Mt 16,13-23

 

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus njemu reče: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist.

 

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

 

 

 

Čitamo li pažljivo današnje evanđelje shvatit ćemo kako Gospodin PRAVI RAZLIKU između pogleda na Krista (na sebe) koji ima SVIJET od onoga kojeg imaju SLJEDBENICI ISUSOVI. »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Ovo je pitanje I dan danas enigma za “svijet” to jest za one ljude koji uronjeni u svoje probleme ne mogu podignuti pogled prema nebu I potražiti to isto nebo oko sebe u tom svijetu u kojem žive.

 

 

 

Nemoguće je odgovoriti ispravno na pitanje o Isusu Kristu kada je tvoj život vezan uz misao KAKO PREŽIVJETI, KAKO ZARADITI ZA ŽIVOT?! Ili još gore, nemoguće je pronaći Krista oko sebe kada svoj život vežemo uz stvari I poslove koji nas prikuju uz ovozemaljski život koji često drži apsurdnim vjerovanja u Boga u kojeg mi vjerujemo. Ovakav pogled na svijet traži od čovjeka da RAZMIŠLJA O SEBI I SVOJIM POTREBAMA. To razmišljanje često ISKLJUČUJE DRUGE LJUDE, ALI I BOGA.

 

 

 

“Kako preživjeti, kako zaraditi za život”, pitanja su koja govore o PREŽIVLJAVANJU. Ovakav život koji je usmjeren isključivo na davanje odgovora na ovakva pitanja, NE MOŽE SHVATITI DA BOG POSTOJI, jer se ovakav život pretvara u stalnu borbu za opstanak. Bog se jednostavno ne uklapa u sliku života ovakvih ljudi. Što će im taj Bog? On ne može donijeti zaradu- beskoristan je, komplicira život! Tako se ovakav život oslanja SAM NA SEBE. Takav život, u kojem ti nitko nije potreban nego sve moraš sam, traži USPJEŠNA ČOVJEKA- TO JE POGLED NA ŽIVOT KOJI NE TRPI PORAZE. On zahtijeva sticanje, gomilanje svoga posjeda, jačanje dobra glasa,...- traži uspjeh u svemu- korist u svemu. Za ljude koji ovako gledaju na život- posve uronjeni u svijet I bez šanse da pogled podignu prema nebu- za njih je Isus Krist jedan gubitnik, poraženi, onaj koji nema šanse u ovom svijetu, slabić koji se ne zna oduprijeti, čudak koji se “hrani na tuđim jaslama”,....Za njih je Isus sve samo ne Sin Božji.

 

 

 

Jedino što preostaje čovjeku ovakva pogleda na život jest potražiti neke čvrste vrijednosti u svijetu oko sebe. Te vrijednosti bit će uporište sigurna I stabilna života. Začudo, te vrijednosti često se podudaraju s onim što mi kao kršćani držimo vrijednima: obitelj, djeca, posao, domovina! Kada se živi “spuštena pogleda na zemlju,” moguće je da sve funkcionira dobro u životu I da zaista vjera u Boga postaje nešto suvišno I nepotrebno. U konačnici, dijelimo iste životne vrijednosti, zar ne? No, što kada ostanemo bez obitelji, bez djece, bez domovine? Zar se to ne može dogoditi? Zar nije moguće OSTATI BEZ IČEGA NA SVIJETU? Što onda? Kako onda upraviti život, gdje pronaći nove motive za živjeti iz dana u dan? Što se događa kada se te vrijednosti sruše I ostanemo sami?

 

 

 

Čovjek koji živi jedan život bez Boga, I koji nema pravi odgovor na pitanje TKO JE ISUS KRIST, teško može podnijeti ovakve terete gubitka vlastitih vrijednosti za koje je vezivao svoj život. Kako onda dalje?

 

 

 

Odogovor leži u Petrovim riječima: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Ove riječi su RIJEČI CRKVE KOJA JE NASTALA OD SINA BOŽJEG, IZ NJEGOVA “PORAZA NA KRIŽU.” Iz tog “poraza” mi, koji svoj život vezujemo uz ovaj odgovor Crkve, shvatili smo kako smo smo MI DIO JEDNE VEĆE OBITELJI- CRKVE, JEDNE NEIZMJERNO VELIKE DOMOVINE- NEBA I KAKO SMO I SAMI DJECA BOŽJA- BOG NAM JE OTAC. To shvaćanje mijenja pogled na život. Shvativši ovo, znat ćemo kako nikada ne možemo izgubiti ništa- ni obitelj, ni domovinu, ni djecu, jer sve je naše zapravo kod Boga I sve što je kod Boga I u Bogu- SVE JE ŽIVO. U Bogu živimo, u Bogu jesmo. Ovakva PERSPEKTIVA BESMRTNOSTI- ŽIVOTA VJEČNOGA U BOGU, otvara nam mogućnost da svaki novi dan “zagrlimo.” Čovjek koji zna da je sve živo I da svak živi- nema razloga da zaustavi život kada doživi neuspjehe. Takav zna da NIŠTA NE MOŽE IZGUBITI; ni obitelj, ni domovinu, ni bilo kakvu drugu vrijednost. Može li onda jedna takav život biti neuspješan?

 

 

 

Kada čovjek ZNA DA NIŠTA NE MOŽE IZGUBITI, može MIRNO ŽIVJETI. Još je bolje kada zna kako ga u svemu prate NJEGOVA OBITELJ, NJEGOV OTAC, SVI KOJI GA VOLE. To može imati samo onaj koji ŽIVI U SVIJETU, ALI POGLEDA UPRTA U NEBO- onaj koji zna kako mu je obitelj Crkva, kako mu je Nebo domovina, kako mu je Bog Otac.

 

 

 

Sa ovakvim stavom o životu- stavom sigurna čovjeka koji nema što izgubiti, može se živjeti neopterećeno. Tada svaka naša ambicija postaje STVAR CIJELE CRKVE, svaki naš posao postaje PITANJE CIJELE CRKVE, svaki naš životni neuspjeh također se tiče sviju. Život ovako prestaje biti preživljavanje I pretvara se u nešto što je moguće živjeti s osmjehom na licu bez obzira na sve životne tegobe I neuspjehe.

 

 

 

Udanašnjem evanđelju Gospodin jasno doznačuje kako NIJE SVEJEDNO KAKO GLEDAMO NA BOGA- KAKO GLEDAMO NA NJEGA. O tome ovisi kako ćemo mi živjeti. Nije svejedno živimo li s Kristom, živi li Krist u meni ili sam bez Boga I vezan uz život na drugačiji način. Kada sebe vežemo uz Boga, onda smo SVOJ ŽIVOT VEZALI UZ KRISTA ISUSA. Sve što radimo, s Bogom radimo, premda o tome ni ne razmišljamo. Kada tako vežemo svoj život uz Boga, tada postajemo I dionici Njegova “poraza”- onog istog Križa o kojem poučava svoje učenike nakon Petrova odgovora. Tada postajemo I dijelom CRKVE- one iste koja je nastala iz Krista. Tu Crkvu pita Gospodin svakodnevno: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Odgovor na ovo pitanje nas svrstava UZ KRISTA KOJI NAS UVODI U JEDAN MIRAN ŽIVOT CRKVE U SVIJETU, ili nas BACA U SVIJET BEZ KRISTA SINA BOŽJEG gdje smo prepušteni samima sebi I gdje se život pretvra u preživljavanje.