Br 20, 1-13

 

U one dane: Stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam, i ondje je sahraniše.

 

Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. Narod se poče svađati s Mojsijem i govoriti: »Da smo bar izginuli kad su nam i braća poginula pred Gospodinom! Zašto ste doveli Gospodnju zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni šipka? Nema ni vode da pijemo.«

 

Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu ničice. Tada im se pokaza slava Gospodnja. I Gospodin reče Mojsiju: »Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oči, progovorite pećini da ustupi svoje vode. Iz pećine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago.«

 

Mojsije uzme štap ispred Gospodina, kako mu je naredio. Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred pećinu, pa im Mojsije rekne: »Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?«

 

Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.

 

Potom će Gospodin Mojsiju i Aronu: »Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.«

 

To su Meripske vode, kraj njih su se sinovi Izraelovi prepirali s Gospodinom, a on se pokazao svetim.

 

 

 

Ps 95, 1-2.6-9

 

O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

 

Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama! Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O da danas glas mu poslušate: »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

 

Mt 16. 13-23

 

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus njemu reče: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist.

 

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

 

 

 

VODA

 

Nakon raznih kušnji kroz koje je prolazio, i Božjih intervencija u životu naroda, Izraelci i dalje sumnjaju i ne vjeruju Bogu i njegovoj zaštiti. Sada se kao problem javlja NEDOSTATK VODE.

 

 

 

Riječ VODA ( hebr. mayim, nalazimo je uvijek u množini; grčki. Hy'ddr) javlja se više od 580 puta su Starom Zavjetu i oko 80 mputa u Novom u grčkoj verziji prijevoda (uglavnom u Ivanovu korpusu). Osim izravna spomena VODE kao pojma, najčešće ovu riječ nalazimo u značenjima povezanim prirodom vode: more- yam, te u drugim oblicima koji se tiču ljudskih iskustava vezanih uz vodu. Tako nalazimo meteorološke, geografske izraze, ali i riječi vezane uz ljudski rad vezan uz vodu (izvori, studenci, bunari, cisterne, čišćenje, pranje, uranjanje...

 

 

 

VODA KAO STVARATELJSKI ELEMENT

 

Kako je jedan hebrej gledao na vodu? Prije svega to je bio element nužan za život- jedan od temeljnih elemenata u prirodi vezan uz samo Božje stvaranje, bez kojeg je život nemoguć. Uz KRUH, VODA je bila simbolom ŽIVOTNE SIGURNOSTI: imati ih, značilo je imati dovoljno za život. Osim toga, predstavljali su i blagoslov Božji za onog koji ih ima, jer ako je voda bila jedan od stvarateljskih elemenata, a kruh je bio simbolom ljudskog rada koji je kao mogućnost darovan čovjeku i koji je tako pretvarao svijet oko sebe u čovjeku pogodno okruženje, onda je IMATI DOVOLJNO KRUHA I VODE za hebreja predstavljalo Božji blagoslov- imali su potrebno za život.

 

 

 

NEDOSTATK VODE otvarao je tako pitanje izraelcima JE LI GOSPODIN S NJIMA ILI NIJE. Nije voda za njih predstavljala samo elementarnu životnu stvar, već je bila ZNAKOM BOŽJE PRISUTNOSTI U NARODU.

 

 

 

U tom smislu, valja se sjetiti kako su izraelci izašli iz Egipta koji je bio redovito natapan vodama Nila. U takvoj zemlji nije bilo potrebno previše brinuti za vodu. Naprotiv, u zemlji u koju ih uvodi Bog kao u Obećanu zemlju, VODE NEMA U IZOBILJU, za nju se treba pobrinuti, pa se tako i ova voda pretvara u DAR OD BOGA. Ono što je najvjerojatnije postojalo kao jedna konstanta u vrijeme ulaska u Obećanu zemlju, bile su REDOVITE KIŠE KOJE NISU STVARALE VODOTOKE, ALI SU NATAPALE ZEMLJU U MJERI U KOJOJ JE ONA BILA POGODNA ZA POLJODJELSTVO I ZA STOČARSTVO. U tom se smilslu, preko kiše koja je oživljavala taj prostor, moglo gledati kao na VODU KOJA JE DAR S NEBA.

 

 

 

VODA KAO RITUALNI ELEMENT

 

Vrijednost vode povećana je korištenjem u obredima. Oni su dakako slika svakodnevice u kojoj se vodom održava higijena. Stvari se vodom ČISTE. Upravo to ČIŠĆENJE koje je u pustinjskim krajevima bilo naglašeno (zbog stalne prašine nanošene vjetrom), preneseno je u obrede kao RITUALNO ČIŠĆENJE VODOM, koje je u sebi imalo SLIKU POTREBE NUTARNJEG ČIŠĆENJA- čišćenja duše prije susreta s Bogom.

 

 

 

U tu su se svrhu radili posebni zdenci čija se voda nije koristila ni za što drugo osim za OBREDNA ČIŠĆENJA. Tako se VODA- DAR S NEBA, koristila kao podsjetnik da je potrebno ČIŠĆENJE KAKO BI SE STUPILO PRED BOGA, ali i kako je samo ČIŠĆENJE DAR OD BOGA (slijedeći logiku: voda je dar s neba, vodom se čistimo, čišćenje je također dar s neba). Tako, preko vode razumijemo kako je svaka stvar ili čovjek, ma koliko se god posvećivali Bogu, uvijek svoje posvećenje DUGUJU BOGU koji im je darovao znakove po kojima se posvećuju.

 

 

 

Prevedemo li to na jezik kršćanstva shvatit ćemo kako LJUDSKI NAPORI NISU DOVOLJNI KAKO BISMO SE OSLOBODILI GRIJEHA- POTREBNA JE BOŽJA MILOST, BOŽJE DJELOVANJE KAKO BI NAŠI NAPORI POSTALI PLODNI. Potreban je DAR S NEBA kako bi se ČOVJEK OČISTIO.

 

 

 

VELIKE VODE KAO DESTRUKTIVNI ELEMENT

 

 

 

U Straom Zavjetu često je izraz voda korišten i za VELIKE VODE, koje su označavale velike vodene mase, često destruktivne naravi. Tako su vode, koje su u jedom svoj dijelu bile DAR S NEBA za ŽIVOT ČOVJEKA, istovremeno mogle postati i UZROKOM SMRTI.

 

 

 

Za hebreje je znakovit PROLAZ KROZ VODE CRVENOG MORA. Oni su prošli KROZ VODE koje su nakon njihova prolaza USMRTILE EGIPĆANE: voda se lako, iz životne potrebe pretvara u smrtonosnu silu.

 

 

 

U tom smilslu, PROLAZAK KROZ VODE Crvenog mora, za izraelce je nosilo SLIKU PROLASKA KROZ SMRT. Vode su svoju razarajuću snagu pokazale na egipćanima, a izraelci su prolaskom kroz vode mora, ZADOBILI NOVI ŽIVOT. Tako se za njih voda koja je ubijala njihove neprijatelje, koja je PREDSTAVLJALA SMRT, sada PRETVORILA U DAR S NEBA I IZVOR NOVOG ŽIVOTA.

 

 

 

SIMBOLIZAM VODE

 

 

 

Voda UTAŽUJE ŽEĐ čovjeku, i stavimo li to u kontekst čovjekova odnosa s Bogom, ŽEĐ ZA VODOM, nosi u sebi SLIKU U KOJOJ DUŠA ŽEĐA ZA GOSPODINOM. To je žeđ koju samo Bog može utažiti. ŽEĐATI ZA BOGOM, znači žeđati u ovom životu za onim što samo Bog može unijeti u naš život. Što je to za čim čovjek žeđa?

 

 

 

Prije svega žeđa za SREĆOM. Ne postoji u ovom životu nešto što bi čovjeka usrećilo u potpunosti. Samo u susretu s Bogom čovjek može biti potpuno sretan. Žeđa se za pravednošću koju čovjek nikada ne može donijeti nekome, a Bog svojom utjehom može napojiti dušu koja žeđa. Mudrost je također nešto za čim čovjek žudi, a jedinu pravu životnu i nadanravnu mudrost može dati samo Bog.

 

 

 

Ove VODE KOJIMA BOG TAŽI NAŠE ŽEĐI, nikada ne presahnu. To su RIJEKE ŽIVE VODE za onoga koji stalno TRAŽI I ŽEĐA ZA BOGOM. Te VODE IZVIRU NA NAČIN KOJI JE ČOVJEKU NESHVATALJIV. U današnjem čitanju ove VODE SU PROVRLE IZ STIJENE, iz mjesta u kojem ljudski gledano nije bilo moguće pronaći vodu. Baš kao što često ni u našim životnim situacijama, ljudski gledano često NEMAMO RJEŠENJA za probleme, pa ŽEĐAMO ZA NEKIM RJEŠENJEM KOJE ĆE NAS UTJEŠITI, DONIJETI NAM MIR, UNIJETI ZRNO PRAVEDNOSTI U NAŠE živote.

 

 

 

STIJENA iz koje je provrla VODA, neodoljivo podsjeća na PETRA i na riječi koje mu je Isus uputio: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” VODA u Novom Zavjetu simbolizam je DUHA SVETOGA koji se izlijev iz DUHOVNE STIJENE, a to je KRIST.

 

 

 

No, kada govorimo o KRISTU, onda ne mislimo samo na ISUSA KRISTA. Mislimo na POTPUNOG KRISTA, na MISTIČNO TIJELO KRISTOVO kojem je ISUS KRIST GLAVA. Taj POTPUNI KRIST, a to su neodvojivo vezani ISUS I NJEGOVA CRKVA, predstavljaju tu STIJENU IZ KOJE IZVIRE U IZOBILJU VODA DUHA SVETOGA.

 

 

 

PETAR je VIDLJIVI DIO TE STIJENE- CRKVE po kojoj nam Bog PONOVO DARUJE VODU ŽIVOTA- DUHA SVETOGA koji nas nadahnjuje, tješi, taži sve naše životne žeđi. Ova nam voda- Duh Sveti DONOSI ŽIVOT U IZOBILJU- život vječni. On IZVIRE IZ KRISTA, kojeg vidimo i u slici današnje stijene, a UVIRE U ŽIVOT VJEČNI.

 

 

 

Krist je “naš život jer je za nas zaslužio milost, nadnaravni život duše; jer taj život izlazi iz njega, na poseban način u sakramentima; i jer taj život nama daje. Sva milost koju posjedujemo, milost cijelog posrnulog i otkupljenog čovječanstva, milost je Božja koja dolazi po Kristu. Ta se milost na nas izlijeva na mnoge načine, ali izvor je jedan: sam Krist, njegovo presveto čovještvo sjedinjeno s osobom Riječi, drugom osobom Presvetog Trojstva” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VI-334).

 

 

 

SAGRADITI ŽIVOT NA STIJENI

 

 

 

Današnje razmišljanje o svetopisamskim tekstovima poziv je i nama da promislimo JE LI NAŠ ŽIVOT SAGRAĐAN NA OVOJ STIJENI IZ KOJE IZVIRE ŽIVA VODA VJEČNOG ŽIVOTA? Što uopće predstavlja dagraditi život na ovoj stijeni? Jasno je kako je riječ o ŽIVOTU KOJI SE OSLANJA NA KRISTA, a, slijedeći gore navedeno o Potpunom Kristu, to znači OSLANJATI SE NA GOVOR CRKVE.

 

 

 

Sagraditi život na ovoj Stijeni, znači prije svega osloniti se na Nekoga koga su ljudi odbacili premda im je donio spasnje. To pokazuje koliku ljubav ima Bog za nas- premda odbačen i dalje nam iskazuje ljubav preko svoga Duha. Ponovo daruje sebe u izobilju. Osloniti se na ovu Stijenu znači povjeriti svoj život Kristu koji nas ludo voli. Ono što je bitno jest OSJETITI SE VOLJENIM I UZVRATITI SVOJIM ŽIVOTOM NA TU LJUBAV.

 

 

 

Sagraditi život na ovoj Stijeni, znači prihvatiti mogućnost i vlastite grešnosti. Petar, kojeg je Isus nazvao Stijenom ODBACIO JE ISUSA. No, POKAJAO SE, i Isus je OPROSTIO I PRIHVATIO GA. Mi često odbacujemo Isusa u svojim grijesima. Onaj koji gradi na Stijeni svoj život, zasigurno računa s tim, ali VIŠE OD TOGA, NE OČAJAVA VEĆ RAČUNA I S KRISTOVIM OPROSTOM I PRIHVAĆANJEM KAJANJA. U takvu se stavu odražava VJERA ČOVJEKA koji, poznavajući svoje slabosti, radije računa s Bogom i njegovim darovima.

 

 

 

Sagraditi život na Stijeni znači “biti svjestan kako će biti nevolja. Krist kaže: 25Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni. (Mt 7,25). Ovi su prirodni fenomeni slika ranih protivština prisutnih u životu čovjeka. (…) Krist ne samo što razumije ljudsku potrebu za sigrunim životom, za sigurnom kućom, već također potpuno svjestan svega što može nauditi čovjekovoj sreći. Stoga, neka nas ne iznenade nevolje koje mogu nadoći. NE OBESHRABRUJTE SE ZBOG NJIH. Jedna kuća sagrađena na stijeni nije pošteđena izvanjskih problema. BITI SAGRAĐEN NA STIJENI, znači IMATI SIGURNOST KAKO U TEŠKIM TRENUCIMA POSTOJI SIGURNA SNAGA NA KOJU SE MOŽEMO OSLONITI” (Benedikt XVI, Govor u Krakovu, 27-05-2006).

 

 

 

Sagraditi kuću na Stijeni, znači ujedno VRŠITI ONO ŠTO KAO POTICAJ IZVIRE IZ STIJENE. Često su poticaji Duha Svetoga ostali pouput vode koja se izlila iz vodotoka “u prazno” kada čovjek “živi po svome” ne obazirući se na govor Crkve sagrađene na Stijeni. Po Crkvi sigurno progovara Duh Sveti, po Riječi Božjoj, po onome što se prima u sakramentima. Stoga, “tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni” (Mt 7,24): tko god sluša KRISTOVE RIJEČI UPUĆENE PO CRKVI I VRŠI, bit će kao mudar čovjek koji kuću gradi na Stijeni. Sagradit svoj život na Stijeni znači tražiti mudrost koja život upravlja Bogu i raditi sve u skladu s njom. Konačno, utemeljiti svoj život na Stijeni, jest OSLONITI SE NA CRKVU u svemu.