Lk 19, 1-10

 

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

 

 

 

UVOD

 

Zakej je bio carinik i šef onih koji su uzimali porez i iznimno se bogatili na nevolji naroda. Kod njega se najbolje očituje jedan čudan nesrazmjer nutrine i vanjštine: ČOVJEK MALEN RASTOM, ŽELIO JE BITI VELIK. U njemu vidimo ljude koji se IZDIŽU IZNAD DRUGIH LJUDI TRAŽEĆI ZA SEBE VISINE NEDOSTIŽNE DRUGIM LJUDIMA. Pri tom često zaboravljaju da su I oni samo ljudi kao I svi ostali. Na žalost, mnogi su zaraženi ovim pradoksom: čovjek današnjice pod svaku cijenu želi istaknuto mjesto za sebe u društvu, pa kada to ne uspijeva naravnim putem, kada ga u vlastitom rastu priječe mnoge stvari, on se pokušava uspeti iznad drugih na neprimjeren način.

 

 

 

Ovo izdizanje često čovjeka dovodi u situaciju da BEZ SRAMA NAPRAVI BEZBROJ GLUPOSTI. Njegov cilj potiče ga na besramno ponašanje i nije ga briga što će ljudi kazati o njemu. No, kada je vjera u pitanu, nije rijetkost da SRAM OBUZME ČOVJEKA KOJI BI HTIO BOGU, i on zbog LAŽNIH OBZIRA ostane oduzet u svom hodu prema Bogu.

 

 

 

BESRAMNOST U AMBICIJAMA

 

Zakej je bio niska rasta, i vjerojanto je često bio predmetom izrugivanja drugih u ono vrijeme. Moguće je kako su ljudi, pritisnuti njegovim nametima, još ružnije pričali o njemu. Ta bio je omraženi carinik. Vjerojatno je potaknut kompleksima niže vrijednosti nastojao udariti ljude jače porezima kako bi “liječio” vlastite probleme na drugima, a oni su mu uzvraćali mržnjom i ruganjem.

 

 

 

On se želio IZDIĆI IZNAD DRUGIH LJUDI i činio je to BEZ SRAMA KORISTEĆI NEPRIMJERENA SREDSTVA. Nije ga bilo briga ŠTO ĆE DRUGI KAZATI, premda je silno griješio.

 

 

 

Upravo ta činjenica da BEZ SRAMA RADE GRIJEH, obilježava čovjeka koji postupa SVJESNO NA GREŠAN NAČIN: on bez srama radi nešto što sablažnjava ljude? Zapravo, nije rijetkost kako i u sebi nađemo prisutnu TEŽNJU DA SE IZDIGNEMO IZNAD DRUGIH I DA TO ČINIMO BESRAMNO RADEĆI ONO ŠTO NIJE DOBRO.

 

 

 

PENANJE NA SMOKVU I SUSRET S GOSPODINOM

 

U Zakejevu penjaju na smokvu u današnjoj prigodi, vidimo sliku njegovog općeg životnog stava: BITI VEĆI OD DRUGIH, BITI IZNAD DRUGIH, UČINITI TO BEZ SRAMA I BEZ OBZIRA ŠTO ĆE DRUGI GOVORITI O MENI.

 

 

 

Život prije ovog događaja pokazuje kako je Zakej bio čovjek kojem su DRUGI DOLAZILI- ON JE BIO VAŽAN- NJEMU SU SE PENJALI DRUGI- O NJEMU SU NEKADA OVISILI ŽIVOTI I BLAGOSTANJE LJUDI. Dok je razmišljao kako sticati novac, njemu nije bilo potrebno penjati se na smokvu- on je bio na njoj na neki način. Nije mu trebalo ništa, jer JE BIO IZDIGNUT PONAD LJUDI.

 

 

 

SUSRET S GOSPODINOM daje posve drugačiji smisao ovog PENJANJA NA SMOKVU. Zakej je u sebi imao jednu dozu bezobrazluka kojom je bez srama činio stvari. Tako se ni sada nije brinuo što će drugi ljudi kazati o njemu. Popeo se na smokvu da bi VIDIO GOSPODINA i taj SUSRET S GOSPODINOM PROMIJENIO JE SVE U ZAKEJU.

 

 

 

Na Zakeju Gospodin pokazuje kako nije došao samo onima koji su pravedni, već je došao SVIMA, A PRIJE SVEGA GREŠNICIMA: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” Ovaj susret s Gospodinom, PROMIJENIO JE ZAKEJEV ŽIVOT: on se spustio sa smokve, pronašao je put do Boga i ponizio se pred Bogom.

 

 

 

I prije Zakej nije imao problema sa poniženjima, jer je besramno činio što nije trebalo i ponizio se uistinu tisuću puta, samo da bi zaradio nešto, ali sada to čini iz posve drugačijih razloga. SADA SVJESNO PRIHVAĆA SPUŠTANJE NA ZEMLJU-a to je za njega istinsko poniženje, kako bi BIO S BOGOM! Za BITI S ISUSOM, TREBA STAJATI ČVRSTO NA ZEMLJI S OBJE NOGE.

 

 

 

S OBJE NOGE NA ZEMLJI ZADOBITI MILOST OD BOGA

 

Nije potrebno izdizati se iznad drugih ljudi kako bismo sreli Boga. Potrebno je da se kšćanin SPUSTI SE NA ZEMLJU, i da je svjestan kako je u Božjim očima poseban, ali i da su svi ljudi oko nas POSEBNI U BOŽJIM OČIMA. Stoga nam tvoj život ne daje pravo izdizati se nad ljude, već upravo suprotno- SLUŽITI IM SA ZEMLJE. Čovjek je poseban sam po sebi, ali ne toliko da bi mislio kako je bolji od drugih ili je Bogu bliži od drugih.

 

 

 

Puno je kršćana koji griješe misleći kako su zbog svojih pobožnosti upravo oni nešto posebno u očima Boga. Ne shvaćaju kako to Boga ne zanima. Još gore ne shvaćaju kako su se na SUPTILAN NAČIN IZDIGLI IZNAD DRUGIH LJUDI. Njihova pobožnost- njihovo je izdizanje.

 

 

 

Za biti s obje noge na zemlji, potrebno je shvatiti kako BOG NIKOGA NE ISKLJUČUJE IZ SVOGA PRIJATELJSTVA. Mi smo ljudi grešnici, a on je DOŠAO GREŠNICIMA naviještati kraljevstvo Božje. “Radosna vijest sadržana je u tome da BOG NUDI MILOST GREŠNIKU. (…) Lik Mateja nam u evanđeljima predstavlja jedan paradoks: onaj koji se naoko čini daleko do svetosti, može se promijeniti do mjere da postane modelom svetosti kada NJEGOVU EGZISTENCIJU dohvati MILOSRĐE BOŽJE” (Benedikt XVI, Opća Audijencija, 30-08-2006)

 

 

 

Biti “s obje noge na zemlji” znači BITI SVJESTAN SVOG POLOŽAJA U DRUŠTVU, i shvatiti kako NISI BOLJI OD DRUGIH, BITI SVJESTAN DA SI GREŠAN. Upravo ta činjenica- SVIJEST O VLASTITOJ GREŠNOSTI- može nas učiniti GLADNIMA BOGA, ili GLADNIMA I ŽEDNIMA PRAVEDNOSTI, RIJEČI BOŽJE, SUSRETA S BOGOM.

 

 

 

NOVI SUSRET S BOGOM DONOSI RADOST U ŽIVOT: BEZ SRAMA TRAŽITI BOGA

 

Zakej nam pokazuje kako GREŠAN ČOVJEK U SEBI MOŽE IMATI SVIJESTI O TOME KAKO JE POTREBAN PRAVEDNOSTI: on koji je cijeli život činio NEPRAVDU, shvaća koliko NJEMU SAMOME TREBA PRAVEDNOST U ŽIVOTU- treba staviti stvari ISPRAVNO U SVOJ ŽIVIOT, i shvaća koliko mu TREBA ISPRAVAN ŽIVOT.

 

 

 

Stoga Zakej traži Boga, i ta GLAD I ŽEĐ ZA PRAVEDNOŠĆU GA POTIČE NA TU POTREGU. Pri tom od Zakeja možemo učiti kako TRAŽITI BOGA U SVOM ŽIVOTU: BEZ SRAMA. Zakej je opet napravio budalu od sebe, jer se tražeći Boga popeo na smokvu, i u očima ljudi, sigurno je to bilo blesavo. No Zakej NE MARI, već ponovo BEZ SRAMA ČINI NEŠTO ŠTO JE OVAJ PUT ISPRAVNO. Toliko je puta bez srama radio zlo i grešno, a sada mu to pomaže da napravi ono što treba.

 

 

 

Koliko puta se mi sramimo svoje vjere i bojimo se u očima ljudi ispasti smiješni, jer POTRAGA ZA BOGOM, ŽELJA DA GA NAĐEMO I VIDIMO U SVOM ŽIVOTU, stavlja pred nas izazov da učinimo nešto čudno. Ali se bojimo ŠTO ĆE LJUDI KAZATI, HOĆE LI NAM SE SMIJATI.

 

 

 

Naprotiv, kada radimo grijeh, puno puta mislimo kako smo smiješni, i BEZ SRAMA NAPRAVIMO LUDOST. Gore od toga je što u današnjem mentalitetu, i ljudi oko nas jednako reagiraju: BUDALAŠTINE SU IM SMIJEŠNE I ODOBRAVAJU IH, MA KOLIKO GOD ONE BILE GREŠNE.

 

 

 

S druge strane, kada je riječ o istinskom naporu da se naše Bog u svojem životu, sve što takav čovjek uradi izvrće se RUGLU. Stoga, mnogi kršćani pate od SRAMA, i ne prepoznaju kako je to LAŽNI SRAM koji je utemeljen na STRAHO OD LJUDSKOG PRIJEZIRA I PODSMIJEHA.

 

 

 

PRAVI SRAM, onaj jedini kojeg bismo trebali imati u sebi jest SRAM OD GRIJEHA, ali se to nadilazi ludovanjem i banaliziranjem zla. Ovog srama nestaje u ljudima. Komentirajući ovaj sram u kontekstu života u vjeri, sveti Ivan Zlatousti veli: “Neka nitko ne kaže ove hladne riječi: ne usuđujem se, sramim se, ne mogu kazati prave riječi. Đavao želi zatvoriti vrata na koja Bog ulazi u tvoj život” (Sveti Ivan Zlatousti, Catena Aurea, vol. Vl, str. 301). U Zakejevu kuću Isus je ušao jer se ovaj BEZ SRAMA ŠTO RADI NEŠTO ISPRAVNO POPEO NA SMOKVU. Naše traženje Boga, naše kršćanstvo u cijelosti ne smije se zaustavljati pred govorom i mišljenjem ljudi, pred lažnim strahovima i sramom. Đavao želi da u nama prevlada LAŽNI SRAM koji će nas spriječiti da ŽIVIMO KAO KRŠĆANI.

 

 

 

Isti, LAŽNI SRAM, često nalazimo u ispovijedi. Bojimo se što će o nama misliti ispovjednik? Posve krivo razmišljamo, jer zaboravljamo kako ga veže ispovjedna tajna i kako ni jednu jedinu stvar iz ispovjedi NE SMIJE KORISTITI U ŽIVOTU. Riječ je o čistoj napasti.

 

 

 

SUSRET S BOGOM MIJENJA SVE U ČOVJEKU MA KOLIKO TO ŠTO ČOVJEK NOSI U SVOM SRCU BILO JADNO. Pogledajte Zakeja: njegovu nezdavu ambiciju da bude iznad drugih ljudi je Bog pretvorio u želju da vidi Boga, a to čovjeka vraća na zemlju; njegovu besramnost u činjenu zla, pretvorio je u besramnost u činjenju dobra! BOG I SUSRET S NJIM MIJENJA ČOVJEKA koji POZNAJUĆI SEBE I SVOJ JAD, ŽEĐA ZA ONIM KOJI SVE U NJEMU MOŽE PROMIJENITI. Stoga, TRAŽITE BOGA I SUSRET S NJIM. Pazite da vaše “penjenje na smokvu” bude potraga za Bogom, a ne izdizanje nad ljude. I BEZ SRAMA tražite Boga, ne podilazite lažnom sramu koji će vaše kršćanstvo učiniti bezvrijednim.