Izl 32, 7-11.13-14

 

U one dane: Progovori Gospodin Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ’Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim«, reče dalje Gospodin Mojsiju, »da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.«

 

Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ’Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’«

 

I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.

 

 

 

Ps 51, 3-4.12-13.17.19

 

Ustat ću i poći k ocu svome!

 

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja navješćivati hvalu tvoju. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

 

1Tim 1, 12-17

 

Predragi: Zahvalan sam onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.

 

Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.

 

A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

 

 

 

Lk 15, 1-32

 

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

 

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.

 

Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

 

I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.

 

Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

 

Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'

 

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.

 

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'«

 

 

 

UVOD

 

Nije rijetkost da mnogi kršćani žive jedan “život mrka lica” koji ničim ne odražava kako je kršćanstvo jedna radosna stvarnost. Na žalost, tamo gdje nedostaje radosti u životu, sigurno postoje prepreke u vjeri. Na početku današnjeg evanđelja nailazimo na farizeje i pismoznance koji MRMLJAJU jer su Isusa okružili GREŠNICI. Sebe su naime, farizeji smatrali pravednima.

 

 

 

KRŠĆANI- FARIZEJI

 

I danas je puno farizeja među nama koji SVAKOME TRAŽE GREŠKU, koji nisu u stanju RADOVATI SE ZBOG NEČIJEG USPJEHA, VEĆ PRONALAZE SVEMU NEDOSTATKE i neprestano prigovaraju čineći život nepodnošljivm sebi i bližnjima. Valja se zapitati, jesam li stekao naivku da DRUGIMA PRONALAZIM GREŠKE. Ako se nađete u tom tužnom zboru, dobro pogledajte u svoju dušu i postavite sebi pitanje, jeste li bolji od drugih u nečemu; ili ste jednako podložni pogreškama kao i drugi ljudi? Ako mislite da ste bolji od drugih, zaustavite svoj život na trenutak jer nešto treba mijenjati u takvoj vjeri. Mislite li da niste bolji od drugih, a ipak drugima prigovarate- VARATE SAMI SEBE, jer u dubini duše smatrate sebe vrijednijim.

 

 

 

Ovakvo kršćanstvo rastužuje druge i odbija ih od Boga i Crkve, i nije mali broj onih koji su se zbog našeg ponašanja odmakli od vjere nečem drugom. Kršćanstvo je RADOST ŽIVLJENJA SVAKODNEVICE, koja nas po RADOSTI VODI PREMA NEBU- TRAJNOJ RADOSTI KRALJEVSTVA NEBESKOG. Ova radost nije bez problema, ali ostaje nepomućena unatoč križevima i svim tegobama koje čovjeka sapinju u životu.

 

 

 

RADOST- TERMINOLOGIJA

 

Hebrejski jezik koristi jednu paletu riječi kojima se izražava radost u raznim oblicima. Zanimljivo je kako je radost u tom jeziku često povezana s religioznim osjećajima i vanjskim izričajima radosti. Tako među korijenima iz kojih se razvijaju varijeacije na temu radosti nalazimo prije svega riječ GIL (klicati, slaviti, častiti svečano); SAMAH koji označava jednostavno radovanje; SIMHAH (radost), koji se često korisiti zajedno sa GIL; potom SIS (veseliti se); SASON (veselje); RANAN (najaviti, objaviti nešto radosna); RENA-NAH (slaviti svečano); RWN (svečana najava).

 

 

 

U Novom Zavjetu nailazimo uglavnom na tri grupe izražavanja radosti: HAIRO (HAIRE; kao pozdrav- raduj se); HARA (radost, nešto štoje uzrok radosti, stanje blaženstva koje donosi radost); EUPHRAIND (veseliti se); EUPHROSYNE (radost; izraz koji se ne razlikuje previše od izraza hara ili athaird); AGALLIAO ili AGALLIAOMAI (slaviti nekoga, klicati mu); AGALLIASIS (slavljenje, uzdizanje, čašćenje- najčešće se koristi vezano uz kult).

 

 

 

UDALJITI SE OD BOGA- IZGUBITI RADOST ŽIVOTA

 

Bilo u Starom, bilo u Novom Zavjetu radost se ne može odvojiti od ŽIVOTA U VJERI; vidimo i u današnjoj prispodobi o razmetnom sinu kakav doživlja Boga imaju Židovi. BOG JE DOBRI OTAC KOJI PRAŠTA. ON JE PREPUN MILOSRĐA. A čovjek je GREŠNO BIĆE koje se često odmiče od Boga, i tek nakon što shvati svoje bijede, tek nakon što padne u kal nečistoće svoje duše, taj čovjek počinje razmišljati o Bogu i o povratku njemu.

 

 

 

Shvatimo li ULOGU SINA u ovoj paraboli preko ODLASKA OD OCA, shvatit ćemo kako smo svi mi najmanje jednom u životu bili RAZMETNI SIN. Razumjet ćemo ovaj ODLAZAK ne samo kroz onaj dio život u kojem smo ŽIVJELI GREŠNO, već i kroz onaj dio života u kojem često NE VIDIMO SEBE KAO SINA KOJI ODLAZI OD OCA.

 

 

 

Često živimo svoju svakodnevicu tako da se UDALJAVAMO OD BOGA. I udaljavamo se od njega u onim malim trenucima kada pokušavamo svoje živote uobličiti RJEŠENJIMA KOJA NISU KRŠĆANSKA. Kada nešto želimo postići na grešan ili nekršćanski način; kada posežemo za nečačsnim sredstvima u svom poslu; kada gajimo neprijateljstva prema nekome... Ovakav način života ODVLAČI VAS OD BOGA, i Bog ima SVE MANJU I MANJU ULOGU U VAŠIM ŽIVOTIMA. To ćete lako primjetiti onda kada sve manje marite za svoju vjeru, kada olako odbacujete sve kršćansko iz svoga života. Tako, UDALJUJUĆI SE OD BOGA, polako uranjate u život koji je PUN PROBLEMA, NEUGODNIH SITUACIJA KOJE SE TREBAJU RIJEŠITI, SUKOBA S LJUDIMA ZBOG NEPRAVDI KOJE NANOSE, PREPUN JE BRIGE ZA MATERIJLNO STANJE, PREPUN JE NERVOZA ZBOG NEIZVJESNOSTI KOJE DONOSI SUTRAŠNJICA,...

 

 

 

Ulazite u jedan život u kojem GUBITE RADOST. I taj gubitak radosti siguran je znak KAKO STE SE UDALJILI OD BOGA OCA! Onda kada Vaše brige postanu takve da su one jedino što vas zaokuplja, kada to postanu stalne teme vaših razmišljanja i razgovora, kada ne možete naći rješenje za svoje probleme i zabrinuti ste zbog toga- to je znak kako ste se UDALJILI OD BOGA. Tada nema razlike između vas i razmentoga sina. Kada ovako shvatimo svoj život, tada smo postali IZGUBLJENA DRAHMA, IZGUBLJENA OVCA, ODLUTALI SIN.

 

 

 

VJERNA LJUBAV BOGA OCA

 

Kako povratiti radost života? Pogledamo li malo bolje u ove prispodobe o ovci, drahmi i sinu, shvatit ćemo što Isus poručuje: OVCA, DRAHMA I SIN SU DRAGOCJENI- NJIHOVA JE VRIJEDNOST NEIZMJERNA. Nađemo li sebe kao “izgubljenu ovcu, drahmu i sina” najprije se sjetite kako STE DRAGOCJENI U OČIMA BOGA OCA. I igrajte na tu kartu: toliko ste mu dragocjeni jer vas neizmjerno voli, da je spreman OPROSTITI VAM SVE.

 

 

 

Bog je, shvatimo li ispravno ove prisodobe, UVIJEK VJERAN SVOJOJ LJUBAVI: on nikada ne okreće leđa čovjeku koji mu se želi vratiti, i Bog mu se PRVI BACA U ZAGRLJAJ. Bog Otac je VJERAN SVOJEM OČINSTVU, ljubavi koju ima za sina. Ova se vjernost izražava RADOŠĆU OCA ZBOG POVRATKA SINA!

 

 

 

Pogledajmo što otac radi kada ugleda sin koji mu se vraća: “Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.” Ovakvom radošću može reagirati samo onaj koji VOLI, samo onaj kojeg NIJE BRIGA ZA SINOVLJEVE NEDOSTATKE, samo onaj KOJI U SINU NE GLEDA I NE BROJI GREŠKE KOJE JE POČINIO. Ova RADOST nosi drugo ime: LJUBAV! Ta ljubav ide toliko daleko da INGORIRA PRIMJEDBE SINA KOJI JE STALNO UZ OCA: “No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!” Ili, kao da mu je kazao: NE TREBA TUGOVATI, VEĆ SE RADOVATI ZBOG POVRATKA RAZMETNOGA SINA. Ne treba biti SITNIČAV, VEĆ VELIKODUŠAN U LJUBAVI- velikodušan u opraštanju kako bismo VRATILI RADOST U ŽIVOT!

 

 

 

RADOST KOJA ODRAŽAVA MILOSRĐE

 

RADOST koja prožima sav današnji Isusov govor, jest RADOST BOGA KOJA IZBIJA IZ NJEGOVE LJUBAVI koju ima ZA NAS, za svoju djecu. Ljubav koja postaje UZROKOM TAKVE RADOSTI U NEBU očituje se MILOSRĐEM- PRAŠTANJEM. Svaki put kada se VRATI BOGU ČOVJEK KOJI JE UDALJAVANJEM OD BOGA NAUDIO SVOM DOSTOJANSTVU (jer sin iz prispodobe SAM SEBI ŠTETI), u nebu se sve raduje zbog tog povratka, jer se Bogu vratilo ono što u njegovim očima nema cijene: VRATILO MU SE NJEGOVO DIJETE.

 

 

 

Vraća mu se dijete koje NE ZNA CIJENITI ISPRAVNO SVOJ ŽIVOT: dijete NE ZNA CIJENU SVOGA DOSTOJANSTVA. To je i razlog zbog kojeg se ponašamo kako ne treba, zbog kojeg lako posežemo za grijehom i za zlom. Jer kada bismo samo znali koliko smo Bogu važni, koliko je naše dostojanstvo- NIKADA SE NE BI USUDILI DOMICATI OD BOGA.

 

 

 

Povratak Bogu za čovjeka znači dvije stvari: POVRATAK MILOSRĐU KOJE ĆE OPROSTITI GRIJEHE I VRATITI NAM DOSTOJANSTVO ČOVJEKA; te RAĐANJE JEDNE RADOSTI NEOPTEREĆA ŽIVOTA U ČOVJEKU KOJI JE UZ BOGA.

 

 

 

MILOSRĐE VRAĆA DOSTOJANSTVO I RADOST ČOVJEKU

 

Ovo MILOSRĐE čini da se ZLO uz koje smo pristali OBRIŠE SA NAŠIH LICA. I kada se to zlo obriše, čovjek ponovo postaje ono za što je stvoren: jedno neponovljivo biće neizmjerno vrijedno u očima Boga. Tako BOG OPRAŠTANJEM, PO KOJEM UBIJA ZLO ČOVJEKOVIH GRIJEHA, VRAĆA DOSTOJANSTVO ČOVJEKU, jer čovjekovo dostojanstvo NESTAJE KADA ČOVJEK PRIJANJA UZ ZLO. Čovjek je čovjek, radio on zlo ili dobro, ali nije čovjek kakvog Bog želi ako radi zlo i u tom pristajanju uz zlo, u tom udaljavanju od Boga, čovjekovo dostojanstvo se “GUBI”. Čovjek, izgubivši pojam o tome koliko je VRIJEDAN ZA BOGA, lako rasipa svoje dostojanstvo radeći zlo.

 

 

 

Druga stvar koja se vraća čovjeku po Božjem milosrđu, jer RADOST. Najprije, to je jedna RADOST NEBA, jer prije samoga čovjeka RADUJE SE BOG I CIJELO NEBO zbog njegova povratka. Sin je najprije prilično ZBUNJEN, POTRESEN BUĐENJEM SVIJESTI O SVOJOJ GREŠNOSTI, PONIŽEM VLASTITIM SPOZNAJAM. Pri povratku ocu, spreman je primiti svaku kaznu, prihvatiti sve što otac naloži samo da ga primi nazad.

 

 

 

Nasuprot sinu, otac se raduje. No, sin tu radost ne doživljava kao i otac, jer kod OPRAŠTANJA, OVU RADOST NEBA, RADOST BOGA, MOŽEMO OSJETITI NAJPRIJE KAO SVOJEVRSNO OLAKŠANJE I RASTEREĆENJE OD SEBE IS VOJIH GREŠAKA. Shvaćamo kako nam NITKO NE ZAMJERA, jer je najbitnije DA SMO SE VRATILI OCU. Tek kasnije, kada se život uz oca počne obnavljati, OČEVA SE RADOST POLAKO PRELIJEVA NA SINA i on ulazi u nju, osjeća je preko jedne neopterećenosti životom.

 

 

 

RADOST ŽIVOTA KAO POKAZATELJ BLIZINE OCU

 

Radost se obnavlja polako. Ovo nije samo obično veselje u životu vjernika, jer vesele se i pogani. Ova radost nalazi svoj korijen u LJUBAVI BOGA, i ona se OČITUJE PO SVEM ŽIVOTU ČOVJEKA. Čovjek koji živi ovu BLIZINU BOGA, jest onaj koji se OSJEĆA SINOM BOŽJIM. Danas smo o tome razmišljali: SIN ZNA DA GA OTAC ČEKA I DA ĆE MU OTAC POMOĆI U SVEMU ŠTO RADI. Stoga, NEMA RAZLOGA ZA ZABRINUTOST I OPTEREĆENJE U ŽIVOTU. Nema razloga ni za razočaranja ni tuge: OTAC BRINE O MENI. Nema razloga ni za strahove ako pogriješimo, jer dokle god želimo ŽIVJETI S OCEM, Otac je spreman obnavljati naše dostojanstvo.

 

 

 

Zašto onda GUBIMO RADOST U ŽIVOTU? Zbog straha od nedostatka sredstava za život? Zbog očekivanja mogućih razočaranja? Zbog mogućih ružnih riječi o meni? Zbog mogućih promašaja u životu? Zbog politike, korumpiranih političara i bijednih tajkuna koji more ljude? Zbog grijeha koje sam počinio i sramim ih se?

 

 

 

GUBIMO RADOST JER SE UDALJAVAMO OD BOGA. Zapravo, ono što mi nazivamo radošću nije ništa drugo doli veselje jednog trenutka koji nestaje nepovratno. RADOST NE NESTAJE U ČOVEJKU KOJI JE BLIZU OCA! Kršćanska radost nalazi svoj izvor u BOGU OCU i od BOŽJE SE RADOSTI HRANI.

 

 

 

Što je u Vama najviše radosti proizvelo u životu? LJUBAV! Sjetite se svojih zljubljivanja: nije to bolo neko veselje, već radost koju niste mogli izbrisati iz duše, koja je trajala. To nije bio trenutak, već ŽIVOT U NEČIJOJ BLIZINI, I BLIZINA TE OSOBE U VAMA JE BUDILA SVO DOBRO OVOGA SVIJETA, I ZBOG TOG DOBRA BILI STE RADOSNI!

 

 

 

Upravo tako treba shvatiti POVRATAK BOGU. Bog milosrđem uklanja zlo iz napeg života, i VRATITI SE BOGU, DOĆI U NJEGOVU BLIZINU, moguće je samo ako PRIJANJAMO UZ DOBRO U ŽIVOTU. Ono naše “zlo” koje sami ne možemo ukloniti, uklanja Boga, kako bismo se približili BOGU- DOBRU SVEGA SVIJETA, i ta LJUBAV I DOBROTA, u nama će polako probuditi RADOST ŽIVLJENJA. Otvorit će nam se oči za dobro i nećemo gledati samo tuđe greške i mane; nećemo bezrazložno kritizirati i prigovarati drugima, nestat će onih trenutaka kada postajemo nepodnošljivi i sebi i ljudima. Bit ćemo uz Oca i radost- jedna radost puna mira u sebi- ispunjat će naše živote!