Lk 10, 38-42

 

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

 

 

 

UVOD

 

U današnjem evanđelju o Mariji i Mari, uglavno se prepoznaju dva krila Crkve: konteplativno i molitveno u Mariji koja je odamh došla do Isusovih nogu; te ono aktivno u Marti koja je više bila zaokupljena svojim poslovima hoteći ugoditi Gospodinu.

 

 

 

Kada se požalilla Gospodinu kako ju je sestra napustila i ostavila bez pomoći, čini se kao da joj Gospodin upućuje kritiku. Ipak, slušajući riječi Gospodinove, ne možemo se oteti dojmu kako on BLAGO PODSJEĆA MARTU NA IZVORNI SMISAO SVEGA ŠTO RADI: Marija je ostavila sve i sjela do nogu Boga; a Marta bi sav svoj rad trebala podrediti Bogu i ne bi se trebala zamarati ljudskim razlozima rada.

 

 

 

Ono na što Isus podsjeća Martu jest kako i MARIJA NIJE LIJENA, i ona je radila, ni ona nije mirovala i ne treba je zbog samo jednog trenutka kritizirati. Marija je SJELA DO ISUSOVIH NOGU i pokazala da joj je Bog ispred svega, ali NIJE ZANEMARILA SVOJE OBVEZE. Upravo to, SJEDENJE POD ISUSOVIM NOGAMA, nije razlog da se radne obveze zanemare, kako to čine neki katolici, koji zaboravljaju na posao, na kuću,..., a Bog im služi kao izlika da ne rade.

 

 

 

Upravo suprotno, Marijin postupak upućuje na puno dublji smisao RADA: ona ga je ostavila da bi prišla Bogu. Zapravo je tako, posvetila Bogu sav svoj rad pokazujući kako NJEZIN RAD NIJE BITNIJI OD BOGA.

 

 

 

POSVEĆENJE LJUDSKOG RADA: rad približava ili udaljava od Boga

 

 

 

Bog nas nije pozvao da mu u svijetu služimo sjedeći, već RADEĆI. Ipak, dao nam je do znanja kako taj rad nije i ne može biti cilj samome sebi, već mora biti USMJEREN BOGU i po njemu se VRŠI VOLJA BOŽJA U NEČIJEM ŽIVOTU. Kada se RAD USMJERI BOGU, govorimo o POSVEĆIVANJU LJUDSKOG RADA. “Morate sada shvatiti s novom jasnoćom, da vas Bog zove da mu služite U i POČEVŠI OD GRAĐANSKIH, MATERIJALNIH, SVJETOVNIH ZADAĆA LJUDSKOG ŽIVOTA: u labaratoriju, kirurškoj dovrani, vojarni, za sveučilišnom katedrom, u tvornici, radionici na polju, u obiteljskom domu i u cijeloj neizmjernoj panorami POSLOVA: Bog nas čeka svakog dana. Ovo znajte: IMA NEŠTO SVETO, NEŠTO BOŽANKO, SKRIVENO U NAJOBIČNIJIM SITUACIJAMA, NEŠTO ŠTO SVAKI OD NAS TREBA OTKRITI (...)” (Sveti Josemaria escriva de Balaguer, Razgovori s mons. Escrivom de Balaguerom, Rialp, Madrid 1985,1114).

 

 

 

Ovo otkrivanje ide preko SVAKODNEVNIH OBAVEZA ILI POSLOVA, a potrebno je za to imati MARIJINU LJUBAV I MARTINU PREDANOST POSLU. Kada Gospodin govori Marti; ne prekorava je već podsjeća na ono što je BITNIJE OD NJENOG RADA: NA NJEZIN NUTARNJI STAV. “Toliko je zaposlena i zabrinuta da gotovo zaboravlja ono najvažnije: Kristovu nazočnost u kući” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VI-198).

 

 

 

Martin primjer pokazuje kako RAD MOŽE UDALJITI OD BOGA. I upravo takvo što danas nalazimo u našim sredinama. Rad u kojem je novac važniji od čovjeka, rad u kojem je zarada važnija od okoliša, rad u kojem je posao važniji od zdravih društvenih odnosa- jest RAD KOJI VODI NEPOŠTIVANJU BOGA, ČOVJEKA I ZAKONA! Ovakav rad UDALJAVA ČOVJEKA OD BOGA, i to udaljavanje ide u dva pravca: jedan se vidi u DEHUMANIZACIJI ČOVJEKA, a drugi se vidi u BARBARIZACIJI DRUŠTVA.

 

 

 

DEHUMANIZAICJA ČOVJEKA RADOM nastaje kada se RAD I INTRERES stave ispred čovjeka. Tada se događa da SE RADOM ČOVJEKA POROBLJAVA: plaši ga se da neće imati od čega živjeti, uvodi ga se u jedan strah i nesigurnost za vlastitu egzistenciju, potiče ga se na grešno ponašanje samo kako bi zadržao svoj posao! U takvim sitaucijama ČOVJEK GUBI SVOJE DOSTOJANSTVO; postaje bijednik koji je spreman učiniti sve za par bijednih kuna.

 

 

 

S druge strane, oni koji stavljaju čovjeka u takav položaj, mogu to JER IM TO NETKO OMOGUĆAVA. To omogućavanje kriminala, uvijek ide preko NEPOŠTIVANJA ZAKONA, IZIGRAVANJA ZAKONA, PODMIĆIVANJA, LAGANJA I VARANJA, OTIMANJA TUĐE IMOVINE- samo da bi se RADILO! U takvim okolnostima, otvara se prostor i drugim ljudima koji ne mogu ostvariti svoje potrebe radom, da čine stvari koje su nezakonite i sebe pravdaju nečijim kriminalom: KAD MOŽE ON, MOGU I JA! Ovo u konačnici vodu BEZVLAŠĆU, BARBARIZACIJI DRUŠTVA u kojem se gubi sigurnost!

 

 

 

Čovje se tako PONIŠTAVA RADOM KAO OSOBA, postaje broj, zaposlenik, djelatnik: ustvari, to su sve drugi nazivi za ROBA!

 

 

 

VRATITI IZVORNI SMISAO RADU I MATERIJALNOJ STVARNOSTI

 

 

 

Kako sve obnoviti? Kako vratiti pravi smisao ljudskom radu? Kako radom čovjeka vratiti Bogu? Krivi pogled na materijalnu stvarnost, uslijed naše grešnosti čini da ZABORAVIMO NA BOGA, te da zbog Gospdoarevih stvari zaboravimo Gospodara.

 

 

 

Mora postojati jedan SKLAD U SVEMU ŠTO RADIMO kako nam rad ne bi postao teretom i gospodarem našeg života. U govoru na Gori, Gospodin upozorava: “(...) Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?« 26»Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?« 31»Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova” (Mt 6, 25-34).

 

 

 

Rad kojim pribavljamo sve potrebno za život treba nas DOVESTI BOGU, a ne izolirati od njega. U nama trab učvrstiti uvjerenje kako Bog upravlja svime i kako nema potrebe za brigu o matrijalnom. U tom svjetlu treba razumjeti Isusove riječi: “27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.«” (Iv 6,27).

 

 

 

Upravo u RADU, U NAŠIM OBAVEZAMA, MJESTO JE GDJE NALAZIMO boGA, I TO JE TEMELJ NA KOJEM POČIVA I RAZVIJA SE NAŠ POZIV NA SVETOST, mjesto gdje volimo Boga preko vršenja ljudskih i nadnaravnih krjeposti. (…) Dugo se stavljao velik nagalasak na poteškoće koje zemaljski, svjetovni život stavlja pred duhovni života. Mažutim, upravo TU, U TIM POSLOVIMA I PREKO NJIH, A NE UNATOČ NJIMA, BOG POZIVA VEĆINU KRŠĆANA, DA POSVETE SEBE I SVIJET u životu punim molitve koji će dati smisao tim zadaćama.” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VI-196).

 

 

 

Izvorni smisao posla jest POSVETA BOGU, pa se ispravno shvaćen, ljudski rad uzdiže na razinu SVETOSTI: rad postaje SREDSTVOM POSVEĆIVANJA, A ČOVJEK RADOM NE SAMO POSVEĆUJE SEBE, VEĆ I SVIJET U KOJEM DJELUJE. Kako?

 

 

 

RAD KAO SREDSTVO POSVETE

 

 

 

Pokušat ćemo samo u natuknicama govoriti o tome. Prije svega, SVAKA DJELATNOST ČOVJEKA pa tako i RAD treba imati cilj u SPASENJU. Kako do toga preko rada?

 

 

 

Za shvatiti vrhunaravni smisao rada, čovjek treba razumjeti svoju ulogu POMAGAČA U BOŽJEM DJELU SPASENJA. Tada, shvaćajući SEBE kao BOŽJEG RADNIKA, sve prima drugačiji smisao jer više ne radimo za sebe, već za Boga. A kada radimo za Boga, RAD POSTAJE MJESTO POSVETE.

 

 

 

U tom smislu, ono što nas POKREĆE NA DJELOVANJE NIJE INTERES VEĆ LJUBAV: prema Bogu i čovjeku. Samo se LJUBAVLJU NEŠTO MOŽE PREOBRAŽAVATI, a upravo to jest cilj rada: PREOBRAŽAVATI STVARNOST USAVRŠAVAJUĆI JE. To znači da i posao treba raditi NAJBOLJE ŠTO SE MOŽE.

 

 

 

Tako pristupati poslu, znači često TRPJETI IZ LJUBAVI. Trpjeti nerazumijevanje, ali sve s ciljem da se Bogu posveti posao. Ovo trpljenje dovodi nas do Križa i psoao se pretvara često u prigodu sjedinjenja s Kristom raspetim.

 

 

 

Za dobro raditi posao posvećujući se Bogu, potrebno je paziti na MALE STVARI, NA DETALJE. Upravo po tim detaljima dobor napravljenim- bolje od drugih prepoznaju se pravi majstori svoga posla- a to se od nas očekuje: da budemo majstori u poslu, a ne neki šarlatani.

 

 

 

Osim toga uvijek treba imati VISOKE CILJEVE I ISPRAVNU NAKANU. Visoke ciljeve kako ne bismo ostali prosječni, a ispravnu nakanu kako nas ti ciljevi ne bi odveli u krivom smjeru: kako ne bismo upali u oholost, postali bahati.

 

 

 

U tom smislu, RAZMIŠLJANJE O POSLU kojeg se obavlja postaje poput MISAONE MOLITVE, jer ovako razmišljati o poslu kojeg radimo iz ljubavi prema BOGU, zapravo znači “izgovarati” jednu molitvu svojim djelima.