Mk 2, 18-22

 

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

 

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

 

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

 

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

 

 

 

ZAŠTO UČENICI NE POSTE?

 

Čitamo danas o NOVOM VINU I NOVIM MJEŠINAMA. Što bi to bilo zapravo? Kako bismo mogli shvatiti ove slike? Možda će nas ovom približiti početak svetog evanđelja u kojem Isusa pitaju: “Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?” Isus im odgovara na jedan način koji židovi shvaćaju: postilo se iz više razloga, ali jedan od razloga zbog kojeg su Židovi postili bilo je IZVRŠAVANJE ZAKONA. Dakle, Zakon Mojsijev propisivao je post u određene dane i Židovi su to uglavnom poštivali.

 

 

 

Post je bio jedan oblik OSOBNE ŽRTVE, način da se ODRICANJEM ŽRTVUJE nešto iz svog života što je isposniku drago. Naravno, Židovi su imali uređene propise o postu kako ne bi svak radio što ga je volje i kako bi taj POST BIO USMJEREN BOGU. Postilo se dakako, ne samo da bi se propisi zadovoljili, već i da bi BOGU POSTOM PRINIJELI JEDNU MALU ŽRTVU- osobnu žrtvu.

 

 

 

Kada se čovjek ŽRTVUJE, što radi? Žrtva nije ništa drugo već NAČIN IZRAŽAVANJA LJUBAVI, pa kada se netko žrtvuje, kao da govori drugome “volim te”. Tu su dimenziju žrtve židovi izgubili, pa im ni ova situacija sa postom nije bila jasna.

 

 

 

Post je oblik žrtve; žrtvom se izražava ljubav Bogu koji nam je nedohvatljiv. Kako je sada BOG UZ UČENIKE, oni mu mogu izraziti ljubav na stotinu različitih načina, i učiniti to izravno. Mogu postiti na druge načine; primjerice, napuštanjem vlastitih obitelji i slijeđenjem Isusa. Ima li onda smisla ono malo odricanje od hrane koje su tako naglašavali Židovi? Pa i nema baš.

 

 

 

STARO VINO, STARE MJEŠINE

 

Što bi dakle značio izraz novo vino, staro vino, nove mješine, stare mješine? Riječ STARO nas upućuje na STARI ZAVJET, baš kao i NOVO na NOVI ZAVJET. Što se nalazi u središtu Starog Zavjeta? To je jedan dogovor između Boga i Izraelaca koji se uvijek potvrđivao ŽRTVAMA KOJE SU IZRAELCI PRINOSILI BOGU. Te su ŽRTVE trebale PODSJEĆATI IZRAELCE NA OSLOBOĐENJE IZ EGIPATSKOG ROPSTVA I POMAGATI IM OSLOBAĐATI SE OD GRIJEHA. Oni su žrtve prinosili često (ne uvijek, jer postoje i žrtve zahvalnice) kako bi ispunili obrende propise glede DUHOVNE I TJELESNE ČISTOĆE. Tako su žrtvu više doživljavali kao NAKNADU ZA VLASTITO ZLO, nego kao ČIN LJUBAVI.

 

 

 

Jednu su stvar zaboravljali: žrtva životinje ne može nadoknaditi zlo čovjeka. Ta ih je ŽRTVA trebal podsjetiti i na POTREBU PROMJENE SVOJE OSOBNOSTI, NA POTREBU ODBACIVANJA GRIJEHA. To su Izraelci uglavnom zaboravljali, pa su žrtve prinosili iz obaveze, ali je ljubavi tu nedostajalo. Kako NEMA LJUBAVI U ČINU ŽRTVE- NEMA NI PROMJENE U OSOBI KOJA ČINI ŽRTVU.

 

 

 

Staro vino zapravo govori o ŽRTVAMA STAROG ZAVJETA koje su se prinosle BEZ LJUBAVI. Pa STARE MJEŠINE, odnosno svi dionici ovakvog žrtvovanja živjeli su jedan život KOJEM JE NEDOSTAJALO NEŠTO- nedostajalo je malo prave ljubavi u odnosu prema Bogu. Zbog ovoga je Gospodin i korio Židove govoreći: “MILOSRĐE MI JE MILO, A NE ŽRTVA.” Govorio je to bez želje da poništi žrtvu, već sa željom da naglasi kako IZA SVAKE ŽRTVE VALJA STAJATI DOZA LJUBAVI ONOG KOJI ŽRTVUJE PREMA ONOM ZA KOJEG ŽRTVUJE.

 

 

 

NOVO VINO- NOVE MJEŠINE

 

Gospodin mijenja ovu situaciju SVOJOM VLASTITOM ŽRTVOM. Time nam daje povod razmišljanju o NOVOM VINU, NOVIM MJEŠINAMA.

 

 

 

Novo vino NOVA JE ŽRTVA na kojoj je utemeljen NOVI ZAVJET. To je Isusova žrtva na Križu. U Novom Zajvetu ŽRTVA JE POOSOBLJENA: OSOBA DOLAZI U CENTAR ŽRTVE- sam BOG ŽRTVUJE SEBE NA KRIŽU PROLIJEVAJUĆI SVOJU KRV. I dok STARA ŽRTVA (žrtva Starog Zavjeta) PLAĆA CIJENU ČOVJEKOVE GREŠNOSTI, NOVA NA TO DODAJE I PREOBRAŽENJE VLASTITA STANJA.

 

 

 

Sjetite se samo Isusove žrtve na Križu nakon kojeg je došlo do USKRSNUĆA- a što je to nego jedno veliko PREOBRAŽENJE BIĆA. Ne želimo ulaziti u narav tog preobražavanja, već nas zanima KORIJEN. Kako u korijenu Isusove žrtve na Križu stoji LJUBAV (prema Ocu i prema ljudima), lako je shvatiti kako je LJUBAV JE TA KOJA PREOBRAŽAVA PO UČINJENOJ ŽRTVI. Efikasnost žrtve leži u LJUBAVI; tako je žrtva svete mise efikasna po Božjoj ljubavi, a naše su svakodnevne žrtve efikasnije ukoliko unose više ljubavi u žrtvovanje. Ljubav preobražava onoga za kojeg se žrtva podnosi, ali i onoga koji žrtvuje.

 

 

 

PREOBRAZBA SADA, PREOBRAZBA NA NEBU

 

Naravno, valja dodati kako NAŠE ŽRTVE NE MOGU PREOBRAZITI BOGA- ON JE SAVRŠEN I NJEMU SE NE MOŽE NIŠTA NI DODATI NI ODUZETI. U tom smislu, kada ŽRTVUJEMO, kada činimo neku žrtvu, onda to radimo ZBOG BLIŽNJIH. Žrtvu upućujemo Bogu DARUJUĆI BOGU SVOJU LJUBAV, ali ne da bi Boga mijenjali, već da bi PRIMIVŠI LJUBAV PO ŽRTVI, BOG DJELOVAO U ŽIVOTU OSOBE ZA KOJU PODNOSIMO ŽRTVU.

 

 

 

Ako ste se ikada pitali zašto plaćate mise, vjerujem kako ste dobili odgovo: MISA JE MISNA ŽRTVA- ŽRTVA ISUSA KRISTA NA KRIŽU. Kada PLAĆATE (kako je to ružno čuti) misu, onda TO NIJE VAŠA MISA- TO JE I DALJE MISA ISUSOVE ŽRTVE, no svojim “plaćanjem” vi žrtvujete nešto od sebe i to sibmolično kako bi SVOJU ŽRTVU “UNIJELI U ISUSOVU”. Drugim riječima, kako bi Vaša žrtva bila primljena od Boga i kako bi Bog djelovao svojom ljubavlju po Vašoj “žrtvici”.

 

 

 

Naravno, ne treba plaćati mise da bi Bog primio Vašu ljubav. Kada se plaća, onda se nastoji ta ljubav naglasiti. No i tu imamo primjera kako se “plaćaju” mise BEZ IMALO LJUBAVI I ŽELJE DA SE IŠTA PROMIJENI. Pitate li ljude zašto plaćaju mise, vjerujem kako ćete od malo ljudi dobiti pravi odgovor. Plaćanje mise treba imati izvor u LJUBAVI PREMA ONIMA ZA KOJE SE PLAĆA I U LJUBAVI PREMA BOGU. Kako mi sada ne možemo, primjerice pokojnima učiniti ništa osim moliti za njih, i tako im molitvama prenijeti svoju ljubav, zašto onda to ne bi učinili preko Boga, preko mise i misne žrtve unoseći sebe i svoju ljubav u tu Kristovu žrtvu?

 

 

 

Onaj tko dobro razumije misu, sada ima razlog da na misu dolazi često i da se bez plaćanja “okoristi” Božjom ljubavlju koja će djelovati preko njegovih molitava izraženih u misi. U misi se PRIMA SVE- NIJE NOVAC BITAN. Nije bitno dajete li 50 ili 100 kuna. Što se mene tiče, ne morate ni lipe davati (volio bih da to tako i bude jednog dana)- SAMO DOĐITE KRISTOVOJ ŽRTVI I SAMO MOLITE S BOGOM U MISI!

 

 

 

Žrva ide za tim da se LJUBAVLJU PREOBRAŽAVA BIĆE, pa kada molite na misi, onda ono što Vaša ljubav i Vaše žrtve ne mogu, sada radi Božja ljubav po Božjoj misnoj žrtvi. Ovim osim toga pokazujemo veliku vjeru, jer dajemo zank kako imamo POVJERENJE- VJERU- kako će Bog učiniti sve ono što mi ne možemo. Samo treba biti strpljiv.

 

 

 

NOVE MJEŠINE- NOVO SVEĆENIŠTVO

 

Stare mješine označavale su STRAO SVEĆENIŠTVO u Židova. Svećenici su ŽRTVOVALI DRUGOGA- ŽIVOTINJE, životinjski život. U Novom Zavjetu, KRIST ŽRTVUJE SEBE I TU SVEĆENIK POSTAJE ŽRTVA (ne zaboravite kako je Isus bio dio svećenićkog rodoslovlja). Tako NOVE MJEŠINE predstavljaju novo svećeništvo, kraljevsko svećeništvo kako ga mi u Crkvi nazivamo. Ono se PRIMA KRŠTENJEM I SVI KRŠTENI SUDJELUJU U NJEMU.

 

 

 

Nemojte brkati kraljevsko svećeništvo s MINISTERIJALNIM. Ono ministerijalno ili službeničko zaduženo je za službu oko Gospodnjeg oltara. Ono se ostvaruje na poseban način, ali da ib netko mogao u tu službu mora prethodno biti kršten. Svećenik mora biti kršten kao i svi drugi ljudi- mora najprije primiti jedno opće svećeništvo kao i njegova majka, otac, kao i svi ljudi.

 

 

 

SVEĆENIŠTVO NE POSTOJI AKO NEMA ŽRTVE: bez žrtve, svećeništvo je posve besmisleno. Kakvu onda žrtvu zaziva opće ili kraljevsko svećeništvo na koje ste pozvani svi vi? TO JE POOSOBLJENA ŽRTVA NOVOG ZAVJETA: od kršćana se traži da žrtvuju sebe u svakodnevici čineći MALE, TIHE, NEPRIMJETNE ŽRTVE koje će biti ČIN LJUBAVI PREKO KOJE ĆEMO NASTOJATI PROMIJENITI SEBE I DRUGE. Nemojte se prevariti i misliti kako Vama žrtva nije potrebna: ŽRTVA MIJENJA I ONOGA KOJI ŽRTVUJE I ONOGA ZA KOGA SE ŽRTVUJE.

 

 

 

Ove male žrtve u svakodnevici prigoda su da se SUBOLIČAVAMO KRISTOVOJ ŽRTVI po posve običnim stvarima: nekada prešutjeti, nekada pustiti drugoga da bude u pravu, nekada strpljivo čekati trenutak za ostvarenje nečeg, nekada se nasmijati kada mi nije to baš po volji, nekada biti blag kada bi najradije “poludio”, nekada utješiti i obodriti umjesto da se izvičemo,...

 

 

 

Te “nove mješine” stavljaju “vino ljubavi” u sebe i u druge. Ti novi “svećenici” rade osobne žrtve iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjima ponirući tako u dubinu Božje žrtve na Križu preko vlastite svakodnevice.