Lk 14, 12-14

 

U ono vrijeme: Reče Isus prvaku farizejskom koji ga pozva:»Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

 

 

 

U slici GOZBE o kojoj danas govori Evanđelje, nalazimo sve one životne situacije u KOJIMA ČASTIMO LJUDE. Ne mislimo pri tom na čašćenje hranom, već DUHOVNIM DOBRIMA. Prije svega, naš život mora biti poput gozbe na kojoj će se ljudi nahraniti svime što dušom “možemo ponuditi drugima: poštovanje, radost, optimizam, druženje, pažnja,...” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, IX-80).

 

 

 

U ovom čašćenju koje vidimo kao DARIVANJE VLASTITIH DOBARA DRUGIMA, NE TREBAMO TRAŽITI NIKAKVU PLAĆU ZA SEBE! Blago tebi ako činiš dobro NE OČEKUJUĆI NIŠTA ZAUZVRAT, jer pokazuješ time kako RAČUNAŠ NA BOGA koji že ti sigurno uzvratiti. Na ovaj način, Vaša kršćanska ljubav nadići će ono čisto ljudsko, koje imaju svi, pa i ljudi koji ne vjeruju u Boga. Tada će se ta ljubav od ljudske preobražavati u nadnaravnu- Božju- ta računate s Njim, i polako se mijenja i onaj koji dariva, kao i onaj koji prima takvu ljubav. Svi postaju dionicima iste milosti.

 

 

 

Kršćanska ljubav (…) uključuje i ujedno nadilazi naravnu razinu, ono puko ljudsko: daje iz ljubavi prema Gospodinu, ne očekujući ništa zauzvrat” (isto).

 

 

 

Čini mi se prikladnim ovo razmišljanje o BESPLATNOM DARIVANJU BEZ OČEKIVANJA POVRATA, počesti s Bogom. Promotrimo li cijeli njegov život, lako je shvatiti kako je riječ o jednom DARIVANJU BOGA ČOVJEKU. Promotrimo li samo dvije ključne točke Isusova života razumjet ćemo kako se Bog dariva u Njemu. Najprije u svom očovječenju, kada se neizmjerno velika i bogata Riječ Božja učinila MALENIM DJETETOM koje se rodilo u Betlehemu.

 

 

 

Božić se pretvorio u jedno SLAVLJE koje obilježava DARIVANJE kako bi nas podsjetilo na BOŽJE DARIVANJE I KAKO BISMO U TOM DARIVANJU IMITIRALI BOGA. Pustimo neka se to vrši u nama, u našem srcu, našoj duši i našem umu. I između svih primljenih darova prepoznajmo onaj najvrijedniji i jedini pravi dar o kojem nas poučava: DAROVANI SMO JEDNI DRUGIMA- jedni drugima imamo darivati nešto od sebe! Darujte svoje vrijeme drugima. Otvorite svoje vrijeme Bogu. Tako nastaje slavlje u radosti (darivanja, op. Pisca). (…) Kada za Božić daruješ, ne daruj samo onima koji će i tebi darovati, već osobito onima koji ti ništa ne mogu uzvratiti. Tako DJELUJE BOG: ON NAS POZIVA NA SVOJU SVADBU, I NA TAJ POZIV NIČIM NE MOŽEMO UZVRATITI OSIM PRIHVAĆANJEM POZIVA I VELIKOM RADOSTI. Stoga, imitirajmo Gospodina u svmeu. Ljubimo Boga radi njega samoga, kako bismo pronašli novi put k njemu preko ljudi” (BenediktXVI, 24-12-2006).

 

 

 

Na Križu se darivanje obavija velom tuge i patnje, ali uskrsnuće otkriva novu radost vječnog života. Nije li odlazak na križ bio dar? Bez tog odlaska, bez odlaska u smrt Gospodina Našega, izostala bi nova radost spoznaje kako SMRT NIJE KRAJ, VEĆ JEDNA PREOBRAZBA ZA VJEČNOST ONIMA KOJI SLIJEDE BOGA I TRAŽE GA ISKRENA SRCA!

 

 

 

Sa ovim nesebičnim darivanjem Boga sebe ljudima povezujemo riječ KARITAS. Dolazi od grčke riječi XARIS (charis), koja se su svom svjetovnom značenju odnosi na DARIVANJE koje je istovremeno BESPLATNO i USLUGA ZA KOJU SE NE TRAŽI NIŠTA ZAUZVRAT. To je dakle DAR KOJI JE DAN IZ LJUBAVI, A NE IZ KORISTI. Preko ovog valja gledati na BOŽJE DARIVANJE LJUDIMA: kada se utjelovio, i kada je otišao na križ, Bog je to učinio IZ LJUBAVI NE TRAŽEĆI NIŠTA ZAUZVRAT, dajući nam tako primjer kako nam valja ljubiti se međusobno.

 

 

 

Bog se ne daruje kako bismo samo slijedili primjer u darivanju, već poziva i kako bismo postali DIONICI NJEGOVIH DOBARA KOJE NAM DARUJE. To su Božja dobra koja MIJENJAJU DUŠU PRIMATELJA, a mi ta dobra koja izviru iz Božje ljubavi nazivamo MILOST. Upravo ovu riječ prevodimo od latinske riječi GRATIA, koja svoj korijen nalazi u grčkom XARIS (charis). Tako se u MILOSTI povezuju KARITAS- besplatno darivanje srca i BOŽJA LJUBAV koja mijenja srce čovjeka.

 

 

 

Smisao primanja dara od Boga, smisao sudjelovanja na Njegovoj gozbi leži upravo u PRIMANJU DAROVA, jer to su DAROVI SRCA BOGA KOJE ĆE PREOBRAZITI PRIMATELJA. Milost preobražava onoga koji je prima ISKRENA, ČISTA SRCA. Ta ista MILOST, DJELOVAT ĆE PO ČOVJEKU, nikako na način da čovjek postane neka “igračka kojom milsot upravlja”, već po SLOBODNOM DJELU ČOVJEKA, u kojem će Milost UMANAŽATI DAROVE U ČOVJEKU I UVEĆAVATI NJEGOVE SPOSOBNOSTI u skladu s potrebama drugim, ili u skaldu sa Božjim planovima. Čovjek tako postaje Božji radnik, kada primi ove darove iskreno.

 

 

 

Ključno za ovu ekonomiju, jest preobražavnje cijelog svemira preko ljudskog srca, iznutra (…). Ova je preobrazba simultana sa primanjem ljubavi koju Krist unese u čovjekovo srce, sa ljubavi koja je temelj posvećivanja svega, posvećivanja muškarca i žene Bogu preko vjere utemeljene na krštenju. (…) VJERA koju ispovijedamo, braćo i sestre, unosi u svakog od vas LJUBAV OCA: onu ljubav koja se nalazi u SRCU ISUSOVU, Srcu Otkupitelja svijeta. To je ljubav koja obuhvaća sav svijet i koja dolazi od Oca, i koja istovremeno istovremeno nastoji pobjiediti sve “ono štood Oca ne doalzi”. Ide za tim da pobijedi trostruku požudu u čovjeku: požudu tijela, očiju i oholost života, koji su plod onog prvog čovjekova grijeha, (…) koji je deformirao ljubav čovjekova srca na razne načine” (Sveti ivan Pavao II, Redemptionis Donum, Apostolsko Pismo, br.9).

 

 

 

Iz riječi svetog Ivana Pavla II razabiremo kako DARIVANJE ima za CILJ TRASFORMACIJU BIĆA. O kakvoj je promjeni riječ? Prisjetimo se darivanja. Kada nekome darujete ne tražeći ništa zauzvrat, i za to dobijete mrvicu zahvalnosti, ne osjećate li RADOST? Ta radost je “dodir milosti vaše duše”- to Vam je plaća, velika, najveća. To je jedan osjećaj zadovoljstva, sreće zbog učinjena dobra nekome, zbog DARIVANJA LJUBAVI. Takvo darivanje u kojem ne tražimo ništa zauzvrat, MIJENJA PRIJE SVEGA DARIVATELJA. Širi mu srce radošću i njegova očekivanja usmjerava BOGU, A NE LJUDIMA. Od ljudi možda i NE DOBIJE ZAHVALNOST, ali zato će Bog DONIJETI SVU POTREBNU UTJEHU, kako bi se takva trenutna razočaranja nadišla. Pored toga, poučit će nas milsot kako prepoznavati potrebe bližnjih za još veće darivanje, a s darivanjem za veće primanje milosti i veću promjenu u duši.

 

 

 

DARIVANJE MIJENJA I PRIMATELJA. PRIMANJE DAROVA jest PRIMANJE LJUBAVI onoga koji nas dariva, i DAR tada mijenja iznutra i primatelja. Zar primanje darova nije popraćeno našom RADOSTI? Ta radost pokazje kako nam NIJE SVEJEDNO, kako nismo ravnodušni spram DAROVATELJA, jer DAR OTKRIVA DRAOVATELJA.

 

Osim toga, nikome, vjerujem nije ugodno primiti milostinju. Sebe dovodimo u jednu ponižavajući situaciju. Ipak, zaboravljamo kako ČESTO PRIMAMO MILOSTINJU OD LJUDI PREKO SITNIH USLUGA KOJE NAM SVAKODNEVNO ČINE. Problem je što tim uslugama ne pridajemo dovoljno značaja. Zaboravljamo kako su one bile BESPLATNI DAROVI LJUBAVI. Čak i kada su nam ljudi to darivali mrzovoljno, lako je shvatiti kako su njihove odluke o darivanju, o činjenju usluge bile poticane OD BOGA RADI NAS KAKO BISMO SE UČILI PONIZNOSTI PRIMAJUĆI MILOSTINJU; poučavati kako biti “manji od drugih”. Nije lako tako sebe baciti na tlo. No, nije li to Krist učinio sa razapinjanjem na križ? Nije li se ponizio do kraja? Ta pouka preko primanja darova također je bitna jer I ONA MIJENJA NAŠU DUŠU- na bolje, ako se naučimo poniziti.

 

 

 

Ne činimo stoga usluge drugima očekujući kako će nam platiti za to, jer takva je nakna HLADNA i od nje dolazi takvo prijateljstvo koje vrijeđa drugoga. Pomogneš li siromahu, imaš Boga za dužnika, a On nikada ne zaboravlja svojih dugova. Stoga Isus veli: kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Koliko je god MANJI TVOJ BRAT, toliko te on PRIBLIŽAVA KRISTU i njegovu pogledu. Jer kada učiniš nešto nekom poznatom i važnom, puno puta činiš radi svoje isprazne slave, te kako bi primio nagradu od čovjeka na drugačiji način ili bi činjenjem usluge primio dobit, nekakvu korist za sebe. Mogao bih se sjetiti mnogih koji čine takve usluge senatorima kako bi za sebe zadobili neku posebnu korist ili neko posebno mejsto u društvu. Ne zovimo za svoj stol one koji nam mogu platiti. To je razlgo zbog kojeg Isus nastavlja: Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Ne uznemiravjamo se kada za svoje usluge ne primimo plaće. Jer ako za sve tražimo plaću, ništa dobiti nećemo. No, ako nas ljudi ne plaćaju, PLAĆU ĆE NAM DATI BOG. I to je razlog zbog kojeg dodaje: Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih” (Sveti Ivan Zaltousti, Homilija 1 na Poslanicu Kološanima)

 

 

 

Budete li čekali da Vam ljudi plate na Vašu dobrotu, ostat ćete razočarani. Istovremeno ćete pokazati kako VAŠA LJUBAV NIJE POTPUNA, kako vaša VELIKODUŠNOST NIJE POTPUNA- kako se ima štošta za promijeniti u Vama. Nemojte se ljutiti kada Vam ne uzvrate na dobrotu. BUDITE RADOSNI, JER KADA VAM LJUDI NE PLATE- BOG PLAĆA SIGURNO. Nemojte da Vam NEUZVRAĆANJE NA USLUGE bude razlog da udaljavanje od ljudi- upravo suprotno. Činjenica da PLAĆU DOBIVAMO OD BOGA, treba biti izvorom RADOSTI I NOVOG POLETA U ČINJENJU DOBRA.

 

 

 

Kada se čini usluga mrzovoljno, sa negodovanjem, NITKO NE ŽELI PRIMITI TAKVU USLUGA- to je kao HRANA KOJA NAM PRISJEDNE, NAŠKODI. Sveti Augustin veli: “Daješ li kruh sa žalošu, izgubio si i kruh i nagradu” (Sveti Augustin, Tumačenje Psalama 42,8). “Ne smijemo iskati od drugih da nam uzvrate. Ništa ne smije biti iznuđeno, U redovitim prilikama ne bi smjeli podsjećati sovju djecu na sve što ste učinili za njih. Također, žena ne bi trebala podsjećati muža na stotine malih usluga koje mu je pružila, niti bi muž trebao podsjećati ženu na svoj mukotrpan rad, da bi njihova obitelj imala stan i hranu. Bolje je sve prepustiti Bogu, od njega primati nagradu i nikome ne isposavljati račun za ono što smo učinili” (F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, IX-83).

 

 

 

Neka naša velikodušnost bude POTPUNA. To znači PRIHVATITI MOGUĆNOST DA DRUGI NE RAZUMIJU ONO ŠTO IM ČINIMO. Da je Gospodin očekivao da svi razumiju njegov odlazak na Križ, nikada ne bismo dočekali tu slavu križa i spasenja preko njega. Ni apostoli nisu razmjeli takvu gestu, a Petar ga je i odvraćao od križa.

 

 

 

Stoga, neka Vas NE BRINE NERAZUMIJEVANJE DRUGIH. Ne žalite se na to, jer često puta u takvim situacijama TREBA PREISPITATI VLASTITE NAKANE. Velikodušnost ne bi smjela poticati na optuživanje, već jedno nesebično žrtvovanje treba PREOBRAZITI NAŠE SRCE: treba ga proširiti za Boga preko dobra koja činimo ljudima.

 

 

 

Koliku nam dobrotu iskazuje Bog, kada nam kao plaću za najbjednije stvari koje učinimo daje SVU VJEČNOST” (Sveti župnik Arški, Govor o nadi). Komentirajući jednu nesebičnu gestu žene koja je balzamom u vrijednosti jedne godišnje plaće nadničara, pomazala noge Gospodinu, sveti Ivan Zlatousti veli: “O njoj se i dalje priča, živi njena uspomena (Mt 26,13). Sve pobjede mnogih kraljeva i velikih zapovjednika zaboravljene su i nestale iz sjećanja ljudi; baš kao i većina onih koji su izgradili gradove i koji su pokorili narode- o njima više nema ni riječi. Naprotiv, o ovoj ženi koja je izlila bazlam na noge Gospodina u kući nekog gubavca, u pristunosti Dvanaestorice, slavi se po cijelom svijetu, a uspomena na nju neće biti izbrisana, premda je već prošlo toliko puno vremena” (Sveti Ivan Zaltousti, u Catena Aurea, vol. 111, p. 265). Žena je pomazala noge Isusu, od ljudi je dobila kritike, jer rekoše neki od učenika kako se to moglo iskoristiti za siromahe. “Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost? Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."” (Mt 26,8-13).

 

 

 

Budete li zbog Boga radi neko dobro ljudima, ne brinite se ako Vas ne shvate ispravno. Bog će ispraviti ono što ljudi krivo naprave u tim trenucima. Radite li za Njega, onda neka Vam na pameti bude samo ono što Bog hoće od Vas, i činjenica da PLAĆU PRIMATE OD ONOGA ZA KOJEGA RADITE. Radite li za ljude ili zbog sebe: PLAĆU STE VEĆ PRIMILI.