Lk 19, 1-10

 

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

 

 

 

UVOD

 

Zakej je bio carinik I šef onih koji su uzimali porez I iznimno se bogatili na nevolji naroda. Kod njega se najbolje očituje jedan čudan nesrazmjer nutrine I vanjštine: ČOVJEK MALEN RASTOM, ŽELIO JE BITI VELIK. U njemu vidimo ljude koji se IZDIŽU IZNAD DRUGIH LJUDI TRAŽEĆI ZA SEBE VISINE NEDOSTIŽNE DRUGIM LJUDIMA. Pri tom često zaboravljaju da su I oni samo ljudi kao I svi ostali. Na žalost, mnogi su zaraženi ovim pradoksom: čovjek današnjice pod svaku cijenu želi istaknuto mjesto za sebe u društvu, pa kada to ne uspijeva naravnim putem, kada ga u vlastitom rastu priječe mnoge stvari, on se pokušava uspeti iznad drugih na neprimjeren način.

 

Takav je bio Zakej, takvi su bili svi carinici I sakupljači poreza. Izdizali su se iznad drugih svojim bogatstvom I položajem u društvu I nerijetko su do tih položaja dolazili na neprimjeren način.

 

 

 

IZDIZANJE

 

Izdizati se iznad drugih ljudi, pokušavati biti veći, važniji od drugih, suprotno je od onog što nas uči Gospodin naš Isus Krist I naša vjera. Mi moramo SLUŽITI, a za takvo što potrebna je PONIZNOST, PADANJE POD DRUGIM. Ovo nas ne treba spriječiti da budemo izvaredni u obavljanju naših poslova ili redovitih dužnost, već naprotiv, treba biti sredstvo našeg približavanja Bogu.

 

Ne razumijem ovu težnju čovjeka da bude IZNAD DRUGOGA. Što to goni čovjeka da bude bolji? Od kuda dolazi taj takmičarski duh? Želju da budemo bolji od drugih, viši od njih nije moguće objasniti. Jednostavno, prisutna je u čovjeku I nerijetko uopće ne razumijemo kako ta težnja djeluje u nama. IZDIĆI SE IZNAD DRUGE OSOBE znači MOĆI UČINITI ŠTO DRUGI NE MOŽE. To izdizanje je jedno ISKUSTVO VIŠE KOJEG DRUGI NEMAJU. Nešto poput PENJANJA NA PLANINU. Gore, na vrhu BOLJE VIDITE STVARI. VIDITE ŠIRE, onako kako to NE MOGU LJUDI U DOLINI. Osim toga, posjedujete ISKUSTVO koje drugi nemaju, vi o tome možete PRIČATI, postajete AUTORITET, drugi se obraćaju Vama za savjet. Drugim riječima, ovo služi jedino Vašoj taštini, oholosti. Služi GRIJEHU KOJI JE U VAMA PROBUDIO ŽELJE DA BUDETE BOLJI OD DRUGOGA.

 

Ovo se može usporediti sa NEUMJERENOM ŽELJOM RODITELJA koji bi htjeli da im djeca pod svaku cijenu budu BOLJA OD OSTALE DJECE. Pri tom uopće ne primjećuju kako se njihova djeca “skrivaju” od njihovih planova, a kako drugi roditelji zaziru od njih. Što ove roditelje potiče na ovakvo ponašanje?

 

Prije svega njihova taština koja budi nezdrave ambicije roditelja. Drugim riječima, GRIJEH. Molim Vas, ne brkajte ovo sa zdravim odgojem djece koji podrazumijeva ozbiljan I strog odgoj poštujući mogućnosti djeteta (intelektualne I tjelesne).

 

 

 

AMBICIJA

 

S druge strane, mora se priznati kako je u ČOVJEKU UGRAĐENA “TEŽNJA ZA NEDOSTIŽNIM STVARIMA”. To se očituje u svakom trenutku života čovjeka koji sebe želi ostvariti na neki način. Ovu težnju vidimo u ZAKEJEVU PENJANJU NA SMOKVU. Nije mogao do Onoga kojeg je htio vidjeti, stoga se penjao na smokvu. On je sada pokazao drugo lice svoje ambicije- nije se više izdizao iznad ljudi, već je samo HTIO JASNIJE VIDJETI LICE GOSPODINOVO.

 

Život prije ovog događaja pokazuje kako je Zakej bio čovjek kojem su DRUGI DOLAZILI- ON JE BIO VAŽAN- NJEMU SU SE PENJALI DRUGI- O NJEMU SU NEKADA OVISILI ŽIVOTI I BLAGOSTANJE LJUDI. Dok je razmišljao kako sticati novac, njemu nije bilo potrebno penjati se na smokvu- on je bio na njoj na neki način. Nije mu trebalo ništa, jer JE BIO IZDIGNUT PONAD LJUDI.

 

Stoga ovo PENJANJE ZAKEJA sada pokazuje kako je on shvatio da je NIZAK, MALEN, NIŽI OD DRUGIH LJUDI- ZAKEJ SE PONIZIO. To je bio razlog njegova penjanja: da se nije ponizio NE BI MU BILO STALO DA VIDI ISUSA. No kako se SPUSTIO ŽIVOTOM NA ZEMLJU, sada ČINI SVE ŠTO JE U NJEGOVOJ MOĆI DA GA VIDI, DA MU BUDE BLIZU.

 

 

 

SUSRET S GOSPODINOM

 

SUSRET S GOSPODINOM za Zakeja je bio TRENUTAK ISTINE. Čak I za vidjeti Gospodina Zakej se morao IZDIGNUTI NAD LJUDE. Ovaj put to je bilo zbog SVOJE VISINE, STATURE. Pred Gospodinom svi smo mi Zakeji na neki način- MALENI, NISKI. Pa kada Isus Zakeju veli da SIĐE SA STABLA, daje do znanja I ZAKEJU I SVAKOM OD NAS, da nam je za doći do Boga, približiti se Isusu zapravo potrebno SIĆI IZ VLASTITIH VISINA, SPUSTITI SE NA ZEMLJU, SHVATITI TKO SMO I KAKVI SMO, PRIHVATITI TO SVOJE STANJE KAKVO GOD JEST I TU, DOLJE U PONIZNOSTI VLASTITA ŽIVOTA, POTRAŽITI BOGA.

 

Nije potrebno izdizati se iznad drugih ljudi kako bismo sreli Boga. Kršćanine SPUSTI SE NA ZEMLJU, budi svjestan da si u Božjim očima poseban, ali I da su svi ljudi oko tebe POSEBNI U BOŽJIM OČIMA. Stoga ti tvoj život ne daje pravo izdizati se nad ljude, već upravo suprotno- SLUŽITI IM SA ZEMLJE.

 

Puno je kršćana koji griješe misleći kako su zbog svojih pobožnosti upravo oni nešto posebno u očima Boga. Ne shvaćaju kako to Boga ne zanima. Još gore ne shvaćaju kako su se na SUPTILAN NAČIN IZDIGLI IZNAD DRUGIH LJUDI. Njihova pobožnost- njihovo je izdizanje.

 

Treba shvatiti kako Boga ne fascinira naš način na koji molimo, već ga fascinira naše srce. I TO SRCE NIJE SRCE KOJE SE IZDIŽE IZNAD DRUGIH LJUDI, VEĆ SKROMNO, PONIZNO I SAMOZATAJNO SRCE, PONIZNO I BLAGO SRCE koje TIHO POMAŽE SVAKOME I NESTAJE PRED OČIMA DRUGIH KADA OBAVI ŠTO TREBA.

 

Zakej je na kraju shvatio što mu je činiti da bi postao velik u očima Boga I ljudi. OTVORIO JE VRATA SVOGA SRCE BOGU, RAZDIJELIO SVE ŠTO JE IMAO I PUSTIO DA BUDE POPUT DRUGIH, DA SE NE IZDIŽE. Sada kršćanski paradoks nastupa: ONAJ KOJI SE PONIZI, KOJI SEBE SPUSTI NA ZEMLJU, ZAPRAVO SRCEM SE UZDIŽE BOGU.

 

Ovo je razlogom zašto u Psalmu 53 pjevamo ČISTO SRCE STVORI MI BOŽE! Molimo ga za srce koje će I Njega fascinirati. Dobro, ovo je malo pretenciozono. Što će Boga fascinirati naše srce? Možda I neće, ali drago mu je naići na osobu takva srca; osobu koja SA ZEMLJE ŽELI PRIĆI NJEMU.

 

 

 

STAJATI ČVRSTO NA ZEMLJI- služiti

 

Rekosmo kako se od nas traži STAV SLUŽENJA. Taj stav odražava našu želju da BLIŽNJEGA TRETIRAMO KAO ŠTO BI TO ČINILI BOGU. A Bogu se može samo služiti I iznad Boga se nitko ne može izdizati. Tako se preko SLUŽENJA, PREKO SPUŠTANJA NA ZEMLJU zapravo može pronaći LICE ISUSOVO u BLIŽNJIMA. Otajstvo je to koje oni posve ponizni poznaju. Kada je majka Terezija njegovala bolesnike ČINILA JE SVE TIM JADNIM LJUDIMA KAO DA ČINI ISUSU KRISTU. Nije se bojala ni bolesti, ni zaraze, ni smrada; jer kada DRUGOGA GLEDA KAO KRISTA, ima li smisla to ćutiti? Ona je svaki put mrtvaca njegovala kao Krista kojeg se skida s Križa. UGAĐALA JE SVIMA.

 

 

 

ZAKEJ

 

Zakej je bio carinik, a u cariniku vidimo nekoga tko je radio protiv svoga naroda- protiv naroda kojega je izabrao Bog. Samim time radio je i protiv Boga. U cariniku dakle, gledamo nekog GREŠNIKA. Pored toga u Zakeju, vidimo i jednu želju čovjeka, da, ma koliko god on grešan bio, ipak nekako dođe do Boga. Nema čovjeka na svijetu koji to ne bi želio koliko god bila njegova grešnost. Tako je i Zakej nastojao vidjeti Isusa i upoznati ga.

 

Na njegovu žalost, maleni rast bila je prepreka da vidi Isusa u mnoštvu. U toj malenosti zapravo gledamo u DUHOVNO STANJE ZAKEJA- u duhovno stanje svih grešnika: oni su maleni “rastom” duše. I koliko je veći grijeh, toliko se više “smanjuju” dok konačno više ne mogu vidjeti Boga kraj sebe.

 

Zakej se stoga penej na divlju smokvu. On, kao i mnogi koji za Boga ne znaju u svom životu, pokušavaju mu se približiti na neprimjeren način. Divlja smokva je stablo koje ne daje ploda, i u njoj vidimo sliku svih jalovih pokušaja grešnika da se na neprimjeren način približe Bogu. To je slika jednog načina života: života onih koji zarade svoje nepošteno ili lošim poslovima kasnije žele “oprati” savjest donacijama, ALI NE ODUSTAJU OD SVOJIH POSLOVA.

 

Gospodin iznenađuje, ali istovremeno usrećuje Zakeja: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” Ovaj je poziv upućen svima od Boga: nama grešnicima kao i onima koji za sebe misle kako su pravi. Vo je poziv da se Bog ne traži u nekim nepoznatim visinama, već u svojoj SAKODNEVICI- u kojoj nam se valja spustiti među ljude i tamo ćemo boje vidjeti Isusa