Lk 4, 31-37

 

U ono vrijeme: Siđe Isus u Kafarnaum, grad galilejski. I naučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. A u sinagogi se zatekao čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: »Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: »Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!« I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

 

 

 

U evanđelju čitamo kako Gospodin propovijeda s “vlašću i snagom”, ili “kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci” (Mk 1,22). BOG GOVORI KADA GOVORI ISUS KRIST, ali slušajući njegove riječi vidimo čovjeka kao I svakog drugog. Ipak, premda su VIDJELI ČOVJEKA, njegove RIJEČI tako su obuzimali slušatelje da im nitko nije odolijevao. Shvaćali su da ispred njih stoji netko tko je više od proroka, više od svih koji govore o Bogu. Svi su oni naime poučavali u “trećem” licu, svi su GOVORILI U IME BOGA ILI O BOGU, SAMO JE ISUS ONAJ KOJI SVOJU POUKU POČINJE S RIJEČIMA: “Kažem vam” ili “A ja vam kažem”. ISUS NE GOVORI U IME BOGA, JER ON JE BOG- GOVORI U SVOJE IME. Stoga su njegove riječi popraćene I djelima koje otkrivaju svu SNAGU BOGA U RIJEČIMA kojima liječi, izgoni duhove, zaustavlja oluje,....

 

 

 

Riječi Isusa Krista imaju u sebi BOŽANSKU VLAST I SNAGU I to se očituje I u današnjem evanđelju. Isus se ne boji izliječiti opsjednuta u subotu. Demon iz čovjeka progovara I želi sablazniti sve prisutne govoreći Isusu kako je on Svetac Božji. Želi istinom okrenuti sve protiv Isusa, jer židovima zasigurno ne bi bilo drago slušati kako demon govori o Mesiji. Govoreći: “Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji”, demon želi unijeti nered među prisutne, želi ih uznemiriti istinom o Isus koja židovima nije bila laka za prihvatiti. Kaže sveti Atanizije (Epistula ad episcopos Aegypti et Libyae, 3): “(Isus) je zapovjedio demonima da ušute I (…) nije želio da istina izađe iz onih nečistih usta, niti je želio dati prigodu za unijeti zlo među ljude.” Isus snagom Božje riječi samo govori: “Umukni i iziđi iz njega!” I na tu RIJEČ demoni odoše.

 

 

 

Ova scena nema za cilj slaviti izgon zloduha, već upozoriti na SNAGU I VLAST ISUSOVIH RIJEČI. Njegove RIJEČI POPRAĆENE SU DJELIMA: dakle, Isusove riječi imaju STVARALAČKU SNAGU U SEBI- KADA GOVORI, ISUS MIJENJA SVE! A to je svojstveno samo BOGU. Bog je taj koji je u početku SVE STVORIO PO SVOJOJ RIJEČI- po svom naumu, po svojoj misli. Ta Riječ, misao, tako je djelotvorna da se realizira odmah. Isus dakle GOVORI I DJELUJE KAO BOG, JER ON JEST BOG! Kaže sveti Beda (Catena Aurea) kako “jedan učitelj ima vlast kada djeluje sukladno riječima kojma poučava.” Sveti Ćiril Aleksandrijski to dopunja govoreći kako “onima koji ne mogu shvatiti njegove riječi, sve potkrijepljuje jasnim znakovima”, misleći pri tom na djela kojima se očitje snaga njegove riječi.

 

 

 

Postoji velika razlika u propovijedanju Isusa I pismoznanaca “ne samo u načinu propovijedanja već iu sadržaju: psimoznanci su se oslanjali na tekstove Mojsijeva zakona, te su ih prenosili I pojašanjavali; Isus pak nije slijedio taj put onih koji samo poučavaju ili onih koji kometiraju Stari Zakon, već se ponašao kao ZAKONODAVAC- ONAJ KOJI JE ZAKON I DONIO, I koji ima VLAST NAD ZAKONOM” (Sveti Ivan Pavao II, Audijencija, 14. kolovoza 1987.).

 

 

 

Kakav je to nauk kojem se svi dive? Iste riječi se govore, ali ih izgovaraju različite osobe, na različit način I s različitim ciljem. Kada pismoznanci govore, često to čine da im se dive, I nerijetko tekstove I Božji govor prilagođavaju potrebama ljudi samo da ih prihvate I da im se svide. To je ono što se danas naziva “populizmom”: ugađanju ljudi iz krivih pobuda.

 

 

 

Isus najprije GOVORI RADI NAS, a ne radi sebe: MI SMO CILJ NJEGOVIH RIJEČI! Stoga u njegovu govoru nema ničega prijetvornoga- sve je sama ISTINA, ČISTA ISTINA, TOLIKO LIJEPA DA PRIVLAČI I OSVJAJA DUŠU SVAKOG SLUŠATELJA. LJEPOTA ISTINE ISUSOVIH RIJEČI OTKRIVA SVU DOBROTU BOGA KOJI RIJEČI IZGOVARA!

 

 

 

Njemu nisu potrebni dugi govori: “Ne iznosi svoj nauk da ga drugi testiraju, ne opravdava se, ne argumentira. Poučava. Nameće se jer je njegova mudrost neodoljiva. Kad se ova mudrost spozna I kad se ima dovoljno čisto srce da se nju poštuje, zna se da ne može postojati druga. Ne osjeća se potreba za usporedbom I proučavanjem. Odmah se vidi.

 

 

 

Vidi se da je apsolutna. Vidi se da je pored njega sve prah. Vidi se da je on život. Kao što se zvijezde gase kad izađe sunce, tako se događa sa svim mudrostima I svim naucima. Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (J. LECLERQ, Treinta meditaciones sobre la vida cristiana, str. 53-54).

 

 

 

Isusove riječi posjeduju neizmjernu mudrost koju mogu razumjeti I filozof I nepismena osoba, mladi, djeca, muškarci I žene,..., svi.” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VII-200). Poučavao je tako da ga mogu razumjeti svi, a cijeli je njegov život bila jedna velika pouka: “Njegova šutnja, njegova znamenja, njegove geste, njegova molitva, njegova ljubav prema čovjeku, njegovo opredjeljenje za male I siromašne, prihvaćanje potpune žrtve na križu za otkup svijeta, njegovo uskrsnuće, sve je to ostvarenje njegove riječi I ispunjenje objave” (Sveti Ivan Pavao II, Catecheisi Tradende, 16. listopada 1979., 9.).

 

 

 

Sve ovo nalazimo u EVANĐELJIMA: nalazimo jednu CJELOVITU POUKU ZA NAS PREKO ISUSOVIH RIJEČI I ŽIVOTA. Stoga, naša MOLITVA TREBA UVIJEK BITI POPRAĆENA EVANĐELJEM. Crkva to zna pa od svojih privh dana DONOSI EVANĐELJE VJERNICIMA. U vremenima u kojima knjige nisu bile dostupne svima, Crkva je bila donositelj Isusove riječi. Tako je poticala Isusovim riječima I životom živu vjeru naroda koji se Isusom hranio u Crkvi ne samo euharistijski, njegovim svetim Tijelom, već I njegovom Riječi.

 

 

 

Danas je evanđelje dostupno svima. Pazite da vam ne “hvata prašinu” na policama. Kada uzmete Sveto Pismo, pogledajte je li ispod njega sve čisto I postoji li prašina oko područja na kojem je knjiga stala? Ako je, obrišite prašinu I otvorite tu knjigu. Počnite čitati evanđelja. Tamo ćete naći Isusove riječi I, uvjeravam Vas, nećete ostati ravnodušni čitajući ih. “Kada čitamo evanđelje, Gospodin nam se obraća na više načina: daje nam primjer svojim životom, primjer koji bismo trebali oponašati u svom životu; poučava nas kako se trebamo odnositi prema svojoj braći; podsjeća nas da smo djeca Božja I da nam ništa ne bi smjelo oduzeti mir; naša srca poziva na praštanje; potiče nas da se pažljivo pripremamo za ČESTU SVETU ISPOVIJED gdje nas čeka nebeski Otac da nas zagrli; zahtijeva od nas da ovog dana budemo milosrdni prema tuđim nedostatcima, jer je on to uvijek bio; potiče nas da posvećujemo svoj posao, obavljajući ga na najboji način, jer je I on godinama to radio u Nazaretu...” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VII-201).

 

 

 

Čitanje Svetog Pisma se uvijek pretvara u jedna RAZGOVOR S BOGOM za onoga koji pažljivo čita, a razgovor s Bogom nije ništa drugo nego osobna molitva. Kaže sveti Augustin: “Tvoja je molitva poput razgovora s Bogom. Kad ČITAŠ, BOG GOVORI TEBI, KAD MOLIŠ, TI GOVORIŠ NJEMU” (Tumačenje psalama, 85,7). Sveto je Pismo sigurno mjesto gdje ISUS NASTAVLJA GOVORITI SVAKOM OD NAS- OSOBNO.

 

 

 

Trebamo ga naučiti slušati između redaka onih istih riječi koje je On izgovarao s vlašću onoga koji može izganjati zloduhe, kao s vlašću onoga koji je Zakon židovski donio, pa ga može I vjerno tumačiti. Čitanje evanđelja pomoći će nam u svakodnevnom životu PREPOZNATI SITUACIJE U KOJIMA TREBAMO REAGIRATI POPUT ISUSA. Tako ćemo naučiti SLUŠATI ISUSA U SVOM SRCU preko svakodnevnih događaja. Shvatit ćemo s vremenom kako Isus ne progovara samo onda kada sve ide kako spada, već nam se na poseban način javlja u neugodnim situacijama, napose u patnjama I kada smo pritisnuti tegobama. “Kada otvaraš Sveto Evanđelje, misli da ono o čemu se tamo pripovijeda- Kristova djela I riječi- ne moraš samo ZNATI, nego I ŽIVJETI. Svaki je odlomak koji se tamo nalazi bio prikupljen, pojedinost po pojedinost, da bi ga ti utjelovio u određenim okolnostima svoga života. (…) I ti ćeš, pun ljubav, naučiti pitati kao Apostoli: Gospodine, što želiš da učinim?... -Volja Božja- čut ćeš odlučno u svom srcu! Uzmi dakle, Evanđelje svakog dana I čitaj ga I živi kao konkretan naputak- Tako su to radili sveci” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Kovačnica, 754).