Lk 9, 51-56

 

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.

 

I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijsko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

 

 

 

ODLUČNOST U DUHOVNOJ BORBI

 

Kaže današnje Evanđelje: “krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.” U ovoj odlučnosti gledamo na odlučnost potrebnu u duhovnoj borbi svakog kršćanina koji želi stići svom cilju. Najuzvišeniji cilj odgovara Božjoj volji. Stoga govori Pavao u Poslanici Solunjanima: “Doista, ovo je Božja volja: vaše posvećenje.” No do toga se ne dolazi čekajući da ti “sve padne s Neba”, odnosno čekajući da ti Bog “da u viziji što ti je činiti.” Treba se najprije pokrenuti, pa će Bog polako upravljati našim životom stavljajući nam na naš životni put ljude kojih smo potrebni, otvranjem mogućnosti realizacije određenih naših planova,... Na različite načine Bog djeluje u životu kršćanina, ali zasigurno voli VIDJETI ODLUČNOST U BORBI ZA SVOJU DUŠU.

 

 

 

ODLUČNOST podrazumijeva dvije stvari: DONOŠENJE ODLUKE I NASTOJANJE DA SE TA ODLUKA PROVEDE U ŽIVOT. Nije dovoljno donijeti odluku kako ćemo nešto ispraviti u svom životu- potrebno je KRENUTI sa djelovanjem, KRENUTI PUT REALIZACIJE TE ODLUKE. To POKRETANJE SAMOGA SEBE, zapravo je pokušaj da se PRONAĐE PRAVI PUT- ovaj PUT U JERUZALEM- nebeski Jeruzalem koji je svima nama cilj.

 

 

 

BOG POMAŽE ODLUČNIMA, HRABRIMA

 

Na tom putu, putu prema Bogu, možete očekivati pomoć Božju. Bog neće zaboraviti na čovjeka koji krene ovim putem premda se nama čini kako su naši napori ponekad jalovi, kako nas je Bog napustio. Nije rijetkost da proživljavamo teške životne trenutke, da nas “život ne mazi,” ali to još nije dovoljan razlog da odustanemo od borbe za svoju dušu I od “puta u Jeruzalem.”

 

 

 

Bog, Duh Sveti uvijek pomaže, ali Njegovu pomoć I nije lako uvijek prepoznati. Najčešće se ta pomoć ne vidi, jer Bog želi da čovjek SAM UPRAVI SOBOM. Stoga, šalje pomoć na takav način koji čovjeka ODGAJA I JAČA U ODLUČNOSTI DA SE ZADRŽI NA PUTU PREMA JERUZALEMU, a ne da čovjek postane “duhovni gotovan” koji misli da će nešto postići bez borbe. Taj “put u Jeruzalem” je ono što nazivamo PRAVI PUT, ISPRAVN PUT koji se prepoznaje na ispravnu životu, a to je u izvjesnom smislu uvijek jedan privatni PUT KRIŽA.

 

 

 

Duh Sveti djeluje uvijek NADAHNJUJUĆE. “Njegova su nadahnuća ponekad poput bljeska: pojavi se u dubini duše da budemo velikodušni u nekom manjem mrtvljenju, da budemo strpljivi u protivštini, da bdijemo nad osjetilima... U nekim situacijama djeluje izravno, pokreće nas na dobro, potiče, nadahnjujuje” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VIII-142).

 

 

 

U svojoj knjizi “Unutarnji život”, J. Tissot kaže kako Duh Sveti “u zgradu mog života želi ugraditi kamen koji je najprikladniji u danom trenutku I koji tu dolazi, da tako kažemo u skladu s nacrtom zgrade.” Ovaj duhovni pisac shvaća kako ovo “ugrađivanje kamena” u nečiji život prati SKALD JEDNOG ŽIVOTA. Želimo li da jedna kamen skladno pristaje građevini u koju se ugrađuje, valja nam KAMEN NAJPRIJE KLESATI. U prenesenom značenju taj “kamen” je neka od naših osobina koju treba isklesati kako bismo život USKLADILI S BOŽJIM PLANOM. Naš život, naša kuća uvijek ide za tim da se uskladi s Božjim planom I tada se I u našem životu vidi SKLAD JEDNOM NORMALNOG I MIRNOG ŽIVLJENJA- sklad života s Bogom I s bližnjima. Riječ je o “kamenu koji strši,” ne uklapa se u jedna kršćanski život. Stoga BOG POLAKO KLEŠE NAŠ ŽIVOT I TRAŽI OD NAS DA SUDJELUJEMO U TOM KLESANJU.

 

 

 

To je klesanje BOLNO I traži od nas da TRPIMO UDARCE. Na žalost, mi smo skloniji odustajanju od “klesanja” kada dođu ti trenuci koji su bolni I lako zaboravljamo kako nas BOG UVIJEK LJUBI: I kad nas tješi, I kada dopušta nasilje, tjeskobu, siromaštvo, neuspjeh,... Veli isti duhovni pisac kako “Bog nikada ne ljubi toliko, koliko onda kad mi šalje trpljenje.” Ovo F.F. Carvajal naziva “božanskim milovanjem.” (Usp., F.F. Carvajal, Razgovaratai s Bogom, VIII-140-143).

 

 

 

BOG MIJENJA ČOVJEKA MALO PO MALO

 

Nadam se kako je jasnija ODLUČNOST GOSPODINA DA KRENE PREMA JERUZALEMU U KOJEM GA ČEKAJU KRIŽ I SMRT. Krenuo je “svom odlučnošću” prema mjestu sa kojeg će dalje vladati, a ne prema mjestu na kojem će umrijeti. Ovaj put u Jeruzalem je za Isusa bilo POTPUNO USKLAĐIVANJE NJEGOVE VOLJE SA VOLJOM NEBESKOG OCA. To je za Njega bilo zadnje I najbolnije “klesanje.” On sam NIJE IMAO ŠTO ISPRAVLJATI U SVOM ŽIVOTU, JER NIJE IMAO NIKAKVA GRIJEHA- klesanje mu nije bilo potrebno, VEĆ JE NA TAJ PUT KRENUO SAMO KAKO BI NAMA POKAZAO DA TREBAMO USKLAĐIVATI SVOJ ŽIVOT S BOŽJOM VOLJOM, TE KAKO TO USKLAĐIVANJE ZAHTIJEVA TRPLJENJE.

 

 

 

Na sličan je način On sam “klesao” Apostole. U evanđelju čitamo kako su Jakov I Ivan htjeli da oganj siđe s neba i uništi Samarijance jer nisu primili Isusa. Umjesto da oh podrži, ISUS PREKORAVA UČENIKE. Za Ivana I Jakova ovo je bilo “klesanje”- škola ljubavi prema neprijatelju. Neprijatelj nije samo onaj koji ti vreba na život, već I onaj od kojeg moraš pretpjeti neugodnosti, koji se protivi tvom putu, koji ti stavlja prepreke na životni put, koji te ogovara, koji te kleveće, koji ne želi da bilo što napraviš po svojoj volji, koji rovari, spletkari protiv tebe,...

 

 

 

Možda su nam takvi “neprijatelji” najviše potrebni da UPOZNAMO SEBE. Preko njih možemo vidjeti kako reagiramo u neugodnim situacijama: IMAMO LI ILI NEMAMO LJUBAVI ZA NJIH. Pa prepoznate li kako u sebi nemate dovoljno ljubavi za njih- NE OČAJAVAJTE. Već je velika stvar to što ste prepoznali svoje slabosti.

 

 

 

Ako Vas to može utješiti, bacite pogled na apostola Ivana. On, koji je kasnije samo pisao I govorio o LJUBAVI, kojemu LJUBAV NIJE SILAZILA S USTA, sada želi “zgaziti” ove negostoljubive Samarijance! Ovo je bio trenutak upoznavanja samoga sebe- Ivan je shvatio lekciju. Primio je prijekor I iza tog prijekora NASTAVIO JE PUT S ISUSOM PREMA JERUZALEMU. Nije inzistirao na svojoj pravednosti, nije govorio kako su Samarijanci povrijedili Isusa, nije komentirao kako su ružno postupili prema Apostolima, već je NASTAVIO PUT.

 

 

 

Ivan se od čovjeka nagle naravi pretvorio u apostola ljubavi! Duh Sveti ga je polako preobražavao, ali ne bi bilo ničega da nije NASTAVIO SVOJ HOD PREMA GOLGOTI, da nije bilo ODLUČNSOTI U NJEMU DA SLIJEDI ISUSA. “Bog računa na VRIJEME, da se ljudi MALO PO MALO MIJENJAJU, SVJESTAN JE MANA I SLABOSTI SVOJIH UČENIKA U SVIM VREMENIMA” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VIII-140).

 

 

 

DOPUSTITI DA NAS DUH MIJENJA

 

Nama se događa da ovakve prijekore poslane od Boga uopće ne primjećujemo. Često primjećujemo samo neke trenutke milosti u kojima nam sve ide “kao po špagu” I tada su nam puna usta Duha Svetoga. Naprotiv, kada dođe do “klesanja,” bježimo od neugodnosti I mislimo kako to ne dolazi od Boga. Možda nam Bog upravo tada stavlja na naš put neke “Samarijance” kojima nismo simpatični I koji nas ne vole. Kada to čini, onda ima samo jedan jedini razlog za to: DA RASTEMO U LJUBAVI I da BOLJE UPOZNAMO SEBE KAKO BISMO SA SVOM ODLUČNOŠĆU KRENULI PUT JERUZALEMA- kako bismo sa svom odlučnošću upravili svoj život put Boga. Potrebno je naučiti se istrpjeti kritike, neugodne riječi upućene na naš račun i prihvatiti to kao dio života koji na ne može uništiti već samo POUČITI i POMOĆI DA NEKE STVARI ISPRAVIMO.

 

 

 

SLABA TOČKA

 

Posebna su priča na tom hodu naši grijesi. Često se opterećujemo vlastitim grijesima i lako se možemo obeshrabriti misleći kako nas Bog ne voli ili nismo vrijedni njegove ljubavi. Ako nas Bog odgaja za ljubav, onda nas odgaja i za svoju ljubav. Odgaja nas za sebe. Stoga, Njemu naši grijesi neće ništa ni dodati ni oduzeti. “Gospodin računa na njih, ali računa također na vrijeme, na milsot i na našu želju da se borimo” (Isto, 143)

 

 

 

Za odlučnu borbu sa svojim grijesima, treba najprije upoznati ono što se naziva GLAVNA SLABOST, koja se pojavljuje u svakom od nas i “prevladava nad drugim slabostima i koja se stoga pojavljuje u načinu razmišljanja, prosuđivanja, htijenja i djelovanja. Glavna slabost- to je slaba točka u zidinama utvrde našeg unutrašenjg života, mjesto gdje nema straže. Neprijatelj duša traži- u svakom od nas- tu slabu točku, veoma ranjivu, i lako je nalazi. Stoga je i mi također moramo poznavati” (Usp. R. Garrigoue Lagrange, Las tres edades de la vida interior, sv. I., str. 395).

 

 

 

Potrebno je ispitivati redovito savjest kako bi se uočilo ono što se najčešće pojavljuje u njemu, kako bi shvatili kada smo povrijeđeni, kada su nam zapravo povrijeđene samo taština i ponos, kako bismo vidjeli što je to što nas udaljava od Boga.

 

 

 

Dobro sredstvo u ispitivanju savjesti jest POSEBAN ISPIT SAVJESTI u kojem ćemo se usmjeriti samo na jednu točku, na jednu slabost s kojom ćemo se uhvatiti u koštac, ODLUČNO i BEZ STRAHA.