Mk 7,1-13

 

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

 

 

 

Isusovi učenici bili su priprosti galilejci koji nisu previše marili za neke stvari dok su radili svoje poslove. Bez obzira na to što su oni bili vjernici, ipak njihovo stanje nije dozvoljavalo da rade ono što vjerske vlasti zahtijevaju od njih. U ovom evanđelju vidimo kako NE PERU RUKE PRIJE JELA: “jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

 

 

 

S druge strane, farizeji su to jedva dočekali da daju primjedbu glede njihova ponašanja. Razlog primjedbama bile su PREDAJE STARIH kojih su se farizeji pridržavali: “A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.” Dakle, farizeji ne kore učenike zbog nepoštivanja Zakona, već zbog kršenja LJUDSKIH PREDAJA.

 

 

 

Židovi bijahu primili na jedna materijalan način duhovne riječi starih proroka koji su govorili o duhovnom ispravljanju, o duhovnoj čistoći i čistoći tijela ovim riječima: Operite se i bit ćete čisti (Iz 1,16), i : Očistite se vi koji donosite posuđe Gospodinu (Iz 52,11). Oni su ove propise vršili samo primjenjujući ih na tijelo. Tako nastade besmislena tradicija višekratnog pranja prije jela, premda je već pranje obavljeno, i tradicija ne blagovanja prije nego se ovo pranje obavi” (Sveti Beda Časni, In Marcum 2,29).

 

 

 

Isus kritizira farizeje jer su ljudske predaje pretpostavili Zakonu kojeg su primili od Boga. Naime, Zakon je propisivo određenu praksu obrednog pranja prije jela, i ta je praksa bila normalna i izvediva za sve jer se nije odnosila na svakodnevne situacije, već samo na OBREDNO PRANJE SVEĆENIKA PRI ULASKU U ŠATOR SASTANKA: “Reče Jahve Mojsiju: "Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u čast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje.” (Izl 30,17-21). Stoga, sve ono što su farizeji dodali, ne obavezuje nikoga.

 

 

 

Sami su zaboravili ono bitno: sva ta obredna pranja nosila su u sebi sliku potrebe za DUHOVNIM PRANJEM koje je podrazumijevalo ČIŠĆENJE NUTRINE, a ne vanjštine. Nitko nije ni sumnjao kako je ispravno izvana se prati, ali kada je to postalo ciljem, onda se izgubio smisao tih obrednih pranja.

 

 

 

Tražimo li poveznicu sa Isusom u ovom evanđelju, onda bi se mogli najprije fokusirati na vodu kojom su vršena obredna pranja. Sjetimo se kako je upravo PRVO ČUDO U KANI GALILEJSKOJ BILO NAPRAVLJENO SA VODOM ULIVENOM U POSUDE ZA OBREDNA PRANJA: “A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.” (Iv 2,6-11). Ova poveznica da Kanom nas podsjeća kako je Gospodin htio osloboditi sve koji u njega vjeruju svih ljudskih običaja Starog Zavjeta. Isus je PREOBRAZIO ovu VODU ČIŠĆENJA STAROG ZAVJETA U VINO OKRIJEPE NOVOG ZAVJETA. Gospodin je učinio efikasnim ono što sva voda židovskih čišćenja nije bila u stanju učiniti. Vodom Duha Svetoga po sakramentima čisti pokornike, a vinom pretvorenom u krv, svojim životom krijepi pričesnike.

 

 

 

Prvo čudo Isusovo, Oci Crkve vide kroz jedan snažan simbolizam, shvaćajući pretvorbu vode u vino kao najavu jednog koraka iz Starog Zavjeta u Novi. U Kani se voda u posudama koje su se koristile za obredna čišćenja pretvara u novo vino za svadbu koja simbolizira jedno novo sjedinjenje Boga i čovječanstva.(Sveti Ivan Pavao II, Audijencija, srijeda 26. veljače 1997.)

 

 

 

U ovoj kritici onih običaja koje su ljudi unijeli u židovski Zakon, otkirvamo zapravo sakramentalnu novost: Gospodin onaj materijalni element ovog svijeta unosi u sakramente pokazujući kako je sve stvoreno Njegovo- Božje, i kako svu našu stvarnost koja je nama potrebna za život On želi posvetiti i želi da je mi posvećujemo. No za pristupanje tako posvećenoj stvarnosti kao što su sakramenti, potrebno je OČISTITI SE. Ovaj put, čišćenje nije tjelesno, već DUHOVNO. Sveti Beda to u nastavku teksta objašnjava: “Za one koji žele kušati kruh nebeski, potrebno je često čišćenje svojih djela sa milostinjom, suzama i drugim plodovima pravednosti. Potrebno je jednako tako neprestano čistiti svoje misli i djela od mrlja koje možemo zadobiti u ovim zemaljskim stvarima. Beskorisno je židovsko pranje ruku i svo njihovo izvanjsko čišćenje ukoliko nije učinjeno na izvoru koji je sam naš Spasitelj. Zaludu im je čišćenje posuđa, dokle god se ne brinu o pranju pravih mrlja u svojoj duši.” (Sveti Beda Časni, In Marcum 2,29).