Život naše župe bit će bogatiji za dva kulturna događaja:
U UTORAK 13. lipnja, s početkom u 19:00, u župnoj crkvi u Lokvi održat će se završni koncert učenika glazbene škole iz Omiša.
U NEDJELJU 18. lipnja, s početkom u 21:00, ispred župne crkve održat će se gitaristički koncert SILVIJA BILIĆA.
Većina onih koji imaju osobne probleme, “imaju ih” jer sebično misle samo na sebe.
I ti misliš da bi Bogu mogao služiti mrka lica? Ne! Moraš mu služiti radosno, unatoč svojoj ništavnosti koju ćemo poslije, uz pomoć Božju ukloniti.
Svetost se sastoji u borbi, u tome da znamo za svoje mane, te u junačkom nastojanju da ih izbjegnemo.
Svetost je, tvrdim u savladavanju tih mana,... pa ipak ćemo ih do smrti imati: inače bismo, već sam ti rekao, bili oholi.
Zaokupljaju te dvojbe, napasti otmjena privida. Drago mi te slušati: vidi se da te đavao smatra neprijateljem I da te milost Božja ne napušta. Nastavi s borbom!
Pristupi često u kapelu da bi rekao Iusu:... predajem sve u tvoje ruke. Ostavi pred njim ono što imaš: svoju bijedu. Tako, unatoč gomili stvari koje nosiš u sebi, nećeš izgubiti mir.
Josemaria Escriva de Balaguer
Borbom nestaju I nastaju sve stvari.
Heraklit
Bože, daj mi snage promijeniti ono što mogu promijeniti, daj mi strpljenja pomiriti se sa onim što ne mogu promijeniti, daj mi mudrosti kako bih znao razlučiti jedno od drugoga.
Molitva Siouxa, slično I Thomas Mann, William James
Brige bi nas trebale poticati na akciju, a ne voditi u depresiju.
Pitagora
Budi strog prema sebi, a blag prema drugima.
Latiska izreka
Budi svoj vlasiti “ministar unutarnjih poslova”.
Stanislaw Jerzy Lec
Rad i obitelj
Pomiriti radne i obiteljske obveze nije uvijek jednostavno. Možemo mnogo naučiti od Svete Obitelji, kako nas ovaj novi članak u nizu o posvećivanju posla podsjeća.
Posvećivanje rada
„Rad je temelj za izgradnju obiteljskog života, koja je prirodno pravo i nešto na što je čovječanstvo pozvano. Ove dvije sfere vrijednosti – jedna povezana s poslom i druga koja je posljedica obiteljske naravi ljudskog života – moraju biti ispravno ujedinjene i moraju ispravno prožimati jedna drugu.“[1]
Usklađivanje zahtjeva obiteljskog zvanja s profesionalnim zvanjem nije uvijek lagano, ali je sastavni dio napora za živjeti „jedinstvo života.“ Ljubav prema Bogu je ono što osobi daje jedinstvo; ona unosi red u naše srce i uči nas ispravnim prioritetima. Ovi prioriteti uključuju težnju da uvijek stavljamo dobro osobe iznad drugih interesa, gledajući na naš posao kao služenje, kao izraz milosrđa – i da živimo milosrđe na uređen način, počevši s onima koje je Bog najizravnije povjerio našoj brizi.
Obiteljski i profesionalni život uzajamno se podupiru. Rad, kako unutar tako i izvan domaćinstva, „je stanje koje omogućava osnivanje obitelji.“ Prije svega, zato jer obitelj „zahtijeva sredstva za uzdržavanje koja čovjek najčešće stječe radom.“[2]
Za postizanje ciljeva obitelji nužan je rad. „Rad i poduzetnost također utječu na cjelokupni proces obrazovanja u obitelji, iz samog razloga što svi „postaju ljudskim bićima“ kroz, između ostalog, rad; a postajanje ljudskim bićem upravo je glavna svrha cijelog procesa obrazovanja.“[3]
Sveta Obitelj pokazuje nam kako uskladiti ova dva područja u našem životu. Sv. Josemaria nas je učio lekcijama koje je on naučio od naše Gospe i sv. Josipa. Svojim radom oni su pružili Isusu dom u kojem je mogao rasti i sazrijevati.
Primjer iz Nazareta duboko je obilježio dušu osnivača Opusa Dei. On ga je vidio kao školu služenja gdje „nitko nije zadržavao ništa za sebe. Tamo ne čujemo ništa o mojem ugledu, mojem vremenu, mojem poslu, mojim idejama, mojim željama, mojem novcu. Tamo je sve stavljeno u službu Božje prekrasne pustolovine s čovječanstvom – Otkupljenja.“
Oponašati sv. Josipa
„Primjetite kako se Josip ponaša prema Mariji i Isusu da bi slijedio zapovjed Oca i nadahnuće Duha Svetoga. Odriče se cijelog svog bića i stavlja svoj život trgovca u Božju službu. Josip, stvorenje, hrani Stvoritelja; ponizan zanatlija, posvećuje svoj profesionalan rad – nešto što su kršćani stoljećima zaboravili raditi, a na što ih je Opus Dei došao još jednom podsjetiti. Daje Bogu svoj život. Nudi mu ljubav u svom srcu i nježnost svoje brižnosti; u njegovu službu stavlja snagu svoje mišice. Daje sve što jest i što može učiniti: uobičajeni svakodnevni život koji je dio njegovog položaja u životu.“[5]
Sv. Josip radio je u službi Sina Božjeg i njegove Majke. Ne znamo točno kakve je rukotvorine izrađivao, niti smo pronašli ijedan predmet s njegovim potpisom. Ali znamo tko su bili prvi korisnici njegovih sati umarajućeg rada: naša Gospa i naš Gospodin Isus Krist. Čovještvo našeg Gospodina, predano patnjama mnogo godina kasnije kako bi nas se spasilo, je uistinu imalo ljudske potrebe. Isus je rastao i razvijao se samo uz zaštitu svojih roditelja. On je „trebao“ Josipov rad.
Rad sv. Josipa predivan je primjer božanske i ljudske pustolovine Otkupljenja. Njegov trud stavljen je u službu većine materijalnih potreba Otkupiteljevog Presvetog Čovještva. Josip je poučio Božanskog Majstora svome zanatu; svojim radom uzdržavao je Gospodara cijelog Stvorenja. Na povratku kući poslije napornog radnog dana nije si dozvolio biti nadvladan umorom jer nije želio uskratiti Sinu Božjem brigu i pozornost ljudskog oca.
Sv. Josip postigao je počasno mjesto u povijesti spasenja posvećujući svoj život svojoj Obitelji. Zahtjevi koje su mu njegove odgovornosti kao glave obitelji nametale (iznenadna putovanja i promjene domaćinstva, sa svim opasnostima i teškoćama koje uključuju), umjesto da umanjuju važnost njegovog posla, beskonačno je obogaćuju. Rad sv. Josipa, poput onoga naše Gospe, prepunja se s transcendencijom i vječnošću.
Koja velika lekcija za nas koji si lako dozvoljavamo biti vođeni željom za osobnom potvrdom i ljudskom slavom u našem poslu! Josipova slava bila je gledati Isusa kako raste u mudrosti i godinama,[6] i da služi našoj Gospi. Dugi sati teškog rada svetog Patrijarha bili su obogaćeni dvama licima. Njegovi napori nisu bili usmjereni na opipljivi proizvod, bez obzira kako dobro napravljen. Radije, njegov posao je za njega bio put za rasti u ljubavi prema Sinu Božjem i njegovoj Majci.
Bog je i nama dao mogućnost otkriti ga i ljubiti, služeći onima koji su nam najbliži kroz naše različite profesionalne pothvate. Mnogi ljudi stavljaju fotografije svojih voljenih ili druge ljudske podsjetnike na svoj stol ili radno mjesto; ovo pomaže dati značenje njihovom trudu, podsjećajući ih da je njihov rad vrijedan i da nisu sami. Ako nedostaje ljubavi; ako obitelj, sve duše, i u konačnici, Bog, osobi ne uspiju dati značenje radu, srce traži zamjenu u vidu taštine i težnje za uspjehom ili društvenim ugledom.
Tužno je vidjeti ljude koji su u nutrini podijeljeni. Oni mnogo pate, nepotrebno. Pokušavaju žonglirati s mnoštvom obveza koje se u konačnici pokažu nemogućima za uskladiti. Jer ono čega im nedostaje nije vrijeme, već uređeno i zaljubljeno srce. Obiteljske obveze im se čine kao prepreka za profesionalni rast. Htjeli bi biti dobri prijatelji, ali nalaze svoju glavu i srce zatvorene za druge.
Primjer sv. Josipa svima nam može u ovome pomoći. Njegova briga za Svetu Obitelj i njegovi sati truda u radionici nisu odvojeni životi već jedna stvarnost. On je radeći brinuo za Mariju i svojim svakodnevnim naporom iskazivao ljubav prema Isusu, u potpuno dosljednom životu.
Hitan apostolat
„Treba pamtiti i ponavljati da obitelj čini jednu od najvažnijih referentnih točaka za oblikovanje drušvenog i etičkog reda ljudskog rada... Zapravo, obitelj je istovremeno zajednica omogućena radom i prva škola rada unutar doma za svaku osobu.“[7]
Suočeni smo s predivnim izazovom obnove središnje uloge koju bi obitelj trebala imati u životima ljudi i svijetu rada. Ovaj izazov ima više strana. Prije svega, pridavanje ispravne vrijednosti, kako u pogledu prestiža tako i praktične pomoći, zanimanjima najbliže povezanima intrinzičnim ciljevima obitelji. Ovi uključuju zadatke u domaćinstvu, posao obrazovanja, posebice u djetetovim ranijim godinama, uz različite načine suradnje (koji nikada ne mogu biti zamjena za obiteljske dužnosti) u pružanju pomoći starijima i bolesnima.
Drugi hitan izazov je potreba sprječavanja, koliko je moguće, da zahtjevi na poslu budu povodom ozbiljnih napetosti u obitelji ili postanu preprjeka za ispunjavanje obveza u domu. Takve situacije su poprilično česte: nedovoljne plaće koje otežavaju normalan rast i razvoj obitelji; rasporedi koji uvelike ograničavaju prisutnost oca ili majke u domu; preprjeke velikodušnom stavu, otvorenom životu, za mnoge žene koje se žele posvetiti svojoj obitelji na način usklađen sa zanimanjem izvan doma.
Štoviše, ne smijemo zaboraviti da sadašnja toliko raširena i zahtjevna konkurencija na radnom mjestu posebice pogađa mlade profesionalce, koji često moraju uskladiti svoju predanost obitelji sa zahtjevnim teretom svoga posla. Ova situacija često uključuje radne rasporede koji su izrazito zahtjevni i plaće koje nisu onoliko velikodušne koliko bi čovjek htio da se mirno može suočiti s izazovima osnivanja obitelji.
Želja za napretkom u vlastitom zanimanju često uključuje zahtjev za više predanosti, više dostupnosti, više putovanja. Naravno, život je složen i zahtjevan; i agresivna atmosfera koju se može naći na radnom mjestu često otežava pronalazak sklada između obiteljskog i profesionalnog života. Poricati ovo značilo bi zatvarati oči pred stvarnošću; ali isto tako, prihvaćati kao nešto nerješivo ne bi bila ispravna reakcija djeteta Božjeg. Trebamo tražiti od našeg Gospodina jakost za moći reći ne određenim „zahtjevima“ na poslu, i ne dopustiti sebi uvući se u nešto što nije više od sredstva.
Imamo svu božansku pomoć koja nam je potrebna za promijeniti svijet, kulturu, društvo: za promijeniti svoje vlastito srce. Ali bi trebali najprije ispuniti svoje srce nadom, božanskim darom, jer naš Gospodin može učiniti sve stvari. Ako u svoje srce utisnemo primjer služenja, samoodricanja, autentičnog i određenog sebedarja iskazanog u obitelji iz Nazareta, naučit ćemo kako pronaći vremena za svoju obitelj, za svoj razgovor s Bogom, naše istinsko blago. Jer tajna ujedinjenog života jest posjedovanje srca ispunjenog ljubavlju, ljubavlju koja osvjetljava svaki kutak našeg dana, čak i kada je oblačno i sivo.
Izazov je velik, a apostolski zadatak hitan. „U državnom životu dvije su stvari koje su uistinu nužne: zakoni koji se tiču braka i zakoni koji se tiču obrazovanja. U ovim područjima djeca Božja moraju čvrsto stajati i boriti se s čvrsto i pošteno, na dobrobit cijelog čovječanstva.“[8]
Društvo koje ne štiti obitelj, možda uz lažnu ispriku tehnološkog i ekonomskog napretka, zapravo ubrzava vlastito uništenje. Bez zdravih obitelji civilizacija se urušava; društveni red se počinje raspadati i postaje ustajao, čak i u ekonomskom pogledu. Crkva se nikada ne umara podsjećati nas na ovo. Kršćanske obitelji pozvane su hrabro štititi ljepotu i istinu obitelji.
Podržavanje i njegovanje svih vrijednosti sadržanih u obitelji današnji je prioritet u zadaći Crkve. Moralna kvaliteta društva ovisi o moralnom blagostanju obitelji koje ga sačinjavaju. Obitelji koje propuste poučiti svoju djecu važnosti pravde i služenja drugima potkapaju istinsko značenje rada. Štoviše, djeca će imati teškoća u odgovaranju s velikodušnošću na božanski poziv ako njihova osobnost nije dovoljno sazrela u kršćanskim krjepostima unutar obiteljskog okruženja.
Generacije koje će preuzeti odgovornost u budućnosti ovisit će o duhovnim i moralnim resursima koje primaju danas, prvenstveno u srcu svojih obitelji. Društvena transcedencija onoga što se odvija u malenoj zajednici svake obitelji je neprocjenjiva. Sreća mnogih ljudi je u igri. Vrijedi zaozbiljno uzeti ovaj ogroman apostolski zadatak, ne štedeći truda i započinjući s vlastitom obitelji.
„Djeco moja, nasred ulice, nasred svijeta, moramo uvijek težiti stvoriti bazen čiste vode oko nas tako da druge ribe mogu doći pridružiti nam se. Tada ćemo zajednički povećati veličinu bazena, pročišćujući rijeku i obnavljajući kvalitetu morske vode.“[9]
Na ovaj način je Crkva započela, i mi kršćani moramo djelovati na isti način, odlučno nastojeći dovesti Kristovu atmosferu društvu oko nas. Moje kćeri i sinovi, trud koji ulažete za gajiti duboko kršćanski ton u svojim domovima i u obrazovanju svoje djece, učinit će vaše obitelji žarišnim točkama kršćanskog života, bazene čiste vode koji će utjecati na mnoge druge obitelji, i također pomoći procvatu zvanja.[10]
Javier Lopez Diaz
Fusnote:
[1] sv. Ivan Pavao II, Enc. Laborem exercens, 14. rujna 1981., br. 10
[2] Isto.
[3] Isto.
[4] Sv. Josemaria, Pismo, 14. veljače 1974., br. 3
[5] Sv. Josemaria, meditacija „Sv. Josip, naš Otac i Gospodin,“ 19. ožujka 1968.
[6] Usp. Lk 2, 52
[7] sv. Ivan Pavao II, Enc. Laborem exercens, 14. rujna 1981., br. 10
[8] Sv. Josemaria, Kovačnica, 104
[9] Sv. Josemaria, Bilješke sa susreta, 20. svibnja 1973.
[10] Biskup Javier Echevarria, Pismo, 28. studenog 2002., 11-12
DEVETNICA SVETOM JOSEMARIJI ESCRIVI ZA POSAO
Tražite ili mijenjate posao? Ova devetnica pomoći će vam u tome
Devetnica sv. Josemariji za posao ima dvije nakane tj. može se moliti na nakanu traženja posla ili na nakanu savršenijeg obavljanja dužnosti na svom radnom mjestu
Foto: www.stocksnap.io
Prvi dan – Rad kao put prema svetosti
Sveti Josemaría je rekao: Došli smo privući pozornost, još jednom, na Isusa koji je proveo 30 godina u Nazaretu, radeći kao drvodjelja. U njegovim se rukama profesionalni rad, sličan onomu koje obavljaju milijuni ljudi po čitavom svijetu, pretvorio u božanski zadatak – postao je dijelom Otkupljenja, put spasenja. (Razgovori s monsinjorom Josemaríjom Escrivom, 55)
Tvoj svakodnevni susret s Bogom odvija se tamo gdje su tvoji kolege, tvoje težnje, tvoj posao i tvoji osjećaji. Tamo se svakodnevno susrećeš s Kristom. Usred najmaterijalnijih stvari na zemlji moramo se posvetiti, služeći Bogu i čovječanstvu. (Propovijed «Strastveno ljubiti svijet»)
Neka me Gospodin, Bog naš, vodi tijekom napora u traženju posla i blagoslovi me, omogućujući mi da dobijem pošteno, dostojanstveno i stalno zaposlenje; te mi onda pomogne da na svoj posao gledam kao na put posvećivanja i služenja drugima, kao na mjesto na kojem me moj Bog Otac čeka svakoga trenutka, tražeći od mene, u svakoj situaciji, da oponašam Isusa dok je On radio kao drvodjelja u Nazaretu.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Neka mi Gospodin, Bog naš, pomogne da na svoj posao gledam kao na put posvećivanja i služenja drugima, na put na kojem me moj Bog Otac čeka svakoga trenutka, tražeći od mene, u svakoj situaciji, da oponašam Isusa dok je On radio kao drvodjelja u Nazaretu.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Drugi dan – Posao učinjen iz ljubavi prema Bogu
Sveti Josemaríja je rekao: Dostojanstvo rada utemeljeno je na Ljubavi. Velika povlastica čovjeka je u tome što može voljeti, nadilazeći ono što je površno i kratkotrajno. (Susret s Kristom, 48)
Sve radite iz ljubavi! Tako neće biti malih stvari; sve postaje veliko. Ustrajnost u malim stvarima iz ljubavi – to je heroizam. (Put, 813)
Uporno tvrdim: u jednostavnosti svoga običnog posla, u jednoličnim pojedinostima svakoga dana, trebaš otkriti tajnu – skrivenu mnogima – veličine i novosti: Ljubav. (Brazda, 489)
Nakana A: Naći posao
Neka mi Gospodin, Bog naš, udijeli milost da brzo dobijem posao, a to će unijeti sigurnost u moju obitelj. U isto vrijeme neka mi pomogne razumjeti da ono što daje vrijednost poštenom radu jest ljubav kojom se on obavlja: ljubav prema Bogu, na prvom mjestu, kojemu mogu prikazati svoj rad; te ljubav prema bližnjemu kojemu želim služiti i biti na korist.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Neka mi Gospodin, Bog naš, pomogne razumjeti da ono što daje vrijednost poštenom radu jest ljubav kojom se on obavlja: ljubav prema Bogu, na prvom mjestu, kojemu mogu prikazati svoj rad; te ljubav prema bližnjemu kojemu želim služiti i biti na korist.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Treći dan – Raditi s redom i postojanošću
Sveti Josemaríja je rekao: Kako je kratko vrijeme našeg prolaska ovim svijetom! Pravom kršćaninu te riječi duboko odjekuju u srcu, kao prigovor nedostatku velikodušnosti, te poput neprekidnog poziva da budemo vjerni. Uistinu, kratko je naše vrijeme da ljubimo, da se dajemo, da činimo zadovoljštinu. Bilo bi krivo, stoga, prokockati ga, ili neodgovorno odbaciti to blago. Ne smijemo izgubiti ovo razdoblje povijesti svijeta koje je Bog povjerio svakomu od nas. (Prijatelji Božji, 39)
Kad prihvatiš red, umnogostručit ćeš svoje vrijeme. Tako ćeš više raditi u Božjoj službi i više proslaviti Boga. (Put, 80)
Nastavi s točnim ispunjavanjem sadašnjih dužnosti. Taj skroman, jednoličan, sitan posao zapravo je molitva pretočena u djela. Takva te molitva priprema za drugi, veliki i ozbiljni rad o kojem sanjaš. (Put, 825)
Nakana A: Naći posao
Da uz pomoć Blažene Djevice Marije dobijem stalan i prikladan posao. I kada po Božjoj dobroti budem radio, da se naučim koristiti vrijeme poput blaga – što ono i jest – te se truditi napredovati u kreposti reda – kako bih radio što točnije, intenzivnije i trajnije, bez nereda ili odgađanja. Da to postignem držeći se dobro osmišljenog plana rada koji mi omogućuje da se posvetim svakoj svojoj obvezi: unutarnjem životu, profesionalnom radu i društvenim odnosima na uravnotežen način.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Da se uz pomoć Blažene Djevice Marije naučim koristiti vrijeme poput blaga – što i jest – te se truditi napredovati u kreposti reda – kako bih radio što točnije, intenzivnije i trajnije, bez nereda ili odgađanja. Da to postignem držeći se dobro osmišljenog plana rada koji mi omogućuje da se posvetim svakoj svojoj obvezi: unutarnjem životu, profesionalnom radu i društvenim odnosima na uravnotežen način.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Četvrti dan – Dobro dovršen posao
Sveti Josemaríja je rekao: Nije dobro kad Bogu prikazujemo nešto što je manje savršeno od onoga što dopuštaju naše ljudske granice. Rad koji prikazujemo treba biti bez mrlje i treba biti obavljen što pažljivije, čak i u najsitnijim detaljima, jer Bog neće prihvatiti loše obavljen posao. ‚Ništa s manom nemojte prinositi‘, upozorava nas Sveto pismo (Lev 22,20), ‚ jer vam to neće biti primljeno.‘ Zbog toga posao svakoga od nas, aktivnosti koje zaokupljaju naše vrijeme i snagu, moraju biti prinos dostojan Stvoritelja. Trebaju biti operatio Dei, Božji rad učinjen za Boga: ukratko, zadatak koji je obavljen u potpunosti i bez greške. (Prijatelji Božji, 55)
Prije svega trebamo voljeti Misu i učiniti je središtem našega dana. Ako sabrano prisustvujemo Misi, zasigurno ćemo misliti na našega Gospodina i tijekom ostatka dana, želeći biti stalno u Njegovoj prisutnosti, spremni raditi kao što je i On radio i voljeti onako kako je on volio.
(Susret s Kristom, 154)
Nakana A: Naći posao
Neka uz Gospinu pomoć ne čekam dugo na svoje zaposlenje. Kada počnem sa svojim novim poslom, neka mi Bog pomogne da ga dobro obavljam – s najvećom mogućom savršenošću. Neka nikada ne radim nemarno, nego s uvjerenjem da se bilo koji loše obavljen posao ne može posvetiti jer mu nedostaje ljubavi, a ljubav je jedina koja omogućuje da bilo koje ljudsko djelovanje bude Bogu ugodno.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Neka mi Bog pomogne da radim dobro – s najvećom mogućom savr šenošću. Neka nikada ne radim nemarno, nego s uvjerenjem da se bilo koji loše obavljen posao ne može posvetiti jer mu nedostaje ljubavi, a ljubav je jedina koja omogućuje da bilo koje ljudsko djelovanje bude Bogu ugodno.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Peti dan – Svaki ljudski posao je dostojanstven
Sveti Josemaríja je rekao: Vrijeme je da mi kršćani zavičemo s vrhova krovova da je rad Božji dar i da nema smisla dijeliti ljude na temelju njihova zanimanja – kao da bi neki poslovi bili plemenitiji od drugih. Posao, svaki posao, svjedoči o dostojanstvu čovjeka, o njegovoj dominaciji nad svime stvorenim. (Susret s Kristom, 47)
Pred Bogom nijedno zanimanje nije samo po sebi ni malo ni veliko. Sve dobiva vrijednost po ljubavi kojom se ostvaruje. (Brazda, 487)
Važno je da se daš na posao, da podmetneš leđa… Na svaki način stavi profesionalna zaduženja na njihovo mjesto: to su isključivo sredstva za dolazak do cilja: ne mogu se ona – nikako – smatrati temeljem. (Brazda, 502)
Nakana A: Naći posao
Neka mi Bog udijeli radost jer sam dobio posao po kojem mogu biti koristan i razviti svoje sposobnosti. I ako u nekom trenutku posao bude ispod mojih stručnih sposobnosti i mojih ispravnih težnji, neka ga ne omalovažavam. Radije, dok istodobno tražim neki prikladniji posao, neka ga obavljam odgovorno, dajući mu istu vrijednost koju je Isus davao svom poslu u Nazaretu.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Ako je moj sadašnji posao ispod razine mojih sposobnosti i mojih ispravnih težnji, neka ga ne omalovažavam. Radije, dok istodobno tražim neki prikladniji posao, neka ga obavljam odgovorno, dajući mu istu vrijednost koju je Isus davao svom poslu u Nazaretu.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Šesti dan – Posao obavljen u Božjoj prisutnosti i s ispravnom nakanom
Sveti Josemaríja je rekao: Nemoj nikada izgubiti iz vida nadnaravni pogled. Ispravljaj svoju nakanu onako kako se ispravlja pravac putovanja broda u duboku moru: gledajući zvijezdu, gledajući Mariju. I budi siguran da ćeš sigurno stići u luku. (Brazda, 749)
Tvoje raspelo. Kao kršćanin uvijek bi uza se morao nositi raspelo. Imati ga na svome radnom stolu. Poljubiti ga prije lijeganja i nakon ustajanja. A i kad tvoje bijedno tijelo ustane protiv duše, također ga poljubi. (Put, 302)
Stavi na svoj radni stol, u svoju sobu, u svoj novčanik… Gospinu sliku i na nju svraćaj pogled kad počinješ posao, dok ga obavljaš i kad ga završiš. Ona će ti isprostiti – uvjeravam te! – snagu da od svog posla učiniš ljubazni razgovor s Bogom. (Brazda, 531)
Nakana A: Naći posao
Neka mi Gospodin udijeli pošten i dostojanstven posao, te mi otvori oči duše kako bih shvatio da je On uvijek uz mene. Kako ne bih izgubio iz vida tu predivnu stvarnost, daj da se potrudim biti u Božjoj prisutnosti tijekom posla, koristeći se diskretnim podsjetnikom kao što je malo raspelo ili malena Gospina slika ili sličica nekoga drugog sveca kojemu sam pobožan, stavljajući ih na mjesto na kojem ću ih često moći vidjeti, a da pritom na sebe ne privlačim nepotrebnu pozornost.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Neka mi Gospodin otvori oči duše kako bih shvatio da je On uvijek uz mene. Kako ne bi izgubio iz vida tu predivnu stvarnost, daj da se potrudim biti u Božjoj prisutnosti tijekom posla, koristeći se diskretnim podsjetnikom kao što je malo raspelo ili malena Gospina slika ili sličica nekoga drugog sveca kojemu sam pobožan, stavljajući ih na mjesto na kojem ću ih često moći vidjeti, a da pritom na sebe ne privlačim nepotrebnu pozornost.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Sedmi dan – Rast u krepostima tijekom posla
Sveti Josemaríja je rekao: Sva su naša ljudska djela, pa i sama svetost, sitno tkanje od kojega, već prema ispravnosti nakane, nastaje divan sag junaštva ili prostaštva, kreposti ili grijeha. Priče o junacima uvijek su pune velikih djela zajedno sa sitnicama svakidašnjeg života. O, kad bi uvijek dosljedno cijenio male stvari! (Put, 826)
Čitav niz kreposti koristimo kada započinjemo s radom s nakanom da ga posvetimo: jakost – kako bismo ustrajali u poslu unatoč poteškoćama, koje se nužno javljaju, te koja nam osigurava da se nikada ne prepustimo tjeskobi; umjerenost – kako bismo velikodušno «izgorjeli» i kako bismo nadvladali sklonost udobnosti i sebičnosti; pravednost – kako bismo ispunili svoje dužnosti prema Bogu, društvu ili svojoj obitelji i svojim kolegama; razboritost – kako bismo znali u svakom pojedinom slučaju kojim smjerom krenuti, i onda njime krenuli bez odgađanja… I sve to, naglašavam, zbog Ljubavi. (Prijatelji Božji, 72)
Bilo koje zanimanje zahtijeva prethodnu izobrazbu i trajan napor kako bi se postigao napredak u obrazovanju i prilagodba novim okolnostima koje se javljaju. (Razgovori, 90)
Nakana A: Naći posao
Da uz Gospinu pomoć nađem posao koji tražim. I kada se tom poslu predam, neka mi Bog pomogne da razvijem kršćanske kreposti i preko tog posla iznutra rastem. Neka uvijek nastojim biti strpljiv i pun razumijevanja i prema svojim nadređenima i prema svojim kolegama i podređenima. Neka budem jednostavan i ponizan, izbjegavam taštinu i egzibicionizam. Jednom riječju, da sve radim čistim srcem.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Neka mi Bog pomogne da razvijem kršćanske kreposti i preko svog posla iznutra rastem. Neka uvijek nastojim biti strpljiv i pun razumijevanja i prema svojim nadređenima i prema svojim kolegama i podređenima. Neka budem jednostavan i ponizan, izbjegavam taštinu i egzibicionizam. Jednom riječju, da sve radim čistim srcem.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Osmi dan – Posao kao služenje, pomoć drugima
Sveti Josemaríja je rekao: Razmisli kako ćeš po svom dobro i odgovorno obavljenom svakodnevnom poslu ne samo financijski uzdržavati sebe i svoju obitelj, nego ćeš na izravan način doprinositi razvoju društva, olakšavati teret drugima, sudjelovati u dobrotvornim projektima, lokalnim i međunarodnim, za dobrobit manje privilegiranih pojedinaca i zemalja. (Prijatelji Božji, 120)
Kad završiš svoj posao, priskoči u pomoć i svojemu bratu. Pomaži mu, radi Krista, s takvom obzirnošću i prirodnošću da se ni u snu ne dosjeti da radiš više nego što moraš. To je zaista profinjeno vladanje Božjega djeteta. (Put, 440)
Nakana A: Naći posao
Neka mi Gospodin udijeli posao za koji Ga s tolikom vjerom molim. I neka u moju duše utisne želju da moj posao ne bude aktivnost usredotočena na mene samoga i moje interese, već služenje koje je otvoreno i korisno mnogima. Posao učinjen sa sigurnošću da će taj ideal služenja drugima dati novi, viši i radosniji smisao mojemu životu.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Neka Gospodin u moju duše utisne želju da moj posao ne bude aktivnost usredotočena na mene samoga i moje interese, već služenje koje je otvoreno i korisno mnogima. Posao učinjen sa sigurnošću da će taj ideal služenja drugima dati novi, viši i radosniji smisao mojemu životu.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
Deveti dan – Apostolat kroz posao
Sveti Josemaríja je rekao: Profesionalni je posao također apostolat, prilika da se dajemo drugima, da im otkrijemo Krista i da ih vodimo k Bogu Ocu. (Susret s Kristom, 49)
Živi svoj svakodnevni život; radi tamo gdje jesi, nastojeći ispuniti dužnosti svog položaja, dovršavajući zadatke svog profesionalnog zanimanja ili posla kako treba, poboljšavajući se – nastojeći biti bolji svakoga dana. Budi odan; razumij druge i budi zahtjevan prema samome sebi. Budi umrtvljen i radostan. To će biti tvoj apostolat. Tada ćeš, a da nećeš znati zašto, jer si poprilično svjestan svoje neznatnosti, uvidjeti da ti ljudi prilaze. Tada možeš s njima razgovarati sasvim jednostavno i prirodno – na putu s posla kući, npr., ili na obiteljskom okupljanju, ili u autobusu, šećući ulicom, bilo gdje. Razgovarat ćete o težnji koju duboku u duši svatko osjeća – iako joj neki ljudi ne žele pridavati pozornost, Ali će do boljeg razumijevanja Boga doći kad ozbiljno počnu tražiti Boga. (Prijatelji Božji, 273)
Nakana A: Naći posao
Bože moj, po Gospinu zagovoru, učini da nađem posao po kojem mogu rasti u profesionalnom smislu i dati najbolje od sebe. I učini da u području na kojem radim pronađem široko polje za apostolsko poslanje, koje Bog dodjeljuje svim krštenima i da se koristim prilikama koje mi On pruža kako bih pomogao svojim kolegama, prijateljima i klijentima te otkrio ljepote kršćanske vjere.
Nakana B: Dobro obavljati svoj posao
Bože moj, učini da u području na kojem radim, pronađem široko polje za apostolsko poslanje, koje Bog dodjeljuje svim krštenima. Da se koristim prilikama koje mi On pruža, kako bih pomogao svojim kolegama, prijateljima i klijentima te otkrio ljepote kršćanske vjere.
Molitva sv. Josemaríji Escrivi: Bože, Ti si po zagovoru Blažene Djevice Marije svetomu Josemaríji, svećeniku, podario bezbrojne milosti. Ti si ga izabrao kao vjerno sredstvo da se osnuje Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju kršćanskih dužnosti: daj da i ja u svim trenucima i prilikama svojega života Tebe ljubim; da u radosti i jednostavnosti služim Crkvi, Svetom Ocu i ljudima, te da sve putove ove zemlje osvijetlim svjetlom vjere i ljubavi. Usliši po zagovoru svetoga Josemaríje ovu moju molitvu… Amen. Oče Naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
hr.opusdei.org | Bitno.net
KORIZMENA MEDITACIJA
Svetost se ostvaruje u malim stvarima
Pasivno iščekivati idealne situacije i najpovoljnije okolnosti za postizanje svetosti ustvari bi značilo pustiti da život prolazi pokraj nas, beznačajan i prazan
Foto: Elvir Tabaković
U traganju za svetošću i vršenju apostolata ne smijemo čekati da se pojave idealne situacije, najpovoljnije prilike: “Kada kršćanin s ljubavlju obavlja i najbeznačajniji svakodnevni posao, u tomu će se poslu odraziti slika Božja… Prestanite sanjati! Napustite lažne idealizme, fantazije, i ono što se obično naziva ‘mistika što bi bilo kad bi bilo’ (da nisam oženjen, da nisam izabrao ovu profesiju, da sam zdraviji, da sam mlađi, da sam stariji…) Naprotiv, s trijeznošću i ozbiljnošću okrenite se najkonkretnijoj i najneposrednijoj stvarnosti, jer se upravo u njoj nalazi Gospodin.” 1
Pasivno iščekivati idealne situacije i najpovoljnije okolnosti za postizanje svetosti ustvari bi značilo pustiti da život prolazi pokraj nas, beznačajan i prazan. Gospodin ne traži nemoguće. Od svih kršćana očekuje se život u potpunom skladu s kršćanskim krjepostima, čak i u ozračju koje izgleda da kršćanina sve više udaljuje od Boga. Bog će udijeliti potrebne milosti koje će nas održati vjernima i u teškim okolnostima. Osim toga, uzoran kršćanski život učinit će da Kristov nauk postane privlačan i ostalima, bivajući tako sredstvom ponovne evangelizacije svijeta.
Sveti Ivan Zlatousti nas potiče da se prema nutarnjem životu odnosimo kao što to čine djeca u školi. “Najprije”, kaže svetac, “oni nauče oblik slova, zatim počinju razlikovati crte slova i tako, malo-pomalo, nauče čitati. Podijelimo li krjeposti na različite dijelove, prvo ćemo naučiti, primjerice, da ne govorimo ružno o ljudima. Zatim, prelazeći na novo slovo, da nikome ne zavidimo, da ne budemo robovi tijela ni u jednoj situaciji, da nas ne vodi lakomost… Zatim, prešavši na duhovna slova, učit ćemo se suzdržljivosti, odricanju, čestitosti, pravednosti, preziranju lažne slave; nastojat ćemo biti skromni i ponizni. Spojivši jedne krjeposti s drugima, ispišimo ih u svojoj duši. Ovo bismo trebali prakticirati u vlastitom domu, s prijateljima, ženom, djecom.” 2
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)
1 Razgovori s mons. Escrivom de Balaguerom
2 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilije na psalme, 11,8.
U SUBOTU 11. ožujka 2017. organizira se izlet na STOMORICU između Duća I Tugara, Polazak je u 08:00 na Ruskamenu ispred Studenca. U slučaju kiše održat će se vjeronaku prema uobičajenom rasporedu.
župnik
Smirena pažljivost: Duhovna djela milosrđa
Duhovna djela milosrđa nastoje skrbiti o mnoštvu različitih načina na koje ljudsko srce osjeća glad i žeđ, golotinju i bespomoćnost, bolest i zarobljeništvo: vrste duhovnog siromaštva od kojih svi patimo.
Crkva posjeduje mudrost dobre majke koja zna što njezinoj djeci treba kako bi rasla zdrava i snažna u duhu i tijelu. Kroz djela milosrđa poziva nas da nastavimo ponovno otkrivati da nama bliski muškarci i žene trebaju njegu za tijelo i dušu, te da je Bog svakoga od nas učinio odgovornima za njih. „Objekt milosrđa cjelokupni je ljudski život: kao 'tijelo' gladuje i žeđa, potrebit je skloništa i odjeće, a također i da primi dostojanstven ukop – nešto što nitko od nas, ma koliko bio bogat, ne može učiniti za sebe... I naš život, kao 'duh' potrebit je obrazovanja, ispravljanja, ohrabrenja i utjehe. Trebamo druge da nas savjetuju, da nam opraštaju, da nas podnose i da mole za nas.“[1]
Duhovna djela milosrđa nastoje skrbiti o mnoštvu različitih načina na koje ljudsko srce osjeća glad i žeđ, golotinju i bespomoćnost, bolest i zarobljeništvo: vrste duhovnog siromaštva od kojih svi patimo i koje također možemo primjetiti, osim ako nismo usnuli, i u onima oko nas.[2] Usprkos težini koju nosimo na vlastitim ramenima, Bog očekuje da naša srca budu dirnuta kao što je i njegovo i da ne budemo neosjetljivi na potrebe drugih ljudi. „Pored tolike sebičnosti, tolike ravnodušnosti – svatko o svom poslu! – prisjećam se onih drvenih magarčića na jednom stolu, snažnih, krupnih, kako koračaju... Jedan je izgubio nogu, ali je išao naprijed jer se oslanjao na druge.“[3]
Svakodnevna milost
Sveti Josemaría jednom je govorio o svojemu radosnom iskustvu kršćanske velikodušnosti koje se potvrđivalo tijekom godina: „Poznajem tisuće primjera studenata . . . koji su odbili graditi svoje male privatne svjetove. Oni se daju drugima kroz svoj profesionalni rad kojeg nastoje obavljati ljudski savršeno, kroz obrazovne projekte, kroz društveni i dobrotvorni rad, u duhu mladosti i vedrine.“[4] Gdjegod su kršćani koji se smatraju „obilježeni ovom zadaćom donošenja svjetla, blagoslova, oživljenja, podizanja, ozdravljenja i oslobođenja, počinjemo primjećivati medicinske sestre s dušom, učitelje s dušom, političare s dušom, ljude koji su duboko u svojoj nutrini odabrali biti s drugima i za druge. Ali jednom kada odvojimo svoj posao od svog privatnog života, sve postaje sivo i stalno ćemo tražiti priznanja te nastojati oko svojih potreba.“[5] „Mi, muškarci i žene, smo isto tako i djeca Božja i ne možemo misliti da se život sastoji od izgradnje briljantnog životopisa ili besprijekorne karijere.“[6] Prirodno je sanjati o horizontima koji nam se otvaraju u našem radu. Ali ako ne želimo da ti snovi budu puka obmana, ispraznost nad ispraznošću,[7] oni moraju biti nadahnuti strašću za prosvijetljenjem ljudskih umova, ublažavanjem napetosti i tješenjem srdaca.
Na ovaj ili onaj način svatko od nas utječe na društvo i javno mnijenje, ne samo pisci, učitelji ili medijski profesionalci. Svatko od nas može mnogo učiniti za „neuka poučiti,“ „dvoumna savjetovati,“ te „grješnika prekoriti.“ Možemo pomoći onima koji su nesvjesne žrtve površnosti ili ideologije; one koji žeđaju za znanjem, koji teže piti iz fontane ljudske i božanske mudrosti; one koji ne poznaju Krista, koji „nisu vidjeli ljepotu njegovog lica niti spoznali koliko je njegov nauk prekrasan.“[8] Ovo uključuje naš napor da duboko razmišljamo o vjeri kako bi drugima mogli pomoći spoznati veličanstvo istine; naša spremnost za zakomplicirati si život organizacijom sredstava formacije u najrazličitijim situacijama; naša želja za oblikovanjem naše profesije ili posla na kršćanski način, čisteći je od zloupotreba i proširujući obzore; zanimanje s kojim učitelj pomaže svojim učenicima rasti; način na koji nudimo naše iskustvo onima koji tek započinju u svojoj karijeri; naša spremnost na pomaganje ili savjetovanje kolega suočenih s poteškoćama; podrška koju dajemo mladima koji nisu sigurni mogu li zasnovati obitelj zbog neizvjesne radne situacije; nesebičnost i hrabrost sadržana u „ispravljanju zalutalih.“
Svi ovi kao i drugi stavovi koji idu mnogo dalje od golog minimuma kojeg zahtijeva etika primjeri su svakodnevnog milosrđa kojeg Bog traži od običnih kršćana. Iako je uvijek dobro podupirati posebne projekte kada možemo, naše prirodno područje za vršiti milosrđe jest unutar naših dnevnih poslova iz želje da budemo od pomoći. Što još mogu učiniti? Koga još mogu uključiti? Sve ovo jest milosrđe na djelu, bez rasporeda i bez računice. Kako je papa Franjo rekao, trebamo „dinamično milosrđe, ne kao imenicu s određenim i ograničenim značenjem, niti kao pridjev koji daje malo boje životu, već više kao glagol: 'iskazati milosrđe' i 'primiti milosrđe' [misericordiar i ser misericordiados].“[9]
Pokrivati slabosti drugih
Ovaj dvostruki glagol – „iskazati milosrđe“ i „primiti milosrđe“ – odražava blaženstvo koje najbolje izražava ovu jubilarnu godinu: blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe.[10] Milosrđe će naći svoj dom u ovim ljudima jer iskazujući ga, primit će ga s visine. Kako je Shakespeare tako rječito rekao:
Milosrđe po biti nije prisiljavanje;
Rominja ono kao što na tle
Rominja blaga kišica s nebesa,
I dvostruki je ono blagoslov;
Blagoslov i za onog koji daje,
I onog koji prima...[11]
Milosrdnima, stoga, naš Gospodin obećava ne samo oproštenje i razumijevanje na kraju njihovih života, već i velikodušnu mjeru darova – stostruko[12] – u ovom životu. Oni koji su milosrdni izraženije primjećuju kako im Bog oprašta i razumije ih, i stoga su zauzvrat radosni moći oprostiti drugima i razumjeti ih, čak i kada je to bolno. Također i doživljavaju radost gledanja kako drugi po njima bivaju „zaraženi“ Božjim milosrđem. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.[13] Kada zlo utapamo u obilju dobra; kada ne dopuštamo da tvrdokornost drugih ljudi otvrdne naša srca i kada na hladnoću ne reagiramo hladnoćom; kada se suzdržavamo od toga da ljude oko sebe tjeramo da pate zbog naših poteškoća; kada nastojimo prevladati vlastitu osjetljivost i sebeljublje, tada vodimo „Božje bitke . . . Nemamo izbora osim ozbiljno shvatiti ovaj rat mira ako zaista želimo postići nutarnji mir i Božji spokoj za Crkvu i duše.“[14]
Još jedno od duhovnih djela milosrđa jest „strpljivo podnositi nedostatke drugih.“ To zahtijeva mnogo više od pukog ne ukazivanja na osobu, ne upirati prst u njih. Iskazivanje milosrđa znači pokrivati slabosti drugih, kako su dobri sinovi Noini učinili,[15] čak i kada primjećujemo „miris“ njihovih nedostataka dok tako postupamo. Milosrđe iz daljine nije milosrđe. „Miris ovaca“[16] (budući da smo svi u Crkvi i ovce i pastir[17]) često nije ugodan; ali naše izlaganje njemu jest žrtva koja, ako se čini bez buke, bez da ju se primjeti, ima aromu Bogu vrlo ugodnu – bonus odor Christi.[18] Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti.[19]
Milosrđe preokreće čestu sklonost da budemo zahtjevni prema drugima, a popustljivi prema samima sebi. Često tada otkrivamo da ono što smo smatrali kao nedostatak je samo etiketa koji smo nalijepili drugoj osobi, možda zbog nekog izoliranog događaja ili stečenog prvog dojma: „brzopleti sud.“ To nas je spriječilo da ih vidimo onakvima kakvi jesu jer smo mogli vidjeti samo negativan vid, s jednom značajkom prenapuhanom preko mjere iz našeg sebeljublja. Božje milosrđe pomaže nam izbjeći takve teške sudove i, ako smo – možda podsvjesno – tako postupili, promijeniti ih. Tertulijanova mudra izreka ovdje vrlo dobro pristaje: „desinunt odisse qui desinunt ignorare – kada ljudi prestanu biti neuki, prestaju i mrziti.“[20]
Izazov svakodnevnog milosrđa jest, dakle, bolje upoznati ljude oko nas i izbjegavati formiranje predrasuda o njima: roditeljima, djeci, braći i sestrama, susjedima, kolegama... Štoviše, kada nekoga razumijemo, od njih ne odustajemo već im pomažemo rasti. S druge strane, ako smo opsjednuti manama drugih, naš stav stvara napetosti i hladnoću koja ne će pomoći iznijeti ono najbolje u njima. Svi naši odnosi s drugim ljudima, posebice s obitelji, moraju biti “'pastirstvo' u milosrđu. Svatko od nas našom ljubavlju i brigom ostavlja trag u životima drugih.“[21]
Milosrđe je također potrebno za reagirati bez ogorčenosti kada se ljudi prema nama ponašaju loše ili nepravedno. Nije lako ljubiti dok se prima teške udarce ili suočava s ravnodušnošću, ali ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?[22] Kršćansko okruženje karakterizirano je ne samo uzajamnim razumijevanjem, već i spremnošću da se traži uzajamno oproštenje kada pogriješimo ili nam drugi učine nešto nažao. Iskrena spremnost za „oprostiti uvrjede“ jedini je način za razbiti krugove nerazumijevanja koji se mogu razviti oko nas i koji su gotovo uvijek posljedica međusobnog nepoznavanja. Ovdje se ne radi o idealizmu ili naivnosti, odbijanju primjetiti ikakve zločestoće ili cinizma u svijetu. Radije, to sila je Božja,[23] nježan povjetarac sposoban srušiti najčvršće građevine.
Poslani utješiti
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.[24] Kršćani pate kao i svi ostali, a ponekad i više od toga, zbog nerazumijevanja ili poteškoća koje proizlaze iz njihove vjernosti Bogu.[25] Istovremeno su njihove patnje lakše jer ih tješi njihov Otac. „To je tvoje uporište, tvoja luka u koju trebaš baciti sidro, ma koliko god bilo uzburkano more ovoga života. Tako ćeš naći radost, snagu, optimizam, pobjedu!“[26] Utjeha dana od Boga omogućava nam utješiti druge; on nas je poslao u svijet pružiti utjehu, „jer naša bezgranična tuga može biti izliječena samo bezgraničnom ljubavlju.“[27]
Za moći „utješiti ožalošćene“ trebamo naučiti čitati potrebe drugih ljudi. Neki su tužni jer osjećaju „gorčinu koja proizlazi iz usamljenosti ili ravnodušnosti.“[28] Drugi, zato jer su pod velikim pritiskom i potrebni odmora. U tom slučaju možemo nastojati približiti im se i katkad ih uistinu naučiti kako se odmoriti jer tu vještinu nisu nikada razvili. Dobro dijete Božje nastoji kopirati diskretan rad istinskog Utješitelja, Duha Svetoga, „Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline hlade tih.“[29] Nastojimo paziti ljude tako da oni ne primjete da im pomažemo, nikada ne odajući dojam da ih primamo „u audijenciju“ ili da njima „upravljamo“. „Govorimo o stavu prema životu koji životu prilazi sa smirenom pažljivošću sposobnom u potpunosti biti prema nekome prisutna ne razmišljajući o tome što dolazi slijedeće, koji svaki trenutak prihvaća kao dar od Boga kojeg treba živjeti u potpunosti.“[30] Dijete Božje prolazi kroz život sa dubokim uvjerenjem da je „svaka osoba vrijedna našeg sebedarja.“[31] Osmijeh, naša spremnost da budemo od pomoći, iskreno zanimanje za druge ljude, uključujući one koje možda ni ne poznajemo, mogu im promijeniti dan, a katkada i život.
Sa svima, ljudima koje poznajemo i onima koje ne poznajemo, naša milost pronalazi kanal, „široki, glatko ploveći tok“[32] u našoj molitvi. „Zagovarati, iskati nešto u prilog drugoga, poslije Abrahama, vlastito je srcu koje je u suglasju s Božjim milosrđem,“[33] te nas Crkva potiče da „molimo za žive i mrtve.“ Jedna od naših radosti u nebu bit će spoznaja koliko dobra je učinjeno tolikim ljudima putem kratke molitve prikazane usred gustog prometa ili u javnom prijevozu, ponekad možda kao milosrdan odgovor na neljubazno ponašanje; ili nada koju je Bog po našem zagovoru potaknuo u nekome tko je iz nekog razloga patio; ili utjeha koju su primili mrtvi i živi kroz naše sjećanje na njih na misi, unoseći ih u Isusovu molitvu Ocu, u Duhu Svetome.
Završavamo naše kratko razmatranje djela milosrđa, koja su zapravo „bezgranična, ali svako nosi žig određenog lica, osobne povijesti. Mnogo su više od popisa sedam tjelesnih i sedam duhovnih djela milosrđa. Ti popisi su poput sirovog materijala – materijala samoga života – koji se, obrađivan i oblikovan rukama milosrđa, pretvara u pojedinačno umjetničko djelo. Svako se djelo umožava poput kruha u košarama. Svako daje obilat rast poput gorušičinog zrna.“[34]
___________________________________________
[1] Papa Franjo, treće razmatranje za Jubilej svećenika, 2. lipnja 2016.
[2] Kompendij Katekizma Katoličke Crkve navodi ih kao: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika prekoriti, žalosna utješiti, prijestupe oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve moliti (Dodatak B: Formule katoličkog nauka).
[3] Sv. Josemaría, Kovačnica, br. 563.
[4] Sv. Josemaría, Razgovori, br. 75.
[5] Papa Franjo, Evangelii Gaudium, 24. studenog 2013., br. 273.
[6] Sv. Josemaría, Prijatelji Božji, br. 76.
[7] Prop 1, 2.
[8] Sv. Josemaría, Susret s Kristom, br. 179.
[9] Papa Franjo, prvo razmatranje za Jubilej svećenika, 2. lipnja 2016.
[10] Mt 5, 7.
[11] Mletački trgovac, čin 4., scena 1. Citiran od pape Franje u njegovoj Poruci za 50. Svjetski dan komunikacije, 24. siječnja 2016.
[12] Mt 19, 29.
[13] 1 Kor 1, 25.
[14] Sv. Josemaría, bilješke napravljene tijekom razmatranja, veljača 1972., citirane u španjolskom povijesno-kritičkom izdanju Susreta s Kristom, 2013, br. 8d.
[15] Usp. Pos 9, 22-23.
[16] Papa Franjo, Homilija, 28. ožujka 2013.
[17] Usp. Javier Eschevarría, Pismo, 1. kolovoza 2007.
[18] Usp. 2 Kor 2, 15.
[19] Mt 6, 17-18.
[20] Tertulijan, Ad Nationes 1, 1. Sv. Augustin također ovo komentira, In Evangelium Ioannis Tractatus, br. 89-90.
[21] Papa Franjo, Amoris Laetitia, 19. ožujka 2016., br. 322.
[22] Mt 5, 47.
[23] 1 Kor 1, 18.
[24] 2 Kor 1, 3-4.
[25] Psalmi često iskazuju ovu teškoću vjernika. Usp. npr. Ps 42(41):10-12; 44(43):10-26; 73(72)
[26] Sv. Josemaría, Križni put, sedma postaja, br. 2.
[27] Papa Franjo, Evangelii Gaudium, br. 265.
[28] Sv. Josemaría, Govor na otvorenju centra ELIS, 21. studenog 1965.
[29] Zaziv mise za Pedesetnicu, Veni Sancte Spiritus.
[30] Papa Franjo, Laudato si', 24. svibnja 2015, br. 226.
[31] Papa Franjo, Evangelii Gaudium, br. 274.
[32] Sv. Josemaría, Prijatelji Božji, br. 306.
[33] Katekizam Katoličke Crkve, br. 2635.
[34] Papa Franjo, treće razmatranje za Jubilej svećenika, 2. lipnja 2016. Usp. Mt 13, 31-32 i 14, 19-20.
SVETI FRANJO SALEŠKI
FILOTEA
(BOGOLJUBNOST)
Donosimo ulomke iz FILOTEE ili BOGOLJUBNOSTI, glasovitog djela sv. Franje Saleškog kojim je ovaj svetac pokazao kako je u svojim razmišljanjima ispred svoga vremena. Činilo mi se korisnim prenijeti Vam nekoliko redaka koji će, nadam se biti poticaj o razmišljanju prema ZDRAVOJ POBOŽNOSTI.
Stvarajući svijet, Bog zapovijedi biljkama da svaka rađa “plod po svojoj vrsti”. Tako zapovijeda I kršćanima, koji su žive biljke njegove Crkve, da rađaju plodove pobožnosti, svaki prema svojoj sposobnosti, svome staležu I zvanju.
Na različit način mora biti pobožan plemić, obrtnik, sluga, knez, udovica, djevojka, žena. A ni tonije dosta. Treba pobožnost prilagoditi snazi, prilikama I dužnsotima svakog pojedinca.
Molim te Filotea, bi li bilo umjesno da biskup ushtjedne živjeti u samoći poput kartuzijanca? Bi li bilo dobro da muž I žena ne mare za imetak kao kapucini, da obrtnik povazdan boravi u crkvi kao I redovnik, a naprotiv redovnik da se izlaže svakakvim neprilikama u službi bližnjega poput biskupa? Zar takva pobožnost ne bi bila smiješna, neuredna I nepodnosiva? Ipak se ta pogreška često dešava.
Ne Filotea, prava I iskrena pobožnost ne kvari ništa već usavršava. A smeta li komu u vršenju dužnosti, to je sigurno kriva pobožnost.
Pčela vadi med iz cvijeća a da ga ne ozlijedi, ostavlja ga potpuno svježeg, kako ga je I našla. No prava pobožnost radi još bolje. Ne škodi nikakovu zvanju ni poslu, nego ih redi I uljepšava.
Ako se dragulji bace u med, postanu još sjajniji. Tako će I svaki biti ugodniji, savršeniji, ako spoji pobožnost sa svojim zvanjem. Njome se ublažuju obiteljske brige, ljubav muža I žene postane iskrenijom, vladaru se vjernije služi, a svaki posao postaje slađi I miliji.
Zabluda je, pače I krivovjerje, kad se hoće istjerati pobožni život iz vojarna, iz obrtničkih kuća, iz kneževskih dvora I iz naših obitelji. Postoje načini pobožnosti koji mogu ljude usavršiti u svjetovnim staležima.
