Mt 5, 17-37

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

 

»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

 

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.

 

Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.

 

 

 

ZAKON SE ISPUNJA U LJUBAVI

 

Današnje evanđelje nas poziva razmišljati o odnosu Starog Zavjeta i njegovih zakonskih odredaba i kršćanskog života po Novom Zavjetu. Je li kršćanin obvezan ispunjavai odredbe Mojsijeva zakona? NIJE- dakako da nije, ali postoje ZAKONI POPUT DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI KOJE KRŠĆANINA OBVEZUJU. Zbog čega nas obvezuju?

 

 

 

Naime, neki od židovskih zakona, doista su samo ljudski. Oblikuju postupanje Židova u situacijama koje su tipične za njihov način života. Stoga, kršćani koji rade jedan “korak unazad” u želji da što vjernije ispunjaju Zakon Božji, pa stoga oslanjaju svoje postupanje na Mojsijev zakon, rade zapravo štetu sebi dovodeći se u životni apsurd, te pokazuju jedno NESHVAĆANJE ISUSOVIH RIJEČI.

 

 

 

Kršćanin nema razloga za strah od ovih poglavlja Biblije- jer mogao bi pomisliti da ne vrši zakon i proroke- nema razloga za strah jer ima LJUBAV PREMA BOGU I BLIŽNJEMU, odredbe koje obuhvaćaju svojom djelotvornošću čitav zakon i sve proroke. Osim toga, sve što se u prorocima prorokuje po raznim događajima, ceremonijama i prigodnim riječima, sve se to ispunja u Isusu Kristu i u Crkvi. Dakle, niti smo praznovjerni zbog ovog poglavlja, niti mi niječemo istinu ovim poglavljem evanđelja, već smo učenici Kristovi i ništa drugo” (Sveti Augustin, Contra Faustum 18,7).

 

 

 

Doista, svo vršenje Zakon ispunja se u ljubavi, koja nas POTIČE DJELOVATI SUKLADNO ZAKONIMA BOŽJIM. Ljubav u nama djeluje tako da RADIMO NEŠTO, ne stoga jer moramo, već stoga jer to ŽELIMO. Pa, kada nas Zakon opominje kako postoji nešto neuredno i grešno u našem ponašanju, trebali bi napraviti napor da to ispravimo ne stoga jer nas netko tjera na to, već jer shvaćamo to kao ČIN LJUBAVI PREMA BOGU.

 

 

 

Moralne norme nisu stoga, puki znakovi koji upućuju na granice ponašanja po obrascu: ovo je dopušteno, ovo nije dopušteno; već govore o ljubavi prema zakonodavcu. One nas POUČAVAJU O LJUBAVI KOJA NAS VODI K BOGU- ljubavi koja se iskazuje u postupcima.

 

 

 

Ove postupke mogu degenerirati dvije stvari koje su danas posebno izražene. Jedna se tiče UNOSA SADRŽAJA KOJI NAPADA ČISTOĆU DUŠE, a druga je BIJES ILI LJUTNJA U POSTUPCIMA I RIJEČIMA koje nas vode mržnji.

 

 

 

ČUVATI ČISTOĆU VJERE: kloniti se svega što nas može odmaći od Isusa

 

Kada je riječ o čistoći vjere, onda prije svega mislimo kako se moramo ČUVATI OD SADRŽAJA KOJI SU PROTIVNI VJERI. Danas, više nego ikada svijet raznim sadržajima nastoje otkloniti čovjeka od Boga i vjere. Sveti Pavao savjetuje Timoteju: “Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnog praznoglasja i proturječja nekog nazovi spoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili” (1Tim 6,20-21).

 

 

 

Ova riječ POKLAD, odnosi se na POKLAD VJERE, na zdrav nauk koji se prenosi od Isusa, preko apostola, do vjernika. U svim je vremenima bilo raznih pokušaja da se taj POKLAD MIJENJA, ili da se na NJEGA UTJEČE ZBOG OBIČAJA LJUDI I VREMENA.

 

 

 

Vjera i vjerske istine uvijek se tiču MORALA, a time se tiču KONKRETNIH POSTUPAKA ČOVJEKA. One su NEPROMJENJIVE I NEPOGREŠIVO ČOVJEKA UPRAVLJAJU BOGU. Stoga, neprihvatljivo je MIJENJATI POKLAD VJERE KAKO BI SE VJERA PRILAGODILA TRENUTKU U KOJEM SE ŽIVI.

 

 

 

A trenutak u kojem živimo mi, ispunjen je raznim dušebrižnicima (čitaj udrugama i naprednim snagama društva) koji se bore za TOLERANCIJU u ponašanju. Ta se tolerancija tiče SNOŠLJIVOSTI SPRAM ONIH KOJI DRUGAČIJE MISLE. Kada je KATOLIČKA CRKVA I VJERA U PITANJU, onda se TOLERANCIJE NEMA: nevjerojatnom mržnjom se osuđuje učenje Crkve koja NE POPUŠTA PRITISCIMA RAZNIM MORALNO LABILNIH USMJERENJA. Tako se dolazi do apsurdne situacije u kojoj se tolerira i najgore zlo, ali nauk Crkve je neprihvatljiv kada se sukobi s “tolerantnim razmišljanjima”!!!

 

 

 

O tome piše davno Josemaria: “Nije ti drago ranjavati, razjedinjavati, pokazivati nesnošljivost,... i popuštaš na mjestima i točkama- nisu važne, uvjeravaš me!- koje imaju kobne posljedice za mnoge. Oprosti na iskrenosti: s tim naučinom postupanja, baš ti koji prezireš netoleranciju, upadaš u najgluplju i najškodljiviju nesnošljivost: onu koja onemogućuje objavljivanje istine” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Brazda, 600).

 

 

 

Potrebno je ČUVATI ČISTOĆU NAUKA U VJERI. Za to je nužno DOBRO POZNAVATI SVOJU VJERU. A za takvo što postoji niz sredstava. Osim toga, nužno je ČUVATI SE OD SADRŽAJA KOJI S VJEROM NEMAJU VEZE.

 

 

 

Sama izloženost sadržajima koji udarajau na vjeru i nije tako problematična kada je čovjek POUČEN. Ali praksa pokazuje kako je većina kršćana u izvjesnoj mjeri NEPOUČENA U VJERI. Najprije ne paze na Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: “ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko”. Ove riječi zahtijevaju da ne budemo farizeji koji su naučavali jedno, a radili drugo. Traže od nas da se VRŠI RIJEČ BOŽJA NA NAMA. Zato i veli: “A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.” Misli Isus na rieči Božje, ali i na MORALNE NORME koje podrazumijevaju LJUBAV U OPHODU SA BLIŽNJIM I SPRAM BOGA.

 

 

 

Onaj koji je nepoučen, osim što je NEDOSLJEDAN U PONAŠANJU, upada u zamku da pouku primi od nečeg što nije moralno niti vjerski ispravno. Stoga treba IZBJEGAVATI SADRŽAJE KOJI SU PROTIVNI MORALU I NAUKU U VJERI! Pa kada netko studira, nitko ga pametan neće u procesu obrazovanja uputiti na krivu literaturu ili na pogrešne postavke! Taj će zastraniti u studiju i neće naučiti ono što je ispravno!

 

 

 

ČUVATI MORALNU ČISTOĆU

 

Ispravan stav prema vjeri podrazumijeva POUČENOST. Ta poučenost nije bezazlena stvar. Koliko smo samo puta čuli kako je “Bog rekao to i to,...”, a zapravo narod je stavio Boga u neku svoju poslovicu koja je plod jednog žviotnog iskustva koje nužno ne mora biti kršćansko.

 

 

 

Nekada su takvi izrazi plod DOSLOVNOG ČITANJA SVETOGA PISMA koje rezultira neprimjerenim tumačenjem Božje Riječi.

 

 

 

Drugi put, ta NEPOUČENOST dovodi do otklona u MORALU, jer čovjek u svom neznanju često NAĐE OPRAVDANJE ZA SVOJE ZLO ILI GRIJEH. Stoga, danas u evanđelju Isus radikalizira u ljubavi Božje zapovijedi kako bi otklonio mogućnost da se moral tumači kako čovjeku odgovara, već da ga se čuva u svoj njegovoj čistoći.

 

 

 

BIJES I LJUTNJA NA BLIŽNJE KAO SJEME ZLA

 

Na poseban bi se način osvrnuli na BIJES I LJUTNJU. Kao i sve ostalo u današnjem evanđelju, Gospodin i bijes i srditost dovodi do krajnosti kako bi pokazao kako je puno manje nego se čini potrebno za propast: “Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu”.

 

 

 

Bijes ili srdžba jest jedan pokret duše “koji potiče na osvetu spram nepradne ili primljene osude. (…) Valja se čuvati kako srdžba ne bi preuzela srce, čime bi se bijes pretvorio u mržnju. Razlika između srdžbe i mržnje jest u tome što se sdritost nagla, dok mržnja prevladava i obitava trajno u srcu” (Sveti Toma Akvinski, O zapovijedima, 1. pogl. , str. 264-265).

 

 

 

MRŽNJA je ono što je suprostavljeno LJUBAVI, a cilj zakona je ljubav koja se mora očitovati postupanjem i vladati u srcu. Stoga, SRDITOST predstavlja jednu stalnu opasnost po dušu, jer kada se UKORIJENI I OSTANE TRAJNO U SRCU, upravljena spram nekoga, PREOBRAŽAVA SE U MRŽNJU koja ubija dušu.

 

 

 

SRDITOST rađa i NASILJE. Tako, često se događa da ČOVJEK IZGUBI VLAST NAD SOBOM i postupi kako nikada to nije želio i mislio. Upravo to želi i đavao: da čovjek padne pod VLAST SRDITOSTI. Često smo u prilici čuti žučljive razgovore ljudi koji se ne znaju kontrolirati. NASILJE JE PREUZELO NJIHOVO POSTUPANJE. Nasilje nije samo fizičko, već često ono duhovno biva puno razornije, a očituje se VRIJEĐANJEM, PSOVKAMA, PROKLINJANJEM,... Tako, čovjek koji “lako plane”, lako može i izogrjeti u svojoj vatri- izgorjeti kao kršćanini i kao čovjek.

 

 

 

Ono što je posebno važno jest da čovjek obuzet bijesom NE MOŽE ISPRAVNO PROSUĐIVATI trenutak u kojem se nalazi, a kada ga preuzme MRŽNJA, NIJE U STANJU PROSUDITI SVE ONO ŠTO GA VODI BOGU U CIJELOSTI. Takvom čovjeku kao da pada “mrak na oči” i ne vidi SVJETLO- NE VIDI VIŠE NIKAKVO DOBRO U SVIJETU.

 

 

 

Kada se degenerira ta sposobnost prosudbe, kao rezultat u suradnji sa srditosti, javlja se NEPRAVEDNO POSTUPANJE I POSTUPANJE BEZ MILOSTI I LJUBAVI. Čovjek je tada sklon PARCIJALNO gledati na ljude i ne uzimati u obzir ono što njemu ne ide u prilog.

 

 

 

Stvara se tako jedna loša narav u čovjeku sprema na nasilje i napad u bilo kojoj situaciji u kojoj se NETKO NE SLAŽE S NJIM ili s njegovim POGLEDIMA NA SVIJET. “Tvoja loša narav, tvoje erupcije bijesa, tvoj nedostatak ljubaznosti, tvoji postupci u kojima nedostaje razumijevanja, tvoja rigidnost (koja je tako nekršćanska), uzrok su tome da si SAM, da živiš jednu SAMOĆU EGOISTE, jedan GORAK ŽIVOT, TRAJNO NEMIRAN, BEZ SMISLA, a također je i uzrokom da se u tvojoj okolini umjesto ljubavi javljaju RAVNODUŠJE, HLADNOĆA, NERAZUMIJEVANJE, NEPOVJERENJE SPRAM TEBE” (Salvador Canals, Meditirana askeza, str. 72-73). Naravno kako ova USAMLJENOST i izoliranost od drugih nerijetko čovjeka dovede i do TUGE. Tako čak i tuga može biti posljedica jednog lošeg karaktera, jedne srditosti.

 

 

 

PRAVEDNA LJUTNJA I SREDSTVA PROTIV LJUTNJE

 

Netko se može upitati je li moguće da jedan katolik treba biti NEOSJETLJIV NA SVIJET? Zar trebamo ostati “mrtvi- hladni” u svakoj situaciji?

 

 

 

Nije to ispravno postupanje, jer niz je situacija u kojima TREBA REAGIRATI OŠTRIJE; u KOJIMA SE TREBA SUPROSTAVITI ZLU, NEPRAVDI. Nekada je pri tom potrebno primjeniti i sredstva prisile, osobito kada treba ZAŠTITI DRUŠTVO OD ZLA. Primjerice, kada se društvo ne može zaštiti od jednog kriminalca koji truje djecu drogom, potrebno je SILO TO SPRIJEČITI.

 

 

 

Ipak, treba paziti da se NE PRIJEĐE GRANICA i naše ponašanje ne prijeđe u MRŽNJU. Valja imati na umu kako je SVAKI ČOVJEK BOŽJE STVORENJE, pa tako ni mi pravdu NE SMIJEMO UZIMATI U SVOJE RUKE.

 

 

 

Pravedna srditost može se očitovati u ODGOJU DJECE, kada oni svjesno zanemaruju svoje obveze. Nekada doista roditelji moraju reagirati burno kako bi djeca shvatila poruku. Čak i u toj situaciji, MORA SE ZNATI MJERA, kako to burno postupanje ne bi preuzelo srce i umjesto pravedne srditosti, pretvorilo se u ludost koja se ponavlja prema svakome.

 

 

 

Kako se oprijeti srditosti da ona ne prijeđe u mržnju u nama? Prije svega STRPLJIVOŠĆU. Strpljivost podrazumijeva da NE PODUZIMATE NEŠTO ODMAH, VEĆ DA SE PROMIŠLJA, ZASTANE, kako bi se bolje vidjeli razlozi za neko postupanje.

 

 

 

Nadalje, potrebno je PREŠUTJETI NEŠTO ZA TRENUTAK. Prešutjeti kako se ne bi počeli OPTUŽIVATI i stvarati neprijateljske tabore. Dobro je sve prihvatiti BLAGO, BEZ REAKCIJE, i po mogućnosti SVE OKRENUTI NA ŠALU, dati jednu drugačiju aromu svemu. Onaj sa suprotne strane treba shvatiti kako MI NISMO NJEMU NEPRIJATELJ.

 

 

 

Konačno, valja OPROSTITI I ZABORAVITI SVE ŠTO STE PODNIJELI, NE VRAĆATI SE NA TO VIŠE, a prema ljudima od kojih ste trpjeli treba se ponašati KAO PREMA PRIJATELJIMA- da shvate kako im NE ZAMJERATE NIŠTA.

 

 

 

Rezultat jedne ovakve borbe u sebi jest MIR. Zapravo od samoga početka je važno da NE GUBITE MIR I DA SE POUZDATE U BOGA i molite za drugu osobu.