Mk 7, 24-30

 

U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

 

 

 

PONIZNA MOLITVA SIROFENIČANKE: moliti s vjerom da si već uslišan

 

Gospodin ulazi danas u jedan dom izvan Galileje u kojoj je počeo svoje djelovanje I iz koje je I sam porijeklom. Ulazi u Tir. Malo kasnije njemu dolazi jedna poganka, sirofeničanka, žena iz prostora koji je graničio sa Galilejom, ali je narod bio poganski. U taj se kraj, nije administrativno nikada pripadao Galileji, povlači Gospodin kako bi malo predahnuo od napada židova kojima je stalno bio izložen od početka svoga djelovanja. Koristi ovo I kao prigodu kako bi intezivirao poučavanje svojih apostola.

 

 

 

Prilazi mu jedna poganka, obična žena koja ima svojih problema, koju život “ne mazi”. Pored svega što mora činiti, dogodila se i nevolja kćerke pred kojojm su svi nemoćni. Gospodin je ovoj ženi posljednja nada. Žena prilazi Gospodinu PONIZNO, PADA NA KOLJENA. Potom usrdno moli. Isus je najprije odbija, ali ona ustrajava i konačno dobiva ono što želi.

 

 

 

Kada na drugom mjestu Isus poučava o molitvi, govori kako onaj koji “traži, nalazi”! Drugim riječima, Bog ne postavlja granice u molitvi. “Sveti Augustin nas poučava kako naša molitva ponekad nije uslišana zato što nismo dobri, jer nemamo čistoću srca ili ispravne namjere, zato što molimo loše, bez vjere ustrajnosti i poniznosti, ili naprosto zato što molimo zle stvari, to jest, ono što nije prikladno za nas, što nas može skrenuti s pravoga puta” (Usp. Sveti Augustin, O Gospodinovu govoru na Gori, II.,27,3). Sveti Ivan Pavao II poučava kako “molitva treba biti puna predanja u Bogu i dubokog nadnaravnog smisla, budući da se radi o izvršavanju Božjega, a ne našeg djela. Radi se o tome da ga se izvrši po njegovu nadahnuću, a ne po našem subjektivnom osjećaju” (Usp. Sveti Ivan Pavao II., Govor 21-02-1987).

 

 

 

Ovo što pronalazimo u evanđelju od dana, zapravo je jedna dinamizam koji se u molitvi često ponavlja. Prije svega čovjeku se valja moliti sa PUNO SIGURNOSTI I NADE KAKO ĆE GA GOSPODIN USLIŠATI. Zapravo, valja moliti KAO DA SI VEĆ USLIŠAN! Pogledajte samo ovu POGANKU. Nije pristajalo da Gospodin svrne pogled na nju, jer je bila poganka I FORMALNO, ALI SAMO FORMALNO NIJE PRIPADALA ONOM KRUGU LJUDI KOJI SU SEBE SMATRALI VJERNIM BOGU. Ipak njezina VJERA bila je takva da se pokazala preko SRCA I LJUBAVI ZA SVOJU KĆI. Ona NIJE ODUSTAJALA, već je ustrajno molila NE MAREĆI ZA ISHOD.

 

 

 

USTRAJNOST U MOLITVI

 

Ovaj njezin pristup Gospodinu može nam biti uzorom za molitvu. Često i od vjernika čujemo kako “nisu dostojni” moliti ovo ili ono. Naime, zbog nekog svog grijeha, ili zbog SKRUPULOZNOSTI misle kako uopće ne treba moliti jer Gospodin NEĆE SVRNUTI SVOJ POGLED NA NJIH. Krivo- pogledajete ovu poganku! Po logici stvari, Gospodin se nije trebao zamarati s jednom pogankom. No nju nije briga što drugi misle i ne zamara se sa svojom osobnom situacijom (nevjernica koja dolazi pred Nekog veličanstvenog), već moli i moli. Sveti Josemaria Escriva to ovako opisuje: “Ne daj se smesti, ma koliko god nedostojna bila osoba ili nesavršena bila molitva, ukoliko se moli ustrajno i s poniznošću , BOG UVIJEK SLUŠA TAKVU OSOBU.” (Brazda, br. 468)

 

 

 

Isus je najprije odbija uslišiti molitve žene. Na prvi pogled njegovo odbijanje izgleda grubo; uspoređuje pogane sa psima. Ipak, zastanite malo, još jednom pročitajte onaj dio u kojem Gospodin odbija ženu: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” Isus ne govori tvrdo i ne vrijeđa nevjernike, već koristi UMANJENICU (psićima) kojom pokazje SIMAPATIJE prema njima. Ne želi obezvrijeđivati sve one drage ljude koji, poput ove žene TRAŽE BOGA ISKRENA SRCA. On ne popušta ženi zato što je molitvu izgovara savršeno i koristila lijepe riječi za kazati što treba, već je uslišana zbog NJEZINA SRCA, NJEZINE LJUBAVI PREMA KĆERI KOJA JE POTIČE DA VJERUJE USRDNO KAKO ĆE ISUS SVE RIJEŠITI. U evanđelju po Mateju u ovoj istoj epizodi Isus na kraju govori ženi: “O ženo kako je velika tvoja vjera! Neka ti bude kako ti hoćeš!

 

 

 

Ova nam žena daje primjer ustrajnosti u molitvi. Ova ustrajnost nama pomaže zbližiti se s Isusom- kao da stalno molite dobrog prijatelja za uslugu. Nikada se ne umarate pitati ma koliko god to moglo biti neugodno, jer znate da Vam prijatelj neće zamjeriti. Prijatelju je stalo do toga da ga molite za pomoć- jer prijatleji i postoje zbog podrške u životu. Naprotiv, bolje će upoznati vas i vi njega, a zajedništvo bi preko vaših prošnji samo moglo rasti. “I takvo prijateljstvo koje stvara molitva, otvara put još pouzdanijoj prošnji (…), tako da pošto smo prvom molbom uvedeni u prisnost s Bogom, slijedeći put možemo još pouzdanije moliti. Stoga, nikada nisu neprikladne postojanost i ustrajnost u molitvi upućenoj Bogu. Upravo suprotno, one Boga vesele” (Sveti Toma Akvinski, Teološko kompendij II.-2). Pri tom, nije nužno stalno ponavljati jedno te isto- to djeluje kao da nemamo povejrenja u Prijatelja, već STALNO MOLITI, PROSITI ZA SVE, ZA NOVE STVARI, ZA SVE..., PONAVLJATI KOLIKO TREBA mislite li da je to ispravno,...

 

 

 

DINAMIZAM USLIŠANJA: pedagogija Boga

 

Ovaj dinamizam “ne uslišanje- naknadno uslišanje” kojeg nalazimo kod žene, lako možemo pronaći i kod nas samih. Često se molimo, ali nam se čini kao da “govorimo u prazno”. Ipak, ustrajemo li u vjeri i činjenju dobra, sve “nekako” dođe s vremenom na svoje mjesto, pa i ono za što smo molili čini nam se uređenim. Nekada i zaboravimo da smo molili za neke stvari koje nam Gospodin usliši U PRAVI TRENUTAK KOJI DOĐE PUNO KASNIJE OD NAŠIH MOLITAVA.

 

 

 

O ovom dinamizmu uslišanja molitve govori sveti Ivan Marija Vianney: “Vidimo puno puta kako nam Gospodin ne uslišava molitve trenutno. To je stoga jer želi da NJEGA ŽELIMO SA VIŠE ŽARA, ili pak da VIŠE CIJENIMO ONO ŠTO USLIŠANJEM ZADOBIJEMO. Ta “odgoda uslišanja” nije nikakva negativna stvar, već jedna provjera kojom se pripravljamo kako bismo u izobilju mogli primiti ono za što molimo” (Govor o molitvi).

 

 

 

Kada sluša naše molitve Bog se ponaša poput pravog roditelja koji NE DAJE UVIJEK SVE DJETETU ŠTO DIJETE ZAIŠTE OD NJEGA. Neke stvari djetetu se uskraćuju jer NISU DOBRE ZA DIJETE ILI ZA NEKOGA DRUGOGA. Stoga, tek kada dođe vrijeme da dijete shvati ili bude spremno kako se ispravno ponašati s onim što od roditelja traži- dobiva željeno. Kada, nakon nekog vremena, dijete dobije ono što je molilo roditelje, vidi se KOLIKO JE TO ZAISTA ŽELJELO. Ako se raduje primljenu daru uslišane molitve, onda je uistinu svim srcem željelo. No ako odmahne glavom i nije ga birga za dar- znači da su i njegove molitve bile izraz jednog trenutnog hira. Kada to roditelj prepozna, naravno da ne uslišava takve stvari.

 

 

 

BOG NE DJELUJE PARCIJALNO: gleda dobro sviju

 

Bog slično djeluje; uslišava ono što je za naše i tuđe DOBRO. Nekada mi molimo ne shvaćajući dugoročne posljedice nekih molitava. Zapravo, nije nam jasno zašto nekada Bog ne usliša neku očito plemenitu molitvu?

 

 

 

BOG JE SVEMOGUĆ. Ovo znači kako Bog VIDI SVE MOGUĆNSOTI koje se tiču neke konkrente situacije. Drugim riječima, Bog vidi i sve moguće posljedice koje bi se iz jedne uslišane molitve mogle izroditi. Stoga, kako ne bi utjecao na slobodu onih kojih se molitva tiče I kako bi sve te ljude priveo onome što je dobro za njih, Gospodin zan I ne uslišati ili usliša onda kada se za to stvore najbolji uvjeti. Do tada mi nekada I zaboravimo što smo molili.

 

 

 

Vratimo se na Josemaria Escrivu koji veli kako BOG UVIJEK SLUŠA MOLITVU. To je istina i to je razlog zbog kojeg treba moliti USTRAJNO I BEZ PRESTANAKA. Pri tom se ne mora zamarati s rezultatom molitve. Njega treba prepustiti Bogu, jer ako itko nama želi dobro onda je to Onaj koji nam je život udahnuo I preko roditelja nas doveo na ovaj svijet.

 

 

 

Ako Vam Bog usliša i više nego što ste očekivali, pa se to dogodi i u više navrata, nemojte se uzoholiti i misliti kako ste “moćni u molitvi”, kako su to nekad stariji ljudi znali razmišljati posebno o nekim svećenicima. Molitva je uvijek Bogu draga, ma kakva god bila da bila i bit će uslišana u pravi trenutak ako je to za nas dobro. Samo molite i kada molite sjetiete se ove poganke iz današnjeg evanđelja: NE OBAZIRE SE NA NIŠTA VEĆ MOLI I MOLI. Ne zanima je odbijanje, ne zanima je ništa nego DOBRO NJEZINE KĆERI. Ne moli ona. Već moli njezina ljubav I vjera koju pokazuje preko molitve.

 

 

 

VJERA NEVJERNICE:iskreno srce dobre žene dira Isusa

 

Danas u evanđelju nailazimo na jedno čudo koje je Isus napravio. Sva čuda u pravilu imaju kao cilj povećati vjeru onih koji čuda vide, ili uvjeriti ih kako je Isus Krist pravi Bog. To je razumljivo sa Židovima koji u Boga vjeruju. No što je sa ne-židovima; sa onima koji nemaju spoznaje o Bogu: koji dolaze Isusu od svoje nevolje? Je li vjera tih ljudi cilj?

 

 

 

Možemo kazati kako u konačnici jest, jer je vjera potrebna za primiti čudo od Boga. Sjetite se kako je Gospodin mnogima koje je izliječio govorio kako im je sve učinio jer su povjerovali. S druge strane, u svom kraju nije napravio ništa posebno, jer su u njemu vidjeli sina zanatlije. Stoga se, kako veli Pismo “čudio njihovoj nevjeri”. Nije dakle, ista stvar imaš li vjere ili nemaš li je kada dolaziš pred Isusa.

 

 

 

Zato bi stavio naglasak na jednu stvar koju danas možemo razumjeti iz ove zgode sa nevjerincom koja dolazi moliti za svoju kći. NEVJERNICA je bila žena koja NIJE IMALA VJERU u Boga, ali je U ISUSU PREPONALA DOBROTU KOJOM JE RAZUMIO I ONE KOJI NEMAJU VJERU. BOŽJA DOBROTA pokazuje kako BOG IMA RAZUMIJEVANJA ZA SVE koji dolaze pred njega iskrena srca. Gospodin prije svoje svemogućnosti u ovoj zgodi sa Sirofeničankom pokazuje svoju DOBROTU. On nije imao nikakvih posebnih potreba ni obveza prema nevjernici- ta poslan je svom narodu. Ipak, smilovao se nesretnoj ženi, zbog LJUBAVI KOJU JE POKAZALA, JER, BILA JE SPREMAN PRETRPJETI SVA PONIŽENJA OVOGA SVIJETA SAMO DA JOJ KĆI OZDRAVI. Uz to pokazala nam je kako se MOLI: ustrajno i bezočno- ne obazirući se na ništa i na nikoga; ne robujući lažnim obzirima i predsrasudama drugih koji nas mogu odvaratiti od Boga.

 

 

 

BOG KAO DOBRI RODITELJ SPRAM DJETETA KOJE MOLI

 

Isus je dirnut ljubavlju jedne nevjernice. I očito dobrota Boga pronalazi sve razloga ovoga svijeta u LJUBAVI JEDNE MAJKE da joj učini čudo. Ako niste primjetili, nakon ovog čuda Gospodin ne govori kao obično kako ju je vjera spasila, već govori o njezinim riječima: “Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.” Njezine riječi otrkivaju njezinu ljubav.

 

 

 

Kako se Gospodin ovdje postavlja? Postavlja se onako kako bismo mi Boga Oca trebali razumjeti kada ga molimo. Bog se uvijek postavlja kao OTAC- kao RODITELJ. Kada ga molimo za nešto, nekada nas usliši, nekada ne. U čemu je “kvaka”?

 

 

 

Za to shvatiti pokušajmo se staviti u položaj djeteta. Dijete obično moli roditelje za sve što mu se čini zgodnim. Ipak, dijete puno puta moli roditelje za nešto što nije dobro za dijete. Ili, moli za neku stvar koja će trenutno zadovoljiti dječju znatiželju, a onda će je dijete odbaciti. Drugi put dijete moli za nešto što je potencijalno opasno za dijete, ali samo dijete ne vidi opasnosti. Ili pak moli za nešto što mu i nije potrebno, ali kako svi imaju, onda i dijete želi istu stvar.

 

 

 

Namjerno smo naveli neke primjere kada dijete moli roditelja za nešto što pametan roditelj neće dati djetetu. Neće mu dati jer ni u jednom od ovih slučajeva, za dijete NIJE DOBRO da bude uslišano. Roditelj pazi da O DOBROTI POUČI SVOJE DIJETE: da ga preko ovih svakodnevnih stvari poučava što je dobro za njega, a što ne. Zato često dijete ne biva uslišano, jer roditelj ne želi dati djetetu ono što ije dobro za njega.

 

 

 

Kada se jedno dijete pouči o tome što je dobro za njega samoga, a što ne, tada će to dijete zauzeti ISPRAVAN STAV PREMA SEBI. Kada ima takav stav, onda će na sebi razumjeti kako NIJE SVE ŠTO SE VIDI DOBRO ZA NJEGA, i s vremenom će shvatiti razloge roditeljskog odbijanja.

 

 

 

Ista je stvar i sa molitvom. Nekada nam se čini kako nas Bog odbija. Uistinu, odbija od nas ono što nije dobro za nas. No, kada bismo samo gledali sebe, nikada se ne bismo mogli nazivati kršćanima. Kao zreli ljudi moramo uzimati u obzir potrebe bližnjih prije svega. Stoga, često puta ne dobijemo ono što se nama čini dobrim za nas- ali ne dobijemo ne zato jer Bog nije dobar, već zato što molimo za nešto što NIJE DOBRO ZA DRUGOGA.

 

 

 

To je druga lekcija u roditeljskom, ali i vjerskom odgoju. Kada naučite dijete da VOLI SEBE NA ISPRAVAN NAČIN, onda ste zasigurno postigli da to dijete shvaća kako DRUGOME NE SMIJE UČINITI ONO ŠTO ONO NE ŽELI DA SE UČINI NJEMU SAMOME. Tek sada dijete počinje odrastati u svom okruženju. Počinje shvaćati da ono nije najbitnije na ovom svijetu. Nekada je za to potrebno dugo vremena- nekome nije dovoljan cijeli život.

 

 

 

Shvativši kako druge moramo uvažavati, slijedi druga lekcija u odgoju, a to je ona o LJUBAVI. Kada roditelj USKRAĆUJE neke stvari za koje ga dijete moli, onda često to čini jer je ZA NEKOGA DRUGOG TA STVAR NIJE DOBRA. Ovako se često USKRAĆIVANJEM U MOLITVAMA dijete poučava o VAŽNOSTI LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU. Nakon što šprihvati jedan ispravan stav o sebi samome, sada polako shvaća kako BLIŽNJEGA TREBA STAVITI ISPRED SEBE. S vremenom, takvo dijete počinje CIJENITI POTREBE DRUGIH NA NAČIN DA JE SPREMNO ŽRTVOVATI SE ZA NJIH I ZAOBRAVITI NA SEBE. To je moguće samo ako je ispravno odgojeno, a za to je potrebno DOSTA USKRAĆIVANJA U MOLITVAMA.

 

 

 

BOG NE OSTAJE RAVNODUŠAN NA LJUBAV

 

Nadam se kako sada možete razumjeti zašto Vam se čini da Vas “Bog nekada zaobravlja”. Nikada Vas ne zaboravlja, već uvijek gleda na Vaše dobro, ali i na dobro ljudi s kojima živite. To “dobro bližnjih” je uvijek takvo da je ono i “dobro za nas”. U razborita čovjeka nema sreće, bez sreće bližnjega. Stoga, radije MOLITE ZA DRUGE, JER TE MOLITVE UKLJUČUJU I VAŠE POTREBE. Molite se za sebe, naravno, ali NEMOJTE ZABORAVITI DRUGE. NEMOJTE MOLITI TAKO KAO DA CIJELI SVEMIR OVISI SAMO O VAŠIM POTREBAMA. Ima još živih ljudi na ovom svijetu, i mnogi imaju veće potrebe od Vas. Iskažite im ljubav RIJEČIMA SVOJIH MOLITAVA, poput ove Grkinje koja je, NE PO SVOJOJ VJERI, VEĆ PO SVOJOJ LJUBAVI PRIMILA MILOSTI.

 

 

 

Zapravo, LJUBAV I VJERA (i NADA) SU JEDNO TE ISTO kada je Bog u pitanju. Tako ova Sirofeničaka nije ni znala da, kada je iskazala veliku ljubav spram kćeri, zapravo pokazala istovremeno i VJERU koju riječima nije mogla izraziti. Kada je došla pred Isus, doživjela je svojevrsno poniženje i odbijanje. Ipak, na sve je bila spremna: bila je spremna pretrpjeti bilo kakvo poniženje za svoju kći i time je pokazala silu ljubavi.

 

 

 

Nama je ona pouka da se LJUBAVLJU MOŽE DOBITI SVE! Nekada molimo i “petljamo” bez veze. Naravno da ne dobijemo ništa. No Bogu taj naš jezik “petljancije” nije bitan- Njemu je važan jezik LJUBAVI. “Bog nikada nije odbio niti će odbiti nekoga tko nanovo traži njegove milosti na prikladan način. Molitva je veliko blago koje imamo da izađemo iz grijeha, ustrajemo u milosti, potaknemo Božje srce i privučemo nas nas svaku vrstu nebeskog blagoslova, kako za dušu, tako i za naše vremenite potrebe” (Sveti župnik Arškim Propovijed na petu nedjelju nakon Uskrsa).

 

 

 

Stoga, ne pokušavajte biti “veći papa od pape” kada molite. Nemojte sebi umišljati kako će zato što nabrajate koješta u sebi Bog uslišati vaše molitve. Te mu riječi možda nisu uopće važne. Najčešće taj jezik vjere i ne razumijete.

 

 

 

Stoga, prevedite svoju VJERU U DJELA LJUBAVI. Gospodin će vas razumjeti sigurno. Govorite mu s ljubavlju o drugima, ali još više, ISKAZUJTE DJELIMA LJUBAV JEDNI DRUGIMA I CIJELI VAŠ ŽIVOT- sve što mislite, radite i govorite- PRETVORIT ĆE SE U JEDNU LJBAVNU MOLITVU IZGOVORENU BOGU. I bez brige, događat će se čuda: stvari se tada odvijaju zadivljujće i čini nam se kako nam sve polazi za rukom. Zapravo smo MOLILI RADEĆI I MOLILI LJUBEĆI BLIŽNJE. I naravno kako nam je naš Roditelj DAO ONO ŠTO JE POTREBNO I NAMA, A DA MU NISMO MOLILI ONAKO KAKO TO NEKI POKUŠAVAJU NAMETNUTI KAO OBLIK MOLITVE- sa puno riječi, ali sa malo sadržaja.