ponekad teško pronalaze što je to što Bog traži od njih. Stoga je važno USTRAJNO SE DRŽATI SVOJIH STAVOVA USRED OVOG POGANSKOG ILI POLU POGANSKOG OKRUŽENJA U KOJEM ŽIVIMO.

 

 

 

Isus nikada svojim riječima ili djelom nije pokazivao nikakvu neodlučnost. To želi prenijeti I na nas, On ne poznaje nepromišljenost, neodlučnost ili kompromise života koji vjeru bacaju u drugi plan. ON NE MARI ŠTO ĆE DRUGI KAZATI O NJEGOVU ŽIVOTU, već samo gleda što Otac traži od njega.

 

 

 

Tražeći primjere hrabrosti po pitanju vjere, ne smijemo zaobići Josipa iz Arimateje I Nikodema, koji su se jedini usudili zatražiti tijelo Kristovo u vrijeme kada su svi Isusovi sljedbenici (osim nekolicine) pobjegli glavom bez obzira od Isusa. Nasuprot njima, vidimo apostole koji se tek naknadno shvatili kako trenaju hrabrno naviještati Isusa. Čak I tada, nakon što je apostolat uhvatio zamaha, sveti Petar uzmiče pred nasilnim židovima. NAKON ŠTO JE PRIMIO DUHA SVETOGA PREPAO SE ŽIDOVA I POPUSTIO U NJIHOVIM ZAHTJEVIMA GLEDE OBREZANJA ONIH KOJI DOLAZE IZ POGANSTVA U VJERU. Pavao ga je zbog toga žestoko korio, a Petar, svhativši svoju grešku se ponizno ispravio.

 

 

 

To što idemo u Crkvu I primamo sakramente, još nije garancija kako svjedočimo vjeru. Često su oni koji nam se suprostavljaju agresivni, pa se poput Petra povučemo I složimo s njima. Pokazuje time kako nam je VIŠE STALO DO NJIHOVA MIŠLJENJA, A MANJE DO BOŽJEG. Nekada nas to dovodi da jasno sami mijenjamo stav I okrećemo leđa vlastitoj vjeri. Razumljiv je strah ili osjećaj stida kojeg većina ljudi ima, koji nas tjera da se po ničemu ne ističemo od drugih ljudi. Ali to ne znači da moramo misliti isto što I drugi ili vjerovati isto što I drugi. Upravo u toj različitosti stavova, MI MORAMO ZADRŽATI SVOJ, PA ŠTO KOŠTALO- KOŠTALO!

 

 

 

Kaže sveti župnik arški, sveti Ivan Maria Vianney: “Znate li koja je prva napast koju đavao stavlja pred osobu koja je počela više služiti Bogu? ŽELJA ZA TUĐIM POŠTOVANJEM!” (Propoviejd o napastima). Isus je propovijedao istinu ne obazirući se na ljude. Da govori istinu znali su I njegovi najokorijeliji protivnici, koji su mu govorili licemjerno: “Učitelju! Zanmo da si istinit te po istinu putu Božjem učiš I ne mariš tko je tko jer nisi pristran” (Mt 22,16). Takvi moramo biti I mi želimo li ustrajno djelovati kao kršćani u ovom svijetu. Budemo li mijenjali svoje mišljenje stalno, budemo li čas krćani, čas nekršćani; tko će povjerovati u naše riječi kada nas “uhvati vjerski zanos”? Govorit će svi da smo dvoličnjaci: danas govorimo jedno, sutra drugo. Stoga se držimo ČVRSTO SAMO JEDNE STVARI- NAŠE VJERE I BUDIMO MIRNI UNATOČ SVIM NEUGODNOSTIMA KOJE NAS MOGU SPOPASTI AKO NE POPUŠTAMO U SVOJIM STAVOVIMA. I Isus je prolazio isto.

 

 

 

Oni koji nas napadaju, ZNAJU DA GOVORIMO ŠTO JE ISPRAVNO. Bez brige budite. I farizeji I psimoznanci u Isusovo vrijeme su ZNALI ISTO: DA ISUS GOVORI ŠTO JE PRAVO I ISTINITO. Unatoč tome su ga napadali. Oni koji napadaju Vas zbog vjere, ZNAJU ISTO ŠTO I FARIZEJI I PISMOZNANCI: znaju da govorite istinu. Ako u svojim stavovima ustrajete, počet će Vas poštivati kao PRAVOG KRŠĆANINA, I s vremenom će uvažavati sve što velite. Ako ne zbog vjere, ono zbog čestitosti I čvrstoće u istini. Tek tako ćete moći doprijeti I do onih duša koje su daleko od Boga.

 

 

 

Mlakošću u vjeri, prevtljivošću u stavovima nikoga nećete pridobiti za Boga, već ćete stvoriti lošu sliku o sebi, o vjeri, o Crkvi, o Bogu. Neka Vas ne brine stav bližnjih. Samo ustrajte u vjeri I ne popuštajte nikome kako biste se udvorili stavovima koji su daleko od vjere I Boga.