Job 1, 6-22

 

Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Gospodina, a među njima pristupi i Satan. Gospodin tad upita Satana: »Odakle dolaziš?« — »Evo prođoh zemljom i obiđoh je«, odgovori on. Nato će Gospodin: »Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!« A Satan odgovori Gospodinu: »Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!« Reče Gospodin Satanu: »Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.« I Satan ode ispred lica Gospodnjeg.

 

Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, dođe glasnik k Jobu i reče: »Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim. Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: »Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.« Dok je još govorio, dođe treći i reče: »Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.« Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: »Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu, te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.«

 

Tad ustane Job, razdrije haljinu na sebi, oblija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se i reče: »Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Gospod dao, Gospod oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje!« Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

 

 

 

Lk 9, 46-50

 

U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«

 

Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

 

 

 

Pogledamo li prvo čitanje iz knjige o Jobu, vidjet ćemo čovjeka koji je bio bogat, imao je sve, a to je za Židove značio blagoslov. No, Satan, đavo vreba na nj I pokušava ga uništiti nevoljama. Kako se Job ponaša? Nakon svih nevolja, JOB BLAGOSLIVLJA GOSPODINA I NE RUŽI NIKOGA OKO SEBE. NIKOGA NE OPTUŽUJE ZA SVOJE NEVOLJE.

 

 

 

Upravo to đavao želi od čovjeka kojeg spopadnu nevolje: DA OPTUŽUJE I TRAŽI KRIVICU IZVAN SEBE ZA SVOJE NEVOLJE. Naime, kada Vas spopadane neko zlo I tražite krivca u drugim ljudima za zlo koje Vas spopada, doći ćete do točke u kojoj ćete shvatiti KAKO LJUDI NISU KRIVI ZA VAŠE NEVOLJE- osim ako su smjerno činili zlo. U takvoj situaciji u kojoj čovjek traži krivca za svoje probleme a ne može ga naći, nerijetko se dođe do BOGA I OPTUŽI GA SE. Upravo to I želi đavao. U slučaju Joba, htio je da JOB OKRENE LEĐA BOGU OPTUŽIVŠI GA ZA SVOJE NEVOLJE.

 

 

 

Jobu se događa ono što se događa mnogim: ON NE ZNA ZAŠTO TRPI- KOJI JE TO RAZLOG TOLIKOG TRPLJENJA? Kada bi čitali nadalje Knjigu o Jobu, naišli bi na njegova tri prijatelja koji ga KORE I VELE KAKO JE JOB UČINIO NEŠTO ŠTO JE BILO RAZLOG TAKVA PROKLETSVA. Pokušavaju ga podsjetiti na sve njegove pogreške raniji dana, a Job stalno naglašava svoja nastojanja da živi krijeposno. Svjestan je kako je sigurno pogriješio u nekim malim stvarima, ali njegov je život u cjelini bio ispravan I nema razloga da ga Bog kazni.

 

 

 

JOB ZNA DA JE BOG PRAVEDAN I to je ono što mu ulijeva dodatnu snagu u život. Zapravo, on je MODEL VJERNIKA jer u najvećim nevoljama oslonac nalazi u Bogu. JOB TRPI BEZ SVOJE KRIVICE- ON NIJE KAŽNJEN. Zna da , Bog koji je PRAVEDAN NE MOŽE UČINITI NEPRAVDU ČOVJEKU KOJI NIŠTA NIJE SKRIVIO. Zato ga velika vjera I pouzdanje u Boga tjera da TRPI I ŽIVI.

 

 

 

Job je model vjernika jer se OSLANJA NA BOGA KAO MALO DIJETE NA RODITELJA. On je najmanji među vama svima I zato je velik. U očima ljudi nije velik, jer njegov život djeluje kao potpuna katastrofa. Djeluje kao da ga je stigla kletva “IMAO PA NEMAO.” No nije tako, jer je U OČIMA BOGA VELIK. Zašto?

 

 

 

Velik je zbog svojeg djetinjeg pouzdanja u Boga. Pokazao nam je što znači biti DIJETE BOŽJE, MALENI ČOVJEK koji se u svemu pouzdaje u Boga. S druge strane pokazao nam je kako IMA SMISLA TRPJETI U OVOM ŽIVOTU, te je pokazao KAKO TRPJETI. Job nam otkriva OTAJSTVO LJUDSKE PATNJE koju jasno vidimo u Isusu Kristu. Ako je itko patio NEVIN POPUT JOBA BIO JE TO GOSPODIN. Je li imao razlog za to? Da, ali taj razlog nije bio u Njemu, već u nama. On je trpio ZBOG NAS- iz ljubavi prema nama. TRPIO JE KAKO BI SE MI SPASILI.

 

 

 

U tom smislu Job otkriva OTKUPITELJSKI SMISAO PATNJE: patimo kako bi naše BOLI PRIKAZALI BOGU KAO NADOKNADU ZA DOBRO KOJE ŽELIMO DA NETKO PRIMI. Ili patimo jer želimo učiniti patnjom nakadu za neko zlo koje je netko napravio, pa krivnju preuzimamo na sebe. Ovakvu PATNJU PREDAJEMO BOGU kako bi je KORISTIO I OD NJE UČINIO NEKO DOBRO. PRIKAZUJEMO JE ZA NEČIJE DOBRO Bogu, koji će po našim patnjama djelovati u životima onih ljudi za koje patenje prikazujemo. Tako oduzimamo Sotoni oružje- NE TUŽIMO SE, NE OPTUŽUJEMO NIKOGA, NIKOGA NE OKRIVLJUJEMO- PA NI SEBE, za nešto što ne možemo shvatiti, za nešto što nas nadilazi.

 

 

 

Osim toga, ISKUSTVO PATNJE NAS MIJENJA. Prije svega, JAČA NAS U ISKUŠENJIMA. Čovjek VIČAN PATNJI lako izlazi na kraj s kušnjama od onog kojem je sve “u valceru.” Patnja uvijek PROČIŠĆAVA POGLED DUŠE, I preko boli polako shvaćamo što je dobro, a što nije.

 

 

 

Više od toga, patnja pomaže vidjeti KOLIKO SMO STVARNO MALENI- koliko smo DJECA. Jer čovjek koji PREKO PATNJE SHVATI KAKO NIJE NERANJIV, KAKO IMA NETKO POVIŠE NJEGA, KAKO JE ZAPRAVO ČOVJEK MALEN I LAKO NESTAJE U ŽIVOTU, taj čovjek shvaća kako se VELIČINA NEČIJE LJUDSKOTI OGLEDA U NJEGOVOJ PONIZNOSTI- MALENOSTI, sposobnosti da UVAŽAVA DRUGE I da se U SVEMU OSLANJA NA BOGA.

 

 

 

Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik! Ovim riječima Gospodin o tome poučava svoje učenike. Oni se tuže na nekoga tko u Isusovo ime izgoni duhove, ali Isus ih poučava koliko to nije važno. Ne obazire se uopće na tog čovjeka. Za njega je puno važnije da učenici shvate koliko je važno biti MALEN, PONIZAN čovjek koji se MORA OSLONITI NA BOGA U SVEMU.

 

 

 

Kasnije, Isus je to pokazao na Križu. Pustio je patnju na sebe I učinio sebe NAJMANJIM od sviju. Sebe je sveo na razinu razbojnika, nečovjeka, a svoju patnju je prikazao za naše spasenje.