PETNAEST MINUTA SA ISUSOM
Sveti ANTUN MARIJA CLARET
_____________________________________________________________________________________________
Svijet u kojem živimo često nam "ne daje vremena za distati", želi nas poputno učiniti svojim i ničijim više. Obaveze, problemi koji nas svakodnevno razapinju, polako nas udaljavaju od osoba, zatvaramo sami u sebe, u jedan svoj "svijet brzine i problema". Tako nas okupira da zaboravljamo kako izvan nas postoje ljudi i prekrasan život darovan od Boga.
Ovim molitvama želimo Vas podsjetiti kako postoji Bog koji jedva čeka da mu se obratimo. Za to je potrebno IZAĆI IZ SVAKODNEVICE, IZ SVOJE UŽURBANOSTI, ZAUSTAVITI SE NA TRENUTAK. Sveti ANTUN MARIJA CLARET donosi nam u svojim molitvama svoje načine "zaustavljanja života pred Bogom", svoje načine prekidanja svakodnevice na petnaestak minuta kako bi u susretu s Bogom u molitvi osvježio svoj život.
_______________________________________________________________________________________________
Molitva je zamišljena kao razgovor, razgovor s našim Ocem… Stoga, sklonimo se u šutnju, odijelimo se od vanjskog svijeta, od buke, dođimo pred našeg Gospodina, pred naše Nebo, zamolimo svoga anđela čuvara da moli s nama. Kleknimo pred Presvetim ili zamislimo se pred Presvetim.
Pred Presvetim
Ne trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Dovoljno je da me ljubiš. Razgovaraj sa mnom jednostavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem.
Želiš li me za nekoga nešto zamoliti?
Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za njega učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se moliti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje žudiš vratiti na pravi put. Za svakoga od njih reci mi bar jednu riječ.
Što je s tobom, zar ne trebaš i za sebe kakvu milost?
Reci mi otvoreno da si možda ohol, sebičan, prevrtljiv, neuredan… i onda me zamoli da ti pomognem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti. Ali oni su ponizno molili… i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoću dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvećenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš danas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko želim pomoći!
Imaš li kakvu osobito potrebu?
Povjeri mi ju! Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kćer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene… Što ti za njih želiš učiniti? A što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleći na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja. Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ću ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj?
Osjećaš li se možda tužno ili bezvoljno?
Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro ćeš mi moći reći da si potaknut mojim primjerom sve oprostio i zaboravio. Kao nagradu utješit ću te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osjećaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali te ne prestaje razdirati srce? Baci se u naručje moje providnosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neću ostaviti u nevolji. Osjećaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sada su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ikakvoga razloga? Moli se za njih i ja ću ti ih vratiti ako nisu prepreka tvomu posvećenju.
Zar mi nemaš reći i nešto lijepo?
Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našega posljednjega susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznenađenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je razveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoću, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: «Oče moj, hvala ti!»
Zar mi nećeš ništa obećati!?
Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nećeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nećeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nećeš družiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu.
Ljubi moju Majku koja je i tvoja Majka.
Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubavlju i još predanijim mojemu Duhu. Tada ćeš svakoga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu
________________________________________________________________________________________
Sveti Antun Marija Claret rodio se 23. prosinca 1807. u Sallentu, u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Godine 1835. bio je zaređen za svećenika, a od god. 1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju. Godine 1849. osnovao je misijsku družbu Sinova Srca Marijina, koji se po njemu u puku nazivaju i klaretinci. Osnovao je i žensku granu te družbe, a nazvao ju je Kćeri Srca Marijina. Učinio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.
Kako je po svojim mnogobrojnim apostolskim pothvatima postao poznat, imenovan je nadbiskupom Santiaga na Kubi. Ondje je djelovao od god. 1850. do 1857. Ta je nadbiskupija prije njega 14 godina bila bez svoga pastira. Antun se svim marom dao na to da je obnovi i podigne. Činio je to duhovnim vježbama za kler, pastoralnim pohodima i misijama. U šest je godina obavio tri vizitacije svoje nadbiskupije, a započeo je i s četvrtom. Osnovao je i Bratovštinu kršćanskoga nauka, kako bi puk što više poučio u vjeri. Za vrijeme potresa i pošasti, koji su poželi mnogo žrtava, revni je nadbiskup dva put na dan obilazio bolnice ispovijedajući, tješeći i dijeleći milostinju. Za socijalno dobro puka po svim je župama osnivao štedionice. Napisao je i djelce u kojem je obrazložio vrijednost i ljepotu seljačkoga života i rada. Njegov je socijalni, karitativni, kulturni rad neprijateljima vjere bio trn u oku pa su mu radili čak o glavi. Više puta je na njega bio pripreman atentat. To je išlo tako daleko da je god. 1857. morao napustiti Kubu i vratiti se u Španjolsku. Ondje bijaše ispovjednik kraljice Izabele II. Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio veliki širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru. Umro je 24. listopada 1870. u Fontfroide, u južnoj Francuskoj. Svetim ga je proglasio 7. svibnja jubilarne godine 1950. papa Pio XII.
