Iz 11, 1-10

 

U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jesejeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bokove, a vjernošću bedra.

 

Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora.

 

U dan onaj: Jesejev izdanak dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti, i prebivalište njegovo bit će slavno.

 



 

Lk 10, 17-24

 

U ono vrijeme: Vratiše se sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

 

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin — doli Otac; niti tko je Otac — doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

 

Tada se okrene prema učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

 

 

 

MIR KOJI DOLAZI OD BOGA

 

Kada se čitaju riječi iz Izaije koje nalazimo u prvom čitanju, ostavljaju nas zbunjene pred prizorom:“Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora.” (Iz 11,7-9). Kao da se nalazimo u nekoj zemlji bez nasilja; zemlji u kojoj vlada poputni MIR, u kojoj nitko nikoga ne napada, nitko nikome ne nanosi zlo. Ovom slikom Izaija dočarava stanje u kojem će se nalaziti sve stvoreno kada dođe Mesija: vladat će savršeni RED, a posljedica toga bit će MIR.

 

 

 

Mir o kojem govorimo, MIR JE BOŽJI. To je mir koji nastaje OBNAVLJANJEM SKLADA U ŽIVOTU. Taj mir od Boga jest DAR: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; ne kao što to čini svijet” (Iv 14,27). Ovaj mir nešto je sasvim drugačije od onog mira kojeg ljudi često uspostavljaju svojim zakonima. Ovo je mir koji je svijetu nepoznat, kao i TIHA RADOST KOJA S MIROM DOLAZI OD DUHA SVETOGA.

 

 

 

GUBITAK MIRA U SEBI

 

Ovaj mir od Boga počinje s TIŠINOM U KOJOJ BOG PROGOVARA ČOVJEKU. To je ona ista tišina u kojoj su s Bogom izmjenjivali ljubav Adam i Eva prije nego je GRIJEH UNIO NERED I ZBRKU U NJIH SAME. Kada su počinili GRIJEH, svjesni toga, počeli su SLUŠATI SAMO SEBE u želji da SEBE OPRAVDAJU PRED BOGOM I KRIVNJU BACE NA DRUGOGA. Tako je TIŠINU VEZE S BOGOM prekinuo GRIJEH.

 

 

 

Kada je tišina prekinuta grijehom, u čovjeku se STVORILA BUKA GLASOVA u kojima nije mogao razaznati koji je Božji glas. Blaise Pascal s pravom naglašava kako GUBITAK NUTARNJEG MIRA koji čovjeka povezuje s Bogom, počinje s gubitkom tišine, a to rezultira zbrkom, neredom, nemirom: “Sva nevolja ljudima dolazi samo iz jednoga, a to je što NE ZNAJU OSTATI MIRNI U SVOJOJ SOBI” (Blaise Pascal, Misli, preneseno iz R. Sarah, Snaga tišine).

 

 

 

Ovaj GUBITAK MIRA iskustvo je čovjekova suočavanja sa ZLOM. Očitovanje zla u svim oblicima ostavlja čovjeka bez rješenja za svoj život. ZLO JE MISTERIJ ČOVJEKOVA ŽIVOTA KOJI NE DAJE NIKAKVE ODGOVORE na pitanje: zašto me spopada neko zlo? Zašto bolest? Zašto smrt?

 

 

 

BOŽJA ŠUTNJA PRED ZLOM

 

Promislimo li malo o razlozima zla u svijetu, shvatit ćemo koliko smo nemoćni pred zlo samo po činjenici da NEMAMO ODGOVOR NA TO PITANJE! Jedno jednostavno pitanje ostavlja nas bez riječi. Ono što ne poznajemo ne možemo ljubiti i to nas PLAŠI, UNOSI NEMIR! ZLO JE NEPOZNATA ZEMLJA U KOJU ČOVJEK NIJE KROČIO, jer ga Bog nije stvorio za zlo, već za dobro. Stoga, takva zemlja, neotkrivena dobrom srcu, tjera strah od nepoznatog.

 

 

 

Naprotiv, kada ČOVJEK UĐE U TAJ PROSTOR ZLA, u teritorij koji ne poznaje, ZLO GA ASIMILIRA I ČOVJEK SE U ZLU IZGUBI, dezorijentira u mjeri da nikada sam više iz te zemlje ne može pronaći izlaza. Čovjek koji prione uz zlo, ODVOJEN OD BOGA, OSTAJE BEZ LJUBAVI U SEBI. Zapravo, ljubi dezorijentirano, ljubi neko zlo i s vremenom UŽIVA U STRAHU DRUGOG ČOVJEKA KOJI STREPI PRED ZLOM i koji se pita zašto se to sve zlo baš njemu događa?

 

 

 

Čovjek asimiliran od zla, NE PRIHVAĆA VIŠE BOŽJU LJUBAV: ubija je u sebi, i nastoji stvoriti NERED I NEMIR KOJI SU OČITOVANJA ZLA KAKO BI UTJERAO STRAH U LJUDE i progutao ih vlastitim zlom.

 

 

 

Kako se Bog suprostavlja takvom zlu? Mogli smo shvatiti kako BOG NIJE STVORIO ZLO NITI GA ČINI, već ZLO POSTOJI SAMO AKO ČOVJEK UĐE U TERITORIJ ZLA, a to znači ODBACITI BOŽJU LJUBAV. Onaj STRAH pred ZLOM, svakog čovjeka ČISTA SRCA odbije od zla, ali onaj koji prijeđe na “drugu stranu” u prostor zla, SVJESNO ODBACUJE BOŽJU LJUBAV.

 

 

 

Zlo postoji samo ako je Božja ljubav prezrena. No, Bog i dalje voli čovjeka, i taj BOG PRED ZLOM ONOGA KOJEG VOLI- ŠUTI! Unatoč tome, zlo čovjeka ide toliko daleko da ZLOM DOHVAĆA BOGA I STAVLJA GA NA KRIŽ. A Bog i na križu ŠUTI! Zašto?

 

 

 

Bog je pokazao na križu da SOTONA NEMA RJEŠENJE ZA BOGA. I onda kada je šutio pred optužbama Židova, i onda kada je šutio na Križu, POKAZAO NAM JE KAKO SE SUPROSTAVITI ZLU: TIŠINOM U KOJOJ SE NASTOJI ZADRŽATI MIR KOJEG NAPADA ZLO GRIJEHA. Znači li to da pred zlom treba zamuknuti? NIPOŠTO! Na zlo TREBA UKAZIVATI I GOVORITI ISTINU O ZLU. To je prva obrana neugodna za svakoga koji radi zlo. Kada čuje ISTINU O SVOM ZLU- SOTONA PADA, CARSTVO ZLA POČINJE BJESNITI. Problem je u tome što suočen sa zlom, čovjek se sređuje i nastoji se obraniti, i premda mu je djelovanje opravdano, ponekad čovjek U OBRANI OD ZLA, POČINI JOŠ GORE ZLO, a to Bog ne želi. Bog ne želi da propadne ijedan koji prijanja uz njega, nijedan od pravednika.

 

 

 

Ono na što Bog upućuje puno je jače od ovog govora istine koji nas obvezuje, i od svake naše obrane. Kada nas ZLO NAPADA, BOG ŽELI DA NE UZVRAĆAMO, DA NE PRIPREMAMO OBRANE, VEĆ ZADRŽIMO MIR U TIŠINI. Isus je rekao Petru: “Djeni mač u korice!” (Iv 18,11). BOG je taj koji će DJELOVATI NA ČOVJEKU KOJI ZADRŽI MIR I NE ŽELI POČINITI ZLO!

 

 

 

Bog želi da šutimo, i da ne činimo zlo, da ne ulazimo u teritorij u kojem ćemo se izgubiti! On SIGURNO POBJEĐUJE SOTONU, i to nam je pokazao u svom uskrsnuću kada je pobijedvši smrt, očitovao kako je svo zlo svijeta nemožno pred Božjom ljubavi. Stoga, svakom koji pred zlom zastane i ISTRPI GA OČEKUJUĆI DJELOVANJE BOGA, Isus danas poručuje: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.

 

 

 

Neka Vam ovo bude poticaj da ne surađujemo u ničemu sa zlom, a da u napastima, u trenucima u kojima nas nečije zlo napada, ne spremamo obrane, na dižemo pobune, već u TIŠINI ZADRŽIMO MIR, TE TAKO POKAŽEMO BOGU DA ŽELIMO DA DJELUJE PREKO NAS.