Iz 25, 6-10a

 

U onaj dan: »Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sve pogane pokrivaše, i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti — sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«

 

 

 

Mt 15, 29-37

 

U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

 

A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.

 

 

 

BOŽANSKA GOZBA MILOSRĐA

 

U prvom čitanju u Knjizi Proroka Izaije nalazimo opis gozbe koju Gospodin sprema onima koji se žele spasiti: “Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sve pogane pokrivaše, i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrt”. Gozba pretpostavlja obilje HRANE, a hrana na ovoj gozbi slika je OBILJA MILOSRĐA koje Gospodin sprema za one koji ga slijede. To obilje milosrđa nalazimo u evanđelju kada Isus UMNAŽA HRANU I DIJELI JE UMORNOM SVIJETU. BOG HRANI SVIJET SVOJIM MILOSRĐEM!

 

 

 

Takvo je OBILJE MILOSRĐA U BOGA koji ga izlijeva ne zbog potrebe pravednosti, već zbog LJUBAVI BOŽJE koju dira ljudska bol i čovjekove suze kajanja. Sveti Augustin, znajući to radosno progovara: “Sva moja nada počiva na tvojem beskrajnom milosrđu” (Sveti Augustin, Ispovijesti, 10). On računa kako će KUŠATI NEŠTO OD ONOG OBILJA KOJE SE NA GOZBI BOŽANSKOM MILOSRĐA DARUJE ČOVJEKU.

 

 

 

BOG U TIŠINI PREPOZNAJE ČOVJEKOVU BOL I IZLIJEVA MILOSRĐE NA NJEGA

 

Gdje se ovaj izljev milosrđa Božjeg nalazi? Za shvatiti ovo, najprije moramo naglasiti kako u IZLIJEVANJU MILOSRĐA MORA POSTOJATI ODREĐENA KOMUNIKACIJA između Boga i čovjeka. Mora postojati odgovor na Božji poticaj, ili barem prepoznavanje ojađenog čovjeka da BOG ČEKA NJEGOV POZIV.

 

 

 

Ova komunikacija može biti krivo shvaćena, pa bi netko pomislio kako ČOVJEK za to treba MNOŠTVO RIJEČI, ali nije tako. Bog VIDI NAŠE POTREBE! Koristim namjerno riječ “VIDI”, kako bismo shvatili da Bog i bez ijedne naše riječi razumije što nam treba. BOG JE LJUBAV, A LJUBAV RAZUMIJE VIŠE GOVOR TIŠINE VOLJENE OSOBE!

 

 

 

Pogledamo li Isusa i njegovo djelovanje u svijetu, shvatit ćemo kako je MILOSRĐE IZLIJEVAO NAJČEŠĆE PO OPRAŠTANJU. Za oproštenje je potrebno SRCE RASKAJANO U ČOVJEKU, A NE MNOŠTVO IZGOVORENIH FRAZA, koje možda nisu istinite i iskrene. Tako Isus ide i OPRAŠTAJUĆI GRIJEHE, često liječi ljude. Time daje do znanja da je BOG SPREMAN OPROSTITI SVE ONOME KOJI IMA SRCE PRIPRAVLJENO ZA OPROST, odnosno onom koji se iskreno kaje.

 

 

 

Osim toga, Isus pokazuje kako BOG REAGIRA PO SRCU, A NE SAMO PO RIJEČIMA. Danas u evanđelju stoji kako se Isus SAŽALIO nad narodom: “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.Njegovo djelovanje spram čovjeka DOLAZI IZ SRCA, a tu nisu potrebne riječi. To je DJELOVANJE LJUBAVI U TIŠINI, BEZ PUNO RIJEČI! Drugim riječima, Bog koji je Ljubav, PREPOZNAJE ČOVJEKOVU BOL, I PREPOZNAJE NJEGOVO SRCE, te djeluje u čovjeku ovisno o STAVU SRCA, a srce govori u tišini. BOG VIDI POTREBE BOLNOGA I RASKAJNOG SRCA, a za Božji vid nisu potrebne riječi kojima bi dodatno trebalo pojašnjavati stanje.

 

 

 

MARIJA KAO MODEL USLIŠANE ŠUTNJE

 

Mariju možemo gledati kao primjer kako se uslišava bez puno riječi, u tišini. Marija je osoba koja je najtješnje povezana s Riječi Božjoj koja se U NJOJ UTJELOVILA: nije tako govorila Marija, već utjelovljena Riječ po njezinoj tišini. Marija je Riječ SLUŠALA, ona je o njoj meditirala, razmatrala. U TIŠINI SVOGA SRCA PROMIŠLJALA JE KAKO POSTUPATI. Marija je primjer osobe koja je SVOJOM TIŠINOM POSTIGLA SVE KOD BOGA, i primjer osobe od koje su se čule tek dvije- tri riječi, ali je NAJVIŠE UTJECALA NA ŽIVOT VJERNIKA.

 

 

 

Marija je U SEBI POTPUNO ZDRUŽENA S BOGOM- S RIJEČI BOŽJOM. A ta Riječ jest RIJEČ BOŽJE TIŠINE, jer BOG GOVORI SAMO U TIŠINI, A NE U BUCI! Stoga Marija, U TIŠINI SVOGA SRCA SHVAĆA SVE ONO ŠTO BOG OD NJE TRAŽI, ALI I BOG ČUJE MARIJINU TIŠINU, i VIDI NJEZINE POTREBE I MOLITVE, te je uslišava bez puno riječi.

 

 

 

Papa Benedikt XVI na jednom susretu o liturgiji govori o TIŠINI U KOJOJ SE SUSREĆE RIJEČ BOŽJA, ovim riječima: “Ako ne shvaćamo ulogu tišine, onda smo u opasnosti promašiti Riječ Božju. Dakle, nužno je ući u tu DUBINU TIŠINE u kojoj se PRIOPĆUJE OTAJSTVO VEĆE OD SVIH LJUDSKIH RIJEČI (…). BOG JE NADASVE DUBOKA TIŠINA. Treba se izvući iz umnažanja riječi da bi se otkrila Riječ (Božja). Ako nema tišine s pomoću koje se ulazi u DUBINU RIJEČI, same riječi postaju nerazumljive(...)” (Papa Benedikt XVI, Govor).

 

 

 

Na drugom mjestu naglašava VRIJEDNOST ZAJEDNIČKE MOLITVE u kojoj se MOLI S CIJELOM CRKVOM. Po toj molitvi, ČOVJEK ODUSTAJE OD SEBE, OD SVOJIH RIJEČI, ulazeći tako u RIJEČI CRKVE koja prije svega SLAVI BOGA MOLITVOM. A ta je molitva PROTKANA TRENUCIMA TIŠINE, bez koje se pretvara u bespredmetno nabrajanje stihova: “Onaj tko je iskusio zajednicu sjedinjenu u tihoj molitvi kanona, zna što znači istinska tišina. Tada je tišina istodobno snažan, prodoran krik upućen Bogu i zajedništvo molitve ispunjene Duhom. Moliti tako, zajendički je čin prezbitera i vjernika, koji ipak ostaje izravno ovisan o služenju prezbitera na oltaru” (Papa Benedikt XVI, Liturgijski duh).

 

 

 

Na zornicama molimo zajedno Jutarnju molitvu kojom se združuejmo s cijelom Crkvom koja jutrom moli isto što i mi. Ta je molitva tako sazdana da u njoj TIŠINA IMA POSEBNO MJESTO: stajanja između stihova i strofa, zastoji u otpjevima,..., sve su to mjesta gdje MOLITVA PROGOVARA TIŠINOM, A NE RIJEČIMA KOJE JOJ PRETHODE. U protivnom se ta molitva pretvori u NADGLASAVANJE, U NESNOSNU BUKU KOJA NIŠTA NE DONOSI, OSIM RASTRESENOSTI SVIMA KOJI JE MOLE.

 

 

 

POKAŽIMO I MI MILOSRĐE DRUGIMA

 

Molimo danas zajedno s cijelom Crkvom stih iz Psalma: “Pokaži nam, Gospodine milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje” (Ps 33,5). Milosrđu nisu potrebne riječi, već SRCE KOJE JE SPREMNO ISKAZATI MILOSRĐE. Upravo to od nas želi Gospodin. Pokušajmo i mi danas PREPOZNAVATI POTREBE BLIŽNJIH, BEZ RIJEČI, BEZ SUVIŠNIH GOVORA. Nastojmo prepoznati i pomoći, iskazati milosrđe tjelesnim djelima ljubavi.

 

 

 

Milosrđe pokažimo i OPRAŠTANJEM, NEZAMJERANJEM, NE UZIMANJEM OZBILJNO STVARI. Nastojmo NE POKAZIVATI kako smo uvrijeđeni, već odmahnimo rukom. Ne prigovarajmo drugima zbog greške, već pomozimo pozitivnim stavom da se greške više ne ponavljaju, ali NE PRIGOVARAJMO.

 

 

 

MOLIMO SRCE PUNIM TIŠINE koje pokazuje da smo ga ISPRAZNILI OD SVOJIH RIJEČI KAKO BISMO u njemu, NAPRAVILI MJESTA SVIMA.