Mt 11, 28-30

 

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni I opterećeni I ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe I učite se od mene jer sam krotka I ponizna srca I naći ćete spokoj svojim dušama. Uistinu, jaram je moj sladak I breme moje lako.”

 

 

 

OLAKŠATI TERETE ŽIVOTA

 

Gospodin poziva sve izmorene i opterećene da mu priđu kako bi ih odmorio. Želi PREUZETI NAŠE TERETE NA SEBE, kako bismo mi kroz život mogli ići NEOPTEREĆENI.

 

 

 

Koliko Vam samo znači kada imate u životu jednu osobu pored sebe koja ne treba nešto posebno raditi da bi Vam olakšala život. Nekada je potrebno samo SASLUŠATI, OSMJEHNUTI SE, KAZATI NEŠTO LIJEPO. Nekada je dovoljno ŠUTJETI kako bi se pokazalo RAZUMIJEVANJE I SUOSJEĆANJE. Iz naše perspektive, nismo napravili ništa posebnoga, a zapravo smo učinili puno: KAO DA SMO PREUZELI NEČIJE TERETE NA SEBE.

 

 

 

Bog na sličan način sluša molitve i vidi terete koje nosimo sa sobom. On nije neki daleki Bog kojeg ne zanimaju naši problemi. On je Bog koji u TIŠINI SLUŠA I RADI kao najbolji prijatelj koji nikada svojega druga ne napušta.

 

 

 

Ono što Bog ne čini jest da ne preuzima rješenja naša na sebe. On PREUZIMA TERETE, ALI ZA RJEŠENJA SE TREBMO I MI POMUČITI MALO. Bog poštuje našu slobodu koju nam je sam darovao, pa zanijekati tu slobodu značilo bi zanijekati samoga sebe. Sloboda koju nam je dao, znak je njegove velike ljubavi po kojoj BOG OTVARA PROSTOR SAMOOSTVARENJA SVAKOG ČOVJEKA.

 

 

 

SAMOOSTVARNJE

 

Ovo samoostvarenje uvijek ide u dva pravca: s Bogom ili bez njega. Kada ide BEZ BOGA, čovjek sam upravlja svojim životom kako mu je stalo, a Bog, koji poštuje njegovu slobodu NE DODIRUJE TAKAV ŽIVOT dokle god čovjek sam ne zatraži. Unatoč tome što NE ZADIRE U ŽIVOT TAKVA ČOVJEKA, Bog koji je Dobar, ne može napustiti čovjeka i svojom mu providnošću nastoji PRIPRAVITI PUT PREMA SEBI.

 

 

 

Shvatimo li ovo ispravno razumjet ćemo kako NIJE BOG TAJ KOJI NAPUŠTA ČOVJEKA, već je čovjek taj koji napusti Boga. Unatoč svemu dobru koje Bog pripravi nekome, čovjek zna izabrati zlo i udaljiti se od Boga. BOG NE MIJENJA SVOJE STAVOVE i uvijek je raspoložen za spasenje, uvijek je spreman otvoriti mogućnost bilo grešniku, bilo pravedniku. MI SMO TI KOJI MIJENJAMO SVOJE STANJE U ODNOSU NA SPASENJE, i kada nam okolnosti ne idu u prilog, uvijek Boga okrivljujemo za sve, a zapravo smo sami sebi krivi.

 

 

 

Tada Božju pravdu doživljavamo kao GNJEV, jer sebe prepoznajemo kao oni koji rade nepravdu, koji postupaju krivo. Tako svaki prijestupnik smatra kako sudac ima nešto protiv njega, ali problem nije u sucu koji ima iste kriterije cijelo vrijeme, jer sudac istim kriterijima oslobađa i kažnjava. Tako NEMA RAZLIKE U BOGU KADA SUDI: on je LJUBAV I ZA ZLE I ZA PRAVEDNE. Jedina razlika je u nama: odbijamo li ili prihvaćamo tu ljubav Boga.

 

 

 

Drugi način samoostvarnja je s Bogom. Bog SVIMA OTVARA ŠANSU DA GA IZABIRUĆI DOBRO U SVOM ŽIVOTU PRONAĐU. Na različite načine otvara put djelovanja čovjeka. Najčešće to prepoznajemo po situacijama u kojima nam se “sve poklopi”.

 

 

 

Ono što je bitno u ovom razmišljanju jest da u oba slučaja DJELUJE ČOVJEK: jednom bez Boga, a u drugom s Bogom. Bog je taj kojeg zanimaju načini da mi SAMI SEBI ODABEREMO ŽIVOTNI PUT KOJI ĆE NAS DOVESTI K BOGU. U tom smislu, jedno kršćansko samoostvarenje pretpostavlja djelovanje čvojeka koji RAČUNA S BOGOM, i kojem Bog pripravlja putove k sebi.

 

 

 

BOG PREUZIMA TERETE

 

Djelovanje čovjeka, koje je nužno u ovom samoostvarenju, uvijek je izloženo vanjskim utjecajima koji nam mogu OTEŽATI ŽIVOT. Tako, čovjek koji želi živjeti istinski svoje kršćanstvo NEĆE TO MOĆI BEZ PROBLEMA KOJI ĆE MU POSTATI TERETOM KOJEG TREBA NOSITI. Nerazumijevanje okoline ili najbližih, podcjenjivanje i izrugivanje zbog vjere, sukobi s ljudima koji nas ne trepe, nesređeni odnosi u obitelji, na poslu, razne nesreće i neugodnosti koje nas mogu spopasti,... sve su to kušnje u kojima moramo USTRAJATI ŽIVEĆI KRŠĆANSKI.

 

 

 

Ustrajavamo li u tome, sigurno ćemo osjetiti umor prije ili kasnije, osjetit ćemo da nam je dosta svega, htjet ćemo se udaljiti od svojih životnih situacija, lako ćemo upasti u ogorčenja, ljutnje, tuge zbog nerazumijevanja bližnjih... To nas neće mimoići. Ali, pogledate li bolje u navedene stvari, shvatit ćete kako je kroz to prolazio i Gospodin na Kalvariji.

 

 

 

Isto, vjerojatno i gore je stvari u sebi proživljavao Isus Krist. I u jednom trenutku, Bog mu je posalo Šimuna Cirenca. Taj, za Šimuna neočekivani trenutak, promijenio je zasigurno njegov život. POSTAO KRIŽONOŠA, a Bog se njime poslužio kako bi nam poručio da će svakome koji uzme svoj križ svakidašnji, i koji to učini u želji da živi kršćanski, BOG PROVIDJETI NEKOGA TKO ĆE MU OLAKŠATI TERETE.

 

 

 

Zapravo, BOG ĆE OLAKŠATI NOŠENJE ŽIVOTNIH TERETA, bilo preko nekoga, bilo izravno. Svakome koji na sebe uzme taj JARAM BOŽJE LJUBAVI SPRAM ČOVJEKA i odluči se do kraja žvijeti svoje kršćanstvo, BOG ĆE OLAŠATI TERETE: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni I opterećeni I ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe I učite se od mene jer sam krotka I ponizna srca I naći ćete spokoj svojim dušama”.

 

 

 

Bog RASTEREĆUJE ŽIVOT ČOVJEKA KOJI S BOGOM RAČUNA U SVEMU. Rasterećuje ga, ali se ne petlja u čvojekovo djelovanje. Čovjek je taj koji djeluje i po svom djelovanju pokazuje računa li s Bogom (ako u svemu traži dobro) ili ne.

 

 

 

Nama je za pouku da smo između ostalih stvari, pozvani RASTEREĆIVATI LJUDE, OLAKŠAVATI IM ŽIVOT, biti im utjeha i rame za plakanje kada je to potrebno. Istovremeno smo pozvani NE PRELAZITI GRANICU RASTEREĆENJA PO KOJOJ ĆEMO SE PETLJATI U ŽIVOT ČOVJEKA. Nije dopušteno ulaziti u prostor ničije slobode: tuđa je sloboda granica mojem djelovanju.