Mt 17, 22-27

 

U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuli.« I ožalostiše se silno. Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta l naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.

 

 

 

PLAĆANJE HRAMSKOG POREZA

 

Današnje evanđelje predstavlja Isusa kao SINA ČOVJEČJEGA. Taj naziv Sin Čovječji, aluzija je na nazive kojima se u Starom Zavjetu, u prorocima, naziva Mesija. Sin Čovječji u sebi nosi sve ono što mi o Isusu znamo: da je bio Bog, ali I PRAVI ČOVJEK- rođen od žene- od Blažene Djevice Marije.

 

 

 

S druge strane, preko Petra, učenici su ispovjedili kako je Isus zapravo SIN BOŽJI (Mt 16,16). Sjetite se kako Isus pita učenike dva pitanja:”Što kaže svijet, tko sam ja?- Što kažete vi, tko je Sin Čovječji”? Petar odgovara sa onim poznatim:”Ti si Krist, SIN BOŽJI”! Dakle, za apostole Sin Čovječji I Sin Božji jedno su te isto. Stoga, Gospodin nastavlja poučavati kako će se na Njemu ostvariti Pisma proroka koji su govorili o Sinu kao o patniku, koji ima biti mučen I ubijen, ali koji će ponovo doći u slavi, a za to mora najprije uskrsnuti.

 

 

 

Ako su bili uvjereni kako je Isus SIN BOŽJI, nije li to bio dovoljan razlog da Isus ne plaća nikakav porez?

 

 

 

U vrijeme Isusa plaćao se jedan porez Rimu, a napose se plaćao HRAMSKI POREZ. Još iz vremena izlaska iz Egipta postojala je odredba opisana u knjizi Izlaska (Izl 30,11-16) po kojoj se morao platiti ovaj porez. Nije poznato je li ovo bila obaveza ili samo dragovoljni doprinos, ali očito je Židovima bilo važno tko jest, a tko nije platio, stoga pitaju Petra plaća li njegov učitelj Hramski porez.

 

 

 

Petar odgovara POTVRDNO ne misleći kako proturječi sam sebi. Hram je BOŽJI, pa ako je Hram Božji, onda se porez koji se plaća Hramu, plaća za SLUŽBU BOGU. Jednako, ako je Hram Božji, treba li SIN BOŽJI, PLAĆATI BOGU OCU POREZA? Sjetite se kako će jednom prigodom o sebi govoriti kako je upravo On- PUNO VIŠE OD SAMOGA HRAMA. Govorio je O SEBI KAO O HRAMU KOJI ĆE “RAZRUŠITI I PONOVO GA SAZIDATI U TRI DANA.” Sve su to aluzije na Njegovu Božju narav- On je Bog, a Hram je radi Boga. Nije Bog radi Hrama, stoga I ne treba plaćati ništa.

 

 

 

Onkraj ovih razmišljanja možemo zaključiti kako Petar odgovara potvrdno na pitanje o Isusovu plaćanju poreza čineći to na jedan spontan način koji otkriva kako je Isusu plaćao porez i sve obaveze caru koje su bile propisane. Pokazuje nam time kako se kršćani moraju postaviti U SVIJETU. Kršćani ne bi trebali biti jedna izolirana sekta, već DIO SVIJETA U KOJEM ŽIVE. Trebali bi činit sve da se taj svijet unaprijeđuje, da se razvija i da u tom razvitku sudjeluju i oni, jer “(...) ako želimo nasljedovati Učitelja, moramo biti dobro građani koji ispunjavaju svoje dužnosti na poslu, u obitljei, u društvu: plaćanje poreza, savjesno glasovanje, sudjelovanje ujavnim radovima,...” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VII-27).

 

 

 

Ljubi i poštuj norme čestitog i poštenog suživota, i ne sumnjaj da će tvoje vjerno obavljanje dužnosti biti, također, sredstvo po kojem će drugi otkriti kršćansku čestitost, plod Božje ljubavi i susresti se s Bogom” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Brazda, 322). Kršćanin bi trebao biti ČOVJEK ČESTITA I POŠTENA ŽIVOTA, i takav jedan život trebao bi svjijetliti među ljudima kao primjer kako se živi. Čestit i pošten život podrazumijeva i ispunjavanje svojih obveza prema društvu u kojem se živi. Kada se te obveze ne ispunjavaju, ulazi se u prostor grijeha.

 

 

 

EXCURSUS:

 

Čovjek koji to radi smjerno, te isključivo radi zarade, pohlepe, ambicije vara državu, osoba je koja teško griješi protiv pravednosti. Naime, čovjek nikada sam ne zarađuje- uvijek netko radi za njega. Tim radnicima ne isplaćuje se sve što oni zarade, ali im se dio sredstava unosi u život preko poreza koji služe za razvoj društva. Sagriješiti tako da se isključivo zbog sebičnih razloga porez ne plati, znači UKRASTI. Ovaj prostor poreznih davanja u našoj je Domovini postao poligonom na kojem brojni kriminalci vježbaju strpljivost malenog čovjeka. Stvarajući veze i prijateljstva političke i interesne naravi, uspijevaju kriminalnim putem voditi poslove za koje bi u drugim zemljama, gdje sve stvari funkcioniraju, već odavno bili u zatvorima. Kada to velim, onda ne mislim samo na velike tajkune- oni su veliki lopovi. Mislim i na one “male” koji misle kako ne čine ništa loše, jer svota koju oni ne daju državi, a dužni su, za njih ne predstavalja nešto veliko. Ovdje nije riječ o svoti novaca koja se ima platiti, već o SAVJESTI ČOVJEKA koja nije izgrađena za Boga, već samo za sebe i svoj džep.

 

 

 

ČESTIT I POŠTEN ŽIVOT KRŠĆANINA

 

Crkva je uvijek poticala kršćane, “da nastoje svojim zemaljskim dužnostima vjerno udovoljavati, i to vođeni evanđeoskim duhom” (II. Vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, GAUDIUM ET SPES, 43). Biti vođen evanđeoskim duhom znači SVJEDOČITI U SVIJETU SVOJIM PONAŠANJEM O SVOJOJ VJERI, O ISUSU KRISTU, O CRKVI. To znači DAVATI DOBAR PRIMJER U SVEMU. “Ostali u nama trebaju vidjeti Kristovo svjetlo koje se odražava u poštenom radu, u odnosu prema poduzeću za koje radimo ili prema onima koji rade za nas, u plaćanju poreza; kod učenika i studenata u svajesnom obrazovanju za buduće zanimanje; kod nastavnika i profesora u svakodnevnom pripremanju za nastavu, usavršavajući se iz godine u godinu i ne padajući u rutinu i osrednjost; kod majki obitelji u održavanju doma, u brizi za djecu i muža, u pravendom plaćanju onih koji pomažu u kućanskim poslovima,...” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VII-30).

 

 

 

Drugim riječima, KRŠĆANIN NE MOŽE BITI DOBAR VJERNIK, AKO NIJE DOBRA I UZORAN GRAĐANIN! Mora stoga NADILAZITI SVAKODENVNO SEBE U POŠTENU ODNOSU PREMA SVEMU, težiti da sve svoje obveze izvršava na najbolji mogući način. Istovremeno, ne smije se izolirati od upravljanja društvom, ne smije se povlačiti pred izazovima svijeta, pred kriminalom. Treba se suočiti s tim RAČUNAJUĆI NA BOŽJU POMOĆ, jer kršćanski život nije samo “zabijanje u četiri zida sam sa svojom molitvom”, već je to život koji se pretvara u molitvu preko predana rada i poštena odnosa prema svemu. Na taj se način kršćanin, u svojoj svakodnevici pretvara u APOSTOLA.

 

 

 

RAČUNATI S ISUSOM

 

Kako bi potvrdio svoj govor o sebi kao o Bogu, Isus radi jedno čudo- ovaj put samo radi Petra. Zasigurno je mogao platiti porez bez većih problema, ali nije to učinio, već šalje Petra da ulovi ribu u kojoj će naći stater- ZLATNIK, u ono vrijeme najvrijedniji novac. Čini to samoda utvrdi Petrovu vjeru.

 

 

 

Ovo plaćanje poreza podsjeća nas na riječi Starog Zavjeta u kojem se opisuje kako je Sin Čovječji bio izdan za novac, kako kaže “prodan je Neprocjenjivi za novac, za trideset srebrnika.” Postoji sličnost sa plaćom izdajice: Juda je primio novac kao PROTUVRIJEDNOST za Onoga koji nema cijene, a Petar danas za Isusa i za sebe daje POREZ koji POTCJENJUJE SINA BOŽJEG.

 

 

 

Ne znamo pouzdano koju je ribu Petar ulovio, ali postoji među arapskih življem u okolici Galilejskog mora jedna vrst ribe koji oni nazivaju SEMAKS MAR BUTROS Ili u prijevodu RIBA GOSPODINA PETRA. Premda nitko ne može kazati kako je Petar ulovio baš tu ribu, ostala je živa predaja o ovom događaju u narodu onoga kraja.

 

 

 

Ako niste primjetili, Isus plaća porez i za Petra I time polako odgaja I Petra učeći ga kako se ponašati ne izazivajući sablazan u svijetu. Isus je platio i cijenu našeg otkupljenja izu ropstva grijeha. ISUS PLAĆA SVOJIM ŽIVOTOM ZA NAS. Kada je već tako i toliko izložio za nas, ima sli smisla brinuti se o materijlanim stvarima za koje uvijek u svijetu postoji neko rješenje? Bilo bi nam bolje i u tim materijalnim stvarima RAČUNATI S BOŽJOM POMOĆI, na koju često zaboravimo kada sami uzimamo stvari u svoje ruke.

 

 

 

BITI S BOGOM I RAČUNATI S NJIM I U TOJ MATERIJALNOJ STVARNOSTI, daje sigurnost i tjera strah iz naših života. Bog uvijek pomaže svojim sinovima i naikada ih ne napušta, čak i onda kada oni zaborave na Njega. A kada ga zamole, nikada im ne uskraćuje pomoć. Zato, u svemu što radite, najprije RAČUNAJTE S ISUSOM- On je spreman pomoći nam u svemu.