Hab 1, 2-3; 2, 2-4

 

»Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!« Tada Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.«

 

 

Ps 95, 1-2.6-9

 

O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

 

Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama! Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O da danas glas mu poslušate: »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

 

 

2Tim 1, 6-8.13-14

 

Predragi: Podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj. Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

 

 

Lk 17, 5-10

 

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

 

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

 

 

 

UVOD

 

Na početku evanđelja apostoli traže od Gospodina da im UMNOŽI VJERU. On ih podsjeća na snagu vjere riječima: “»Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«” Nije li ova kritika neugodna? Ipak, nije rečenica imala za cilj kritizirati. “Kako Apostoli nisu uspjeli pomaknuti nikakav dud, ne treba ih odmah prokazivati kao da su bez vjere; jer nije rekao (Gospodin) premještat ćete, već je rekao mogli biste premještati. Oni to nisu činili jer nije ni bilo potrebno- imali su važnijih stvari za raditi” (Sveti Ivan Zlatousti, u Catena Aurea, vol. Vl, p. 269). Koje su to važnije stvari? Što to može biti važnije od vjere koja premješta stabla i gore?

 

 

 

VJERA JE POTREBNA ZA SLUŽITI BOGU: snaga dolazi po vjeri

 

Na neizravan način Isus upozorava Apostole kako je od samih čudesa važnije BITI SREDSTVO BOŽJEG DJELOVANJA. Biti sredstvo, znači POSLUŽITI BOGU. U tom smislu, Gospodin se koristi slikom SLUGE kojeg Gospodar časti kako bi pojasnio svoj govor o važnosti služenja Bogu.

 

 

 

Kakvog slugu treba Bog? Prije svega, Bog ne treba nekog posebno nadarenog- on traži samo ČOVJEKOV PRISTANAK I NJEGOVU VJERU! Nekada se Bog posluži nekakvim ljudima koji djeluju posve neugledni, beskorisni. Ali Bogu posluže jer On je taj koji im daje sve potrebno za djelovanje.

 

 

 

U tom služenju posebno je važna VJERA ČOVJEKA. Danas to Isus ilustrira slikom premještanja stabla po vjeri, ali zapravo želi kazati kako VJERA DAJE SNAGU ČOVJEKU ZA SLUŽENJE. Daje snagu koju čovjek uvijek prima od Boga u mjeri u kojoj je to potrebno za svladati zaprijeke koje nam postavlja okolina. Računamo li samo sa svojim snagama, nikad nećemo uspjeti u naumima niti ćemo poslužiti Bogu. Bog nam daje SNAGU kako bismo mogli DJELIMA POTVRDITI SVOJU VJERU, jer vjera bez djela, MLAKOST JE, I NE SLUŽI NIČEMU.

 

 

 

Treba nam čvrsta vjera da u apostolatu djelujemo i preko svojih, vlastitih sposobnosti, i da nadvladamo zaprijeke, da ostvarimo i ono što nam se čini nemogućim. (…) Imamo potrebu za većom vjerom, a vjera se povećava uz pomoć žarke molitve, suradnjom s milostima koje primamo, činima vjere” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VIII-183-184).

 

 

 

Unatoč tome što često mislimo kako smo dobri vjernici i kako imamo čvrstu vjeru, događa nam se da se PRED IZAZOVIMA ŽIVOTA PREPLAŠIMO, PADNEMO U VJERI, MISLIMO KAKO NE MOŽEMO SVLADATI PROBLEME KOJI SU PRED NAMA, ILI ZABORAVIMO KAKO REAGIRATI KRŠĆANSKI U ODREĐENOM TRENUTKU! VJERA NAM POSTANE KAO ZRNO GORUŠIČINO- i manje od toga. To je stoga jer se u tim trenucima izazova OSLONIMO SAMO NA SEBE, A NE NA BOGA: “Računamo li samo s našim snagama, nikada nećemo pronaći nadnaravni smisao u zemaljskim stvarima. Ali, postanemo li sredstva Božja, uspjet ćemo u svemu: jer sve mogu u onom koji me snaži (Fil 4,13). Bog, po svojoj neizmjernoj dobroti, odlučio se poslužiti neprikladnim oruđem. Tako, apostol i nema neki drugi cilj osim dopustiti da Gospodinu da djeluje i Njemu se sasvim predati, tako da Bog preko stvorenja, pomoću izabranih duša ostvari svoje spasonosno djelo” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Susret s Kristom, 120).

 

 

 

 

 

BOG DJELUJE PREKO LJUDI: čovjek postaje Božje oruđe, sredstvo po kojem Bog djeluje

 

Vjera nam je potrebna kako bismo po njoj dobili od Boga svu potrebnu snagu za djelovanje i kako bismo tako postali njegovo oruđe u ovom svijetu. Bog daje naime, sve potrebne milosti onome koji mu vjeruje i hoće mu služiti. “Vjera je poput baklje, jer ona osvjetljava čovjeka iznutra” (Sveti Remigio, u Catena Aurea, vol. 1p 390). Tako čovjek od Boga po vjeri dobiva snagu i poticaje za svakodnevne izazove, jer “one koje Bog izabire za neku misiju, On sam ih pripravlja i otvara im putove kako bi ih doveo do toga da budu u stanju misiju izvršiti” (Sveti Toma Akvinski Teološka suma, III., q. 27, a. 4 c).

 

 

 

Pogledamo li malo bolje u Apostole, shvatit ćemo kako Bogu ne trebaju neki posebni ljudi, već odabire malene, jednostavne, čak i priproste ljude kako bi za Boga napravili ono što odgovara njegovoj volji. “Grešnike i neznalice šalje propovijedati, kako bi se shvatilo kako je VJERA ONIH KOJI VJERUJU SNAŽNA SAMO ZBOG BOGA koji krijepi vjeru, a ne zbog blagoglagoljivosti ili velika znanja” (Sveti Beda Časni, u Catena Aurea, vol. IV, str. 31). Bog poziva apostole “razmišljati o vjeri preko prispodobe o gorušičinu zrnu, i pokazuje na koji se način propovijeda Evanđelje. Potrebna je VJERA za razumjeti ovo. Najmanji od sviju ljudi, najslabiji od sviju, bili su učenici Gospodinovi; ali kako je po njima djelovala SNAGA BOŽJA, ta se snaga razvila i razlila po cijelom svijetu” (Sveti Ivan Zlatousti, Homilija o svetom Mateju, 46).

 

 

 

ČOVJEKOV STAV POTREBAN U SVEMU: stav sluge koji radi samo ono što se od njega traži

 

Kako se čovjek treba postaviti u svemu ovome? Prije svega, valja na umu imati kako nismo pozvani UZDIZATI SE NAD DRUGE LJUDE NI U ČEMU. Ovo osobito vrijedi, ako svoje ponašanje želimo gledati u svjetlu vjere: sve što radimo, NIKOGA NE BI SMJELO PONIŽAVATI ILI STAVLJATI U POLOŽAJ ISPOD NAS SAMIH, kako ni sa najbolje napravljenim poslom ne bismo povrijedili nekoga.

 

 

 

Drugim riječima, kada želimo da se Bog posluži nama, onda je potrebno imati stav SLUGE KOJI RADI SAMO ONO ŠTO MORA ILI ŠTO SE OD NJEGA OČEKUJE, BEZ IKAKVIH ZASLUGA ZA SEBE. Lako se Apostolima moglo dogoditi, baš kao što se to događa povremeno i nama samima, da se nakon dobro obavljenog posla osjećamo odlično i tražimo potvrdu za to kod ljudi, mislimo da smo bolji od drugih. Želimo pohvale, želimo priznanje za svoj rad.

 

 

 

Krist kaže da budemo kao SLUGE jer jedan SLUGA NAPRAVI ŠTO IMA I NESTANE IZ PROSTORA U KOJEM SLUŽI- SLUGA JE NEPRIMJETAN! Za takvo je što potrebna ponizna duša, jedna duša koja ništa ne traži za sebe, koja se ne izdiže nad drugima, već koja je spremna pretrpjeti radi Boga, čak i kada radi najplemenitiji posao.

 

 

 

Ovakav način služenja čini slugu poniznijim. Tako, ne zauzima položaj nekog tko je nadmoćan nad drugim zbog svoje neugodne situacije. Krist je zauzeo posljednje mjesto na svijetu- na križu- i upravo s tom radikalnom poniznošću nas je otkupio i pomaže nam stalno. Onaj koji je u stanju pomagati, vidi kako u tom pomaganju POMAŽE I SEBI; jer moći pomagati nije stvar mojih zasluga, niti je motiv da se uznosim. To je MILOST.(Papa Benedikt XVI, Deus Caritas est, 35).

 

 

 

Milost se razlijeva po onome koji je u stanju PRETRPJETI SVA PONIŽENJA I STVARI NAPRAVITI ISPRAVNO PRI TOM, NE PREDBACUJUĆI NIKOME NIŠTA, TE “NESTATI” IZ SVIH SITUACIJA KAO DA NIŠTA NIJE NI RADIO. Takvom se dušom koja je spremna na trpljenje, na poniženje, služi Bog, kako bi tu dušu u NJEZINIM SLABOSTIMA OSNAŽIO PO VJERI KOJU POKAZUJE U TRPLJENJU, te kako bi BOG SAM DJELOVAO MEĐU LJUDIMA po takvim svojim slugama. I “koliko se god jedan trudi za ugoditi drugima, bolje razumije i učinit će svojima Kristove riječi: Sluge smo beskorisne! Zapravo, shvatit će kako ne djeluje temeljem svoje nadmoći ili većih osobnih mogućnosti, već zato jer mu Gospodin daje sve po čemu djeluje.” (Isto).

 

 

 

Ponekad, na žalost,okolnosti bivaju takve da nadilaze naše mogućnosti djelovanja.U tim se trenucima lako pojavi MALODUŠJE i čovjek lako pomisli kako ništa na ovom svijetu nema smisla raditi, jer uvijek bolje prolaze OHOLI, NAPUHANI, ONI KOJI SVE GLEDAJU S VISOKA. Takvi stavovi ljudi koji često vrijeđaju MALENE I JEDNOSTAVNE LJUDE svojim uzvisivanjem, čest su uzrok NAPASTIMA ZBOG KOJIH ČOVJEK ODUSTAJE OD SVOJIH ISPAVNIH NAKANA.

 

 

 

Upravo tada, KADA SE OSJEĆAŠ NAJPONIŽENIJI NE TREBA ODUSTATI OD NIČEGA, VEĆ ISTRPJETI I DOPUSTITI TAKO GOSPODINU DA DJELUJE PO TEBI I TVOJOJ NEMOĆI. Događa se zapravo MALO ČUDO PO VJERI ČOVJEKA: BOG PO TRPLJENJU MALENOGA ČOVJEKA KOJI VJERUJE U NJEGA, POMIČE GOLEMU PLANINU NEČIJE OHOLOSTI I BACA JE U MORE! U tim trenucima Bog po GORUŠIČINU ZRNU NEČIJE VJERE, ČUPA DUDOVE NEČIJEG PONOSA I BACA GA U MORE, baš kako to čitamo po Isusovim riječima: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!

 

 

 

Bog nas u tim trenucima oslobađa želje da mijenjamo svijet, a istovremeno, po našem trpljenju, po VJERI DA ĆE BOG SVE IZVESTI NA DOBRO- Bog napravi sav posao do kraja: ON JE TAJ OJI SE SLUŽI NAŠOM VJEROM I MIJENJA SVIJET PO NAMA.

 

 

 

Stoga, na nama je da se ponizno radeći oslanjamo na Gospodina. Onaj koji vodi ovaj svijet je Bog, nismo mi. Stoga, shvatimo kako smo samo njegove SLUGE, NJEGOVO SREDSTVO KOJIM SE SLUŽI. Ponašajmo se tako, pa nastojmo, kada nešto i napravimo dobra NESTATI IZ SVIJETA POPUT SLUGU KOJI SU OBAVILI SVOJ POSAO ne tražeći zasluge za sebe, već govoreći: “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!” Nama će plaću dati Krist, a ne svijet.