2_NED_DOŠAŠĆA_A_2019

 

Iz 11, 1-10

 

U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubiti bezbožnika. On će pravdom opasati bokove, a vjernošću bedra. Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pâsti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pâsti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.

 

 

 

Ps 72, 1-2.7-8.12-13.17

 

U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka.

 

Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. Nek puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca. I vladat će od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta. On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku. Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali ga blaženim!

 



 

Rim 15, 4-9

 

Braćo: Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

 

 

 

Mt 3, 1-12

 

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

 

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

 

 

 

UVOD

 

Evanđelje u kojem je protagonista sveti Ivan Krstitelj, obično poziva na razmišljanje o dvije stvari. Jedna je obraćenje i pokora, potreba da se isprave sve svoje krivice. Druga je gledanje u lik tog čovjeka koji je na upečatljiv način uobličio svoje poslanje. Cijelo se njegovo poslanje zapravo svodi na NAVIJEŠTANJE ISUSOVA DOLASKA, te na način NA KOJI JE POTREBNO PRISTUPITI ISUSU.

 

 

 

Naviještanje Mesije očitovao je riječima koje se svakodnevno ponavljaju u svetoj misi: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!” (Iv 1,20-30), a kojima je uputio za Kristom prve apostole. Način na koji je potrebno pristupiti Mesiji očitovao je riječima: “Ja nisam dostojan obuće mu nositi”, te onima u kojima otvoreno govori o svojem poslanju: “28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’ (..) 30On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3,28-30).

 

 

 

Možemo preispitati sebe u svjetlu poslanja od Boga: jesmo li mi poput Ivana Krstitelja koji POKAZUJE NA KRISTA? On izravno govoreći o njemu, a mi SVOJIM ŽIVOTOM!

 

 

 

OSOBA UNAPRIJED NAVIJEŠTENA

 

Povijest je puna ljudi koji svojataju da dolaze od Boga, ili da su bogovi, ili pak da nose poruku od njega - Buda, Muhamed, Konfucije, Krist, Lao-Ce i tisuće drugih, sve do onih koji su upravo danas osnovali novu religiju. Svatko od njih ima pravo da ga ljudi slušaju i uzimaju u obzir. Svi oni djeluju kao LJUDI POSLANI OD BOGA. Govoriti o njima iz perspektive jednog od sljedbenika može biti posve SUBJEKTIVAN SUD čovjeka koji ne vidi ništa izvan svojih stavova. To bi nas dovelo obično do fanatizma ili jednom nezdravog fundamentalizma.

 

 

 

U prosuđivanu nečijeg poslanja postrebno je imati IZVANJSKO MJERILO koje će poništiti učinke subjektivnosti. U tom smislu postoje dva kriterija koje možemo koristiti: RAZUM I POVIJEST. Razum je nužan ,jer ga svi ljudi posjeduju, i oni koji ne vjeruju i koji vjeruju, a povijest zato što svaki čovjek živi u njoj i treba nešto znati o njoj.

 

 

 

ZAHTJEVI RAZUMA

 

Glede ZAHTJEVA RAZUMA, potrebno je da netko tko dolazi od Boga, čini najmanje ono što Bog može učiniti kako bi potvrdio svoje POSLANJE OD BOGA, ili da na NEKI NAČIN, nekom POJAVOM NAJAVI UNAPRIJED SVOJ DOLAZAK. Trgovci nerijetko UNAPRIJED NAJAVLJUJU DOLAZAK NEKOG PROIZVODA.

 

 

 

Šalje li Bog nekoga radi posebne zadaće, rado neke važne poruke za svijet, čini se razumnim da unaprijed obavijesti kada će njegov glasnik doći, kada će se roditi, gdje će živjeti, kakav će nauk naučavati, tko će mu biti neprijatelji, kakav mu je program za budućnost i kako će umrijeti. Ako ovi nagovještaji odgovaraju glasniku, čovjek može prosuditi vrijednost njegova svojatanja božanskog podrijetla. Svaki POSLANIK OD BOGA PRIJE SVOGA DOLASKA SE PREDSTAVLJA, poput nekog veleposlanika čiji papiri stižu prije njega u zemlju u koju dolazi.

 

 

 

Bez ovoga svaki bi nesretnik mogao doći i kazati: „Ja dolazim od Boga,” ili „Ukazao mi se anđeo u pustinji i dao mi je ovu poruku”. U tom slučaju, nema nikakva objektivnog i povijesnog načina za provjeru glasnika. Za to bismo imali samo njegovu riječ i, naravno, on može biti u krivu.

 

 

 

Za svakoga se traži POTVRDA U RAZUMSKIM ČINJENICAMA, jer zanemarivati ovaj dio čovjekva bića i tražiti da čovjek prihvati nešto bez objašnjenja, znači čovjeka omalovažvati i potcjenjivati njegov intelekt. Stoga, svakomu od onih koji svojataju Božje poslanje postavljamo pitanje „Što o Vama ima zapisano prije nego ste rođeni, prije nego ćete doći na svijet?”

 

 

 

S Kristom je sasvim drukčije. Njegov dolazak nije bio neočekivan. Nisu postojala nikakva proročanstva o Budi, Konfuciju, Lao-Ceu, Muhamedu ili o bilo kome drugome; ali o Kristu postoje proročanstva. Ostali su došli i govorili: „Ja sam tu, vjerujte mi.” Oni su stoga bili samo ljudi među ljudima, a ne božansko u ljudskoj naravi. Jedini Krist stupa iz te linije i govori: Istražite pisane dokumente židovskog naroda i odgovarajuću povijest Babilonaca, Perzijanaca, Grka i Rimljana. ISTRAŽITE PISMA!

 

 

 

ZAHTJEVI POVIJESTI

 

Ono što povezuje razum i povijest jest ZAPISANO SVJEDOČANSTVO koje govori o nekoj osobi. Gledano iz perpektive povijesti, možemo kazati kako je ISUS KRIST BIO POVIJESNA OSOBA koja se rodila, živjela i umrla o čemu postoje PISANI TRAGOVI IZVAN SVETOGA PISMA, i to među poganima, koji ne vjeruju u Boga.

 

 

 

Sveto Pismo samo po sebi daje dostatno činjenica za kazati kako je Isus unaprijed naviješten. Neporeciva činjenica da je aleksandrijska židovska Biblija, Septuaginta, točno unaprijed navijestila da će Mesija biti djevičanski rođen; Izaijina proročanstva 53 puta govore o Trpećem sluzi. Sluzi Gospodnjem koji će položiti svoj život kao žrtvu naknadnicu za grijehe svojega naroda; perspektiva slavnoga, vječnoga kraljevstva kuće Davidove - u kome su se, osim u Kristu, sva ova proročanstva ispunila? I jednom, kad su se sva ta proročanstva povijesno ostvarila u Kristu, ne samo da su sva ona prestala u Izraelu, nego su prestale i žrtve kad je bilo žrtvovano Pashalno janje.

 

 

 

Kada bi pitali Isuso o njegovu poslanju ili porijeklu, On je Židove uvijek upućivao da ispitaju Pisma. Tamo je zapisan jedan GOVOR PROROKA O MESIJI KOJI IMA DOĆI- tamo sve najavljuje Isusa.

 

 

 

U Novom Zavjetu, Ivan nam daje njegovu pretpovijest u vječnosti; Matej pak njegovu vremenitu pretpovijest s pomoću njegove genealogije. Značajno je da je njegovo vremenito podrijetlo povezano s grešnicima i strancima! Te mrlje na časti njegove ljudske linije sugeriraju samilost za grešne i strance prema Savezu.

 

 

 

 

 

POGANSKA SVJEDOČANSTVA

 

Okrenimo se poganskim svjedočanstvima. U Kini su bila ista očekivanja; no, budući da je bila na drugoj strani svijeta,vjerovala je da će Mudrac biti rođen na Zapadu. U 24. godini (prije Krista) Tchao-Wanda iz dinastije Tcheoua, osmog dana Mjesečeve četvrtine, na jugozapadu se pojavilo svjetlo koje je obasjalo kraljevu palaču. Monarh, očaran svjetlom, ispitivao je mudrace. Oni su mu pokazali knjige u kojima ovaj čudesni znak navješćuje velikoga Sveca na Zapadu, čija će vjera biti uvedena u njihovu zemlju. Konfucije je govorio o „Svecu” koji je poseban i ima posebno poslanje.

 

 

 

Grci su ga očekivali, jer je Eshil u svojem Prometeju, šest stoljeća prije njegova dolaska napisao: „Uostalom ne gledaj ni na kakav svršetak, ovom prokletstvu sve mjesto tebe, dok se ne pojavi Bog da na svoju glavu preuzme boli tvojih grijeha.Platon i Sokrat govorili o Logosu i sveopćem Mudracu „koji treba doći”.

 

 

 

Kako li su Mudraci s Istoka znali za njegov dolazak? Vjerojatno iz mnogih židovskih proročanstava koja su kružila svijetom, kao i iz Danijelova proročanstva poganima stoljećima prije njegova rođenja.

 

 

 

Tacit, pišući starim Rimljanima, svjedoči: „Ljudi su, općenito govoreći, bili uvjereni u iskaz starih proročanstava, da će Istok prevladati i da će iz Judeje doći Gospodar i Vladar svijeta.Svetonije, u svojoj povijesti o Vespazijanu, donosi rimsku predaju da je bilo „staro i stalno vjerovanje rašireno na Istoku, da će, prema nedvojbeno sigurnim proročanstvima, Židovi postići najveću moć”. Nadalje, navodi suvremenog autora tako da su Rimljani, u strahu od kralja koji će vladati svijetom, naredili da sva djeca, rođena te godine, budu ubijena - zapovijed koju će tek Herod izvršiti. Sibile govore o „Sveopćemu kralju”, a Ciceron, nakon što je ispričao stara proročanstva i ona Sibilina o „Kralju kojega moramo priznati da bismo bili spašeni”, upitao je pun iščekivanja: „Na kojega čovjeka i na koje vrijeme ova predviđanja upućuju?Vergilijeva „Četvrta elegija” priča o istoj staroj predaji i govori „o čistoj ženi koja se smiješi svomu djetešcu, s kojim će završiti željezno doba”.

 

 

 

UNAPRIJED NAVJEŠĆIVAO SVOJU SMRT: jedna drugačija povijest

 

Ono što Krista dijeli od svih ostalih ljudi jest daje bio očekivan; čak su i pogani čeznuli za osloboditeljem ili spasiteljem. Sama ova činjenica razlikuje ga od svih ostalih vjerskih vođa.

 

 

 

Druga je razlika ova: kad se jednom pojavio, u povijesti je ostavio takav trag da ju je razdijelio nadvoje, podijelio je na dva vremena: jedno prije njegova dolaska, a drugo nakon njega. To nitko prije njega nije učinio.

 

 

 

Treća činjenica koja ga razlikuje od svih ostalih jest ova: svaki čovjek koji dolazi na ovaj svijet dolazi da u njemu živi. On je u nj došao da umre. Sokratu je smrt bila kamen spoticanja - prekinula je njegovo učenje. No, Kristu je smrt bila cilj i ispunjenje njegova života, zlato koje je tražio. Malo se njegovih riječi i čina može shvatiti bez odnosa na njegov križ. On se radije predstavio kao spasitelj negoli kao učitelj. I jedini je od svih proroka koji je ispunjenje sovjeg poslanja imao u SMRTI, a ne u PROSLAVI ZA ŽIVOTA- čas njegove smrti na križu bio je ČAS NJEGOVE PROSLAVE.

 

 

 

Povijest svakoga ljudskog života počinje rođenjem, a završava smrću. No, u slučaju Isusa Krista prvo je bila smrt, a onda njegov život. Njegov je život bio jedini na svijetu koji je bio življen unatrag.

 

 

 

IVAN KRSTITELJ, PRETEČA I POSLJEDNJI GLAS STAROGA ZAVJETA

 

Vraćamo se sada na početak, na osobu Ivana Krstitelja. Kako je on govorio o Kristu? Kako ga je navješćivao? Prije svega Ivan je za sebe govorio kako je “Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!”. Današnji je svijet poput PUSTINJE u kojoj na čovejka vreba svakojako zlo grijeha. U takvoj bismo pustinji i mi trabli biti glas koji će upućivati na promejnu žvivota i pripravu za susret s Kristom. Ali, kako?

 

 

 

Propovijedati bi bilo uzaludno. Ipak, PROPOVIJEDATI SE MOŽE DJELIMA, ŽIVOTOM. Stoga smo pozvani najprije ŽIVOTOM NAVIJEŠTATI KRISTA. ŽIVOT KOJI SE ŽIVI ISPRAVNO, KRŠĆANSKI, ČESTITO, lako se pretvara u GLAS KOJI VIČE U PUSTINJI. Jedan život koji sam po sebi postaje rječit na način da LJUDE POTIČE NA RAZMIŠLJANJE O SEBI i svom životu, te o potrebi promjene.

 

 

 

PROPOVIJEDATI ŽIVOTOM: pokazati svojim životom gdje je Jaganjac

 

Kako to napraviti životom? Svak u svojoj životnoj situaciji prilagođava svoj život kršćanstvu- i to je početni stav spram vjere. Ovo osigurava kako se NEĆEMO POKOLEBATI ULASKOM U PUSTINJU, u ovaj svijet koji grijehom vreba čovjeka. ŽIVOT PRILAGOĐAVATI KRŠĆANSTVU kako bismo ustrajno živjeli kršćanstvo.

 

 

 

Početna volja za ustrajnim življenjem razvija se u stav koji se najbolje može opisati riječima Ivana Krstitelja: “On treba da raste, a ja da se umanjujem.” Za umanjiti se pred Bogom (a sjetite se kako je Isus govorio da ako ne budemo poput malenih, nikada nećemo ući u njegovo Kraljevstvo) potrebno je NAJPRIJE UMANJITI SE PRED ČOVJEKOM.

 

 

 

Ovo umanjivanje sebe, zapravo je svojevrsno NESTAJANJE IZ OKRUŽENJA U KOJEM SMO STALNO PRISUTNI. Ovo znači DOPUSTITI DRUGIMA DA IMAJU PREDNOST u svemu što radimo. Trebamo učiniti da se u odnosu s bližnjima MI SMANJUJEMO PRED NJIMA, A ONI, KAKO MI PADAMO, RASTU. Dopustimo drugima da budu IZNAD NAS!

 

 

 

Za takvo što potrebno je ČESTO PREŠUTJETI neke stvari i OSTATI U TIŠINI. Samo tako, DOPUŠTAJUĆI DRUGOME DA SE IZRAZI, mi stječemo poziciju iz koje možemo rječito kazati o Kristu. Ovo na neki način znači PADATI U SJENU, BITI U SJENI LJUDI koji su možda manje pametni i manje sposobni nego što smo mi.

 

 

 

Jedan koristan savjet pri tom može pomoći: NE POČINJITE REČENICE SA “JA, JA, JA, MOJE, MENI,....” Pustite druge da govore malo. Neka govore o sebi, a vi šutite. Pustite radije tišinu da govori vama.

 

 

 

Kada Vas napadnu, NE OPIRITE SE. Gospodin će providjeti potrebne riječi koje će DOPRIJETI DO LJUDSKOG SRCA KOJEM SU UPRAVLJENE. Pazite da si NE UMIŠLJAMO KAKO SMO NETKO, nemojte misliti da ste bolji od drugih. Vaša će šutnja u tom poniženju, biti gromki glas koji viče u nečijoj pustinji. Tu tišinu koja viče SVI SLUŠAJU, jer žele čuti “nešto” od Boga. Pa kada šutite pred nečijim izazovom, DOPUŠTATE MU DA ČUJE KRISTA!