Mt 5, 38-48

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

 

 

SVETOST: dobrota koja se usmjerava ljubavlju

 

Isus upozorava svoje učenike kako se od pogana moraju razlikovati u svom odnosu, kako prema Bogu, tako i prema bližnjima. Daje im zapovijed: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Stavlja tako pred učenika samoga Boga kao model odnosa prema drugima. Bog je SAVRŠEN i ne postoji nitko kao On. Njegovo savršenstvo očituje se u DOBROTI koja nadilazi sve mogućnosti našega shvaćanja života. Ta se dobrota svima USMJERAVA PREKO LJUBAVI, a ta Božja ljubav razlijeva se na ljude poput kiše: DAJE SE DOBRIMA I ZLIMA koje Bog jedanko voli pružajući im šansu za popravak.

 

 

 

Kada bi Bog bio isključiv u svojoj ljubavi, onda bismo se i svi mi našli isključeni samo zbog jednog grijeha kojeg sami ne možemo popraviti. No Bog nije takav; njegova je ljubav MILOSRDNA- PRAŠTAJUĆA. On prašta onom čovjeku koji se ODVRAĆA OD SVOGA GREŠNOG PUTA i traži pomoć u Boga.

 

 

 

IMITIRATI BOGA U LJUBAVI: ljubiti sve bezmjerno; ljubav prema Bogu kao mjera ljubavi

 

Takva bi ljubav morala i nama biti modelom odnosa prema svim ljudima. To sveti Bernard pojašanjava govoreći o bogu kao o MJERI LJUBAVI, a onda pojašnjava kakva je to zapravo mjera: “Mjera ljubavi Božje jest ljubiti bez mjere!” (Sveti Berard, Govor 6 o ljubavi Božjoj). Sveti Toma dodaje: “Mjera i pravilo za sve teološke krijeposti je sam Bog; naša vjera se upravlja njime kao mjerom za sve shodno božanskim istinama; naša ljubav se upravlja Božjom dobrotom; naša nada, ovisi o intezitetu njegove svemoći i milosrđa. I to je mjera koja nadilazi sav ljudski potencijal za voljeti nekoga, jer čovjek nikada ne može voljeti Boga kao što može od Boga biti voljen, niti može vjerovati ili ufati se u Njega onoliko koliko bi se to trebalo” (Sveti TOMA, Teološka Suma, 1-2, q. 54, a. 4, c). I dodaje kako “čovjek nikada ne može voljeti Boga u mjeri u kojoj bi to trebao” (Sveti TOMA, Teološka Suma,1-2, q. 6, a. 4 e), tako da “onaj koji NE ŽELI LJUBITI BOGA više nego ga ljubi, na nikakav način ne ispunja zapovijedi ljubavi” (Sveti TOMA, Komentar Poslanice Hebrejima, 6,1).

 

 

 

Mjera sve naše ljubavi jest ljubav prema Bogu. Možda je to malo čudno, ali ljubiti Boga više iznad svega, znači i ljubiti SVE ŠTO JE BOG STVORIO. To naravno uključuje i bližnje. “Boga i bližnje ljubimo ISTOM LJUBAVLJU. Ipak, Boga trebamo voljeti zbog njega samoga, a bližnje zbog Boga” (Sveti Augustin, O Presvetom Trojstvu, 7). Ova ljubav prema bližnjima odnosi se na SVE BLIŽNJE- na one koji me vole i koji me ne vole. Drugim riječima, odnosi se na PRIJATELJE I NEPRIJATELJE.

 

 

 

Jer, ako je Bog mjera naše ljubavi, moramo IMITIRATI BOGA U LJUBAVI PREMA ČOVJEKU: spreman je oprostiti svima, i ne samo to, SPREMAN JE SEBE ŽRTVOVATI RADI DRUGOGA I ZAUZETI NJEGOVO MJESTO NA OKRIVLJENIČKOJ KLUPI. Upravo tako je Gospodin naš Isus Krist učinio sa svojim suvremenicima i tako pokazao koliko je velika ljubav Božja za nas.

 

 

 

LJUBITI NEPRIJATELJA: sobom nadomjestiti nečiji manjak dobrote ili ljubavi

 

Zašto ljubiti one koji nas mrze ili progone? “Neke je osobe lako voljeti, a druge teško: nisu nam nimalo simpatične. Samo ako Boga uzimam ozbiljno, uspijevam voljeti takve jer su djeca Božja i jer mi to zapovijeda Bog” (Ivan Pavao I, Opća audijencija, 27-09-1978). Zašto dakle ljubiti svoje neprijatelje?

 

 

 

Možemo početi sa jednostavnim ljudskim razumijevanjem stvari: ako se vatragasi vodom, ako se hladnoća ubija toplinom, onda će se i zlo pobjeđivati dobrotom. No, kada nedostaje dobrote u nekoj osobi, onda njezino zlo moramo kompenzirati mi sami.Valja nam shvatiti sviju, moramo živjeti sa svima, svim opraštati, svakog opravdavati. Ne želimo kazati kako je nepravedna osoba pravedna, i kako uvrijeda Bogu nije uvrijeda, ili kako je zlo isto što i dobro. Naprotiv, prije svega želimo jasno kazati kako PRED NEČIJIM ZLOM, NEĆEMO ODGOVARATI SVOJIM ZLOM NA NJEGOVO, već ćemo jasnom naukom i ispravnim postupanjem stati pred čovjeka: tako ćemo ZLO UGUŠITI OBILJEM DOBRA!” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Susret s Kristom, 182).

 

 

 

Ovo bismo mogli nazvati jednim naravnim motivom: zlo pobijediti dobrim. Osim naravnog postoji i nadnaravni motiv: sam Bog. Već unutar naravnog motiva otkriva se nadnaravni, jer, s jedne strane LJUBAV PREMA BLIŽNJIMA “NAVLAČI” NA SEBE MILOSRĐE BOŽJE po kojem nam se sam Bog, vidjevši naše milosrđe spram bližnjima, otkriva kao milosrdni Bog spram nas samih. “Vidi Svemogući našu ljubav prema bližnjemu, pa onome koji ima srca i susosjeća s ljudima, Bog se daje na isti način: suosjeća s nama i oprašta nam grijehe. Sjetite se riječi: Opraštajte i bit će vam oprošteno (Lk 6,37)” (Sveti Grgur Veliki, Propovijed 27 o evanđeljima).

 

 

 

 

 

S druge strane, “ljubav vodi k sreći. Samo oni koji imaju ljubavi, primaju blaženstvo vječno. I bez ljubavi sve drugo je besmisleno” (Sveti Toma Akvinski, O ljubavi, 1. c. 204). Ako je tako, onda onaj koji voli Boga, već je samim tim posve zadovoljan, jer najveća nagrada koju možemo dobiti za svoju ljubav, jest ljubav voljene osobe.

 

 

 

BOG KAO NADNARAVNI MOTIV LJUBAVI: ljubiti ljubavlju kojom ljubi Bog

 

Najvažniji razlog za ljubiti bližnje jest Bog i njegova blizina. Ta se blizina osjeća i na nama u onoj mjeri u kojoj se ponašamo slično Isusu Kristu, slično Bogu. Kada djelujemo tako kao što bi Bog isto učinio, činimo se sličnim njemu: “Ništa tako ne približava čovjeka Bogu kao sposobnost da se čini dobro (…)” (Sveti Grgur Nazijanski, O ljubavi prema siromasima,27). “Ništa te ne može učiniti imitatorom Krista kao tvoja briga o drugima. Premda postiš, premda spavaš na podu, (…), ništa si ako se ne brineš o drugima i tada u malim stvarima poprimaš Njegovo obličje” (Sveti Ivan Zlatousti, Propovijed o Poslanici Korinćaniama). “Ljubav je put kojim slijedim Boga izbliza” (Sveti Toma Akvinski, Komentar o Poslanici Efežanima, 5,1).

 

 

 

Ova se “blizina” povećava rapidno kada ljubav iskazujemo “neprijateljima”, onima koji nas ne vole, koji govore ružno o nama,... “Moram li voljeti one koji su mi neprijatelji, misleći pri tom na one koji zapravo mene svrstavaju u svoje neprijatelje, ne osjećam se ništa posebnijim od drugih, nego znam da imam razlgo više da ljubim one koji su mi daleko, koji mi nisu simpatični, i koji zbog svoje kulture ili jezika ili obrazovanja djeluju udaljenim od mene” (J. ESCRIVA DE BALAGUER, Prijatelji Božji, 230). Kao kršćani trebali bi se od drugih izdvajati upravo po ovakvoj vrsti ljubavi: prema neprijateljima.

 

 

 

NE IMATI NEPRIJATELJA

 

Najprije je ispravno shvatiti kako NIKOGA NE BISMO TREBALI IMATI ZA NEPRIJATELJA, već se to neprijateljstvo više razumije s druge strane- kao netko tko nas shvaća neprijateljem. Nadalje, to neprijateljstvo, ta mala nevolja zapravo je razlog više da ljubav prema njima, jer je naš odnos prema ljudima koji nam prave probleme pravi test naše ljubavi prema Bogu koji je ljubio sve ljude bez iznimke- i dobre i zle- i svima otvarao jednaku šansu. “Naši nam neprijatelji rade jednu uslugu pomažući nam zadobiti krunu vječne slave, dokle god nad sobom izazivaju ljutnju Božju. Stoga trebamo suosjećati s njima i ljubiti ih umjesto da ih mrzimo i poništavamo u sovjoj duši. Čak i više, trebamo moliti za njih i ne dopusiti da nas pobijedi zlo, nego ZLO POBIJEDITI SVOJOM DOBROTOM” (Sveti Antonio Maria Zaharija, Govor o svojoj braći po vjeri).

 

 

 

Jedna je stvar odlučujuća koja stavlja na kušnju našu ljubav: ljubiti one koji nas drže svojim neprijateljima” (Sveti Grgur Veliki, Propovijed 2 o evanđeljima). “Ne propuštaj radidi dobro uvijek; to uključuje i one koji ne razumiju to dobro ili ga omalovažavaju (…). Ne želim da prestaneš raditi dobro i podržavati ga u svemu, jer ćeš tako od onih koje ljubiš raditi objekt svoje ljubaiv i navikavati ih da ih se ljubi” (Kasijan Institucije, 10,15). Čineći dobor onima koji nas ne vole, zarpavo radimo isto što bi radio i Krist: ljubavlju pokrivamo one nedostatke ljubavi koje nalazimo u ljudima koji nas rže neprijateljima. Tako SVOJOM LJUBAVLJU, NADOKNAĐUJEMO NJIHOVE MANJKOVE U LJUBAVI I SVOJOM DOBROTOM POKRIVAMO NEDOSTATAK DOBROTE U NJIMA. Sveti Petar to opisuje ovako: “Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge - sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite! (...) To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo” (1 Pt 2,13-20).

 

 

 

LJUBAV USMJERAVA DOBRO OSOBI: vidljiva svetost

 

Ljubav NE PRAVI GRANICE: ONA SE DAJE SVIMA, BEZ RAZLIKE. Iskazivati ljubav ljudima kojima nedostaje, prigoda je da napravimo Božji posao u svijetu, da unesemo dozu ljubavi u nečiju dušu, te da svojom sobrotom “ugušimo” zlo u nekome.

 

 

 

Upravo ta sposobnost ljubavi da probija sve granice u čovjeku: granice netrpeljivosti, mržnje, povrijeđenosti, ponosa, uzvišena mišljena o sebi- upravo ta sposobnost ljubavi ČINI I NAS SPOSOBNIM DARIVATI LJUBAV KOJA JE SLIČNA ONOJ BOŽJOJ. To je LJUBAV KOJA SE NE ZADRŽAVA NA RIJEČIMA, VEĆ SE ISKAZUJE DJELIMA- A TO ZNAČI UVIJEK ČINITI ONO ŠTO JE DOBRO ZA ONOG KOJEG VOLIŠ!

 

 

 

Ovakva ljubav koja DOBRO USMJERAVA SVAKOME, koja nas potiče RADITI DOBRO I PRIJATELJIMA I ONIMA KOJI NAS NE VOLE ILI KOJE NE VOLIMO MI, jest jedna POSVEĆUJUĆA LJUBAV, ljubav koja vas vodi prema svetosti: “Želite li imitirati Boga, budući da ste storeni na njegovu sliku I priliku, imitirajte njegov primjer. Vi koji ste kršćani, koji svoje ime obznanjujete DOBROTOM, imitirajte KRISTOVU LJUBAV” (Asterije od Amase, Homiliae, 13). Mislite li kako je svetost priča rezervirana samo za redovnike- varate se: SVI STE VI POZNVANI BITI SVETI! “Imaš obavezu postati svet.- Ti također.- Tko je taj koji misli kako je ovo posao samo za svećenike ili redovnike? SVIMA, BEZ RAZLIKE GOSPODIN JE KAZAO: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Put, br. 291). O tome piše i Lumen Gentium na II. Vatikanskom Saboru: “SVI SU U CRKVI, BILO DA PRIPADAJU HIJERARHIJI, BILO DA IH ONA PASTIRSKI VODI, POZVANI NA SVETOST, prema onoj Apostolovoj:- ovo je naime volja Božja: vaše posvećenje (1 Sol 4,3; usp. Ef 1,4). (…) Svi su Kristovi vjernici, kojeg god staleža ili reda, pozvani na PUNINU KRŠĆANSKOG ŽIVOTA I na SAVRŠENSTVO U LJUBAVI” (Lumen gentium 39;40).

 

 

 

Svetost se dakle USAVRŠAVA U LJUBAVI KOJOM SE IMITIRA KRISTA. “Kako možemo postati sveti, prijatelji Božji? Na ovo se pitanje može odgovoriti na negativan način: za biti svet nije dovoljno činiti neka čudesna i nadnaravna djela, niti je potrebno imati posebne karizme. Sada dolazi pozitivan odgovor: za biti svet potrebno je prije svega SLUŠATI ISUSA KRISTA i SLIJEDITI GA KROZ ŽIVOT BEZ UZMICANJA PRED TEŠKOĆAMA” (Benedikt XVI, Opća Audijencija, 01-11-2006). Pogledate li malo što Isus od nas traži, shvatit ćete kako želi da NIKADA NE ČINIMO ZLO, BEZ OBZIRA NA TO KOLIKO SE ZLO ČINI NAMA.

 

 

 

SVETOST TE DOVODI POD KRIŽ: činiti dobro makar umrli

 

Onaj koji se u BOGA POUZDAJE I U DOBRU I U ZLU, iskazuje zapravo veliku ljubav i vjeru. Najčešće, na žalost, takvo što pokazujemo samo u dobru, a kada nas pritisne zlo pristajemo i sami raditi zlo kako bi se oda zla otrgli. No takvo što nije dozvoljeno kršćaninu. NAMA JE SAMO ČINITI DOBRO, PA MAKAR NAS UDARALI NAJGORIM ZLIMA. Ovaj stav jest stav UMIRANJA NA KRIŽU, jer u takvim situacijama i rado bismo sami počinili zlo radi obrane ili osvete, ali “uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo” (1 Pt 3,17). Valja nam se pouzdati u Boga u u dobru i u zlu NE ČINEĆI PRI TOM ZLA SAMI.

 

 

 

Koji je u Boga uzda i koji ga voli iskreno, takav je poput zrna pšenice koje palo na zemlju, i koje prihvaća umrijeti u sebi, jer zna da će, bude li čuvalo svoj život zapravo izgubiti ga, a onaj koji se predaje, koji gubi svoj život, zapravo pronalazi istinski život (Usp. Iv, 12, 24-25). Iskustvo Crkve nas poučava kako svi oblici svetosti, premda nastali na različitim putovima, uvijek idu preko Križnosg Puta, puta u kojem se čovjek odriče samoga sebe” (Benedikt XVI, Opća Audijencija, 01-11-2006).

 

 

 

Milosrdna ljubav koja traži dobro za SVAKOGA, potiče nas na RAZUMIJEVANJE, OPRAŠTANJE I SUŽIVOT! SUŽIVOT: o kako je to danas teška riječ! Teška je jer podrazumijeva da imam razumijevanja, da opraštam i zaboravljam ONIMA KOJE DRŽIM NEPRIJATELJIMA. A neprijatelj je onaj ZA KOJEG MISLIM DA MI ŽELI ZLO! Kako takvom raditi dobro? Kako mu iskazati ljubav?

 

 

 

Jedini način jest da NEŠTO PRELOMIM U SEBI- a ne u drugome, I DA SE ODLUČIM NAPRAVITI ONO ŠTO JE DOBRO ZA TU OSOBU! A to nije uvijek lako. Primjerice, je li lako čovjeku koji se bavi nedozvoljenim poslovima, koji je kriminalac, koji je pijanac ili narkoman, kazati kako griješi? Nije lako! Puno je lakše to učiniti nekom normalnom čovjeku koji vam to neće zamjeriti.

 

 

 

Onaj koji griješi zamjerit će vam svaku riječ. Ipak, trebamo mu UKAZATI NA ZLO. Trebamo zapravo TRAŽITI NAČINA DA MU UKAŽEMO NA TO, a ne odmahivati rukom i okretati glavu od zla: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega” (Lev 1,17). Zanimljivo je kako u Levitskom Zakoniku LJUBAV POVEZUJU SA “NE- MRZITI”, a to svhaćaju preko DUŽNOSTI DA UKAŽEŠ NA ZLO.

 

 

 

Naše umiranje na križu moglo bi početi odatle da NAJPRIJE GOVORIMO ISTINU O ZLU, jer time štitimo od zla i one koji ga čine, ali i one koji trpe zbog toga! Ono na što moramo paziti jest da i SVOJIM GOVOROM NE STVORIMO NEPRIJATELJA, da kažemo tako da nas vodi ljubav u tome, da pazimo da čovjeku kažemo kako ga BOG VOLI, KAKO JE VRIJEDAN NJEGOVE LJUBAVI UNATOČ SVOJIM GREŠKAMA, da pazimo da ne obezvrijedimo njegovo dostojanstvo.

 

 

 

Nije lako na ISPRAVAN NAČIN KAZATI DRUGOME DA RADI ZLO, jer možemo u njemu potaknuti rađanje većeg zla, a u sebi stvoriti uvećati mržnju. Stoga, motiv treba biti NADNARAVAN: sve raditi zbog Boga i biti spreman trpjeti kao Isus. To nas neće ubiti, već će oplemeniti ljubav u nama i promijeniti će, možda više nas nego drugoga.

 

 

 

Mi shvaćamo da Gospodin OPRAŠTA GRIJEHE. Razmislimo li malo bolje, razumjet ćemo da, kada ne iskoristimo priliku za ukazati nekome na problem, možda ČOVJEKA LIŠAVAMO BOŽJE LJUBAVI KOJA OPRAŠTA? Možda smo mu uskratili mogućnost da se spasi?