PSALAM 127 (126)

 

Predanje Providnosti

 

Hodočasnička pjesma.
Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ako Jahve grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.

²Uzalud vam je ustat’ prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje.

³Evo: sinovi su Jahvin dar,
plod utrobe njegova je nagrada.
⁴Strelica u ruci ratnika –
to su sinovi mladosti.

⁵Blago čovjeku koji njima napuni tobolac,
neće se postidjeti
kad se preo bude s dušmanom na vratima.

 

 

 

OSLONITI SE NA BOGA U SVEMU

 

Ovaj hodočasnički psalam zasigurno je uzdizao dušu hodočasnika dok je pjevajući prilazio Hramu, u “Kuću Gospodnju” koju je sagradio Salomon, kojem se ujedno pridodjeljuje autorstvo nad ovim psalmom.

 

 

 

Prvi dio psalma (1-2) dakako govori o BESKORISNOSTI SVAKOG ČOVJEKOVOG DJELOVANJA KOJE SE RADI BEZ OSLANJANJA NA BOGA! Drugi pak dio (3-5) govori o tome kako je plodan život koji se na Boga oslanja u svom djelovanju.

 

 

 

Kao nit poveznica ova dva dijela psalma bile bi riječi SAGRADITI KUĆU- SINOVI. Ovim se naglašava blagoslov čovjeka koji se oslanja na Boga, a Bog mu uzvraća obiljem plodova u OBITELJI, u njegovoj kući, u djeci.

 

 

 

Ovo podsjeća na Gospodinovo propovijedanje o Providnosi i oslanjanju na nju: “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?« ²⁶»Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? ²⁷A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? ²⁸I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. ²⁹A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. ³⁰Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?« ³¹»Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ ³²Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. ³³Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. ³⁴Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova” (Mt 6,25-31). Ove riječi prije svega imaju UMIRITI SLUŠATELJA, a NE USPAVATI GA DA NE DJELUJE.

 

 

 

Prvi stihovi psalma podsjećaju čovjeka kako postoji nešto unutar samoga života što NE OVISI O ČOVJEKOVU DJELOVANJU. Može se čovjek mučiti i raditi koliko god hoće, ali neke stvari se događaju bez obzira na uložen trud. Za to se koristi slika usjeva koji NIČU SAMI OD SEBE. Čovjek POSIJE, ALI NIJE ČOVJEK TAJ O KOJEM OVISI RAST USJEVA! Stoga u stihu br. 2 nalazimo upozorenje onima koji računaju samo sa svojim radom i zaboravljaju na Boga: “vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.”

 

 

 

TKO SU MILJENICI BOŽJI? Oni koji misle da im se ništa ne može dogoditi?!?!?

 

Postavlja se pitanje TKO SU MILJENICI kojima Bog daje? Zar su to oni koji NE RADE NIŠTA I MISLE KAKO ĆE SVE BOG NAPRAVITI ONAKO KAKO JE NJIH VOLJA? Nipošto! To tako ne ide kod Boga. To NISU MILJENICI BOŽJI! Lijenčine ili umišljeni proroci nisu miljenici Božji. Oni bi govorili Bogu što treba učiniti, a sami prstom ne bi makli.

 

 

 

Pišem ovo ZBOG PONAŠANJA NEKIH LJUDI U SITUACIJI U KOJOJ SE NALAZIMO. Situacija sa virusom trenutno djeluje bezopasno. Nitko od nas nije pogođen njome. Ipak, ne mora to baš biti tako i dalje.

 

 

 

Kako ćemo se ponašati? Govorit ćemo kako neće biti ništa, ili ćemo umišljati kako Bog baš nas čuva u svemu! Pravit ćemo se pametniji od Boga i ljudi i dovoditi druge u opasnost svojom neogdovornošću? Bog nas ČUVA U SVEMU, ALI NAS I ODGAJA ZA SEBE, a Božji odgoj, baš kao i svaki drugi odgoj razumna bića pretpostavlja jedno usmjeravanje koje NE UGAĐA U SVEMU onom kojeg odgaja. Upravo to čini Bog s nama: “⁵Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga” (Pnz 8,5).

 

 

 

Ovaj odgoj za Boga često podrazumijeva opominjanje preko neugodnosti: “Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje. ²Tko valjano odgaja svog sina, imat će od njega koristi i ponosit će se njime među znancima svojim. ³Tko pouči sina svoga, čini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim” (Sir 30,1-3). Kaže Sirah kako se preko neugodnosti ponekad treba odgajati dijete. Ne mislimo kako treba to činiti silom, već čvrstom rukom, a to su obično dvije različite stvari. Jer često je primjena nasilja neučinkovita u mjeri u kojoj onaj koji se goji NE SHVATI PORUKU i NE PROMIJENI SVOJE PONAŠANJE.

 

 

 

Zašto bi Bog nas odgajao preko neugodnosti? Odgovor je u LJUBAVI- NE ŽELI DA NAS IZGUBI. Naime, u životu vjernika, često (a osobito danas) se događa da se misli KAKO NAM SE NIŠTA NE MOŽE DOGODITI. Ovakav način života je pohvalan tamo gdje se ŽIVOT CIJENI I PAZI NA NJEGA. Ali tamo gdje život nije na cijenu, gdje se ljudi ponašaju neprimjereno, ovo se pretvara u BAHATOST I OHOLOST. Stoga Bog uvodi čovjeka u KRIZU kako bi čovjek SHVATIO DA NIJE NERANJIV. Odgaja čovjeka KRIZOM. “¹³Sućut je čovjekova za bližnjega njegova, a sućut je Gospodnja za sve živo: Gospod ih kori, odgaja i poučava te vraća kao pastir stado svoje” (Sir 18,13). Odgoj za Boga ide za tim da se najprije SHVATI SVOJE MJESTO POD NEBOM, DA SE ČOVJEK NE UMISLI KAKO JE BOG, A NE ČOVJEK; kako je ranjiv i ništavan bez Boga.

 

 

 

Za ilustraciju onima koji misle kako su pametniji od svih i kako se ne trebaju bojati ničega: u našoj blizini živi čovjek koji je potpuno uništio svoj život drogom, alkoholom, razvratnošću i kriminalom. Lunja uokolo plašeći ljude i govori KAKO NJEMU NEĆE BITI NIŠTA. Njega mogu razumjeti jer je napola bezuman, ali ne mogu razumjeti neke koji sebe drže razboritima kada NE PAZE U OVOJ SITUACIJI I NE PROMIŠLJAJU O SVOJEM POSTUPANJU. Očito MISLE KAKO IM SE NIŠTA NE MOŽE DOGODITI, I PREMDA TO NEĆE KAZATI ILI TO UOPĆE NE SHVAĆAJU, takvi STAVLJAJU SEBE NA MJESTO BOGA.

 

 

 

Ne samo što sebe stavljaju na mjesto Boga, već MISLE KAKO JE NJIHOVO PONAŠANJE PRAVA VJERA. Takvim poručujem: to je glupost i bahatost! Oni misle da su GOSPODARI ŽIVOTA I SMRTI, i zaboravljaju kako NISU SAMI NA SVIJETU. Ponašaju se neodgovorno i umjesto da ČUVAJU SVOJ ŽIVOT I ŽIVOT LJUDI U OKRUŽENJU, oni se ponašaju kao bahati tvrdoglavci koji misle kako su pametniji i od Boga.

 

 

 

Naša vjera podarzumijeva ODGOVORNOST ZA DRUGOGA, a to znači da moramo poštivati TUĐU SLOBODU. Ovo poštivanje tuđe slobode podrazumijeva kako ZA DRUGOGA TRAŽIMO SAMO DOBRO, kako drugome želimo samo dobro. Ponašanje u kojem za drugoga samo tražimo dobro nazivamo LJUBAV NA DJELU. Samo tako se VJERA NAŠA I VIDI: PO LJUBAVI PREMA BLIŽNJIMA!

 

 

 

Što dakle, ako moj bližnji strahuje za svoje stanje i ne slaže se sa mnom oko trenutne situacije? Hoću li ga dakle uvjeravati kako mu se ništa neće dogoditi? Ili ću POŠTIVATI NJEGOVE STAVOVE I NJEGOVO STANJE, te zauzeti odgovoran stav (stav ljubavi) koji UVAŽAVA BLIŽNJEGA U SVEMU?

 

 

 

To nisu miljenici Božji: nisu to oni koji NE POŠTUJU BLIŽNJEGA I NJEGOV ŽIVOT! Premda takvi govore da se oslanjaju na Boga, svojim neodgovornim postupanjem POKAZUJU MANJAK LJUBAVI PREMA BLIŽNJIMA. E, a to nisu miljenici Božji! Upravo suprotno!

 

 

 

MILJENICI U SEBI IZGRAĐUJU HRAM BOŽJI

 

Gospodin nas i u ovoj situaciji ODGAJA, a Pavao u Poslanici Hebrejima veli kako se isprva “doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti” (Heb 12, 11). U Knjizi Otkrivenja nalazimo izravan govor u viđenju kojim Bog upozorava: “¹⁹Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!” (Otk 3,19).

 

 

 

Kada Bog odgaja onda taj odgoj za cilj uvijek ima spasenje. On nas odgaja “nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti” (Heb 12,11). Stoga Pavao u istoj Poslanici ohrabruje: “¹²Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, ¹³poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi” (Heb 12, 10-13).

 

 

 

Postoji dublji razlog zbog kojeg Bog stavlja svoj narod u ovakve kušnje. Upravo u tim kušnjama se polako razjasni ono što od naroda Bog želi. Nešto u kušnjama OTPADA kao što se dogodilo Hebrejima u pustinji kada su mnogi koji su se prepali nove zemlje UMRLI U PUSTINJI i premda su izašli iz Egipta nikada nisu vidjeli Obećanu zemlju zbog MALODUŠNOSTI I NEVJERE.

 

 

 

I nas danas stavlja u pustinju, na kušnju stavlja svu našu vjeru. Želi PROČISTITI VJERU, želi da se U NAMA UČVRSTI STAV ISPRAVNE, JASNE I ČVRSTE VJERE.

 

 

 

Gledamo li ovim očima na današnju situaciju i shvaćamo li je kao “kušnju u pustinji”, krivo ćemo razmišljati budemo li mislili kako su samo NEKI POSLANI U PUSTINJU, A NEKI NISU. Krivo ćemo misliti ako razmišljamo da su ODGOVORNI LJUDI KOJI UVAŽAVAJU DRUGE U PUSTINJI, a oni koji su SIGURNI U SVOJE STAVOVE- da im se neće dogoditi ništa, ostaju izvan pustinje.

 

 

 

Prije svega dolazi do terminološke zbrke: ODGOVORNOST SE TUMAČI KAO STRAH, A LAŽNA SIGURNOST KAO ZNAK VJERE, umjesto da se shvati kao ludost i potpuni otpad od Boga.

 

 

 

Stoga, početna točka o MILJENICIMA treba biti ISPRAVNO SHVAĆANJE ODLASKA U PUSTINJU: Bog je u pustinju na kušnju ODVEO SAV SVOJ NAROD! Nije podijelio nikoga! A na životu su ostali oni koji se NISU BAHATILI I ZAUZIMALI MJESTO BOGA u životu.

 

 

 

Postavljamo pitanje zašto SAV NAROD? Zašto nije odveo samo nepravedne, kriminalce, bahate, tašte, ohole,... Ako mislite da se mi ne nalazimo u ovoj kategoriji, varate se: pogledate li malo bolje sebi U DUŠU, pronaći ćete i bahata čovjeka, i tašta, i kriminalca, grešnika,... i sve ono što nalazite na drugima. Stoga, I MENI JE MJESTO U PUSTINJI!

 

 

 

Odgovor na pitanje odlaska u pustinju dobivamo u drugoj zgodi: u BABILONSKOM PROGONSTVU. Tada je Bog ponovo odveo narod u jednu novu PUSTINJU- DUHOVNU. Odveo je narod u zemlje u KOJIMA NISU IMALI HRAMA ZA ČAŠĆENJE BOGA! To je za jednog Izraelca bila prava pustinja u kojoj se kušala vjera naroda. Biti BEZ HRAMA, ZNAČILO BITI NAPUŠTEN OD BOGA!

 

 

 

Slično se i danas osjećaju mnogi koji NE MOGU NA MISU I NA POBOŽNOSTI. Čini im se kako su ostali bez Crkve!

 

 

 

Kada je Bog odveo Izraelce u drugo progonstvo, UDALJIO IH JE OD HRAMA, ALI NE OD SEBE. Tamo, daleko od Jeruzalema, svi ti vjerni Izraelci su SHVATILI KAKO BOG NE OVISI O LJUDSKOJ PERSPEKTIVI VJERE, KAKO SE NE MOŽE ZATVORITI U ZIDINE! Shvatili su kako BOG I TAMO PREBIVA S NJIMA I ŽELI DA ONI POSTANU HRAM BOŽJI!

 

 

 

Naš Bog nije Bog koji se vezuje uz mjesto kao kod pogana. To je idolatrija! Naš se Bog daje u SAKRAMENTIMA, a prvi plod sakramenata jest PRISUTNOST BOŽJA U ČOVJEKU. Duh Sveti koji donosi Trojstvo prebiva u čovjeku, i ČOVJEK SE PRETVARA U HRAM DUHA SVETOGA: “¹⁶Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama” (1 Kor 3,16).

 

 

 

Za olakšati razumijevanje ovog dijela teksta upitat ću Vas: razruše li nam crkve, hoćemo li prestati sa slavljenjem mise? Hoćemo li prestati sa molitvama? Hoćemo li prestati sa pobožnostima? NEĆEMO! I dalje će biti svega toga. Možda na malo drugačiji način, ali bit će svega toga. Nemojte griješiti i primjerice vezivati misno slavlje samo uz jednu crkvu, uz jedno mjesto. Za slavlje je potreban službenik, oltar, Riječ Božja i sakramentalna materija. Za SLAVLJE JE POTREBAN BOG PRISUTAN U SLAVLJU. U ratu ili u nekim nesvakidašnjim sitaucijma, pitam Vas, gdje bi se slavila misa? Slavila bi se kako je to moguće, ali bi se slavila. BOŽJA PRISUTNOST je ono ključno za slavlje, a Božja pristunost se ne ograničava prostorom.

 

 

 

Bog je odveo u pustinju, u progonstvo narod KAKO BI NAROD SEBE POLAKO IZGRAĐIVAO IZNUTRA ZA BOGA- kao bi U SRCU pripravljao MJESTO ZA BOŽJE PREBIVALIŠTE. Hram kojeg su naknadno izgradili POMAGAO IM JE RAZVIJATI I PRODUBLJIVATI ODNOS S BOGOM, ali istinski hram su trebali biti VJERNICI.

 

 

 

Stoga, govor o miljenicima treba prenijeti na SVE ONE KOJI SE NALAZE U PUSTINJI- na sve ljude: i one koji se boje, koji su odgovorni, koji vele da im se ništa neće dogoditi,... Između sviju treba pronaći odgovor na to tko su miljenici Božji. Svi oni imaju prigodu danas U SEBI IZGRAĐIVATI HRAM BOŽJI.

 

 

 

MILJENICI SU MEĐU GRADITELJIMA HRAMA

 

Rekosmo da SVI imaju prigodu IZGRADITI HRAM DUHA SVETOGA U SEBI. Stoga miljenike Božje tražimo među GRADITELJIMA. Vratimo se na stihove psalma: “Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. ²Uzalud vam je ustat’ prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.”

 

 

 

Iz psalma se može nazrijeti kako su MILJENICI MEĐU GRADITELJIMA HRAMA. Zapravo SVI VJERNICI GRADE HRAM, ali NEKIMA USPIJEVA TO NAPRAVITI DOBRO, A NEKIMA POTHVAT I NE USPIJEVA. Poslušajmo malo svetog Augustina: “Tko su graditelji koji grade kuću? Svi dakle koji propovijedaju Riječ Božju u Crkvi, svi širitelji otajstva Božjega. Svi se mi mučimo, svi se naprežemo, svi radimo, a pored nas isto čine i drugi, ali ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji (…) Mi dakako sve radimo IZVANJSKI, ali IZNUTRA JE BOG KOJI IZGRAĐUJE. Mi možemo shvatiti samo na koji način netko SLUŠA I IZVANA TO POKAZUJE, ALI KAKO MISLI- to samo On zna JER SAMO BOG VIDI VAŠE MISLI. On je taj koji izgrađuje, koji gomila u nama spoznaju, koji po SPOZNAJI VODI PREMA VJERI, premda i mi sami sudjelujemo u toj izgradnji” (Sveti Augustin, Pojašnenje Psalama,126,2).

 

 

 

Potvrdu Augustinovih riječi nalazimo i kod Pavla u Poslanici Hebrejima: “A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: ¹⁶»Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu” (Heb 10,15-16). Sveti Hilarije to primjenjuje na kršćanski život: “ Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Taj dakle hram Božji, u stanju je sadržavati Gospodina U SVETIŠTU VLASTITA SRCA. O tome i govori prorok u psalmu: -Svet je tvoj hram, čudesno ispunjen pravednošću. SVETOST, PRAVEDNOST I SUZDRŽANOST LJUDSKA zapravo su HRAM ZA BOGA! Bog dakle mora izgraditi svoju kuću. NAPRAVLJENA SAMO LJUDSKIM RUKAMA, TAKVA ĆE SE KUĆA URUŠITI. KUĆA KOJA SE OSLANJA NA NAUČAVANJE SVIJETA, NE MOŽE IZDRŽATI; zaštićena našom neučinkovitosti, ta kuća nije sigurna. Ova kuća mora se graditi i utvrditi na drugačijem temelju: NE NA ZEMALJSKIM OSNOVAMA NITI NA PIJESKU, već na VLASTITIM TEMELJIMA koji počivaju na prorocima i apostolima. Ova kuća se gradi ŽIVIM KAMENJEM, koje su POVEZANE KRISTOM, koji je kamen zaglavni, treba rasti po JEDINSTVU SVOJIH DIJELOVA sve dok ne dođe do punine osobe koja nalazi SVOJE ISPUNJENJE U TIJELU KRISTOVU; treba se uresiti duhovnom ljepotom i sjati tako među braćom” (Sveti Hilarije iz Poitiersa, Tratactus super Psalmos 126,7-8).

 

 

 

PRIMJENA NA SADAŠNJU SITUACIJU

 

Bog nas je malo doveo u pustinju! Udaljio je od nas mogućnost prakticiranja pobožnosti. Zar niste time shvatili kako Bog želi da sada MALO UĐETE U SVOJU SOBU I POOSOBITE SVOJ ODNOS S BOGOM?! Ovo nas podsjeća na Gospodinove riječi: “Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. ⁶Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti” (Mt 6,6).

 

 

 

Želi da NAPREDUJETE U POBOŽNOSTIMA, a ne da nazadujete. Želi da ULOŽITE DODATNI NAPOR U NUTARNJEM IZGRAĐIVANJU. Vi ćete doduše IZGRAĐIVATI IZVANA SVOJ ŽIVOT po, kako veli Hilarije SVETOSTI, PRAVEDNOSTI I SUZDRŽANOSTI, a Gospodin će izgrađivati VAŽ ŽIVOT IZNUTRA: uređivat će vašu zgradu!

 

 

 

Za takvo mu što trebaju GRADITELJI koji su MIRNI I KOJI PRIHVAĆAJU NEUGODNOSTI POSLA KOJIM SE BAVE. Koji NE ODUSTAJU OD SVEGA jer NE MOGU GRADITI KAKO JE NJIH VOLJA. Naime, Gospodin često stavlja prepreke onima koje ljubi kako ne bi njihov život otišao u krivom smjeru. Tako, preko raznih “okolnosti” Bog usmjerava graditelja i izvana. Graditelj treba PROMIŠLJENO POSTUPATI I ČINITI ONO ŠTO MOŽE!

 

 

 

Mi često puta želimo VIŠE OD TOGA. I kao da Bogu dajemo zaušnice svojim postupanjem Graditelji kojima Bog daje, koji su njegovi miljenici su LJUDI KROTKA I PONIZNA SRCA. To su oni koji znaju prihvatiti NASTALE OKOLNOSTI I ŽIVJETU U NJIMA BEZ DA IZGUBE VJERU. Baš poput Izraelaca u Babilonskom progonstvu. Oni koji su u progonstvu, u novoj pustinji ostali USTRAJNI U VJERI, UNATOČ TOME ŠTO NISU IMALI HRAMA, IZGRADILI SU U SEBI JAKU VJERU. NJIIH JE BOG NAGRADIO I DAO IM MOGUĆNOST DA PONOVO NAPRAVE NOVI HRAM U JERUZALEMU.

 

 

 

Ne treba se bojati situacija i nemogućnosti da prakticiramo vjeru kao i obično. Treba POSLUŠATI NAŠE BISKUPE. Oni su DOBRI PASTIRI koji znaju kako je teško i nama. Stoga njihova poruka upućujue na IZGRADNJU DUBLJEG UNUTARNJEG ODNOSA S BOGOM. Pozivaju nas da budmeo KROTKA I PONIZNA SRCA, da PRIHVATIMO STANJE U KOJEM SE NALAZIMO, DA SE NE BUNIMO zbog novonastalog stanja koje je za nas svojevrsno progonstvo. Pozivaju naprotiv da SE ZBLIŽIMO S BOGOM NA DRUGAČIJI NAČIN- U DUHU, te da dopustimo Bogu da, lišeni VLASTITIH PERSPEKTIVA VJERE ON IZGRAĐUJE U NAMA HRAM DUHA SVETOGA.

 

 

 

Nećete ostati bez sakramenata! Ne bojte se! Nećete ostati ni bez mise! Ne bojte se! Mnogi koji prije nisu dolazili na misu i primali sakramente redovito sada se bune. Ne bunite se, budite mirni i ponizni. Prihvatite ovu situaciju kao pustinju, kao pravu pokoru u korizmi. Bog NE NAPUŠTA SVOGA STADA. ON JE DOBRI PASTIR. Neće napustiti ni nas. Neće nas ostaviti same, bez mise, bez sakramenata.

 

 

 

Ova situacija nalaže da se VIŠE MOLIMO, VIŠE POSTIMO, VIŠE PAZIMO JEDNI NA DRUGE ČINEĆI DJELA MILOSRĐA! Do sada smo na žalost, vjernički život nerijetko procjenjivali BROJEM PRIČESTI, BROJEM KRUNICA, BROJEM POBOŽNOSTI koje su se VIDJELE IZVANA. I nitko osim Boga nije znao što je UNUTRA- U DUŠI- U HRAMU. Sada smo pozvani VIŠE SE OKRENUTI PREMA UNUTRA: TU, U DUBINI SVOJE DUŠE SADA ĆETE SE SUOČITI SA SOBOM I JASNO ĆETE VIDJETI JESTE LI SVOJ HRAM GRADILI VI ILI GA JE GOSPODIN OPREMAO!

 

 

 

Ako je Gospodin opremao vašu nutrinu, ZNAT ĆETE TE DA NAS OD BOGA NE MOŽE RASTAVITI NIŠTA: “⁵Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. ³⁷U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. ³⁸Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ³⁹ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem” (Rim 8,35). NEĆETE IMATI BOJAZNI KOJE ĆETE PRIKRIVATI PRIVIDNOM SIGURNOŠĆU I VJEROM, te se buniti protvi svega što vam nije po volji, pa makar to bilo i slavljenje svetih misa. Kao da mise ovise o meni ili o vama?!!!!

 

 

 

Ako Gospodin gradi nutrinu Vašega hrama, IMAT ĆETE MIR I SIGURNOST USRED NEMIRNA SVIJETA! I prihvaćat ćete neugodnosti ma kakve god one bile. Neće Vam biti lako, nitko to ne govori, ali ćete POBJEĐIVATI I SEBE ako je Bog u Vama izgradio hram svoga Duha. Po njemu ćete NADMOĆNO POBJEĐIVATI kako veli Pavao, sve one strahove i nesigurnosti koje dolaze izvana, iz svijeta.

 

 

 

Stoga, ne bojte se! Budite MIRNI I KROTKI- budite disciplinirani i ponizni, i pazite jedni na druge. Pretječite se u ljubavi! Nemojte samo misliti na sebe i zaboravljati kako možda Vaš stari susjed nema ono što ste Vi kupili u dućanu i nagomilali u svojoj kući. Propast će sve to! Uzalud Vam je kupovati ako vas sutra pokosi bolest, zar ne? Budite stoga MIRNI I MOLITE SE USTRAJNO, i POMAŽITE JEDNI DRUGIMA U SVEMU. Tako to rade miljenici Božji- a Bog, miljenicima svojim u snu on daje.