Lk 16, 1-8

 

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'« »I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'« »I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

 

 

 

NASTOJANJE ZA POPRAVKOM

 

Današnjom pričom Gospodin naglašava nemoralnost upraviteljevih postupaka. Ipak, ni takav ne ostaje bez prigode da popravi štetu koju je nanio svom gospodaru. Gospodar se SMILUJE I DAJE DRUGU PRIGODU nepoštenom upravitelju i na kraju pohvaljuje njegovu snalažljivost. Pohvaljuje zapravo NJEGOVU VOLJU I TRUD DA POPRAVI ŠTETU. Naime, razmislimo li malo o postupku nepoštena upravitelja, shvatit ćemo kako je jedno nepoštenje htio zamijeniti drugim. No, u njegovim pokušajima da sanira štetu svoga lošeg upravljanja, Gospodar ne gleda sredstva koja je koristio za to, već njegovu želju da se popravi.

 

 

 

Prenesemo li ovu priču na naš život, shvatit ćemo kako ima puno kršćana koji se ne trude oko svog života premda pred sobom imaju sva Božja sredstva kojima se mogu pomoći u svojim nastojanjima da dožu do neba. Često se takvo kršćanstvo zadržava samo na imenu. Ipak, takvi ljudi, premda se ne trude previše, već koriste minimume potrebne za spasenje, govore o sebi s uvjerenjem kako su oni kršćani i kako drugima mogu biti model života u vjeri. Ipak nije tako.

 

 

 

Naime, puno je onih koji kršćanstvo svode na dolazak na nedjeljnu misu i na dvije godišnje ispovijedi. U privatnom životu su dobri ljudi, ali nerijetko posežu za istim životom kojeg žive ljudi koji ne vjeruju u Boga. Naravno, ovi prvi misle da je dovoljno samo ono što rade, pa danas nije rijetkost da među kršćanima imamo onih koji se pričešćuju, a ne ispovijedaju; koji drugima drže “predavanja” o kršćanstvu, a sami nisu poučeni; koji druge upućuju što je, a što nije kršćansko, a sami nisu sigurni u svoju vjeru. Drugim riječima, puno je kršćana koji samo djelomice žive svoju vjeru, i ne koriste sredstva koja su im nadohvat ruke kako bi unaprijedili svoj život u vjeri. Prije svega mislim, na ispovijed, pričest, duhovni razgovor, pouku u vjeri,...

 

 

 

S druge strane, kod ljudi koji ne žive vjeru, već žive posve uronjeni u svijet, stvoren je jedna mentalitet “žustra” ponašanja kada su u pitanu osobne greške. Često puta, gledajući takve ljude koji ne vjeruju u Boga, prateći njihovo postupanje u slučaju pogrešaka, vidimo koliko truda ulože oko stvari koje su njima bitne. Žele dobro i do kraja napraviti svaki posao i pri tom ih stalno prati ŽELJA ZA USAVRŠAVANJEM, koja podrazumijeva stalnu KOREKCIJU, bilo u ponašanju, bilo u poslu. I kada shvate kako trebaju ispraviti pogrešno, onda se TRUDE SVIM SILAMA I KORISTE SVA SREDSTVA kako bi postigli što su naumili. Evo, ovaj mentalitet hvali Gospodin i poučava svoje učenike kako moraju slijediti taj put.

 

 

 

S kolikim se žarom upinju raditi ljudi oko zemaljskih stvari! Na to ih gone iluzije o počastima, ambicije za stjecanjem bogatstva, privlačnost osjetilnosti. I kod svih je isto: kod muškaraca i žena, starih i mladih, djece i odraslih; kodo sviju ista stvar.- Kada bismo ti i ja mogli s istim žarom raditi na svojoj duši, imali bismo jednu vjeru živu i djelatnu; i ne bi postojala ni jedna jedina prepreka koju ne bismo mogli riješiti u našim apostolskim nastojanjima” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Put, 317).

 

 

 

SREDSTVA SVETOSTI

 

Ovu prispodobu ne bismo smjeli krivo tumačiti i pomisliti kako možemo bilo kakava sredstva koristiti za postizati svoje ciljeve. U priči Gospodin ne hvali sredstva koja nepošten upravitelj koristi, niti hvali njegove mane, jer on je bio lijen i neradnik; hvali se TRUD I ŽELJA DA SE POSTIGNE NEŠTO.

 

 

 

Po pitanju sredstava, mi ne smijemo koristiti loša sredstva kako bismo postigli dobre ciljeve: nakana, sredstva i ciljevi moraju BITI DOBRI, ako želimo da sve bude u redu s našim djelovanjem. Ni jedno od to troje (nakana, sredstva, cilj) ne smije biti loše. Ovo je jedna točka u kojoj se kršćani često razilaze sa ljudima poput ovog upravitelja iz priče. Naime, ljudi koji ne mare previše za vjeru, nerijetko VIDE SAMO NAKANU I CILJ. Sredstva su često velika prepreka, jer stvarnost je ta koja se tiče sredstava, a nakan i cilj obično bivaju samo ideje dok se ne realiziraju u potpunosti. Stoga, lakše je fantazirati nege realizirati.

 

 

 

Mnogi ljudi, u svojim nastojanjim da POSTIGNU NEŠTO POSEŽU ZA LOŠIM SREDSTVIMA. TO NIJE DOZVOLJENO, JER CILJ NE OPRAVDAVA SREDSTVA. Na žalost, sve češće čujemo suprotno. Ne možemo ukrasti kako bismo otvorili firmu i onda zaposlili stotine radnika. Ne možemo uzeti od radničke plaće da bi razvili posao, a onda ćemo kasnije “svi imati velike plaće”. Praksa pokazuje kako ovaj model, koji nije kršćanki, a ni ljudski, ne donosi nikakva dobra. Stoga, NIJE NAM DOZVOLJENO KORISITI LOŠA SREDSTVA. U svojim nastojanjima da nešto postignemo, valja nam se truditi oko svega i tražiti ISPRAVNE NAČINE DA POSTIGNEMO ŠTO ŽELIMO.

 

 

 

Podsjetit ću vas ponovo na razmišljanje s početka priče. Ono važnije za nas tiče se duhovnog života: KORISITITE SVA SREDSTVA KOJA VAM PREKO CRKVE STOJE NA RASPOLAGANJU:molitva, sakramenti, djela milosrđa,.... Trudite se oko svoga života, ispovjedite se! Promijenite sami što možete promijeniti, a za ono što ne možete, vapijte Bogu. Vapijete mu za sve i Bog će Vam izići u susret. Dakle, sjetite se: TRUD I ŽELJA SE CIJENE. Rezultati bez toga u vjerskom životu su nemogući. Stoga, ulažite u sebe, u svoju vjeru.