Lk 17, 20-25

 

U ono vrijeme: Farizeji upitaju Isusa: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' Ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo — kraljevstvo je Božje među vama!«

 

Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«

 

 

 

Učene farizeje zanima Kraljevstvo Božje, jedna stvarnost koju svi Židovi iščekuju. Njihove predodžbe kraljevstva odgovaraju ovozemaljskim slikama. Oni ga zamišljaju kao jednu političku situaciju kojom će vladati vjerni. U tom smislu, govorimo o krljevstvu privilegiranih po vjeri I odbačenih po nevjeri. Malo je teško ovakve stvari povezivati s Bogom, jer postoje ljudi koji ne vjeruju jer ne pozanju Boga poput Židova ili kršćana, ali njihovi životi su takvi da pred njima ostajemo posramljeni u svemu.

 

 

 

Kakvo je dakle to kraljevstvo? Prije svega, Isus veli kako “ Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo“. Drugim riječima, to nije stvarnost koja će doći u nekoj pompi I urnebesnoj promejni. Radi se o jednoj TIHOJ, NEPRIMJETNOJ STVARNOSTI koji OSVAJA NUTRINU ČOVJEKA. Taj čovjek postaje POSJED KRALJEVSTVA BOŽJEG kada svoje srce prepusti Bogu.

 

 

 

Ova NEPRIMJETLJIVOST DOLASKA KRALJEVSTVA BOŽJEG upućuje na to kako ono dolazi PO SVAKODNEVICI, PO ONIM TRENUCIMA KOJE SMO DVAKODNEVNO NAVIKLI ŽIVJETI. Upravo u tim trenucima pokazujemo SVOJIM POSTUPCIMA koliko je SRCE NAŠE PRISTALO BITI UZ BOGA, I taj “pristanak” ili “ne pristanak” određuje nas spram Kraljevstva.

 

 

 

Pristati uz Boga znači PUSTITI GA U SVOJ ŽIVOT, OTVORITI MU PROSTOR DJELOVANJA U SEBI, PREPUSTITI SEBE DA NAS ON MIJENJA, TE DA DJELUJE PO NAMA. Za to je potrebno SEBE UNOSITI U PROSTOR VJERE, I SEBE POUČAVATI POLAKO U VJERI, TE SVOJE SRCE ODGAJATI ZA LJUBAV I DOBROTU.

 

 

 

Čini se možda nevjerojatnim, ali slijedeći ove obrasce, KRALJEVSTVO BOŽJE BI TREBALO BITI U NAMA. Nismo u krivo kažemo li to. Naime, Isusove riječi “kraljevstvo je Božje među vama “ prevedene sa grčkog mogu dobiti I drugačiji smisao. Mogu se bez greške prevesti I kao “KRALJEVSTVO JE BOŽJE U VAMA” ili “USRED VAS”.

 

 

 

Ovo su Crkveni Oci uvijek pojašnjavali dvojako. S jedne strane su KRALJEVSTVO BOŽJE prevodili kao ZNAK PRISUTNOSTI KRISTA MEĐU LJUDIMA, a s druge strane kao BOŽJE DJELOVANJE U ČOVJEKU I PO LJUDIMA U SVAKODNEVICI.

 

 

 

Razmišljamo li o Kraljevstvu kao o KRISTOVOJ PRISUTNOSTI među ljudima, onda možemo kazati slobodno kako farizeji, unatoč svojoj poučenosti u vjeri NISU ZNALI PREPOZANTI TU BOŽJU PRISUTNOST U SVOJOJ BLIZINI. Za to prepoznavanje nije dovoljna samo pouka u vjeri, već djela, život kojim se ta pouka vidi. Pouka u vjeri koja se kasnije ne živi, jednaka je knjizi koja stoji na polici I nitko je nikada ne pročita. Ta je pouka beskorisna, a takva je bila kod ovih farizeja.

 

 

 

Krist je I danas prisutan na razne načine među nama: po sakramentima, po Riječi Božjoj Svetoga Pisma, a najviše je prisutan na najnevivljiviji način- po ljubavi koju iskazujete jedni drugima. GOSPODIN JE S VAMA SVAKI PUT KADA MOLITE I KADA O NJEMU GOVORITE, S VAMA JE I KADA SE POMAŽETE MEĐUSOBNO I KADA NEKOGA TJEŠITE, KADA NEKOGA UVESELJAVATE. Sve su to trenuci u kojima NE PRIMJEĆUJETE DA JE DOŠLO KRALJEVSTVO BOŽJE!

 

 

 

Na žalost, mnogi kršćani traže nešto više od toga. Ne bih ulazio u razloge njihova traženja koje izlazi iz svakodnevice, ali bih njih upozorio Isusovim riječima:”Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se!“ Gospodin Vam je dao Crkvu da Ga u njoj nađete uvijek I na jedan način dostupan svima. Želi da Njegovu prisutnost pronađete u sasvim običnim stvarima, koje dnevno I ne primjećujete- U KRUHU I VINU. Više od SVETOG TIJELA I KRVI nama NE TREBA. Dalje od toga nije potrebno tražiti Gospodina.

 

 

 

Poslušajmo što kaže o ovoj prisutnosti Kraljevstva Božjeg u nama sveta Tereza iz Lisieux-a U Povijesti jedne duše:

 

 

 

Učitelj nad učiteljima poučava nas bez velikih priča. Nikada Ga nisam čula kako govori, ali On stoji u meni. U svim me trenucima vodi I nadahnjuje; ali na najočitiji način to čini kada shvatim jasne stvari koje do tada nisam razumjela. Ta prisutnost obično ne svijetli u mojim očima u trenucima dugih sati posvećenih molitvi, već onda kada sam zaokupljena dnevnim poslovima.