Mt 23, 23-26

 

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«

 

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«

 

 

 

Isus kritizira pismoznance I farizeje zbog njihova odnosa prema ZAKONU. Taj odnos odraz je njihova NUTARNJEG STAVA prema Bogu I prema ljudima. Zapravo, taj Židovski Zakon služio je kako bi se odnos ČOVJEK -BOG, ČOVJEK-ČOVJEK UREDIO na temelju pravednosti, milosrđa I vjere.

 

 

 

No, farizeji I pismoznanci su izvrnuli redoslijed stvari. Ono najvažnije stavili su na zadnje mjesto I umjesto da narod vode poučavanjem I odgajanjem za Boga, oni su vodili računa o manje važnim stvarima. Desetina od metvice, kopra I kima, nije nešto što bi trebalo biti ključno za nečiju vjeru u život. Tom se desetinom nitko neće obogatiti ni osiromašiti. Zato I nije važna prava mjera u toj desetini.

 

 

 

Važnije su druge stvari, I to Gospodin objašnjava u nastavku primejrom ČAŠE. Čaša koja se NE ČISTI IZNUTRA je NEUPOTREBLJIVA. Ona može izvana blistati, ali ako iznutra nije čista, ne može se iz nje piti. Dakle, ne služi onome zbog čega postoji.

 

 

 

Tako je I sa jednim vjernikom. Ako je IZNUTRA NEČIST, PUN GRIJEHA, on može izvana glumiti da živi savršeno, ali će njegov život, zbog njegove neredne nutrine, biti pakao. To su one duše o kojima stara narodna kaže: IZVANA GLADAC- IZNUTRA JADAC.

 

 

 

Vjerniku koji ne čisti svoje srce od grijeha, VJERA SE PRETVARA U NEŠTO NEUPOTREBLJIVO, NEŠTO ŠTO NIČEMU NE SLUŽI I NE ZADOVOLJAVA SVOJU SVRHU.Život takvog vjernika zapravo odudara od onog naziva “vjernik”. Stoga, kada netko vidi takva, stvar krivu sliku I o vjeri I o vjernicima.

 

 

 

Nama je vjera dana KAKO BI SE PO NJOJ USADILI U KRISTA, ALI I KAKO BISMO JE PRENOSILI. Dakle, “moramo svijetliti” I svojim svjetlom vjere, svojim načinom života, drugima moramo biti putokaz u mraku koji će ih odvesti Kristu- da se I drugi usade u Krista. To naše svjetlo NE DOLAZI IZVANA, VEĆ IZ NAŠEG SRCA. Zapravo, sve što se izvana vidi dolazi iznutra. Stoga često iznenade životi ljudi koji su naoko beznačajni, ali kada im se približite upoznate jedan duboki nutarnji život koji PRIVLAČI KAO NEŠTO ŠTO SJAJI. Upoznate jedno ČISTO SRCE I NJEGOV SJAJ KOJI PRIVLAČI.

 

 

 

Zato Gospodin danas upozorava pismoznance I farizeje kako kruto obdržavanje Zakona nije bitno. Puno je važniji ODGOJ SRCA, puno je važnije da DUŠA BUDE MIRNA, ČISTA kako bi druge privlačla Bogu svojim sjajem.