Lk 9, 28b-36

 

U ono vrijeme: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmi¬jeni, a odjeća sjajem zablista.

 

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

 

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

 

 

 

Današnji blagdan Preobraženja zapravo nam donosi jednu teofaniju- bogoočitovanje Isusa Krista pred svojim učenicima. Kada gledamo u ovaj događaj preko Svetoga Pisma, smjestili bismo ga između dva događaja: poslije Petrove ispovijesti vjere u kojoj on priznaje Isusa za Krista koji ima doći, za Sina Božjeg; te prije dolaska u Jeruzalem u kojem će Isusa razapeti, u kojem će umrijeti i uskrsnuti.

 

 

 

Otajstveno se očituje preobraženje Kristovo nakon Petrovih riječi. Jer svaki koji vidi i vjeruje u Kristove riječi vidjet će slavu uskrsnuća” (Sveti Ambrozije, u Catena Aurea). “Kada se Gospodin preobražava daje nam vidjeti slavu svoga uskrnuća i našega uskrnuća. Jer kako se predstavio na Taboru pred učenicima, tako će se i predstaviti svojim odabranima na dan suda. Haljine Gospodinove predstavljaju zbor svetih, koje je bilo bezvrijendo na zemlji. Ali upravivši se na brdo, svijetlile su velikom svjetlom. Tako, ako smo sinovi Božji, ono što će se zbiti jednog dana, sada nam nije vidljivo; ali znat ćemo, kada se to dogodi kako ćemo biti Njemu slični u taj dan” (Sveti Beda Časni, u Catena Aurea).

 

 

 

Iznenada, Isus očituje svoju slavu božansku, potvrđujući tako Petrove riječi. Pokazuje također kaok je za ući u njegovu slavu potrebno proći kroz muku križa u Jeruzalemu. Mojsije i Ilija su vidjeli tu slavu Boga na Gori; Zakon i Proroci su najavljivali patnje Mesijine. Muka Isusova predstavlja vršenje volje Očeve na poseban način: Sin djeluje kao Sluga Božji. Oblak predstavlja prisutnost Duha Svetoga: očitovalo se tako scijelo Presveto Trojstvo, Otac u svom glasu, Sin u čovjeku, Duh u svijetlećem oblaku” (Sveti Toma Akvinski, Teološka Suma, III-45-4, as. 2).

 

 

 

U svom preobraženju Isus jača vjeru svojih učenika kako bi shvatili da se u Njemu ispunja sve ono što su o Mesiji govorili proroci i pisma. Jednako tako, pripravlja ih na to da ne klonu duhom nakon što vide njegovu muku koja će njegovo čovještvo izmnučiti do krajnih granica izdržljivosti, već da se u tim trenucima sjete ovog preobraženja kako bi rasla u njima nada kako smrt ne može čovjeku ništa. Isti će mu se učenici pridružiti u Getsemanskom vrtu gdje će ta muka strašna započeti svoj put prema Golgoti.

 

 

 

Ovaj čin preobraženja, osim bogoočitovanja, ima svoju poruku usmjerenu ljudskosti. Isusovo čovještvo se preobrazilo! Utoliko nam Gospodin daje razmišaljati o našem čovještvu: ono ima kapacitet da bude preobraženo u takav životni oblik koji ne može umrijeti- koji će živjeti vječno; ima mogućnost vječnog života.

 

 

 

To bi značilo kako je smrt pred ovim događajem nemoćna. Istom se šalje poruka nama kako i nas čeka mjesto kod Boga o uskrsnuću, ako budemo živjeli na određen način SADA. Naša SADAŠNJOST, odredit će BUDUĆU STVARNOST NAŠE PREOBRAZBE O USKRSNUĆU.

 

 

 

Isus se u “stvarnom vremenu” preobrazio pred učenicima i jasno im dao znak kako SADA MORAJU POČETI S PREOBRAŽAVANJEM SVOJE LJUDSKOSTI. Sada je potrebno MIJENJATI SEBE ZA BUDUĆU SLAVU, za sudjelovanje u ovom slavnom času.

 

 

 

U tom smislu, naš život bi trebao postati jedna EUHARISTIJA, ili bi u sebi trebao nositi sliku EUHARISTIJSKE PREOBRAZBE. U euharistiji se događa jedna drugačija preobrazba, koju teologija naziva TRANSFIGURACIJOM, po kojoj se KRUH U SEBI PREOBRAŽAVA U TIJELO KRISTOVO, A VINO U SEBI SE PREOBRAŽAVA U KRV KRISTOVU.

 

 

 

TU PREOBRAZBU U SEBI MI MORAMO PRIMJENITI NA SVAKODNEVICU. Svakodnevica nam je prigoda da SEBE PREOBRAŽAVAMO U DUHU- u sebi; da se mijenjamo tako da se pretvaramo u KRUH KOJI ĆE NAHRANITI ŽIVOT BLIŽNJIH DOBROTOM I LJUBAVLJU.

 

 

 

Za ovakvu je preobrazbu potrebno najprije poput Petra VJEROVATI da ISUS JEST KRIST, PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK; potrebno je stalno životom prijanjati uz RIJEČ BOŽJU, stalno UPRISUTNJIVATI Gospodina u svom životu prije svega U SEBI, u svojim mislima, a onda to PRETVORITI U DJELA KOJIMA ĆEMO HRANITI DUŠE BLIŽNJIH.

 

 

 

Ovakvo je postupanje najčešće protkano mukom i trpljenjem, jer onaj koji želi BITI SLIČAN ISUSU KRISTU, POISTOVJEĆIVATI SE S NJIM, SLIJEDITI GA IMITIRAJUĆI NJEGOVO POSTUPANJE, može računati s križem u svom životu, kao što je Gospodin to imao u svom. Križ je točka na “i” našeg preobražavanja na sliku Isusa Krista. I premda se čini nepotrebnim trpjeti u svakodnevnim odnosima, kada za dobro postupanje moraš U SEBI PRETRPJETI PUNO, križ se pokazuje pravom pobjedom samoga sebe u kojem MRTVIMO SEBE U DUŠI, kako se PO NAŠIM DJELIMA NE BI VRŠILA NAŠA VOLJA, VEĆ BOŽJA.

 

 

 

Preobraženje naše počinje sada: U NAMA, U NAŠIM DJELIMA, I UVIJEK NAS PREKO KRIŽA VODI DO GOSPODINA.