Iv 9, 1-41

 

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.

 

Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.«

 

 

 

UVOD

 

Današnja liturgija želi nas podsjetiti kako ovo vrijem Korizme nije vrijeme tugaljivosti, već jedno vrijeme PRIPRAVE U SABRANOSTI I TIŠINI ZA ONO ŠTO DOLAZI. A ono što dolazi jest velika RADOST USKRSNUĆA. Stoga ova nedjelja, koju nazivamo Laetare ili Raduj se, podsjeća na blizunu Uskrsa I želi da Vaša srca ustrepću radošću u vremenu razmišljanja o križevima.

 

Radost je bitno obilježje kršćana koje se ne gubi ni na Golgoti, ni u grobu. Jer Uskrs pokazuje kako će sve Golgote minuti, a svi grobovi ostati prazni, kada dođe dan susreta s Gospodinom. Crkva nas tako poučava kako je RADOST SAVRŠENO SPOJIVA S POKOROM I MRTVLJENJEM, jer suprotno radosti je žalost, a ne pokora.

 

 

 

SLIJEPAC OD ROĐENJA

 

U današnjem evanđelju nalazimo Isusa gdje liječi slijepca od rođenja. Teško bi bilo opisati njegovu radost. Još teže njegovo snalaženje u prostoru. On, koji NIKADA NIJE VIDIO SVJETLO, sada vidi sve I mora povezivati slike koje sada vidi sa glasovima, sa svime što je U SEBI ZAMIŠLJAO.

 

Vidi li slijepac od rođenja U SEBI NEKAKVE SLIKE? Vjerujem kako takav čovjek u sebi STVARA PREDODŽBU O SVIJETU IZVAN SEBE koja je drugačija od one koju vidimo. Drugim riječima, takav je čovjek prisiljen stvarati U SEBI SLIKE koje možda NE ODGOVARAJU STVARNOSTI. Ima li BOJA U NJEGOVU SVIJETU? Vjerujem kako su te slike nešto u magli, sivo ili tamno. Bilo kako bilo- taj je svijet drugačiji od onog koji je izvan čovjeka.

 

U slici ovog slijepca vidimo čovjeka koji ŽIVI JEDAN SVOJ ŽIVOT utemeljen na grijehu. Naime, ljudi koji žive jednu grešnost u svom životu, često ZATVARAJU OČI PRED STVARNOSTI, ILI NE ŽELE ZNATI KAKO SU U PROBLEMU. Takvo zatvaranje očiju, uvodi ih u TAMU gdje NE VIDE SVJETLOST- ne vide život onakav kakav jest. Tako počinju živjeti kao SLIJEPCI OTVORENIH OČIJU- gledaju, a ne vide.

 

Nije rijetkost kako ljudi koji ovako žive STVARAJU JEDAN SVOJ SVIJET U KOJEM SU ONI BOGOVI. Taj svijet udaljen je od drugih ljudi, sakriven ZATAMLJEN. Zapravo, često je to jedan SVIJET TAME u kojoj caruje čovjek I njegov grijeh. Kada ih ljudi opomenu, onako bratski zbog njihovih pogrešaka, kada im ukažu kako je stvarnost drugačija od one koju oni drže u sebi, tada to NE PRIHVAĆAJU, jer NE ŽELE VIDJETI kakvi su.

 

Život ovakvih ljudi često je jedna iluzija zbog koje ne žele prihvatiti ništa drugo u životu. Nerijetko, majka brani sina koji radi zlo nevjesti. Nastoji ga opravdati, premda je njegovo loše ponašanje očito. Ili u obiteljskom poslu, žena podržava muža u nečasnim radnjama pravdajući to brigom za obitelj. Ili kada djeca potpuno napuste crkvu, roditelji koji im popuštaju u svemu pravdaju svoju djecu velikim obavezama, treninzima, ili govore kako su ona u konačnici jako dobra djeca I kako nije bitno idu li ili ne idu u crkvu. Tu su I roditelji koji negiraju da im se dijete drogira, a onda za njegove probleme optužuju svakoga, a najmanje same sebe- koji su najčešći uzrok pada djece. Tate koji podržavaju promiskuitetno ponašanje svojih sinova braneći njihovu muškost I hvaleći se “trofejima”. Kada su kćeri u pitanju, naravno, pokušavaju biti suzdržani po ovim pitanjima jer kada se djevojka promiskuitentno ponaša odmah joj se prišije jedna neugodni nadimak. Ili dečko popije malo više od normalnog, a tata ga brani jer “mali je kapacitet”. On naravno uvijek može prekinuti sa alkoholom.

 

 

 

GRIJEH ZATAMLJUJE STVARNOST

 

Sve ovo su samo neki primjeri SLIJEPACA KOJI ŽIVE U NEKOM SVOM SVIJETU DRUGAČIJEM OD STVARNOG. Oni vide, ali njihov je pogled ZATAMLJEN GRIJEHOM OKO KOJEG SE VRTI SVE ONO ŠTO ONI PODRAZUMIJEVAJU POD ŽIVOTOM. U jednom takvom životu, svjetlo dobrote biva prekriveno TAMOM GRIJEHA KOJEG JE UZROK NEKO ZLO PRISUTNO U ŽIVOTU TAKVIH LJUDI. ZLO je jedna NERAZUMNA SILA KOJA NAS ODJELJUE OD BOGA. Svaki UM koji izgubi razboritost, nazivamo POMRAČENIM jer u njemu je SVJETLO ISTINE I DOBROTE NEDOSTUPNO. U takvom POMRAČENOM UMU, svako razmišljanje rezultira nekim ZLOM- TAMOM KOJA PREKRIVA SVJETLO.

 

Zlo je sila koja želi CIJELI SVIJET UVUĆI U NAS I ona želi da JA BUDEM POČELO SVEMU. Stoga čini da me PRIVLAČE STVARI KOJE ĆE ME ODVUĆI OD STVANOG ŽIVOGA I ZATVORITI MOJ ŽIVOT U JEDNA SVIJET ODIJELJEN OD OSTATKA SVIJETA I BOGA: SVIJET U KOJEM SAM JE BOG, JA ODLUČUJEM. Ovo je jedna mračna I nedohvatljiva SILA POŽUDE koja me pogoni da tražim ONO ŠTO JA ŽELIM A NE BOG, da se vrši moja volja a ne Božja.

 

 

 

VIDJETI- VJEROVATI

 

Sada se sjetimo svetoga Tome; onog NEVJERNOG TOME. On NIJE VJEROVAO U ISUSA, JER NIJE VIDIO ONO ŠTO SU VIDJELI DRUGI. Čovjek u svom biću ima potrebu da se UVJERI U NEŠTO GLEDAJUĆI. Tako je I Toma VIDIO I POVJEROVAO. Kada ovu priču o svetom Tomi uklopimo u gornju epizodu sa slijepcom od rođenja, shvatit ćemo kako u SLIJEPCU OD ROĐENJA vidimo sliku ČOVJEKA KOJI NE VJERUJE U BOGA, odnosno ČOVJEKA KOJIM VLADA GRIJEH.

 

U današnjem evanđelju, slijepac predstavlja prije svega ŽIDOVSKI NAROD koji je imao VLASTITE PREDODŽBE O BOGU I ŽIVOTU utemeljene na ZAKONU I TRADICIJI. Ovaj put, Isus- Bog pruža ruku slijepcu- narodu da izađe iz tame I krene put Boga- put svjetlosti. U davna je vremena Bog izabrao svoj narod I VODIO GA SVOJOM RUKOM kroz pustinju, KOMUNICIRAO JE S NJIMA I DAO IM SVOJE IME, time je prekinuo “šutnju” I dao do znanja da o Njemu valja razmišljati drugačije. On je bio OSOBA, ali Ga Židovi nisu tako shvaćali. Stoga je Bog zašutio, a Židovima je ostao samo ZAKON I NJEGOVE ODREDBE prema kojima su Židovi stvarali SVOJE SLIKE BOGA I ŽIVJELI VJERU U JEDNOM SVOM SVIJETU. Sada Bog želi da taj narod iziđe na SVJETLO I DA UGLEDA BOGA, DA NE STVARA SLIKU O Bogu temeljem svojih predodžbi, već da ga gleda I VJERUJE. DA VIDI I VJERUJE.

 

 

 

SVOJ PRIVATNI BOG

 

Nama se može dogoditi isto što I Židovima: da STVORIMO JEDNU SVOJU PRIVATNU SLIKU BOGA- da BOGA PRILAGODIMO SEBI I SVOJIM PROHTJEVIMA. Naime, lako je upasti uzamku popustljivosti vlastitim grijesima. Tada se Bog u nama oblikuje po nama.

 

Valja nam GLEDATI U BOGA ONAKO KAKAV ON JEST. Bog na Križu, Bog je koji nam može osvijetliti pute. Ne s Križa, već iz onog što za Križem stiže. Bog je USKRSNUO IZ GROBA u kojeg je položen mrtav. Tako je I sa nama: želimo li bilo što postići u životu, valja nam se žrtvovati za to I umrijeti u nekim svojim ugodnostima, kako bi nakon žrtve I muke, nakon jedne duhovne smrti želja I požuda, u naš život ušlo jedno svjetlo koje će nam pokazati put k Bogu. Put k Bogu je PUT KRIŽA, I na tom putu možemo UGLEDATI SVJETLO- ugledati Boga.

 

Kaže Martin Luther King kako se MRAK NE MOŽE OTJERATI MRAKOM. Grijesi se ne mogu otjerati dodatnim popuštanjem, već Božjim svjetlom- svjetlom Isusa Krista koji nam pruža ruku ako krenemo na PUT KRIŽA. Ako smo voljni žrtvovati sebe za druge, lako ćemo pronaći ovo svjetlo Isusovo. Ono svijetli uvijek “iza križa”. Mi moramo UMRIJETI U SVEMU ONOME ŠTO U NAMA STVARA JEDNU PRIVATNU SLIKU ŽIVOTA I BOGA, ŠTO NAS ČINI SLIJEPIM ZA STVARNOST. To se najprije mora žrtvovati na križu, potom položiti u grob, I tek kada se vidi kako smo SPREMNI UMRIJETI U SVEMU ŠTO NAS UDALJAVA OD BOGA, OD ŽIVOTA, pronaći ćemo U SEBI NOVO SVJETLO, nov putokaz u život.