Mk 8,27-35

 

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od prorokâ.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik — Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

 

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

 

 

 

UVOD

 

ŠTO KAŽU LJUDI, TKO SAM JA? A VI, ŠTO VI KAŽETE? Ova pitanje jasno pokazuju kako Isus pravi razliku između Apostola I svijeta. U prvi mah se čini kako izdvaja Apostole, ali kada Petar zaniječe Križ I Muku, Isusova reakcija iznenađuje: ODLAZI OD MENE SOTONO! NIJE TI NA PAMETI BOŽJE, VEĆ ONO LJUDSKO! Sjetimo li se pažljivo Evanđelja pred dva tjedna vidjet ćemo kako slične ukore upućuje farizejima: VAMA NIJE NA PAMETI BOŽJI ZAKON, VEĆ LJUDSKI! Zašto Isus kori Petra na ovakav način?

 

 

 

ČINITI DOBRO UVIJEK VODI KRIŽU

 

Cilj našeg života u postizanju VJEČNOG ŽIVOTA, a to se vrši SADA ISPUNJAVAJUĆI VOLJU BOŽJU- BOŽJE ZAKONE, a volja Božja se ispunja ČINEĆI DOBRO. Ovdje nastaje jedan mali problem. Naime, ČINITI DOBRO NIJE BAŠ JEDNOSTAVNO. Puno je situacija u životu u kojima je puno lakše učiniti nešto što nije dobro.

 

 

 

Primjerice, imaš zadnjih 50 kn u džepu kojima želiš kupiti neku stvar koja će zadovoljiti neke tvoje potrebice. Želiš nešto žarko, I silno te raduje kupovina te stvari. No, putem sretneš mladu majku s djetetom gdje prosi. Što napraviti? Kršćanska dužnost je dati joj nešto ako možeš. Istovremeno, želiš I za sebe ono što si planirao kupiti. Želiš li biti savršen, OSTAVI SVOJ NOVAC I DAJ GA. ODUSTANI OD SEBE, OD SVOJIH ŽELJA.

 

 

 

Upravo ovo ODUSTAJANJE OD VLASTITIH ŽELJA predstavlja veliku TEGOBU za sve. Naime, od svega se lakše odreći osim od želja. Odricati se od vlastitih želja znači ODRICATI SE OD SEBE, a to je uvijek bolno. To SAMOODRICANJE, odricanje od samoga sebe uvijek donosi određenu MUKU KOJU TREBA PRETRPJETI. Ne podsjeća li Vas ovo na KRIŽ; na mjesto PATNJE I TRPLJENJA? ČINITI DOBRO često puta pretpostavlja da moramo TRPJETI ZA TO DOBRO.

 

 

 

KRIŽ

 

Otići ćemo korak dalje. Netko će kazati kako danas ljudi imaju tisuće križeva koje moraju nositi. Naime, bezbrojne su situacije koje ne možemo izbjeći, a same po sebi su tegobne. Podrazumijeva se tu borba za dobru plaću, nemogućnost da se bolje živi, bolest u obitelji, nesređen život onih najbližih (alkohol, droga), stari nepokretni I teško bolesni roditelji o kojima treba voditi brigu, djeca koja ne uče u školi, iznenadana trudnoća kćeri,... Sve su ovo situacije u kojima netko MORA ODUSTATI OD SVOJIH PLANOVA I ŽELJA kako bi ugodio drugome. Zapravo, ovo su situacije u kojima MOJE ŽELJE I MOJI PLANOVI MORAJU UMRIJETI ZA DRUGOGA.

 

 

 

S tim umiranjem planova- umirem I ja na neki način. Nestaje dio mog života kojeg PODREĐUJEM ZA DOBRO BLIŽNJIH. Osvrnemo li se na ovo o čemu smo govorili vidjet ćemo kako se stalno ponavljaju iste riječi: ODREĆI SE SEBE, UMRIJETI U SEBI, TRPJETI U SEBI, ŽRTVOVATI SEBE- a sve to ZA DOBRO DRUGOGA. Sve te riječi koristimo kada govorimo o KRIŽU NA KOJEM JE TRPIO ZA SPAS SVIJETA, dakle ZA NAŠE DOBRO, Gospodin naš Isus Krist.

 

 

 

PRIHVATITI SVOJ KRIŽ- UZETI GA NA SEBE

 

Što je dakle moj svakodnevni križ? To su sve one situacije koje me ČINE NEMOĆNIM DA IH RIJEŠIM, zbog kojih moram ODUSTATI OD SVOJIH PLANOVA I PROMIJENITI NAČIN ŽIVOTA, ne zato što to je to bila moja želja, već to ČINIM SLOBODNO RADI DOBRA DRUGIH. Križ su sve one situacije koje mi ZAGORČAVAJU ŽIVOT, ALI S KOJIMA MORAM ŽIVJETI.

 

 

 

Kako NOSITI križ života? Da bi ga mogli nositi moramo ga NAJPRIJE PRIHVATITI! Drugim riječima, najprije treba shvatiti da su moje želje I planovi otišli u nepovrat I da Bog od mene traži da PODNESEM MALO U ŽIVOTU. Mislim kako je ovaj dio priče svima najteži. Najteže je prihvatiti da imaš tešku ili neizlječivu bolest ili je ima tebi netko blizak. Još je teže prihvatiti kraj života. Nije lako prihvatiti ni situaciju u kojoj gledaš da ti dijete propada zbog droge ili da ti suukućanin propada zbog alkohola. S njima propada I velik dio tvojih planova. Zapravo svi oni koje si vezao uz te ljude. Neugodno je shvatiti da ti posao propada, da ćeš ostati bez novaca ili da ne možeš živjeti kako si živio prije.

 

 

 

Tek kada pobijedim ove neugodnosti, SHVATIM SVOJU SITUACIJU, TE PRIHVATIM SVE TAKVIM KAKVO JEST, tek onda mogu ići naprijed sa životom. Ovo znači UZETI SVOJ KRIŽ NA SEBE- PIHVATITI ŽIVOT TAKVIM KAKAV JEST- POMIRITI SE SA SITUACIJOM KOJA ME ZADESILA. Tek tada, kada uzmemo svoj križ na sebe, može početi naša MUKA, naš KRIŽNI PUT u kojem ćemo padati I dizati se uslijed ŽIVOTNIH TEGOBA KOJE NAS ZADESE.

 

 

 

UMRIJETI ZBOG LJUBAVI- DOBRA ZA DRUGE

 

Zapravo, ovdje POČINJE NAŠE UMIRANJE NA VLASTITOM ŽIVOTNOM KRIŽU. Postavljamo sebi pitanje ZAŠTO bismo trebali uzimati životni križ, toliko trpjeti u životu, prolaziti kroz neugodnosti, odbaciti zbog drugih vlastite želje I planove?

 

 

 

Razlog je jednostavan: tamo gdje UMREMO U SVOJIM PLANOVIMA, OTVARA SE MJESTO ZA BOŽJE DJELOVANJE. Sjetimo se jednog detalja: kada napustimo svoje planove I počnemo raditi ono što MORAMO u datom trenutku, tada NE VRŠIMO SVOJU VOLJU, VEĆ TUĐU! Nije li Krist slično razmišljao NISAM DOŠAO VRŠITI SVOJU VOLJE, NEGO OCA SVOG NEBESKOG? Kada sebe podredimo željama drugih, potrebama drugih, tada mi POSTAJEMO SREDSTVO VRŠENJA TUĐE VOLJE. To je najbolji primjer kako se kršćanstvo uči u praksi- na vlastitom križu. Upravo u tim situacijama u kojima moramo podnositi, koje moramo trpjeti I umirati u sebi, u njima se OČITUJE VOLJA BOŽJA.

 

 

 

Ponovit ću Vam ponovo riječi ukora Isusa Krista upene svetom Petru: NOSI SE OD MENE SOTONO, JER TI NIJE NA PAMETI BOŽJE VEĆ LJUDSKO. Cilj uzimanja svkaodnevnog križa jest OTVARANJE PROSTORA ZA DJELOVANJE BOGA- DA SE PO NAMA OSTVARUJE BOŽJA VOLJA. Nemojmo ovo krivo shvatiti: BOG MOŽE SVE BEZ NAS, ali budući da nam je dao SLOBODU ODLUČIVANJA, onda Bog ide toliko daleko da tu slobodu uvažava u svemu- udobru I u zlu. Drugim riječima, GOSPODIN ŽELI DA TI DONESEŠ ODLUKU, DA TI KAŽEŠ ŽELIM PRIHVATITI SVOJ KRIŽ, ŽELIM SE NOSITI SA ŽIVOTNOM SITUACIJOM KOJA MI NANOSI BOL I ZBOG KOJE TRPIM. Bog ne želi automate, robote koji rade onako kako On hoće, već želi slobodne ljude koji će Njegovu volju tražiti u svom životu I PRIHVAĆATI JE SVJESNO- S PUNOM SVIJEŠĆU I ODGOVORNOSTI.

 

 

 

KRIŽ KAO UZDIGNUĆE

 

Trpjeti u svakodnevici preko običnih situacija, jest jedan ŽIVOTNI KRIŽ koji od nas traži da se IZDIGNEMO IZNAD SAME SITUACIJE I DA UČINIMO ONO ŠTO BI GOSPODIN OD NAS OČEKIVAO. On je našu ljudskost UZDIGAO NA KRIŽ, mi svoju ljudskost PO SVOJIM DJELIMA TREBAMO UZDIZATI SVAKODNEVNO PREKO SVOJIH PRIVATNIH KRIŽEVA.

 

 

 

Nakon što se križ prihvati, nakon što shvatimo I prihvatimo tegobe koje nas spopadaju, od nas se OČEKUJE DA U NJIMA BUDEMO DOSTOJI PONAŠANJA JEDNOG ISUSA KRISTA; da TRPIMO I DA ČINIMO SAMO I SAMO DOBRO. Upravo to košta, upravo to činjenje dobra često je izvor najvećih nutranjih muka, jer odgovoriti DOBROM NA ZLO, ZNAČI ČINITI ISTO ŠTO I KRIST. U konačnici to uvijek znači TRPJETI IZ LJUBAVI ZA DOBRO DRUGE OSOBE.