SVI SVETI

 

SVETOST KAO PRVI POZIV KRŠĆANINA

 Kaže sveti Joemaria Escriva de Balaguer kako u svijetu ne postoje socijalne, ekonomske ili političke krize, već postoje samo KRIZE SVETACA. Svetost koju danas proslavljamo preko SPOMENA SVIH SVETIH, zapravo je NAČIN ŽIVOTA kojim ljudi očituju svoje nutarnje stavove, svoje određenje.

 

BUDITE SVETI JER JA SAM SVET”- to je prvi zahtjev svetosti kojim je Bog uokvirio sve zakone koje je za život dao Izraelcima. SVETOST jest SVEUKUPNOST ŽIVOTA JEDNOG KRŠĆANINA. To je život koji iz sebe ne izuzima niti jednu jedinu stvar iz života, već kada se o svetosti govori, ona je stil života koji prožive sve trenutke čovjeka.

 Zašto slavimo spomen Svih Svetih? To svecima ne treba- njima ne treba naš spomen. Potrebnije je to nama, kako bismo se prisjetili onog bitnog u našem životu: SVE SVOJE TRENUTKE I POSLOVE UPRAVITI BOGU!

 Pogledate li zbor svetaca u nebu, shvatit ćete kako su većina među njima oni ljudi kojima ime ne znamo, a koji su poput Vas živjeli jedan OBIČAN ŽIVOT, KOJI NIJE BIO POSEBAN PO NEKIM VELIKIM PODVIZIMA.

 

SVETOST U SVAKODNEVICI

 SVETOST JE ŽIVOT OBIČNE SVAKODNEVICE, ako se dobro ona razumije. To znači sa VELIKA SVETOST podrazumijeva napore u NAJMANJIM STVARIMA kako bi se do takve svetosti došlo. Drugim riječima, valja nam sve stvari raditi tako da PAZIMO NA ISPRAVNU NAKNANU, I ONO ŠTO OBAVLJAMO RADIMO NAJBOLJE ŠTO MOŽEMO ZA DOBRO DRUGIH, A NE SAMO SEBE. Ovo pretpostavlja da ćemo s ovim stavom pristupati svemu što radimo, svim našim razgovorima, svim našim odnosima u koje ulazimo.

 Ovo je stav koji od čovjeka zahtijeva da NIKOGA I NIŠTA U SVOM ŽIVOTU NE OMALOVAŽAVA I NE UZIMA NEOZBILJNO.

 

Nadalje, svetost mora počivati na ŽELJI DA SE SVETOST I POSTIGNE! Kako radite stvari u svom životu koje NE ŽELITE? Bez volje, bez žara, i sve što napravite bez želje za tim, ostaje “suhoparno”. ŽELJA ZA SVETOŠĆU jest ključna. Ali kako imati tu želju, ako NE ZNAM KAMO USMJERITI MOJ ŽIVOT, gdje potražiti tu svetost, koje su točke mog života u kojima se trebam upinjati?

 

Ova ŽELJA ZA SVETOŠĆU nije ništa drugo već ŽELJA ZA BOGOM; to je želja da Bog stalno bude dio mog života. Kada nekoga ŽELITE IMATI UZA SE, kada zapravo nekoga VOLITE, jer želja za nekim i nije ništa drugo nego LJUBAV, tada puno toga OTKRIVATE U HODU. Otkrivate ŽELJE ONOGA KOJEG VOLITE. A to nije moguće bez ljubavi, jer LJUBAV OTVARA OČI ZA ŽELJE VOLJENE OSOBE. Ova želja nije ništa drugo nego ŽELJA ZA UGAĐANJEM NEKOME KOGA VOLITE, a Bogu najbolje možete ugoditi ISPRAVNIM- SVETIM ŽIVOTOM.

 

Slično je to kao u braku: dvoje ljudi ne može prije braka isplanirati svaki detalj svog zajedničkog života. Oni, živeći zajedno otkrivaju međusobno neke svoje potrebe i želje, ali tek u zajednici. I tako, živeći zajedno, nastoje jedno drugome ugađati ostvarivanjem tih želja. Svetost se ne postiže preko noći. Potrebni su vrijeme i trud za svetost. Potrebno je i puno ljubavi prema Bogu.

 

ŽELJA RASTE SA ŽIVOTOM: važnost moralnih zakona

 Način života je ključna riječ. Život dakle u nama OTKRIVA kako ugoditi Bogu. Zapravo, Bog sam daje poticaje čovjeku po kojima on otkriva što je ispravno, kako postupiti onako da se vrši volja Božja. Netko bi mogao pomisliti kako život oslonjen na ostvarivenje želja i ugađanje voljenoj osobi, otvara prostor da se ponašamo kako želimo. Krivo je to gledanje na ljubav i na život u vjeri.

 

Naprotiv, ljubav pretpostavlja kako ćete PAZITI KAKO SE PONAŠATE PREMA VOLJENOJ OSOBI. Nećete dakle raditi gluposti ili raditi ono što vama odgovara, jer ćete voljenu osobu odbiti od sebe. Postoje GRANICE U LJUBAVI I U ŽIVOTU U VJERI. Postoje ZAKONI U POSTUPANJU koji na određen način ograničavaju to postupanje u ljubavi i u vjeri.

 Ipak, ne ograničavaju zakoni (moralni) postupanje radi zabrana, već kako bi nam POMOGLO PRONAĆI ISPRAVAN PUT. Tako je i Bog dao Zakon Izraelcima, ne kako bi im ograničio slobode, već kako bi im POMOGAO DA NAĐU PUT DO SRCA BOGA.

Upravo krivo shvaćanje ZAKONA CRKVE I MORALA, često dovodi ljude u situaciju da se trude oko svoga ponašanja, ali NE ŽIVE SVETO. Problem života takvih ljudi leži u tome što SVE RADE KAKO BI IH LJUDI POHVALILI. Njih na ispravno postupanje vodi TAŠTINA, jer u biti žele da ih se časti. Kod njih se događa isto kao i kod farizeja kojima je važnije bilo vršiti Zakonske odredbe, nego zadovoljiti ono što Bog traži od čovjeka.

 

Čovjeka koji traži put svetosti, na postupanje potiče LJUBAV PREMA BOGU: iz ljubavi prema Bogu vršit će ono što Crkva traži, živjet će jedan život sukladno zakonima Crkve, jedan sakramentalan život. I to ima za cilj POMOĆI DA PRONAĐEMO ONO ŠTO JE BOGU DRAGO U NAŠEM POSTUPANJU, DA VRŠIMO NJEGOVU VOLJU, a ne da radimo sve kako bi nas ljudi pohvalili i kazali kako smo dobri.