Lk 21, 5-19

 

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

 

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

 

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.

 

No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.

 

Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

 

 

 

UVOD

 

Gospodin priča o POSLJEDNJIM DANIMA, o vremenu svojeg drugog dolaska na zemlju. Ove njegove riječi, prvi su kršćani ozbiljno shvatili, stoga su mnogi BDJELI NAD SOBOM kako ih Gospodinov dolazak ne bi zatekao.

 

 

 

Naprotiv, neki (mnogi) su ovo razumjeli na jedan krivi način. Shvatili su kako će ta posljednja vremena biti živi užas za sve, kako će donijeti razaranja. To je razlog zbog kojeg su odustali od života jer će ionako sve biti srušeno. Razmišljanje o tome kako će se sve SKORO UNIŠTITI dovelo ih je do malodušja. Postavši malodušni, predali su se LIJENOSTI i živjeli jedan život za ugodu. Ovakve Pavao opominje: “Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

 

 

 

Postavljamo sebi pitanje: KAKO SE POSTAVITI PREMA OVIM PROROČANSTIVMA? Kako ih razumjeti, kada će doći ta vremena, što ona znače? Hoćel li sve nestati? Ili je riječ o nečem drugom?

 

 

 

Posljednja vremena treba povezati sa DRUGIM ISUSOVIM DOLASKOM koji se često najavljuje kao buran događaj. Osim toga, treba ga povezati s DOLASKOM KRALJEVSTVA BOŽJEG, koje na iscrpniji način povezuje Isusovu poruku o posljednjim danima. Stoga o ovim vemenima namjeravamo razmišljati iz perspektive spasenja čovjeka preko dvije ključne stvari: PREOBRAZBA I SUSRET S GOSPODINOM. Mogli bismo kazati kako se kroz ove dvije stvari mogu bolje razumjeti riječi Gospodinove. Ili možemo to definirati kao PREPBRAZBU KOJA JE NUŽNA ZA SUSRET S GOSPODINOM. Pokušat ćemo o ovoj temi razmišljati kroz tri točke: vremensko vrednovanje posljednjih dana; kome je spasnene omoogućeno; burne promjene- preobrazbe koje prate ovaj dolazak Isusa Krista.

 

 

 

KAKO ĆE DOĆI POSLJEDNJA VREMENA: bespredmetnost vremenskog vrednovanja

 

Kada se posljednja vremena shvaćaju na ispravan način, onda se posljednja vremena trebaju shvatiti kao VRIJEME DOLASKA ILI USPOSTAVE KRALJEVSTVA BOŽJEG. Slijedeći Sveto Pismo, razumije se kako su ONA VEĆ PRISUTNA U NAMA na neki način. Sjećate se Gospodinovih riječi: “Upitaju ga farizeji: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 21Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!” (Lk 17,20-21). To potvrđuje svojom PRISUTNŠĆU: “28Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje” (Mt 12,28). Gospodin je s nama prisutan, sakramentalno, i mogli bismo kazati kako je kraljevstvo božje VEĆ PRISUTNO, MEĐU NAMA JE.

 

 

 

Tako nas posljednja vremena postavljaju U SADAŠNJE VRIJEME u kojem moramo RADITI, STVARATI JEDAN ŽIVOT, moramo se truditi oko sebe, BDJETI NAS SOBOM.

 

 

 

U Gospodinovim riječima može se razabrati kako se ova posljednja vremena ipak NE VEZUJU SAMO ZA SADAŠNJOST. Ovo vezivanje KRAJA SVIJETA ZA SADAŠNJI ŽIVOT, mnoge je navelo na krivi put: od prvih kršćana do danas. Čitamo niz gluposti po tiskovinama koje se predstavljaju kao kršćanske i propovijedaju jednu svoju privatnu apokalipsu. Ovakav govor o sveopćem razaranju OBESHRABRUJE LJUDE, i poručuje kako NEMA SMISLA NIŠTA RADITI, NIŠTA MIJENJATI.

 

 

 

U Evanđelju po Mateju nalazimo na dopunu Lukinih riječi, jer Matej započinje svoje izlaganje: “34»Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 35Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.« 36»A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.” (Mt 24,34-36). Ovim riječima se govori o tome kako POSLJEDNJA VREMENA NISU SAMO STVAR SADAŠNJOSTI, već je očito kako JE RIJEČ O NEČEM ŠTO DONOSI BUDUĆNOST, A VEZANO JE UZ NAŠ SADAŠNJI ŽIVOT. NITKO NE ZNA NI DANA NI ČASA KADA ĆE SE TO DOGODITI- to je ono što određuje budućnost, ali govor o OVOM NARAŠTAJU koji bi trebao vidjeti to, pokazuje kako ti događaji imaju veze sa SADAŠNJIM ŽIVOTOM. U tom smislu tražiti rješenje u vremenu za dolazak kraljevstva, bespredmetno je. Zato Matej i veli: “42Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Mt 24,42-44).

 

 

 

KAKO ĆE DOĆI POSLJEDNJA VREMENA: dolaze svima, ali neće svi u njima prići k Bogu, neće se svi spasiti

 

Druga stvar koja je zanimljiva u čitanju ovih odlomaka evanđelja, jest KOME JE UPRAVLJENO OVO VRIJEME? Na koga se odnosi, tko će se zapravo spasiti?

 

 

 

Ovo je vrijeme OTVORENO SVAKOJ DUŠI, ali NEĆE SVI JEDNAKO UĆI U NJEGA: “37Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti” (Mt 24, 37-41).

 

 

 

Još su i Židovi u babilonskom progonstvu shvatili kako i POGANI SLUŽE JAHVI NA NEKI NAČIN, a da to i NE ZNAJU. Vidimo veliku otvorenost Boga poganima u Danijelu, kada se Bog služi poganskim kraljevima, Nabukodonozorom i Kirom, kako bi pomogao svom izabranom narodu. Na drugom mjestu u Izaiji se govori izravno kako je SPASNJE OTVORENO SVIMA: “22Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! 23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati 24govoreći: ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!’« K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. 25U Jahvi će pobijediti i proslavit’ se sve potomstvo Izraelovo!” (Iz 45,22-25).

 

 

 

Riječi proroka Izaije upućuju kako će MOGUĆNOST SPASENJA BITI OTVORENA SVIMA, ali toje samo MOGUĆNOST, ODNOSNO PRILIKA KOJU TREBA ISKORISTITI I U ODREĐENOJ MJERI ZASLUŽITI. Jer i Gospodin upozorava u više navrata: “15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući” (Mk 10,15); “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ 23Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Mt 7,21-23). Stoga, NEĆE UĆI SVI U KRALJEVSTVO, VEĆ SAMO ONI KOJI PRILIKU ISKORISTE NA PRAVI NAČIN. IlI DA BUDE JASNIJE, NEĆE SE SVI SPASITI.

 

 

 

KAKO ĆE DOĆI POSLJEDNJA VREMENA: bit će burnih promjena

 

Gdje god da se govori o posljednjim danima, o danima drugog Isusova dolaska, uvijek se spominju BURNI DOGAĐAJI KOJI SE IMAJU ZBITI. Naravno, netko na te događaje gleda kao na katastrofe. U pravilu su to ljudi koji nemaju jaku vjeru i obuzima ih strah od kraja svijeta u kojem nalaze i kraj svoga života. Zapravo, riječ je o PROMJENAMA koje imaju POGODITI SVE STVORENO, A TAKO I ČOVJEKA. Pavao stoga upozorava: “Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje” (Dj 14,21-22).

 

 

 

Nevolje o kojima se govori NISU REZERVIRANE SAMO ZA NEKO BUDUĆE VRIJEME. Kazali smo kako SADAŠNJOST OBLIKUJE BUDUĆE SPASENJE, stoga, valja u ispravnom čitanju evanđelja te DOGAĐAJE STVATITI KAO POTREBU BURNIH PROMJENA U DUŠI ČOVJEKA- kao POTREBU PREOBRAZBE DUŠE KOJA IMA SUSRESTI KRISTA!

 

 

 

Bez želje da isključimo sve katastrofične promjene koje imaju pogoditi buduća vremena, ovo treba shvatiti kao potrebu PREOBRAZBE SAMOGA SEBE kao pripravu za SUSRET S KRISTOM.

 

 

 

Čini mi se kako je sada razumljiviji govor o posljenjim vremenima: NITKO NE ZNA NI DANA NI ČASA KADA ĆE PONOVO SRESTI OČI U OČI ISUSA KRISTA. Stoga, bdijte nas sobom i PREOBRAŽAVAJTE SE U DUŠI PRIPRAVLJAJUĆI SE ZA TAJ SUSRET!

 

 

 

Što je to što se ima u nama preobraziti? Pa potrebno je u svojoj duši preobraziti svoje mržnje u ljubav; laži u istine; ogovre i klevete u hvale i lijepe riječi; pakosti u dobra djela; neosjetljivost na tuđe probleme u djela milosrđa; zamjeranje u opraštanje; neprijateljstvo u prijateljstvo; svako zlo u neko dobro; lijenost u radišnost; tuge u radosti; pesimizam u optimizam oslonjen na Boga...

 

 

 

POSLJEDNJA VREMENA KAO PROMJENA: čovjek mijenja svijet da bi postao kao Bog

 

Zašto govorimo o potrebi preobražavanja samoga sebe u kontekstu posljednjih vremena i spasenja duše? Prije svega, u čovjeku postoji ta sklonost ka preobrazbi. Naime, Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku darovavši mu vlast da upravlja svime što je Bog stvorio, ali i da RAZVIJA OVAJ SVIJET I USAVRŠAVA GA SVOJIM DJELOVANJEM. Tim djelovanjem ČOVJEK JE U SEBI USAVRŠAVAO I SLIKU STVORITELJA, pa se preko čovjekova života očitovala jasno njegova prirodna sklonost da BUDE UZ BOGA I ŠTO SLIČNIJI BOGU. Drugačijim riječima kazano: DA BUDE KAO BOG!

 

 

 

U tome leži i prvi blagoslov Boga darovan čovjeku: “26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« 27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!” (Post 1,26-29). Stoga, sve što bi čovjek radio značilo je kao da BOG SAM RADI, jer od Boga mu je došla sva vlast, a on sam djeluje “KAO BOG”.

 

 

 

No grijeh je u čovjeku pomakao granice djelovanja, ali ne prema Bogu, već je čovjeka odmakao od Boga. Čovjek je grijehom svoju prirodnu sklonost USAVRŠAVANJA U SLIČNOSTI S BOGOM, DEFORMIRAO U POŽUDU DA BUDE BOG, DA ZAUZME MJESTO BOGA! Čovjek poput Prometeja želi UKRASIT JEDNAKOST S BOGOM, tj. nastoji dobiti SILOM ONO ŠTO MU NE PRIPADA.

 

 

 

Taj čovjek “hoće posvemašnju emancipaciju, tj. slobodu bez ikakva ograničenja, i jednakost u ojoj je uklonjeno svako otuđenje i u kojoj je ostvarnoe puno jedinstvo sa ssamim sobom, prirodom i čovječanstvom. On zapravo hoće BOGOLIKOST” (Papa Benedkit XVI., Eshatologija, Verbum, Split, 2017., str. 70). Čovjek želi ukloniti smrt iz svoga života, bolest uništiti, nevolje umanjiti, ali na tom putu često stvori više smrti, gore bolesti, veće nevolje. Onaj koji hoće zauzeti mjesto Boga, ne poštuje istinu o sebi, o svijetu, i stoga sve radi na krivi način. Bog SVE VIDI- VIDI SVE POSLJEDICE, VIDI DALEKO NAPRIJED ŠTO JE DOBRO, A ŠTO NIJE. To čovjek ne može. Stoga, misleći na bolju budućnost griješi stalno i teško.

 

 

 

Zapravo, ovakav čovjek, tehnički čovjek koji sve pokušava riješiti bez Boga, ŽELI SE RIJEŠITI BUDUĆNOSTI, ŽELI OSIGURATI VJEČNOST. Želi postići vječnost produljavanjem života, ali VJEČNOST SE NE ISPUNJA U DOKIDANJU BUDUĆNOSTI VEĆ U POTPUNOJ PREOBRAZBI SVEGA STVORENOGA. Ispunja se u jednom drugačijem življenju svoje stvarnosti koju, u kontesktu spasenja razumijemo kao BEZVREMENU, TRAJNU, KONAČNU, U KOJOJ SE VIŠE NEMA ŠTO MIJENJATI. Dakle, SAVRŠENU- ili RAJ, kako to mi vjerom nazivamo.

 

 

 

To čovjek koji želi biti Bog zapravo nastoji napraviti na zemlji i ne uspijeva. Pokušava na sve načine, i služi se i ZLOM, i time upada u zamku đavla koji jedva čeka taj trenutak. Pavao jasno upozorava na opasnost pogrđivanja dobra: “16Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! 17Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome” (Rm 14,16-17).

 

 

 

POSLJEDNJA VREMENA KAO PROMJENA:čovjek postaje KAO BOG, samo ako KRIŽEM SEBE UČINI POPUT SINA BOŽJEGA

 

Ne bismo bili u pravu kada bismo kazali kako je ova želja čovjeka da bude KAO BOG neprirodna. Čovjek ima to u svojoj naravi i darovano mu je od Boga preko niza darova u duši po kojima se čovjek ostvaruje. Problem nastaje kada želja da BUDE KAO BOG, postane želja da BUDE BOG, da zauzme mjesto Boga.

 

 

 

Kako se postiže BOGOLIKOST? Ponovit ćemo uvjete s početka: potiže se SADA BORBOM U DUŠI I BURNIM PREOBRAŽAVANJEM SVEGA ŠTO NAS OD BOGA ODVAJA U ONO ŠTO NAS BOGU PRIBLIŽAVA.

 

 

 

Za takvo što potrebno je proći kroz jednu BURNU TRANSFORMACIJU koju mi nazivamo SMRT. Ta SMRT, mora biti DUHOVNA U NAŠOJ SVAKODNEVICI u kojoj će U NAMA UMIRATI NAŠE ZLO, PONOS, OHOLOST, TAŠTINA,... To će se PREOBRAŽAVATI, ali za takvo što potrebno je SEBE OPLIJENITI, uništiti vlastite uznositosti PO PRIMJERU ISUSA KRISTA.

 

 

 

To se najbolje izražava u Poslanici Filipljanima: “5Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: 6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. 11I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca” (Fil 2,5-11).

 

 

 

Ključ ove burne, kataklizmičke preobrazbe duše za spasnje, leži u IZJEDNAČAVANJU S KRISTOM, ili kako veli Pavao: “5Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Fil, 2,5). Prije ovog odlomka Pavao daje model preobražavanja: “Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, 2ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 3nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!” (Fil 2,1-4).

 

 

 

Krist je MODEL PREOBRAŽAVANJA po kojem trebamo postati POPUT KRISTA. Drugim riječima, želimo li se spasiti po BOGOLIKOSTI, PO SLIČNOSTI S BOGOM, onda tu bogolikost možemo ostvariti jedino po SLIČNOSTI S KRISTOM ISUSOM, SINOM BOŽJIM. Spasenje se, potiže PREOBRAŽAVANJEM U SINA BOŽJEG. Samo Sina prepoznaje Otac, pa će se spasiti oni ljudi u kojima Otac Nebeski PREPOZNA SVOJE DIJETE- svoga Sina!

 

 

 

Ova transformacija ide PREKO KRIŽA, baš kako je išla i preobrazba Isusa od smrti do uskrsnuća! U tom smislu možemo razumijeti i na jedan duhovan način kataklizmički govor Isusa Krista, jer do transformacije bića čovjeka po kojem se dovodi u stanje DOSTOJNO SUSRETA S KRISTOM I SPASENJA, IDE SE ISKLJUČIVO PREKO SMRTI, PROLASKOM KROZ SMRT! To je jedna PRIVATNA PASHA, ako je tako možemo nazvati u kojoj se umire u nekim stvarima u duši kako bi se uzdigao grešni čovjek na dostojanstvo djeteta Božjeg.

 

 

 

Pravi Bogočovjek postupa potpuno obrnuto od čovjeka današnjice: “On je Sin Božji, a to znači da je on sam posvemašnja gesta zahvalnosti i sebedarja. Križ je samo radikalizacija te geste (…). Čovjek može psotati Bog ali ne tako da sebe učini Bogom, već može postati Bogom samo ako postane SIN” (ISTO), a to uvijek ide preko KRIŽA. Križ se tako javlja kao MOST IZMEĐU SADAŠNJEG VREMENA (kraljevstvo je već prisutno na neki način među nama), I BUDUĆEG SPASNJA KOJE SE IMA DOGODITI NA KRAJU VREMENA.