Lk 5, 1-11

 

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

 

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

 

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

 

 

 

UVOD

 

Isus ulazi u Šimunovu lađu kako bi ga poučio o tome kako mu se valja OSLANJATI NA BOGA. Šimun, iskusni ribar, s puno obzira Gospodinu govori kako nema smisla u pola bijela dana bacati mreže jer se to čini noću. Na Isusovo inzistiranje, Petar to učini: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Ulov je toliko zapanjio Petra da je on shvatio kako stoji pred nekim tko je puno više od obična čovjeka. “Nitko nema moć nas prirodom sem onoga koji ju je stvorio. Nitko ne može učiniti čudo osim Boga. Dogode li čuda, valja dobro promišljati jesu li od Boga (…). Po čudima nas podsjeća da je Stvoritelj, jer samo onaj koji je nešto načinio može to i raščiniti, koji je izgradio, može srušiti, koji je utisnuo zakone u prirodu, može ih izmijeniti” (Blaženi kardinal Newman, Govor na IV. Nedjelju nakon Bogojavljenja). Ovo je Šimun Petar shvaćao u svojoj duši.

 

 

 

LAĐA U KOJOJ SE RIBARI PROTIV LOGIKE

 

Ušavši u Šimunovu lađu Krist kao da je ušao u Crkvu: LAĐA ŠIMUNA PETRA JEST SLIKA CRKVE U KOJOJ JE STALNO PRISUTAN KRIST. I mi smo u toj lađi. I s nama zajedno Krist. Ovo je lađa u kojoj je Petar isplovio kako bi ispunio Isusov zahtjev da LOVI LJUDE, a ne ribe: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” Ovaj zahtjev u Crkvi stoji pred svima nama i nitko od njega nije izuzet. Pitanje se postavlja samo KAKO RIBARITI, KAKO LOVITI LJUDE?

 

Razmišljajmo o ovoj sceni čudotvornog ulova onako kako ga Luka opisuje (5,1-11). Isus od Petra zathijeva jedan ČIN POVJERENJA U NJEGOVU RIJEČ, kada ga poziva da baci mreže u duboko more. Ovo je jedan zahtjev koji prilično zbunjuje: Kako to ponoviti nakon duge noći u kojoj su se svi iscrpli nespavanjem i radom bacajući mreže bez uspjeha?” (Sveti Ivan Pavao II,. Pismo na Veliki Četvrtak, 2001). Uostalom, TKO MREŽE BACA DANJU- svi to rade noću. Stvari se odvijajaju PROTIV UOBIČAJENE LOGIKE. Petar, sikusni ribar zna kako to što Gospodin od njih traži i nema puno smisla, i ostaje mu samo da VJERUJE I BACI MREŽE, ili da ODUSTANE od toga.

 

Slično se događa i sa Crkvom: često PROTIV LOGIKE SVIJETA, Crkva pokušava broditi ovim životom kako bi svoje vjernike dovela do SPASENJA- cilj ove plovidbe je NEBO i to je jedina luka koju očekujemo od plovidbe u Crkvi. Vidimo svoju nemoć u ovom svijetu u kojem nas često pobjeđuju u retorici, čak nam uspijevaju djecu odgojiti nekršćanski u institucijama, jako dobro ruše ugled kršćana i Crkve, ali unatoč tome NE TREBA ODUSTAJATI OD SVOG KRŠĆANSTVA.

 

Ono što obilježava Petrovo ponašanje u ovoj prigodi jest njegova svijest o vlastitoj nemoći: “svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo”. Ove riječi koje su izražavale nemoć apostola u ribarenju, mogu se primjeniti i na naše ribarenje. U današnjem smo sviejtu uglavnom posve neuspješni kada bismo gledali brojeve ljudi koje smo privukli Crkvi, jer je većina ljudi u Crkvu došla po odgoju iz obitelji. No BROJEVI NE ZANIMAJU GOSPODINA: ON ŽELI DA SE SVI SPASE, a takav stav podrazumijeva da se zauzimamo za svakoga. NITKO NAM NE SMIJE BITI NEZANIMLJIV.

 

Možemo ovo i drugačije izraziti: SVAKOJ OSOBI MORAMO PRUŽITI PAŽNJU KOJU ONA ZASLUŽUJE I KOJA JE DOSTOJNA ČOVJEKA.

 

 

 

OSLANJANJE NA ISUSOVU RIJEČ

 

Pogledamo li malo dublje o ono što nam se čini NEUSPJEŠNIM kada je u pitanju današnji apostolat, shvatit ćemo temeljnu razliku gledajući u Petra. Rekosmo kako se Petar, baš kao i mi danas OSJETIO NEMOĆNIM. Ono što je Petar učinio bilo je da se OSLONIO NA GOSPODINU RIJEČ: učinio je ono što je od njega tražio. I tu je temeljna razlika. GOSPODIN OD NAS TRAŽI DA SE OSLONIMO NA NJEGA U APOSTOLATU, a ne na sebe. I kada nam se učini kako smo nemoćni da ne očajavamo, već da REZULTATE PREPUSTIMO BOGU. Petar veli: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Što bi ove riječi mogle značiti za nas?

 

Riječi U SEBI NOSE NEKO ZNAČENJE I PORUKU, imaj SADRŽAJ KOJEG TREBAMO PREVESTI I PRIMJENITI NA SVOJ ŽIVOT. Kako prevesti Isusove riječi u kontekstu današnjeg života? Pogledamo li Petra shvatit ćemo kako je samo RADIO SVOJ POSAO, BRINUO SE TAKO ZA SVOJU OBITELJ. Nije radio ništa posebno. Drugim riječima, NAŠA SVAKODNEVICA je prostor u kojem se trebamo OSLANJATI NA BOGA. Kada je kazao Isusu da će se osloniti na njegovu riječ i baciti mreže protiv svake logike, Petar je zapravo kazao da će se OSLONITI NA ISUSOVO DJELOVANJE. Iz njegovih se riječi razaznaje kako NASLUĆUJE da U ISUSU IMA NEŠTO VIŠE OD OBIČNA ČOVJEKA. I to ga pokreće da baci mreže. OSLONITI SE NA ISUSOVU RIJEČ ne znači napamet poznavati cijelo Sveto Pismo, već ga ISPRAVNO PRIMJENITI NA SVOJ ŽIVOT I U SVEMU ŠTO SE RADI VJEROVATI KAKO ĆE BOG UPRAVITI SVIME NA NEKO DOBRO KOJE MI SAMI I NE MORAMO ODMAH SPOZNATI. Na ovo nas podsjećaju riječi psalma koji veli: “ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji, ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi”.

 

Ispravna primjena SADRŽAJA VJERE zapravo je problem današnjih neuspjeha. Kada bismo doista živjeli vjeru “do kraja”, unatoč svim našim osjećajim nemoći pred ovim svijetom, shvatili bismo kako JE GOSPODIN UZ NAS, TE KAKO JE NAŠE DA BACIMO MREŽE, A ON ĆE SE POBRINUTI ZA ULOV. Drugim riječima, na nama je da RADIMO I ŽIVIMO SVOJU SVAKODNEVICU ČESTITO, nastojeći oko svoje vjere, kako bi u svemu bili prepoznati kao kršćani, a Bog će se pobrinuti kako će SE POSLUŽITI NAŠIM ŽIVOTOM ZA RIBARENJE. U ovoj priči o ribarenju duša, MI SMO I RIBARI I MAMAC KOJIM SE SLUŽI GOSPODIN!

 

ŽIVOTOM SE POKAZUJE OSLANJANJE NA BOGA, a po svemu sudeći to danas izostaje, jer se moderni kršćanin sve više i više OSLANJA NA SEBE PO PRIMJERU SVIJETA, A BOGA KAO DA ZABORAVLJA UPRAVO U ONIM TRENUCIMA U KOJIMA BI GOSPODIN RADO INTERVENIRAO. Sama činjenica da prilično PESIMISTIČNO GLEDAMO NA SADAŠNJOST I BUDUĆNOST pokazuje kako smo u problemu s NADOM. Po ovom shvaćamo kako nešto nije u redu i s VJEROM, jer tamo gdje se čovjek NADA, POSTOJI VEDRO OZRAČJE koje je poticajno za rad i život. Naprotiv, gdje nade nema, tmurni presimizam zauzima svoje mjesto u društvu javljajući se kao ALARM ZA NAS koji upozorava KAKO SMO ZABORAVILI NA BOGA KOJI SVE IZVODI NA DOBRO. Drugim riječima, NE OSLANJAMO SE NA NJEGA GOTOVO U NIJEDNOJ STVARI.

 

 

 

NE IZLAZITI IZ LAĐE

 

Gdje je u ovoj priči Crkva- lađa? Ona nas održava živim na moru života: hrani nam život sakramentima i tako nas dovodi stalno u Kristovu prisutnost. Kada ni sakramentalan život ne odgana defetističan stav spram života, jasno je kako nešto nije u redu s nama, jer sakramenti djeluju sami po sebi. Pa ako je tako, ako su sakramenti uvijek djelotvorni, onda smo jedina prepreka stvarnom životu u vjeri- MI SAMI I NAŠI STAVOVI O ŽIVOTU.

 

U čemu je problem? Problem leži u činjenici da mnogi kršćani PADNU U MORE- ISPADNU IZ LAĐE ILI SE BACE IZ NJE, jer im se čini KAKO IM MORE DAJE SLOBODU. Doista, LAĐA DJELUJE OGRANIČAVAJUĆE: Crkva stalno upozorava ljude, stavlja im granice u ponašanju, ali čini to upravo stoga da NE BI PALI U MORE- DA SE NE BI UTOPILI.

 

BESKRAJNO MORSKO PROSTRANSTVO djeluje poput nečeg BEZ GRANICA. Kada ste u moru, ništa vas ne ograničava, kao da lebdite, kao da ste potpuno SLOBODNI OD ONIH ZEMALJSKIH SILA koje vam ne daju letjeti nego morate hodati, koje vam ne daju raditi što vas je volja. MORE u sebi nosi sliku BESKRAJA KOJI DONOSI PRIVIDNU SLOBODU; kažemo PRIVIDNU, jer more UBIJA ONOG KOJI U NJEGA UPADNE.

 

Čovjek koji dopusti da mu ovaj svijet- MORE, upravlja životom, propada i UTAPA SE U GRIJESIMA SVIJETA. Jer more je takvo da UTOPLJENIK UTOPLJENIKA NE MOŽE SPASITI- POTREBAN IM JE NETKO S BORODOM! Zato Crkva- LAĐA, stalno pazi da netko od nas ne padne u more, da ga ne proguta svijet i njegovi grijesi. To nije ograničavanje slobode (jer uostalom potpuna sloboda nigdje nije moguća- uvijek postoji neko ograničenje u svemu što se radi), već PAŽNJA, BDIJENJE NAD DUŠAMA CRKVE u želji da ih se dovede u Nebo.

 

 

 

KRIST JE UVIJEK U LAĐI

 

Ono što ljudi koji se “bace u more” zaborave, ono što mi koji NAOKO PLOVIMO U LAĐI, jest da je U LAĐI UVIJEK PRISUTAN KRIST. I Isus Krist GARANTIRA DA SE LAĐA NEĆE POTOPITI. Sjetite se scene u kojoj je Isus smirio oluju. On je u toj lađi: “Isusova lađa ne može se potopiti (…). Valovi je ne mogu razbiti o stijene, već se o lađu razbijaju stvarajući pjenu. Nema ničeg čvršćeg od Crkve. Ne bori se stoga protiv nje, jer će razbiti tvoju moć. Beskorisno je boriti se protiv neba. Kada se jačaš s čovjekom, ili pobjeđuješ ili si pobijeđen; ali boriš li se protiv Crkve, nema dileme o pobjedniku, jer Bog je uvijek jači od svega” (Sveti Ivan Zlatousti, Homilija prije progonstva).

 

Vidite danas da ovaj svijet želi potopiti Crkvu. Mogu nam uzeti crkve, mogu nam uzeti zemlju, posjede, mogu nas zabraniti, ALI NAS NE MOGU POBIJEDITI. Jer dokle god postoji samo JEDAN KRŠĆANIN koji ŽELI BITI U CRKVI- BIT ĆE CRKVE JER JE TU KRIST KOJEG SVIJET NE MOŽE POBIJEDITI. Kada je govorio učenicima o tome da se NE BOJE, već da ostanu ZAJEDNO DAO IM JE NA ZNANJE DA NJEGA SVIJET NE MOŽE POBIJEDITI: “32Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sáma. No ja nisam sâm jer Otac je sa mnom. 33To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,32-33).

 

 

 

BRODITI BEZ STRAHA

 

Ovo nas vodi razmišljati kako nam je ŽIVJETI BEZ STRAHA ZA SVOJU EGZISTENCIJU. Strah, koji nam svijet želi nametnuti, strah je od “utapanja” koji se spozna tek kada se OSTANE SAM U BESKRAJNOM MORU. Ovog straha ne bi trebalo biti u Crkvi, jer “tamo gdje je Crkva, tamo je i DUH BOŽJI, a gdje je Duh Božji, ondje je i Crkva sa svom svojom milošću” (Sveti Irinej Lionski, Protiv krivovjerja, 3,24). “Što bilo da bilo, Krist neće napustiti svoju Zaručnicu” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Homilija o odanosti Crkvi, 4-VI- 1972). I ovo bi nam trebalo davati sigurnost u životu.

 

Umjesto toga nalazimo STRAH OD MORA, strah od života čak i onih koji se nalaze u Crkvi- lađi. I taj strah pokazuje da SE NE OSLANJAMO DOVOLJNO NA ISUSA. To je razlog, koji nas tjera da se s vremena na vrijeme prepustimo svijetu, “umočimo noge u more” i držimo se za lađu tek krajičkom snaga, živeći više u moru nego na lađi: živeći više kao POGANI NEGO KAO KRŠĆANI.

 

Jednako tako, i oni koji su čvrsto u lađi NE ŽELE RIBARITI JER SE BOJE: boje se da će ih izrugati što su u Crkvi, boje se da će ispasti smiješni i nazadni, da će im kazati kako ništa ne razumiju. Zbog toga, čak i oni koji su čvrsto u lađi NE ŽELE RIBARITI, SKRIVAJU SE U LAĐI I NE BACAJU MREŽE. A ribar koji ne baca mreže ničemu ne koristi. Kršćanin koji NE ŽIVI KRŠĆANSTVO, koji ga ne prakticira- nije kršćanin! Prevedimo: kršćani često SKRIVAJU SVOJE KRŠĆANSTVO PONAŠAJUĆI SE POPUT NEVJERNIKA KADA IM JE TO POTREBNO kako bi plivali u moru životu. Stoga će RADIJE SAGRIJEŠITI da bi dobili neku korist za sebe, nego će do kraja biti kršćani koji se oslanjaju na Boga.