Joga – zašto ju katolik treba izbjegavati?

 

Piše: Petar Horvatić - (narod.hr)

 

 

Rođen sam u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju. Katolički sam svećenik i karizmatski propovjednik. Obišao sam više od šezdeset zemalja i propovijedao na svim kontinentima, tako da bih imao ponešto reći o lošem utjecaju joge na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu, čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd., kaže otac James Manjackal, katolički svećenik i misionar iz Indije, ekspert za jogu i duhovne posljedice koje donosi u život katolika, piše zuparemete.net.

 

Za nekoga je joga način opuštanja i smanjenje napetosti, dok je za drugog to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, za neke pak način liječenja bolesti. No, činjenica je da je joga prvenstveno duhovna stvarnost, (…) sa svrhom da dušu dovede do samadhija, tj. potpunog jedinstva s božanskim bićem gdje čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike.

Filmska industrija, Hollywood, snažno promiče jogu. Kadrovi glavnih likova koji vježbaju jogu ili usputni prizori opuštenih ljudi u parku koji vježbaju jogu nameću se gledateljima u svijest, a i časopisi masovno promiču njezino vježbanje kao spas za brojne tjelesne probleme ili stres.

Ovakvo gledanje radikalno je u suprotnosti s kršćanskim naukom.

Vivekananda, jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma je rekao: „Dobro i zlo su jedno te isto“. U kršćanstvu naprotiv, neprestani problem grijeha kao uvrjede Božjoj svetosti neodvojiv je od naše vjere.

Grijeh je razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka, smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj. oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica.

Zato mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku (između kršćanstva i hinduizma) u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije.

Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam.

To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima. Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd., naziva se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost; prodaje se pod etiketom „opuštajuća terapija“, „samo-hipnoza“, „kreativna vizualizacija“, „centriranje (centering)“, itd.

Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija, jedan je od šest priznatih sustava ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religijskim korijenima najopasniji je oblik joge. (Dave Hunt, “Zavođenje kršćanstva”, str. 110.). Sjetite se riječi sv. Pavla: „Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla“. (2 Kor 11,14) Želja da se postane Bog prvi je grijeh u povijesti stvaranja kako je kronološki zabilježeno u Bibliji. „U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. (…) Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu“ (Iz 14, 13-14). Ili, zmija reče ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo .” (Post 3: 4-5).

Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno.

Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (I Pt 5, 8).

U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva.

Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života?

Po plodovima se poznaje stablo!

Vjerujem da su te sumnje i zbrka, otpadništvo i nevjera, vjerska hladnoća i nezainteresiranost došli u Europu istovremeno kad su istočnjački misticizam i meditacije, ezoteričke i novodobne prakse uvedene na zapadu.

Na moje karizmatske seminare većina sudionika dolazi s različitim moralnim, duhovnim, psihičkim i tjelesnim problemima u želji da budu oslobođeni, izliječeni i da zadobiju novi život po snazi Duha Svetoga. Sa svom iskrenošću srca reći ću da je 80 do 90% sudionika koji imaju probleme bilo u doticaju s jogom, reikijem, reinkarnacijom i ostalim istočnjačkim religioznim praksama gdje su izgubili vjeru u Isusa Krista i Crkvu.

Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života – Isusa Krista.



Samo nas Istina (Gospodin Isus) može osloboditi.

James Manjackal MSFS, katolički svećenik



Pet stvari koje bi svaki katolik trebao znati o jogi:

1. Joga je hinduistička tehnika samospasenja.

U nauku joge, čovjekovo spasenje ovisi o tehnikama disanja i položajima tijela. Krši se prva Božja zapovijed: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene.“, jer u jogi se čovjek klanja sebi i odaje počast drugim božanstvima. Ovaj nauk u potpunosti niječe spasenjsku žrtvu Isusa Krista. Jedino Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek jedini je Spasitelj i Otkupitelj svakoga čovjeka. Čovjek sam sebe ne može spasiti niti drugome „darovati“ spasenje.

2. Joga naučava reinkarnaciju.

Reinkarnacija je vjerovanje da se čovjekova duša, nakon smrti i rastave od tijela, seli ponovno na zemlju, u tijelo nekoga drugog čovjeka, životinje, biljke ili minerala. Što kaže nauk Katoličke Crkve:
Svaki čovjek već od časa smrti, (u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu), prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: 1. ili treba proći kroz čišćenje, 2. ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, 3. ili će se odmah zauvijek osuditi. (Katekizam Katoličke Crkve 1022)

3. Joga je sredstvo rasta u sebičnosti i egocentrizmu.

Usredotočenost na vlastito tijelo i psihu osnovni su elementi joge. U okrenutosti prema sebi raste induvidualizam, zanemaruje se bližnji i zamagljuje vrijednost zajedništva. Isus nam ostavlja svoju zapovijed: „Po ovom će znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13, 34-35.), ili kao što nas Petar potiče u svojoj Poslanici: „Budite svi jednodušni, puni suosjećnja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni!“ (1Pt 3, 8.) Od ovakvog nauka joga je kilometrima daleko.

4. Joga nije samo tjelovježba, ona je prvenstveno svjetonazor.

Opasnost joge je upravo u tome, da se prikriva pod vidom rekreacije i tjelovježbe. Tjelesna dimenzija joge (položaji tijela i tehnike disanja) neodvojiva je od duhovne pozadine. Kršćanin u jogi ne može samo „vježbati“ a da svoju dušu ne izlaže djelovanju duhovnih sila. Joga nije i ne može biti samo rekreacija.

5. Joga uništava odnos sa Bogom i daje lažni mir.

Svaki kršćanin koji prakticira jogu sa vremenom gubi vjeru u pravoga Boga – Isusa Krista a njegovo srce hladi se prema Crkvi i sakramentima. Pravi, duboki i istinski mir koji daje samo Bog, zamjenjuje se lažnim, prividnim mirom koji daje đavao. Čovjek tako raste u sebeljublju uvjeravajući samoga sebe da je sa njime sve u redu.

 

 

 IZVOR: karmel.hr

15 minuta s Isusom

 

Glas Isusov:

 

Nije potrebno, dijete drago, znati mnogo da me se obraduje. Dovoljno je imati vjeru i voljeti me sa žarom. Ako me želiš još više obradovati, povjeri mi se više; ako me želiš neizmjerno obradovati, povjeri mi se neizmjerno. Pričaj mi kao što bi pričao sa svojim najbližim prijateljem, kao što bi pričao sa svojom majkom ili bratom.

 

 

 

Želiš li me zamoliti u ime drugoga?

 

Reci mi svoje ime ili ime svojih roditelja, svoje braće ili prijatelja, ili neke druge drage osobe.. Reci mi odmah što želiš da sada učinim za njih. Obećao sam : “Tražite i bit će vam dano; Tko traži, dobiva.”Traži mnogo, mnogo. ne okljevaj s traženjem. No, traži s vjerom, jer ja sam dao svoju riječ: “Da imate vjere koliko zrno gorušice, mogli biste reći brdu – Podigni se i baci se u more – i ono bi vas poslušalo. Sve ono što tražite u molitvi, vjerujte da ćete i dobiti te će vam biti dopušteno.”

 

Sviđaju mi se darežljiva srca koja su u određenim trenutcima sposobna zaboraviti sebe sama, da bi mislili na potrebe drugih. tako to učini moja Majka u Kani za zaručnike kada na svadbenoj svečanosti ponestade vina. Zatraži me čudo i dobije ga. Tako učini i ona žena kanska koja zatraži od mene da joj oslobodim kćer od vraga, te dobije tu posebnu milost.

 

Pričaj mi onda jednostavno o siromašnima, o onome koga želiš utješiti, o bolesnima koje vidiš kako pate, o zabludjelima koje želiš vratiti na pravi put, o prijateljima koji su se udaljili i koje bi još uvijek želio vidjeti pored sebe, o razjedinjenim brakovima, kojima želiš mir.

 

Sjeti se kako me Marta i Marija moljahu za brata Lazara i dobiše njegovo uskrsnuće. Sjeti se svete Monike koja, nakon što me je trideset godina molila za obraćenje sina, velikog grešnika, dobije njegovo obraćenje, a on postade veliki Svete Augustin. Ne zaboravi Tobiju i njegovu ženu koji u svojim molitvama poslaše arkanđela Rafaela da čuva njihova sina na putu, oslobodivši ga tako svih opasnosti i demona da bi se vratio bogat i sretan među svoje bližnje.

 

Reci mi samo jednu riječ za mnoge osobe, ali riječ prijatelja, riječ srca i žara. Podsjeti me da sam obećao: “Sve je moguće za onoga koji vjeruje. Otac vaš koji je na nebesima, podarit će dobrotu onima koji je budu tražili! Sve što zatražite od Oca u moje ime, bit će vam dano.”

 

 

 

Trebaš li i za sebe malo milosti?

 

Ako želiš, napravi mi popis svojih potreba i dođi mi ih pročitati; sjeti se slučaja mojeg sluge Salomona, tražiše me mudrost i dobije ju u izobilju. Ne zaboravi Juditu koja pokorno zamoli za veliku hrabrost i dobije je. Sjeti se Jakova koji me tražiše blagostanje (obećavajući mi da će desetinu svojeg imetka dati u dobrotvorne svrhe) i bijaše mu dano mnogo, velikodušno, sve ono što željaše i još više. Sara me moljaše i ja odstranih demona koji je bijaše mučio.

 

Magdalena moljaše s vjerom i ja je oslobodih ružnih navika. Zakej se molitvom oslobodi škodljive privrženosti novcu i pretvori se u velikodušnu osobu. A ti…što želiš da ti ustupim?

 

Reci mi iskreno jesi li gord, voliš li putenost i lijenost? Jesi li sebičan ili varljiv? Zanemaruješ i svoje obveze? Sudiš li oštro bližnjega svojega zaboravljajući moju zabranu: “Ne sudite da ne biste bili suđeni; ne osuđujte da ne biste bili osuđeni.”

 

Reci mi govoriš li bez milosti o drugima. Što te najviše brine od onoga što drugi misle o tebi odnosno od onoš što “misli Bog”. Dopuštaš li da te obuzme tuga ili zlovolja? Odbijaš li svoj život, svoje siromaštvo, svoja zla, svpj posao, način na koji postupaju s tobom, zaboravljajući pritom ono što kaže Sveto pismo: “Bog raspolaže svime za dobro onih koji ga vole.”

 

Reci mi, običavaš li govoriti laži, da ne vladaš svojim pogledom kao ni svojom imaginacijom; moliš li malo, bez žara; jesu li tvoje ispovjedi učinjene bez boli i bez nakane da se ubuduće kloneš grijeha i zapadaš li uvijek u iste pogreške? Slušaš li misu loše, a pričesti činiš bez pripreme i s malo djela zahvale? Jesi li lijen i bojiš se apostolata? Prođe li koji put i po nekoliko dana a da ne pročitaš niti jednu stranu Biblije?

 

I ja ću te podsjetiti na svoja učenja koja će donijeti potpuni preobražaj tvome životu. Još ću ti reći: “Bog ponizuje gorde, ali njega ponizuje vrhunac milosti.. Ako zanemariš sitne obveze, zanemarit ćeš i one krupne. Za svaku zlu riječ koja iziđe iz tvojih usta, morat češ polagat račun na Sudnji dan. Blaženi oni koji slušaju riječ Gospodnju i koji je sprovode u djelo.”

 

Ne stidi se, sirota dušo! Na nebu su oliki pravednici koji posjedovaše tvoje mane. No, moljahu s poniznošću i malo po malo oslobodiše se mana. Zato “nisam došao zvati pravednike, nego grešnike” i zato “Bog nikad ne odbija ponizno srce. Najbolji dar Bogu je raskajano srce.”

 

Ne libi se tražiti me duhovna i svjetovna dobra. Zdravlje, pamćenje, suosjećanje, uspjeh u radu, učenju i poslu. Slaganje sa svim osobama. Nove ideje za poslove, korisna prijateljstva, dobar karakter, strpljenje, radost, velikodušnost, ljubav prema Bogu, mržnju prema grijehu… Sve to ti mogu dati i dajem ti i želim da me pitaš. No, u svemu moraš uvijek ponavljati moju molitvu iz vrta: “Oče, nije ono što ja želim, nego ono što želiš Ti.”Zato često ono što traži jedna osoba ne pridonosi njenu spasenju, i zato joj naš Otac ustupa druge darove koji će joj činiti najviše dobro.

 

 

 

A danas? Što ti treba?

 

Što mogu učinit za tvoje dobro? Znaš li da ti želim ugoditi? Nahranih pet tisuća ljudi sa samo pet kruhova, jer vidjeh da ga trebaše. Smirih oluju kad me apostoli probudiše. Uskrsnuh kćer Jairovu kad me to zaište njezin otac

 

I ti si morao ponavljati sa prorokom: „Tko se obratio Gospodinu, a da nije bio uslišan?“

 

 

 

Imaš li sad kakav plan na umu?

 

Ispričaj mi ga potanko. Što te brine? Što misliš učiniti? Što želiš? Kako ti mogu pomoći? Kamo sreće da se uvijek sjetiš rečenice psalmista: „Ono što nas vodi ka uspjehu, nisu naši jadi. Ono što nas vodi ka uspjehu, Božji je blagoslov. Preporuči see Bogu u svojim jadima i vidjet ćeš da će se tvoje dobre želje ispuniti.“

 

Izraelci željahu zauzeti obećanu zemlju. To me moljahu i ja im dopustih; David željaše pobijediti Golijata, to me moljaše i dobije; moji apostoli željaše da uvećam njihovu vjeru, tražiše me tu uslugu koju im ja učinih s iznimnom velikodušnošću.

 

A ti, što želiš da učinim za tebe?

 

 

 

Što mogu učiniti za tvoje prijatelje?

 

Što mogu učiniti za tvoje nadređene, za one koji žive u tvojoj kući, u tvojoj četvrti, koje susrećeš na svome putu, za one kojima moraš položiti račun na Sudnji dan? Jermija me moljaše za Jeruzalem i Bog ga obasu blagoslovima; danijel moljaše za svoje sunarodnjake i postiže da se mnoge njihove boli umanje.

 

A ti, što si me ono tražio za svoje susjede, za svoju četvrt, za svoj kraj, za svoju domovinu…?

 

 

 

A za svoje roditelje?

 

Ako su mrtvi, sjeti se da je „moliti za mrtve sveto i dobro djelo, jer će tako počivati u miru od svoje patnje.“

 

A ako su još živi, što želiš za njih? Više strpljenja u patnji njihovoj, u njihovim zdravstvenim poteškoćama? Blagu ćud? Razumijevanje u obitelji?

 

Molitve sina ne može odbiti onaj koji je 30 godina bio primjer sinovske ljubavi u Nazaretu.

 

 

 

Ima li koji prisan prijatelj koji treba kakvu uslugu?

 

Moli za njega ili za nju, a ja ću od tvoje obitelji napraviti hram ljubavi i utjehe i uputit ću punih ruku milost tvojim bližnjima kao i potrebnu pomoć da bi bili sretni u sadašnjem vremenu i u vječnosti.

 

 

 

A za sebe?

 

Ne želiš li od mene milost i prijateljstvo

 

Ne bi li želio činiti dobro bližnjemu svojem, onima koje možda jako voliš, a koji žive daleko od vjere ili je ne žive na ispravan način? Ja sam gospodar srca koja, poštujući slobodu njihovu, uznosim blago prema svetosti i ljubavi Božjoj. Ali trebam ljude koji mole za njih.

 

U Evanđelju sam ostavio ovo obećanje: “Vaš Otac nebeski dat će Sveti duh svima koji ga budu tražili.”Tražite me dobroga Duha za svoje bližnje, da se sjete vječnosti koja ih čeka; da si pripreme blago na nebu čineći u ovom životu mnoga dobra djela i moleći neprekidno

 

Radeći za spasenje obitelji svoje i bližnjih svojih, ne zaboravi nikad čudesno obećanje prorokovo: “Oni koji mnoge privedu pravdi, zasjat će zauvijek kao zvijezde.”Jesi li možda tužan ili zle volje?

 

 

 

Ispričaj mi!

 

Ispričaj mi, neutješna dušo, svoje žalosti do u najmanju potankost. Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoju vlastitu jubav?Tko te je prezreo?

 

Reci mi je li ti loše na tvojem poslu i ja ću pronaći uzroke tvoga neuspjeha.Ne bi li želio da to se u nečemu pomogne? Približi se mojemu srcu koje posjeduje ljekovit melem za sve rane tvojega srca. Ispričaj mi sve i ukratko mi reci da, baš kao ja, sve zaboravljaš i sve opraštaš jer “patnje u ovome životu nisu usporedive s beskrajnom radošću koja nas očekuje kao dar u vječnosti.”

 

Osjećaš li ravnodušje osoba, koje su te prije voljele, ali koje te sad zaboravljaju i koje se bezrazložno udaljavaju od tebe?

 

 

 

Moli za njih!

 

Moj prijatelj Job moljaše za one koji su kao on bili nezahvalni i božanska im dobrota oprosti, te ih vrati njihovu prijateljstvu.

 

 

 

Želiš li mi ispričati poneku radost?

 

Zašto mi ne dopustiš da je podijelim s tobom kao dobar prijatelj? Ispričaj mi ono što je od jučer ili od tvog posljednjeg posjeta meni utješilo ili nasmijalo tvoje srce. Možda te štogod ugodno iznenadilo.

 

Kamo sreće da su nestale tjeskobe ili strahovi od budućnosti. Jesi li prešao kakvu prepreku ili izišao iz kakve poteškoće? Sve je to moje djelo, sve sam ti to ja poslao. Koliko me vesele zahvalna srca koja se, kao i ozdravljeni gubavac, vraćaju da se zahvale, ali me vrlo žaloste nezahvalni koji se, kao i devet gubavaca, nikad ne vraćaju da mi zahvale za primljena dobročinstva. Sjeti se: “Onaj koji zahvaljuje za dobročinstva, dobiva time i dobročinstva drugih.”

 

Uvijek mi puna srca reci “HVALA.”

 

 

 

I onda…zar mi nemaš što obećati?

 

Već znaš da čitam s dna tvojega srca. Ljudi se lako prevare. Bog ne. Reci mi onda iskreno. Imaš li čvrstu nakanu da se više ne izlažeš grijehu? Da se lišiš onog časopisa, dnevnika, filma, televizijskog programa koji šteti tvojoj duši? Da ne čitaš onu knjigu koja uzbuđuje tvoju maštu? Da ne općiš sa osobom koja je narušila mir tvoje duše? Da šutiš kad osjetiš da te stiže srdžba?

 

Zato “nerazboriti kažu ono što osjećaju u sebi kad su zle volje, ali razboriti uvijek ostaju u šutnji kada su zle volje i znaju prijeći preko nenesene uvrede.”

 

Želiš li ne govoriti loše ni o kome, čak i onda kada vjeruješ da je to što govoriš istina? da se ne žališ što je život težak? da mi ponudiš svoju patnju u miru umjesto da hodaš okolo poričući svoju bol? da ostaviš svaki dan malo prostora za čitanje onog što je za tebe korisno, posebice Biblije? Tako će reći i o tebi: “Slušaj riječ Božju i sprovodi je u djelo, a ona je kao kuća sagrađena na stijeni, neće se srušiti.”

 

Hoćeš li biti ljubazan s osobama koje su loše s tobom postupale?

 

Hoćeš li sada imati vedro lice i prijazan osmjeh? Čak i prema onima koji nemaju puno sućuti za tebe?

 

Sjeti se mojih riječi: “Ako pozdravljaš samo one koji te vole, kakvu zaslugu imaš od toga? Čak i loši tom isto čine. Oprosti i neka ti bude oprošteno. Vedro lice raduje tuđa srca.”A sad se vrati svojim obvezama……

 

No, ne zaboravi ovih 15 minuta razgovora ugodnog koji smo vodili ovdje u samoći svetišta. Sačuvaj što možeš više od tišine, skromnosti i milosrđa prema bližnjemu. Voli moju majku koja je također, tvoja majka.

 

Sjeti se da je odanost Djevici Mariji znak sigurnog spasenja.

 

 

 

Utješiti Isusa

 

Kraj čitavog puta duhovnog života je postići duboku bliskost s Isusom te podijeliti s njim radosti i boli koje on osjeća. Isusu trebaju tješitelji, ali ih nalazi malo. Utješiti Isusa je najistančaniji način ljubavi prema njemu. Na koncu konca, što uistinu vrijedi? To nisu velika djela koja mogu učiniti, niti junački čini koje mogu učiniti za mnoge siromašne i potrebite, ali njima mogu utješiti Isusa. On je središte čitavog života Crkve.

 

Kada volim Isusa i tješim ga, u svim sam dijelovima svijeta, u posteljama umirućih, u tamnicama, gubavštinama, tješim umiruće, ublažavam parnje čistilišta.

 

Zašto, ako je istina da, gdje jedan pati, tamo je i Isus, vrijedi i da utješiti Isusa znači poraziti tugu svijeta. Poziv je ovaj vrlo teško razumijeti i živjeti: potrebno je dostići viši stupanj svetosti.

 

 

 

Isus od Alexandrine Maria da costa

 

Nemaš sućuti za mene? Sav sam u svetohraništu. Toliko ismijan, napušten i toliko uvrijeđen.. Dođi me utješiti i izliječiti: izliječi toliku slabost. Posjeti uznike i utješiti ih dobro je djelo. Ja sam u uzama zbog ljubavi. Ja sam uznik nad uznicima.

 

 

 

Molitva

 

Slatka Majko Isusova, ti si prva štovateljica Njegova i Svetoga Trojstva

 

Ti si Majka Čašćenja, majka svih duša štovateljica, moja majka….

 

Stavljam svoj život tebi u zaštitu. s beskrajnim priznanjem zahvaljujem ti jer si mi otvorila oči za promišljanje Onoga koji se žrtvuje na svetom oltaru i otvara mi put čašćenja Euharistije. Uvijek me vodiš k licu svoga Sina u svetohraništu

 

Čuvaj moju dušu i posveti moj poziv štovateljice za slavu Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen

 

 

 

FRA ŠPIRO MARASOVIĆ: O KULTURI OBLAČENJA I KAKO TO UTJEČE NA ODNOS PREMA CRKVI

 

 

 

Iz knjige UZVODNO- ULOMCI KATOLIČKOG DOZIVANJA, Fra Špiro Marasović, Veritas, Zagreb, 1988.

 

 

 

Donosimo tekst napisan u 80-tim godinama prošloga stoljeća. Za neke je to davna prošlost, a nas budi sjećanja na godine u kojima se degradacija morala ubrzala. Tekst djeluje svjež i aktualan, pa je teško zaključiti kako se radi o davno napisanom tekstu.

 

 

 

(…) Radi se dakle o MORALU, našem kršćanskom moralu, koji u sebe- uz ostalo – uključuje i KULTURU OBLAČENJA. Oblačenje nije samo pitanje estetike, nego i pitanje etike, štoviše, u okviru teologije tijela i odijelo ima svoju teološku dimenziju, a to pak znači da odijevanje za kršćane ne podliježe isključivo normama funkcionalnosti i ukusa, nego i funkciji- poruke.

 

 

 

Naime, SVAKO OBLAČENJE JEST NEKA PORUKA, ALI SVAKA PORUKA NIJE UJEDNO I KRŠĆANSKA. Prema tome, mnogostrukost oblačenja- i u tom pogledu sloboda izražavanja raznih i raznorodnih ukusa- ima svoju granicu u jednistvu poruke.

 

 

 

Na jedinstvu i jedinstvenosti kršćanske poruke temelji se i jedninstvenost našeg morala, a s njime i jedinstvenost u prosudbi o tome što je u pojedinim okolnostima pristojno, a što nije, što je dolično, a što nije, što je kršćanska poruka, a što izazov i uvrijeda.

 

 

 

(…) Pred brutalnom eksplozijom te naga- bombe, naša se obala pretvorila u ćudoredni Naga- saki, jer nagi se mogu susresti gotovo po svim našim plažama, a polunagi po ulicama, trgovinama, PA ČAK I PO CRKVAMA.

 

 

 

(…) kada su u pitanju naši naši stanovi, samostani, izložbeni prostori, crkve, e, tu je sva odgovornost, pa prema tome i sva krivnja na nama kršćanima. Što (po pitanju ćudorednog oblačenja u sakralnim prostorima, op. a.) rade svećenici, crkveni odbornici, pastoralni vijećnici, pripadnici vjeronaučnih zajednica i ostali aktivni vjernici?

 

 

 

(…) Ovo je srž problema, jer izgleda da slobodno kretanje nedolično obučenih po našim crkvama NIJE TOLIKO POSLJEDICA NJIHOVE SNAGE KOLIKO NAŠE SLABOSTI, TJ. NAŠEG VLASTITOG NEDOSTATKA KRITERIJA. Da do takvoga čega dođe, nije ni čudno, kad se zna kakvom se sve sustavnošću i upornošću moralni kriteriji razbijaju preko filmova, televizije, časopisa i publicistike. Autori takvih djela nezaustavno buše glave svojim gledaocima i čitaocima, pretvarajući ih u pasivne promatrače, “uviđavne domaćine” (…).

 

 

 

 

DODATAK KOMENTARU EVANĐELJA

 

-razmišljanje o kulturi i umjetnosti

 

Kada se spominje riječ KULTURA, onda se najčešće misli na UMJETNOST. Ipak, postoji bitna razlika u primjeni ovih dviju riječi. Kultura je neizmjerno širi pojam od umjetnosti i nema obrasca prema kojem bi se umjetnost i kultura mogle uspoređivati.

 Stvari bi u tom smislu trebalo staviti na svoje mjesto: UMJETNOST BI TREBALA SLUŽITI KULTURI, odnosno, umjetnost bi trebala biti jedna kulturološka pomoć društvu koje bi umjetnošću oplemenjivalo duh i postale dodana vrijednost kulturi. No, je to baš tako?

 Za odgovoriti na ovo pitanje podsjetit ću Vas kako su mnogi čitajući podnaslov (razmišljanje o kulturi i umjetnosti) kazali u sebi “zar to nije jedno te isto?” Upravo ovakvo izjednačavanja kulture i umjetnosti predstavlja jedan kulturološki problem modernoga društva. Često u novinama ili u drugim sredstvima javnog informiranja nalazimo rubrike koje se naslove kao KULTURA. I u tim rubrikama nalazimo samo osvrte na UMJETNOST. Sada vas pitam, kada ne bi postojala neka kultura ophođenja, kultura hranjenja, kultura brige o prostoru, kultura …, i kada bi samo umjetnost ostala kultura, kakvu bismo kulturu imali?

 

Slijedom ovog razmišljanja pogledat ćemo opet u medije u rubrike vezane uz kulturu. Pored pristojnih sadržaja koje uistinu ljude obogaćuju, nerijetko nailazimo na posve neprimjere tekstove ili nailazimo na lijep govor o iznimno ružnim i prostim stvarima (izložbama, predstavama, koncertima,...). Pitamo se da li ona umjetnost koja je RUŽNA, PROSTA, RAZGOLIĆENA, BESTIJALNA PRIDONOSI KULUTRI ILI JE DEGRADIRA?

 

Drugim riječima, umjetnost koja ne pridonosi uzdizanju duha čovjeka, već ga uvodi u razvratno ponašanje, u grijeh, u zlo, koja ga uvodi u svijet ružne stvarnosti nikle iz duše nekog umjetnika opterećena nečim, je li ta umjetnost kultura ili nekultura?

 

Ako takvu umjetnost nazovemo kulturom, onda treba pored imena staviti i prezime: to je KULTURA ZLA, KULTURA ČOVJEKOVA PADA koja OSIROMAŠUJE DUŠU BACAJUĆI JE U PRLJAVŠTIVNU VLASTITOGA ZLA I JADA. Takva “kultura” stvara obrasce ponašanja koji degradiraju čovjekovo dostojanstvo i čovjek koji slijedi te obrasce ne može uživati u svom životu, već samo u onom što prihvaća s takvom nekulturom. To je pravo ime za jedan oblik izražavanja koji čovjeka degradira, pa makar on dolazio i od umjetnika.

  Zašto ovako govoriti o umjetnosti? Zar ona ne dodaje jedan “plus” životu?

 

Na umjetnost se može gledati iz raznih perspektiva. Dvije od njih su tematska i perspektiva autorova opusa. Kada se na umjetnost gleda iz pozicije teme koju neko djelo obrađuje, onda možemo kazati kako to djelo progovara o nečem kritički. Ipak, gledati samo na umjetnost preko jednog djela bilo bi pogrešno. Naime, svako umjetničko djelo ima svoga autora, i svako to djelo progovara umjesto njega. Za shvatiti autorov govor, treba gledati šire od jedne teme. Valja gledati na opus umjetnika.

 Kada bismo gledali na nečiju umjetnost samo preko tematike djela, to bi bilo kao da o jednoj debeloj knjizi progovaramo samo kada pročitamo predgovor te knjige. O toj knjizi ništa ne znamo.

Opus autora pokazuje KAKAV JE ON, I ŠTO SE KRIJE U NJEGOVIM MISLIMA: kakve su mu nakane, što ga je potaklo na djelo,... Drugim riječima, otkriva se AUTOROVA STVARNOST koja je ponekad usmjerena grijehom. Takva stvarnost NE MOŽE NIKOGA OPLEMENITI. Ovakav neselektivan pristup umjetnosti, te inzistiranje na tome da se umjetnost shvaća kao kultura, a ne kao suplement- dodatni i važni nutrijent jedne kulture- dovodi do antikulture. Dovodi nas do toga da se UMJETNOST KORISTI ZA STVARANJE JEDNE NASILNE, PERVERZNE I NELJUDSKE KULTURE koja podrazumijeva kako je dopušteno pljuvati po svakome, svakome ulaziti u život, kako je dozvoljeno raditi što god mi se prohtije pa makar to nekome uništilo život.

 Oni zagovornici ovakve antikulture ne shvaćaju (ili shvaćaju pa namjerno rade zlo) kako RAZARAJU ČOVJEKOVO BIĆE UVODEĆI ZLO U KULTURU DRUŠTVA. Jer čovjek koji prihvaća gore navedene kulturološke obrasce (dopušteno pljuvati po svakome, svakome ulaziti u život, dozvoljeno raditi što god mi se prohtije pa makar to nekome uništilo život) postaje SAMODOSTATAN, EGOISTA KOJEM NITKO NE TREBA I KOJI ŽIVI SAMO ZA SEBE. U takvu se društvu čovjek s vremenom osjeća sam unatoč činjenici da živi U DRUŠTVU. I na žalost, takvu čovjeku nitko ne može pomoći, jer njegova usamljenost- njegov je svijet. Zapravo, takvu čovjeku NEMA TKO POMOĆI- jer taj nema nikoga pored sebe i ne doživljava ozbiljno druge ljude.

 Volio bih da ovo razmišljanje bude poticaj umjetnicima da o svojoj umjetnosti razmišljaju drugačije. Oni su UMJETNICI, ARTISTI. To bi u nekim prošlim vremenima imalo drugačiji naziv: MAJSTORI ILI ZANATLIJE. Neka se ne izdižu svojom umjetnošću iznad života tražeći u njemu zlo i ružnoću koju će promovirati svojom umjetnošću. Neka njihova umjetnost bude DOPRINOS KULTURNOM BOLJITKU DRUŠTVA. Neka ne misle kako je umjetnost religija, već šansa za oplemenjivanje svijeta radom svojih ruku, preko kojeg progovara jedna dobra duša.

 Želja mi je također da ovo razmišljanje posluži svim drugima koji o umjetnosti ne znaju previše za shvatiti kako KULTURA I UMJETNOST NISU JEDNO TE ISTO; KAKO JE MOGUĆE DA UMJETNOST NE BUDE KULTURA, VEĆ NEKULUTRA, te da promišljaju trezveno o tome KAKVU UMJETNOST PRIHVATITI i dopustiti da ona izgrađuje, a ne razgrađuje vlastiti život.

 

RIJEČ JE ŽIVA KADA GOVORI

 

 

 

Iz propovijedi svetoga Ante

 

 

 

Onaj kojij je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti jezici su RAZLIČITA SVJEDOČANSTVA za Krista, kao što su PONIZNOST, SIROMAŠTVO, STRPLJIVOST, POSLUŠNOST. O njima govorimo kad ih drugima POKAZUJEMO ŽIVOTOM. RIJEČ JE ŽIVA KAD ŽIVOT GOVORI. Neka ne prestanu riječi, a neka progovre djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Sota nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe plodova, nego samo lišća.

 

 

 

Zakon je propovjedniku”, veli Grgur, “da ono što propovijeda provodi u djelo.” Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.

 

 

 

 

 

Duša pleše: Umor i odmor (II)

 

„Korisno je otkriti kako se odmoriti usred svakodnevnih malih događanja.“ Drugi dio članka o potrebi odmora usred življenja napornoga rada.

 

Opus Dei - Duša pleše: Umor i odmor (II)

 

Quando il corp sta bene, lꞌanima balla – Kad je tijelo dobro, duša pleše“. Kada je sveti Josemaria prvi puta čuo ovu poslovicu nije mu se svidjela. Poznavao je mnogo ljudi koji su usred velike fizičke patnje bili ispunjeni radošću i mirom. Kako je jednom rekao: „Tijelo je dobro iako je bolesno i duša pleše kada imamo nadnaravni pogled.“ [1] No s vremenom, prihvatio je mudrost sadržanu u ovom refrenu. Ljudsko je biće nerazdvojno jedinstvo tijela i duha. Kao i dušu, prema njegovoj tvrdnji, moguće je uzdići ili skršiti i tijelo, tako i tijelo može izraziti ono što je na duši ili prigušiti u slučaju lošeg zdravlja.

 

„ Bolje spriječiti nego liječiti,“ kaže stara izreka. Odmor je jedan od najboljih načina prevencije. Kao i sa svime drugim u životu, i ovdje Bog računa s nama da ćemo dobro odraditi redovne aktivnosti. Moramo ispunjavati svoje obveze sukladno odgovornoj brizi kako bi sačuvali snage potrebne za kontinuirano obavljanje poslova. Odmor nije luksuz ili oblik sebičnosti. Naprotiv, on je nužnost i obveza. Kada se pozdravljamo s prijateljima i članovima obitelji često kažemo „čuvaj se“. Ovo se može promatrati kao podsjetnik da je naše zdravlje dar od boga. To je dar koji nam omogućuje biti na raspolaganju drugima, i koji moramo čuvati bez nepotrebnog straha. Na ovo nas podsjeća Papa navodeći mudar očinski savjet iz knjige Sirahove: [2] Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve… Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka (Sir 14:11,14).

 

Sa zdravim razumom i dobrim humorom

 

„Podari mi, o Bože, dobru probavu i nešto za probavljanje. Podari mi zdravo tijelo i potreban zdrav razum da ga održavati. Podari mi jednostavnu dušu koja zna kako čuvati sve što je dobro i koja se ne plaši olako na pojavu zla, već pronalazi način kako vratiti stvari na svoje mjesto. Podaj mi dušu koja ne zna za dosadu, gunđanje, uzdahe i jadikovke, ni za preobilan stres zbog tog ograničavajućeg 'ja'. Podari mi, o Bože, smisao za dobar humor. Dopusti mi milost da mogu prihvatiti šalu i da otkrijem u životu malo radosti i sposobnost da je dijelim s drugima.“ [3]

 

Ova molitva za dobar humor, koju navodi Papa Franjo u Božićnom obraćanju rimskoj kuriji, jednostavno i jasno opisuje kakav bi smisao odmora Božjih sinova i kćeri trebao biti. Potrebno je suprotstaviti umor kako sa zdravim razumom, tako i s dobrim humorom, jednako je važno dati važnost našem odmoru kao i ne pretjerivati u izmorenosti. Sveti Pavao savjetuje koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele (1 Kor 7:30). Istina je da se moramo odmarati i da bi bilo neodgovorno čekati da budemo toliko iscrpljeni da nam je zdravlje u opasnosti. Jednako tako ne bismo smjeli dopuštati nerealna očekivanja koja se odnose na naš odmor koja nas samo čine nespokojnima u nastojanju da ih postignemo.

 

Korisno je otkriti kako se odmoriti usred malih životnih okolnosti svakodnevnog života. Najbolji odmor je onaj koji dolazi kontinuirano u malim dozama, trajno napajanje je od veće pomoći nego duga suša zasuta potopom. Sveti Josemaria je rekao da odmarati se ne znači „ne raditi ništa: odmarati se znači obavljati aktivnosti za koje je potrebno manje napora.“ [4] Naravno, sve do tada kada nismo u potpunosti iscrpljeni, možemo se odmarati na ovaj način. S malo kreativnosti i reda, možemo pronaći, čak i tijekom posla, načine kako se odmoriti: „dok radimo na nekom predmetu, odmaramo se od nečeg drugog. Ovo je duh Opusa Dei“. [5] Puno je lakše uživati u zadatku kada u njega uložimo svoje srce, iako s ljudskog gledišta nije pretjerano privlačan. To vodi do najboljih rezultata i olakšava odmor tijekom rada.

 

Higijena odmora

 

Izvorno značenje grčke riječi hygieinos znači zdravo, higijena je skup mjera poduzetih u očuvanju nečijeg zdravlja. „Higijena“ sna nužna je za odmor budući ljudsko tijelo treba san. Kad očekujemo od našeg tijela da radi bez sna kako bi iz njega iscijedili „dodatno vrijeme“, ono nalazi energiju kako najbolje umije. No zlorabljenje ove prilagodljivosti može dovesti do štete koju nije lako popraviti, kao primjerice elastična traka koja se rastegne preko svoje rastezljivosti. Nije samo u tome problem što nesana noć može rezultirati nedostatkom bistrine i energije slijedećeg dana. Nedostatak sna nakupljen tijekom vremena može potkopati zdravlje i dovesti do iscrpljenosti. Ovdje se, kao i u drugim situacijama, potvrđuje izreka: „kruh danas, glad sutra.“ Ponekad bez obzira na nastojanja u osiguranju primjerenog sna možemo iskusiti poteškoće u pokušaju da zaspemo. Tada noć može postati jako duga i ne budimo se odmorni. Nesanica nije bolest sama po sebi, već simptom. Kada osoba pati od nesanice potrebno je naći uzrok i povremeno pomoć specijaliste. Čimbenici mogu biti vanjski ili iz okruženja, kao primjerice vrućina ili hladnoća, buka ili prejako svijetlo. Mogu također biti i unutarnji, kao primjerice brige od kojih patimo, projekt na kojem radimo, problemi s disanjem, ili psihološki i tako dalje. Kao i kod drugih zdravstvenih tegoba, problem možda nije jednostavno riješiti. Uz nastojanje da se pronađe rješenje, ovakva situacija dobra je prigoda prepustiti se u Božje ruke.

 

Neprekidan napor može dovesti do izmorenosti. Riječ „stres“ često se koristi za negativnu napetost pri čemu se ljudi nađu u situaciji da „izgore“ zbog prevelikog obujma posla ili pretjerano zamornih situacija. No postoji i „dobra“ napetost ili stres koji nalazimo u otpornom i stalnom poslu koji nije sam po sebi loš za naše zdravlje. Ono što je štetno je nedostatak opuštanja ili pogrešna motivacija. Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje kažu Propovjedi (Prop 4,6). Možemo se zamarati nepotrebno ne uzimajući vrijeme za stanku i odmor, željom za rješavanjem svih stvari odjednom ili nadvladani razmišljanjem o neriješenim zadacima. Tada naš posao može postati pusta tlapnja. Posao također može postati sumoran i iscrpljujući kada se na nj gleda kao cilj sam po sebi i kad izgubimo uvid u ono što smo obvezatni prema drugima.

 

Mišićna napetost nagomilana tijekom dana može ponekad biti rezultat prevelike žurbe. Brze elektroničke komunikacije i brzina prijevoznih sredstava nastojezauzeti sva područja našeg života. To za posljedicu može imati stalnu žurbu kako bi se sve stvari obavile na vrijeme. Potrebno je stoga naučiti kako uskladiti ustrajnost sa spokojem. Kretati na vrijeme kako bismo bili točni na sastancima, slušati druge bez razmišljanja što ćemo raditi nakon toga, primjenjivati strpljenje u slučajevima kašnjenja… Ovo su neki od mnogih načina kako uliti više spokoja u naš svakodnevni život. Ako i način na koji dišemo utječe na spokoj tijela i slobodu od napetosti, onda i pravilno „disanje“ naše duše čuva naš spokoj i energiju za rješavanje problema, kako bi mirno prihvatili dnevne probleme i brige, kao i nesavršenosti nas samih i drugih. Ove nam navike mogu postupno pomoći da se odmorimo na jednostavan i zdrav način i da budemo „oaze“ za druge, rame na koje se mogu osloniti, netko u koga se mogu pouzdati.

 



 

Fizičke vježbe mogu pomoći i tijelu i duhu da se opuste. Svi imamo koristi od navike šetnje svakoga dana, koristeći prigodu pri odlasku ili povratku s posla, otići po djecu u školu, odlasku u nabavu… Sport je također jako koristan, koliko nam godine dopuštaju. Omogućuje nam opustiti se i iskoristiti energiju na zabavan način. Može biti prigoda za opuštanje u društvu drugih, i izazov našem tijelu u postizanju razboritih ciljeva. Ove kao i druge jednostavne mjere koje možemo ugraditi u naš svakodnevni život, doprinose ispravnoj „higijeni“ odmora u našem radu koji nas čini radosnijima i učinkovitijima.

 

Promjena okoline

 

Odmor je u svojim različitim oblicima promjena okoline. Jednako kako ambijent u sobi potaje zagušljiv bez prozračivanja, tako nas i svakodnevni život umara čak i kad nema velikih napetosti. Bez „svježeg zraka“ lako možemo zapasti u dosadu i rutinu.

 

Promjena okoline ne podrazumijeva nužno odlazak na nekoliko dana budući nam obveze to često ne dopuštaju. Bavljenje sportom, šetnja, izlet na selo ili u planine, posjet različitim mjestima… To su načini kako možemo „razbistriti um“ i vratiti se odmorni svom redovnom životu.

 

S vremena na vrijeme mogu se razviti maleni sporovi s onima s kojima živimo ili radimo. Ponekad se mogu jednostavno riješiti provođenjem nekoliko sati s ovim osobama izvan redovnog okruženja. U drugim situacijama možemo se suočiti s izazovima na koje nam se teško usredotočiti i koji zahtijevaju naš odmak kako bi obnovili usredotočenost na njih i pojasnili ih kroz odmor. Fikcije, u knjigama i filmovima kao i poezija i umjetnost također nas mogu odvojiti od naših svakodnevnih problema i osvježiti nas. Ovo nam omogućuje promjenu gledišta, koje nam pomaže ponovo usredotočiti našu viziju svijeta i iznova otkriti ljepotu malih stvari.

 



 

Vjerodostojan odmor dolazi od našeg odmaka od svakodnevne realnosti kako bi se vratili obnovljeni. No to ne znači nagao odmak od stvarnog svijeta. Promatrajući kako se neki ljudi u potpunosti isključe tijekom vikenda i tužno stanje u kojem ih to ostavlja, možemo biti sigurni da je odmor nestvaran ako se vraćamo u lošijem stanju nego prije. Ponekad ovakvo ponašanje izvire iz razočaranja svakodnevnim životom i traženjem načina za bijeg od samoga sebe. Dobro je stoga iskreno pogledati na naš život i otkriti razonodu koja je više uzmak nego pravi odmor. Umjerenost je stoga dobro mjerilo kvalitete našeg odmora. Dobro se provesti i biti veseo nedvojbeno je dio odmora. No važno je ne brkati veselje s pretjeranošću, premda je ovo čest slučaj. I ovdje se pokazuje točnom tvrdnja kako je tijelu bolje dati „malo manje nego mu je potrebno.“ [6] Dobro se zabaviti bez pretjeranog udovoljavanja vodi do većeg uživanja. Umjerenost nas oslobađa od nemirne potrage za stalnim odvraćanjem, s razočaravajućim ishodom kada nam ono nije dostupno. Stoga nam povremeno čini dobro biti bez glazbe, iako imamo tehnologiju koja nam omogućuje stalno slušanje; isključiti se na neko vrijeme od Interneta kako bi se „uključili“ s onima koji nas okružuju i bili svjesniji njihovih potreba. Konačno, moramo se zapitati jesmo li stvorili umjetne „potrebe“ preko trajno raspoloživih načina zabave koji nam mogu uskratiti slobodu jednostavnog i radosnog odmora.

 

Odmor koji je otvoren prema drugima

 

Obiteljski život obogaćen je njegovanjem kulturološkim obogaćivanjem i interesima. Ovo također pruža alternativu za sport koji može postati problem ako nemamo vremena, ako smo bolesni ili stariji. Nismo vječno mladi. Ako nam je odmor usredotočen na energičan sport, kako starimo, možemo ga naći sve manje privlačnim. Iz tog je razloga dobro ne čekati da taj trenutak dođe kako bi se počelo razvijati druge načine odmaranja. Iako neki od ovih ne zahtijevaju prisutnost drugih, dijete Božje bi uvijek trebalo na odmor gledati kao dio svog života s drugima i za druge, a ne kao nešto posve osobno. Promatrano na ovaj način, knjige i filmovi mogu obogatiti naše razgovore i dati nam teme za razgovor. Slikanje, vrtlarenje ili neki uradi sam zadatak daje toplinu domu, nečiji glazbeni talent (iako ne mora biti velik), kreativno kuhanje, izvornost u pripremi slavlja, sve to čini život ugodnijim za sve.

 



 

Vjerodostojan odmor trebao bi biti otvoren obitelji i prijateljima. Nema se smisla zatvarati u čahuru s dolaskom vikenda. Odmor koji je individualan ne završava s istinskim opuštanjem već dovodi do čudne uznemirenosti ne dovodi do stvarnog opuštanja već tjeskobne potrebe za bijegom. Ovo može biti obilježje unutarnje napetosti sa samosvojnošću kao oca, majke, brata, supruga, kćeri… jedno je željeti se odmoriti a drugo postati uznemiren oko odmora. Odmor koji je otvoren drugima je iskren i prilagodljiv, otkriva naš identitet i pomaže nam biti ono što jesmo.

 



 

U pobudnici svetoga Pavla, „alter alterius onera portate, nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!“ (Gal 6,2) vidimo poziv na brigu za druge. Najbolje se odmaramo kad pomažemo drugima da se odmore. Uzimanje u obzir zanimanja i želja drugih oko nas dio je našeg svakodnevnog obiteljskog života: oca s djecom, supruge sa suprugom, djedova i baka s unučadi… Razumije se, život postaje puno lakši kada iskreno volimo druge, znamo da smo voljeni, okruženi ljudima koji nas slušaju, razumiju, i primaju naše brige kao svoje. „Ako činite stvari s ljubavlju, svaka naša kuća biti će dom kakav želim za svoju djecu. Vaša će braća imati svetu glad za povratkom kući nakon dana ispunjenog radom. Naći će svoju gorljivost obnovljenom za nastavak, odmoreni i bezbrižni, za rat ljubavi i mira koji od nas traži naš Gospodin.“ [7]

 

Odmor svoj najdublji izvor i konačan obzor ima u našem Gospodinu. „Gospodine moj: U tebi se odmaram“, napisao je svetio Josemaria (u Decenary to the Holy Spirit). „Gospodine Bože, molio je sveti Augustin, „podaj nam mir – ta ti si nam dao sve – mir počinka, mir subote, mir bez večeri.“[8] Ako se ponekad nađemo zaneseni ljepotom prirode viđene s uzvisine, razbijanja valova na obali, pucketanja vatre u kaminu, prizora radosne djece u igri, kako ne možemo naći mir u molitvi, u intimnosti s Bogom koji nas uvijek sluša i ispunjava sve što smisleno činimo? Jahve, Bog, sunce je i štit (Ps 84:12). On prosvjetljava naš umor i odmor. Ako nam duša utihne kada Ga izgubimo iz vidokruga, prolama se u pjesmi i plesu kad Ga ponovo nađemo. „Otpočini u božanskom sinovstvu. Bog je jedan Otac – tvoj Otac! – pun nježnosti, bezgranične ljubavi. Često ga zovi Ocem, i reci Mu – na ti – da ga voliš, da ga silno voliš!: da si ponosan i osjećaš se snažnim jer si njegovo dijete.“ [9]

 



 

Wenceslao Vial – Carlos Ayxelá

 


 

[1] Sveti Josemaria, Bilješke s obiteljskog okupljanja, 29. travnja 1969. (navedene u Putu: Critical Historical Edition p.325)

 

[2] Usp. Papa Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium (24. studeni 2013.), broj 4.

 

[3] Ovo je engleska verzija molitve s Internetske stranice Vatikana koju spominje Papa Franjo u Božićnom obraćanju rimskoj kuriji 22. prosinca 2014. godine. Iako se često pripisuje svetom Thomasu Moreu, napisao ju je zapravo Thomas Basil Webb (1898. – 1917.), koji je ubijen u bitci kod Somme. Ovo je pjesma koju je napisao neposredno prije nego je umro u dobi od 19 godina.

 

Give me a good digestion, Lord,

 

And also something to digest.

 

Give me a healthy body, Lord,

 

With sense to keep it at its best.

 



 

Give me a healthy mind, Lord,

 

To keep the good and pure in sight,

 

Which, seeing sin, is not appalled,

 

But finds a way to set it right.

 



 

Give me a mind that is not bored,

 

That does not whimper, whine or sigh;

 

Don’t let me worry overmuch

 

About the fussy thing called I.

 



 

Give me a sense of humor, Lord,

 

Give me the grace to see a joke,

 

To get some happiness from life

 

And pass it on to other folk.

 



 

[4] Sveti Josemaria, Put, broj 357.

 

[5] Sveti Josemaria, Bilješke s obiteljskog okupljanja, 7. srpanj 1974.

 

[6] Usp. Sveti Josemaria, Put, broj 196.

 

[7] Sveti Josemaria, Bilješke s obiteljskog okupljanja, 29. Ožujka 1956 (navedene u A. Sastre, Tiempo de Caminar, Rialp, Madrid 1989. 182-283).

 

[8] Sveti Augustin, Ispovjesti, XIII.35.50

 

[9] Sveti Josemaria, Kovačnica, broj 331.

 

 

 

Gal 3,23- 4,1-

 

(19) Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. (20) Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. (21) Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. (22) Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.

 

Doba vjere

 

(23) Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. (24) Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. (25) A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. (26) Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. (27) Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. (28) Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! (29) Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

 

Božje posinstvo

 

#4Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: (2) pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. (3) Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. (4) A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan (5) da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. (6) A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" (7) Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

 

Ovaj tekst svetoga Pavla koristit će nam da pokušamo približiti smisao pojma DIJETE BOŽJE iz perspektive jednog kršćanina koji je bio Pavlov suvremenik. Uz to ćemo pokušati pojasniti zašto se često koriste izarazi ZARUČNIK ZA ISUSA, A ZARUČNICA ZA CRKVU.

 

PODLOŽNOST ZAKONU- NADZIRATELJU

Pavao se koristi rimskim običajima i zakonom rimskog prava kako bi pojasnio razliku vjere koja se primala po Abrahamu i Mojsiju, od vjere koju primismo po Kristu.

 

 

U Rimu je zakon propisivao potpunu podložnost djeteta ocu sve do vjenčanja. Dijete se poučavalo o svemu preko nadziratelja ili pedagoga. NADZIRATELJ JE BIO ROB koji je dijete pratio u svemu i poučavao ga ophođenju. Vodio je računa o tome da se DJETETU NE DOGODI NIŠTA, DA NE UPADNE U NEVOLJU (sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: (2) pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac), ali o o tome KAKO SE DIJETE IMA PONAŠATI. U svemu je bio odgovoran za dijete.

 

 

U tom smislu, Pavao govori o MOJSIJEVU ZAKONU KAO O NADZIRATELJU VJERNIKA. Primivši vjeru po Abrahamu, VEJRNIK JE  bio poput DJETETA kojem je POTREBAN NADZOR KAKO NE BI UPAO U PROBLEM. Tako je Zakon tu da bi NADZIRAO VJERNIKA DA NE UPADNE U GRIJEH.

 

 

Nadziratelj djeteta je rob kojeg je odredio OTAC DJETETA. Isto tako i ZAKON NIJE VRHUNAC SVEGA ŽIVOTA VJERNIKA, VEĆ JE ZAKON DAN OD BOGA OCA vjernicima kako ne bi padali u grijeh i kako bi se brzo vraćali na pravi put.

 

 

Da bi se dijete oslobodilo tutorstva oca i steklo PRAVO GRAĐANSTVA, onda je bilo potrebno VJENČATI DIJETE. Tek vjenčanjem se stjecalo pravo građanstva, a MLADIĆ ILI DJEVOJKA SU BILI OSLOBAĐANI PODLOŽNOSTI RODITELJU.

 

 

Ovo je razlog zbog kojeg se stalno govori o ISUSU KAO ZARUČNIKU KOJI SE VJENČAJE SA CRKVOM- ZARUČNICOM. Naime, Isus je bio podložnostian Zakonu kao i svi Židovi. Stoga Pavao i veli kako “kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan”. No, Bog nije poslao svoga Sina da ostane Zakonu podložan, već da sve one koji su svoje živote upravljali Zakonom OSLOBODI OD TUTORSTVA ZAKONA: “da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.” Drugim riječima, cilj Isusova dolaska ovamo jest NOVO SINOVSTVO KOJE SA SOBOM DONOSI NOVU BAŠTINU. Naime, sinovstvo “pod tutorom”, pod nadzirateljem, NE DONOSI BAŠTINU SA SOBOM, jer onaj koji je još uvijek pod paskom nadziratelja određena od oca, taj po zakonu (rimskom) ne prima baštine. Baština se sa oca na sina prenosi tek ŽENIDBOM, KOJE MIJENJA SINOVSKI OBLIK- SIN, KOJI JE PRIJE BIO POPUT ROBA (sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac), sada POSTAJE SLOBODNIM ČOVJEKOM I BAŠTINIKOM- STJEČE PRAVO NA OČEVU BAŠTINU. Potrebno je vjenčanjem osloboditi se tutorstva i steći pravo na baštinu.

 

 

KRŠTENJE KAO NOVO RAĐANJE OD ZARUČNICE

Mi postajemo SINOVI ILI DJECA BOŽJA PO KRŠTENJU. Upravo to KRŠTENJE nam otkriva kako ULAZIMO MEĐU BAŠTINIKE. Naime, mi po svom rođenju postajemo NEČIJA DJECA- djeca svojih roditelja. Isus nam je otvorio vrata Božje baštine, a to je VJEČNI ŽIVOT. Otvorio nam je time što je nas POSVOJIO KRŠTENJEM- krštenjem postajemo KRISTOVI- KRŠĆANI. U krštenju, Sin izlijeva svoga Duha- DUHA SINOVSTVA BOŽJEG NA NAS, i po tom Duhu postajemo DJECA ISTOG OCA. Isus želi da ŽIVIMO U NJEGOVU DUHU- DUHU DJECE BOŽJE. Živjeti u “nečijem duhu” zapravo znači PONAŠATI SE POPUT OSOBE O ČIJEM DUHU JE RIJEČ.

 

 

No, ono što je nama KRŠTENJE, Isusu je KRIŽ. Naime, kada se KRSTIMO, onda se krstimo U MUKU I SMRT ISUSOVU KAKO BISMO ZADOBILI BAŠTINU- USKRSNUĆE ZA ŽIVOT VJEČNI. Stoga, KRŠTENJEM SE OSLOBAĐAMO TUTORSTVA STAROG ZAKONA, STAROG ZAVJETA. Krštenje znači oslobođenje nadziratelja i ulazak u baštinu. Ipak, u baštinu ULAZIMO PREKO KRISTA- preko njegova Križa. Možemo kazati kako ulazimo kao POSINJENI BAŠTINICI. Jer, da nema Isusa, pristupati baštini ne bismo mogli na ovaj način.

 

 

Rekli smo ranije, kako je, prema rimskom zakonu sin u baštinu ulazio VJENČANJEM. Vjenčanje mijenja stanje spram zakona, ali i spram baštine očeve. Često za Isusa Krista koristimo izraz ZARUČNIK. Uostalom, sam Isus o sebi govori kao o Zaručniku. Kada su farizeji pitali zašto njegovi učenici ne poste odgovorio im je: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!” (Mk 2,19-20).

ZARUČNIK

 

 

Zaručnik je Krist, i On je taj koji je oslobođen “nadziratelja”, oslobođen Zakona. On je sebe prikazao VEĆIM OD ZAKONA premda mu je bio podložan. Tumačio je Zakon kao onaj koji ima vlast, kao onaj koji je Zakon i donio. Ipak, odbržavao je sve zakonske odredbe.

 

 

Za razliku od drugih, Isus nije trebao biti podložan Zakonu. Mladići koji su imali “tutora” NISU PLAĆALI POREZA- to je umjesto njih činio otac. Drugim riječima, ti su mladići u određenom smislu bili izuzeti od Zakona. Sukladno tome, NI ISUS NE BI TREBAO PLAĆATI HRAMSKI POREZ, JER JE SIN BOŽJI- nelogično je da sin plaća porez ocu. Isus je na tom primjeru pojasnio kako se na Njega ne odnose zakonske odredbe, već ih on DRAGOVLJNO VRŠI JER ŽELI VRŠITI VOLJU OCA NEBESKOG. O otme čitamo u Matejevu evanđelju: “Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se." (Mt 17,224-27).

 

 

Isus se DRAGOVOLJNO PODLOŽIO ZAKONU kako bi NAS OSLOBODIO ZAKONA. Sam je svoje OSLOBOĐENJE PLATIO SVOJIM ŽIVOTOM. Isusa je od Mojsijeva zakona mogao osloboditi samo Otac. No, Otac je na nebesima. Stoga je na zemlji trebalo osloboditi ga se na drugi način. Isus je PREDAO SEBE U SMRT DA SE OSOBODI ZAKONA, JER ZAKON JE OBVEZIVAO ŽIDOVA DO SMRTI. Stoga, SMRT JE ZNAČILA OSOBOĐENJE OD ZAKONA.

 

 

VJENČANJE I ZARUČNICA

Što je onda s VJENČANJEM po kojem se prima baština? Zaručnik je SLOBODAN od tutorstva Zakona, i sada je potrebno vjenčati se sa Zaručnicom. ZARUČNICA JE CRKVA KOJA JE TRAJNO VEZALA UZ ISUSA KRISTA. ONA ĆE RAĐATI KRŠTENJEM SVE ONE KOJI VIŠE NEĆE BITI PODLOŽNI ZAKONU MOJSIJA, VEĆ ĆE BITI SLOBODNA DJECA BOŽJA. Zaručnica se počinje stvarati od Marije i Apostola, prvih ljudi koji stoje uz Križ, i upravo ISPOD KRIŽA KREĆE NOVA SVADBA, U KOJOJ ĆE SE BLAGOVATI ONO ŠTO S KRIŽA DOĐE: TIJELO I KRV KRISTOVA.

 

 

Isus Krist nas je svojom smrću na Križu oslobodio obaveza prema Starom Zavjetu. On želi da se razvijamo kao SLOBODNI LJUDI, da baštinu Oca nebeskog primamo po Crkvi- po Majci. I taj dio priče je za prve kršćane bio razumljiviji nego nama, jer su prvi kršćani bili Židovi, koji su znali kako je za prenošenje židovstva ključna bila ženska- majčinska linija. Tko je imao majku Židovku automatski je smatran židovom. Slično je primjenjivo na kršćanstvo- tko ima Crkvu za Majku-kršćanin je, ali i baštinik Majčina Zaručnika.

 

 

 

PITANJE BUDUĆNOSTI

Nema toga robota koji može nadomjestiti »nepovratnu emigraciju«

 

Autor

 

Đurđica Ivanišević Lieb

 

 

 

Ovih dana objavljen je tekst Velimira Šonje o pedeset tisuća ljudi koji su otišli iz Hrvatske, koji će se teško vratiti. »Nepovratna emigracija« u tekstu se definira kao »emigracijski saldo mladih obitelji s djecom«. Pretpostavlja se da kad djeca pođu u školu u nekoj drugoj zemlji, bitno se smanjuju šanse za povratak. U tom slučaju ne odlaze samo roditelji, to jest mladi u najboljim godinama, nego se dijete socijalizira u drugoj sredini uz izgled da dugoročno postane državljanin te zemlje. O emigraciji se ne zna dovoljno, a procjene se razlikuju od 20-ak do 50-ak tisuća ljudi godišnje. Naime, ne može se procijeniti da će se netko tko je otišao raditi i živjeti u inozemstvo nakon nekoga vremena vratiti. U pogledu proučavanja toga problem istraživači i državne institucije zakazuju, što izaziva moralnu i političku paniku. Zanimljivo je preispitivanje toga problema kod Nenada Bakića, koji je dao vrlo grubu procjenu nepovratne emigracije. Procjena počinje od vremenske serije novorođene djece, a riječ je o drastičnom padu novorođene djece nakon 2009. Pad je bio veoma jak otkad je u Hrvatskoj izbila gospodarska kriza koja je trajala do uključivo 2014. Sada je pad zaustavljen, ali oporavak se još ne vidi. Evo podatka: u Hrvatskoj se godišnje rađa oko 7000 djece manje nego 2008.-2009. godine.

 

Razmjeri emigracije veće od statistike

 

»Broj novorođenih služi za procjenu očekivanog upisa djece u prvi razred osnovne škole. U Hrvatskoj se sva djeca obavezno upisuju u osnovnu školu, a smrtnost djece predškolske dobi veoma je niska pa se u procjeni može zanemariti. Dakle, ako uzmemo 75 % djece rođene 2009. i 25 % djece rođene 2010. (to su oni rođeni u prva tri mjeseca godine koji idu u školu sa šest godina i šest i pol mjeseci u prosjeku), dobit ćemo maksimalan broj djece rođene u zemlji koja će upisati prvi razred 2016. Takva se procjena može napraviti za sve godine unazad.«

 

O emigraciji se ne zna dovoljno, a procjene se razlikuju od 20-ak do 50-ak tisuća ljudi godišnje. Naime, ne može se procijeniti da će se netko tko je otišao raditi i živjeti u inozemstvo nakon nekoga vremena vratiti.

 

Nepovratna emigracija javila se i prije ulaska u EU, pomalo već od 2009., a iz godine u godinu je rasla, piše Šonje. Ulazak u EU 2013. i s time povezano lakše dobivanje posla u drugim zemljama nije trenutačno povećalo nepovratnu emigraciju, ali se to odrazilo na razdoblje od 2015. do 2017. godine. Nepovratna emigracija očito raste, a »nedostajuće« djece pri upisu 2017. dosegnuo je oko 2700 ili 6,3 % domaćega teorijskoga maksimuma. Ne spominju se samo djeca, jer ne emigriraju samo obitelji, nego i samci i parovi bez djece i veoma je teško procijeniti koliko ima nepovratne emigracije među njima. Većina njih vjerojatno će u budućnosti imati djecu, pa ako se ne vrate na vrijeme, i oni će postati nepovratna emigracija zajedno s budućom djecom. O ukupnim razmjerima emigracije ne zna se mnogo, no praćenjem inozemnih izvora sluti se da je znatno veća od onoga što bilježi Hrvatska službena statistika. Ipak treba imati u vidu da u Hrvatskoj postoji tradicija privremenih odlazaka na rad u inozemstvo, što znači i da velik broj ljudi zadržava osobne, obiteljske i financijske veze s domovinom. Očekivati je da se privremena emigracija širi s obzirom na olakšanu mobilnost i pad troškova kretanja zbog tehnološkoga napretka i ulaska u EU. Time se povećava mogućnost emigracije (jednoga) roditelja koji šalje novac kući. Procjena je pokazala i da je pojava nepovratne emigracije inertna i nalazi se u porastu. Izgleda da se od 2015. i u većoj mjeri od 2016. javlja odlazak obitelji s djecom koja su ranije počela pohađati škole u Hrvatskoj. I dok država pokušava djelovati mjerama kao što su subvencije za stambene kredite i zapošljavanje mladih ljudi u državnim službama, očito je da su korijeni i pojave dublji: ljudi ne idu u Irsku i Njemačku raditi u državna poduzeća i zaduživati se za kupnju nekretnine, oni tamo rade druge stvari i tjeraju ih drugi motivi.

 

Dodatak na muškost

 

Kad se piše o emigraciji, nije nevažno spomenuti da su u Njemačkoj plaće žena 20 %, a u Hrvatskoj 10 % niže od muških. Ljubica Gatarić piše da će islandske tvrtke s više od 25 zaposlenih od ove godine morati pribaviti certifikat koji dokazuje da su žene u njihovim tvrtkama podjednako plaćene kao i muški kolege. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, Island je zadnjih deset godina svjetski lider po radnom statusu žena, no tamošnje su vlasti zakonom o ravnopravnosti koji je u siječnju stupio na snagu iskazale odlučnu namjeru da idućih pet godina posve iskorijene nejednakost u primanjima među spolovima. Zanimljivo je da će se jednakost muških i ženskih primanja provjeravati kroz državne institucije svake tri godine te će se o tome izdavati poseban državni certifikat. Slična kontrola prisutna je još i u Švedskoj i Kanadi, a verzija islandskoga zakona od ovoga se tjedna primjenjuje i u Njemačkoj, Estoniji, Češkoj, Austriji i Velikoj Britaniji. Po tom je pitanju riječ o pet »najproblematičnijih« članica EU-a s razlikom u plaćama većim od 20 % u korist muškaraca. Hrvatska se s 10 % razlike plaća među spolovima nalazi u prvoj četvrtini najboljih članica EU-a, a ta je razlika najmanja u Luksemburgu i Italiji – oko 5 %, u Sloveniji je oko 8 %, a Hrvatska je s razlikom od 10 % znatno ispod prosječne razlike od 16 %. Danijel Nestić, istraživač s Ekonomskoga instituta u Zagrebu, kaže da je istovjetan posao civilizacijski i zakonski te da je nedopustivo žene plaćati lošije od muškaraca. No razlika u primanjima pojavljuje se zbog sofisticiranih procesa kao što je segregacija radnih mjesta. »Radno mjesto u skladištu ili na blagajni gotovo je identično po odgovornosti, ali u pravilu je posao skladištara po sistematizaciji bolje plaćen«, ističe dr. Nestić čija su istraživanja potvrdila da žene u Hrvatskoj imaju za desetinu slabija primanja od muškaraca, što je uglavnom rezultat segmentacije po vrsti posla. Žene dominiraju u slabije plaćenoj tekstilnoj industriji ili ih je pak više u socijalnom sektoru i javnim službama kao što su obrazovanje ili zdravstvo gdje su plaće niže nego u »muškom« financijskom sektoru. Hrvatska stoji znatno lošije od Slovenije. Očekivano žene su najmanje zarađivale u proizvodnji odjeće, a najbolje su mjesečne plaće bile u farmaceutskoj industriji.

 

Roboti za zamorne i zaglupljujuće poslove

 

Iako su inovacije s robotima sve više zastupljene, Crystal Group, najveći svjetski proizvođač odjeće, koji šije za najveće globalne brendove (H&M , Victoria’s Secret, Marks&Spencer…) odlučio je da nema robotizacije te da ljudi za šivaćim strojevima ostaju jamstvo održavanja kvalitete.

 

Nepovratna emigracija očito raste, a »nedostajuće« djece pri upisu 2017. dosegnuo je oko 2700 ili 6,3 % domaćega teorijskoga maksimuma. Ne spominju se samo djeca, jer ne emigriraju samo obitelji, nego i samci i parovi bez djece i veoma je teško procijeniti koliko ima nepovratne emigracije među njima.

 

Željko Trkanjec piše o gotovo neočekivanoj vijesti kad je riječ o robotiziranju proizvodnje koja plaši svijet. Američki poduzetnik Elon Musk, vlasnik tvrtke Tesla, koji ove godine planira odlazak na mjesec raketama svoje druge tvrtke Spaceks, tvrdi da je umjetna inteligencija najveća prijetnja ljudskoj vrsti. Prošle godine, u jeku francuske predizborne kampanje, mediji su donijeli priču o 50-godišnjaku iz grada na sjeveru te zemlje koji je izgubio posao jer su ga preuzeli – roboti. Vlasnik je jednostavno u potpunosti automatizirao cijeli proizvodni proces pa mu ljudi više ne trebaju. I taj je Francuz bio strašno ljut na robota, na vlast koja je to dopustila, ali ne i na sebe. Silno je podsjećao na britanske radnike koji su krajem 18. stoljeća, kad je počela prva industrijska revolucija, krenuli u borbu protiv onih koji im oduzimaju poslove – strojeva. Ulazak umjetne inteligencije, ne samo u proizvodne, nego i servisne industrije – sve se više koriste u pravu, financijama (ondje se smatraju bitno preciznijim prognostičarima zbivanja na tržištima od ljudi), pa i novinarstvu – naziva se četvrtom industrijskom revolucijom. Vlade već razmišljaju o definiranju rješenja koji bi pomogli svima koji se ne mogu nositi s umjetnom inteligencijom, a jedno od dosad najeksponiranijih je uvođenje temeljnoga prihoda za sve građane. S druge su pak strane oni koji tvrde da je pojava umjetne inteligencije gotovo Božji dar čovječanstvu koji će moći svoje kreativne kapacitete još više aktivirati – i raditi poslove koji nisu zamorni, zaglupljujući ili monotoni.

 

Roditeljska ljubav, stručnost liječnika i duhovnost

 

Posljednjih dana javnost je pratila liječenje malene Rite, djevojčice kojoj je presađeno srce i uspješno se oporavlja zahvaljujući prof. dr. Darku Aniću koji je transplantirao srce, zajedno s ekipom dječjih kardiologa. Tim je zahvatom Hrvatska dokazala da se može nositi s velikim centrima medicine u svijetu. Sve želje su da se mala Rita što prije oporavi, što ona već i dokazuje hrabro podnoseći sve zahvate na koje su je pripremali vrhunski liječnici KBC-a Rebro. Posebnu zahvalu obitelj je uputila i Ritinoj doktorici Dorotei Bartoniček, a roditelji su zahvalu uputili i časnim sestrama na Rebru te svećenicima u svim župama koji su molili, kao i liječnicima i medicinskim sestrama. Tako se pokazalo da hrvatski stručnjaci mogu stajati uz bok vrhunskim inozemnim imenima.

 



 

Glas Koncila