Lk 6, 39-42

 

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«

 

 

 

U Poslanici Korinćanima, sveti Pavao govori za sebe: “Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Ove riječi svetog Pavla objašanjavaju I današnje evanđenje. Naš je apostolat SVIMA BITI SVE, SVIMA SEBE UČINITI SLUGOM, ali ne kako bi bio degradiran kao osoba, već kako bi POSLUŽIO BOGU.

 

 

 

POSLUŽITI BOGU za nas uvijek znači “biti uz ljude I biti im na usluzi,” s tim da ta “usluga” podrazumijeva da se BOGU SLUŽI PREKO LJUDI. Ovo pak podarazumijeva određenu SPOZNAJU: potrebno je nešto ZNATI KAKO SLUŽITI LJUDIMA I TAKO IH BOGU DOVODITI. Danas Gospodin pita:”Može li slijepac slijepca voditi?” Drugim riječima, može li onaj koji svoju vjeru POZNAJE POVRŠNO DRUGIMA BITI UČITELJ? Dakako da ne može.

 

 

 

“SLUŽITI LJUDIMA” ne znači biti servilan, ne znači biti čovjek bez svoga “ja,” jer kada bi se kršćani tako ponašali onda bi kršćanstvo odavno propalo. Zapravo, kršćanstvo se ozbiljno urušava ondje gdje kršćani NEMAJU SVOJE “JA.” Imati svoje “ja” ne smije se shvaćati kao egoizam, već kao STAV koji podrazumijeva da ZNAM ŠTO ŽELIM UČINITI SA SVOJIM ŽIVOTOM- DA ZNAM KAKO ŽELIM ŽIVJETI KRŠĆANSKI DA SE UPINJEM TAKO I ŽIVJETI. U ovom slučaju, imati “ja” znači ZAUZETI JEDAN KRŠĆANSKI STAV I ŽIVJETI TO DO KRAJA NENAMETLJIVO I PONIZNO.

 

 

 

Želim malo razjasniti ovaj “ja.” Kršćanski “ja” I neki drugi “ja” nisu dvije iste stvari. Riječ je o različitim stavovima o svemu u životu čovjeka. Kršćanski stavovi su oni od koji polazi sve moje razmišljanje o životu, o Bogu, o ljudima, o svijetu; I ti su stavovi zapravo oblikovani mojom vjerom. Drugim riječima, moji stavovi o svemu trebali bi biti što sličniji stavovima ISUSA KRISTA. A Isus Krist nije bio egoist, zar ne? Nije riječ ovdje o egoizmu, nego o tome da se ima ispravan stav o svemu- ili kršćanski stav o svemu.

 

 

 

Za to je potreban ODGOJ U VJERI, koji podrazumijeva prije svega POUKU O VJERI, ALI I NEŠTO VIŠE OD TOGA. Od nas se traži da tu pouku PRENESMO U ŽIVOT, DA JE UNESEMO U SVOJE PONAŠANJE. Takvo što nije moguće naučiti ako se NE VIDI IZ PRIMJERA. Potrebno dakle, POUKU U VJERI VEZATI UZ NEKI PRIMJER, uz neku osobu koja će nam dati primjer ponašanja sukladna našoj vjeri. Potrebna nam je OSOBA, ZA SHVATITI ONO ŠTO SMO U TEORIJI PRIMILI.

 

 

 

To najčešće dobivamo prije svega u obitelj. Ipak, svjedoci smo kako taj dio davanja primjera može izostati. Ne samo da može, nego na žalost, u posljednje vrijeme najčešće izostaje (ne ulazim u razloge zbog koji izostaje roditeljski primjer). Problem nastaje kada dođe vrijeme da djeca moraju nešto “obaviti” u Crkvi, primjerice primiti neki sakrament. Tada ih roditelji tjeraju doslovce da idu u Crkvu, ali djeca nisu glupa: oni vide da RODITELJI NE RADE ONO ŠTO ONI SAMI ZAHTIJEVAJU OD DJECE- I eto problema.

 

 

 

RODITELJSKI ODGOJ U VJERI PREDSTAVLJA OBLIK SLUŽENJA LJUDIMA PREKO KOJEG SE ZAPRAVO SLUŽI BOGU. Možemo sada nabrajati do unedogled primjere “služenja,” ali mi se ovaj roditeljski čini najboljim. Za ispravno odgojiti djecu u svemu pa tako I u vjeri, DJECI VALJA DATI OSOBNI PRIMJER. Upravo to se traži od kršćana: SLUŽITI LJUDIMA DAVANJEM OSOBNOG PRIMJERA U ŽIVLJENJU KRŠĆANSTVA. To nikako ne znači biti servilan. Molim Vas, ne brkajte LJUBAZNOST, VELIKODUŠNOST, DOBROTU, SPREMNOST NA OPRAŠTANJE SA SERVILNOŠĆU. Kršćanin nije konobar (neka se ne naljute svi oni dobri ljudi koji obavljaju tu časnu službu) koji ugađa u svemu gostu. Kršćanin je sluga Božji koji će ljudima poslužiti tako što ih SVOJIM PRIMJEROM POTAKNUTI NA RAZMIŠLJANJE O NJEGOVOJ VJERI KOJA JE OBLIKOVALA KRŠĆANINA I NJEGOVE STAVOVE O ŽIVOTU.

 

 

 

Stoga je od ključen važnost formiranje kršćanskog stava. Jedan od problema kršćanstva koje se ne širi kako bi se moglo širiti, jest NEDOSTATAK PRIMJERA KOJI JE UGLAVNOM POSLJEDICA NEIZGRAĐENIH KRŠĆANSKIH STAVOVA O BOGU I ŽIVOTU. Ako ja nemam izgrađen stav o nečem, kako onda mogu s nekim drugim ulaziti u debate? Kako bez stava uopće mogu živjeti nešto?

 

 

 

Može li čovjek bez ISPRAVNOG STAVA O KRŠĆANSTVU DRUGE POUČAVATI O KRŠĆANSTVU ili im DAVATI ISPRAVAN PRIMJER? “Može li slijepac slijepca voditi?

 

 

 

Za poslužiti Bogu treba služiti ljudima primjerom svoga života, a za to je potrebno imati izgrađen ispravan kršćanski stav. Kada razmišljamo o izgrađivanju vlastitih stavova, onda prvo moramo znati kako to podrazumijeva OZBILJAN RAD NA SEBI. Moramo se najprije BAVITI SAMIMA SOBOM, ISPRAVLJATI VLASTITO PONAŠANJE, KAKO BI DRUGIMA JEDNOSTAVNIM PRIMJEROM POMOGLI. DRUGI LJUDI VAS GLEDAJU- NE TREBATI IM “SOLITI PAMET” SA KRŠĆANSKOM MUDROŠĆU- TREBATE JE ŽIVJETI. Kada vide da ŽIVITE kršćanstvo, a to nije moguće bez da radite na sebi, onda ćete ljudima služiti na najbolji mogući način. “Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.“ Kako drugima možeš prenijeti kršćanstvo,ako to prethodno nisi iskusio na sebi? Kako drugim možeš pričati o savršenstvu, ako sam nisi učinio ništa sa sobom?

 

 

 

Živimo u vremenu gdje SVI IMAJU STAV O SVEMU. Budite oprezni, NEMAJU SVI ISPRAVNE STAVOVE. Gledajte stoga NJIHOVE ŽIVOTE, jer ŽIVOT UVIJEK POTVRĐUJE RIJEČI. Pa, kada postoji nesuglasje između života I stavova- ne vjerujte previše riječima takve osobe.

 

 

 

Osim toga, imajte na umu da VI NE MORATE IMATI IZGRAĐEN STAV BAŠ O SVAKOJ SITNICI U OVOM SVIJETU. Nije to potrebno. Za majku je bitno da ima izgrađene ispravne stavove o majčinstvu, roditeljstvu; za nekog inženjera da ima ispravan stav prema svom poslu I struci. Za sve nas je važno da imamo izgrađene ISPRAVNE STAVOVE O KRŠĆANSTVU I DA IH PRETOČIMO U ŽIVOT KAKO BI, SLUŽEĆI LJUDIMA POSLUŽILI BOGU.