Uz Dan domovinske zahvalnosti
GENI
Kada se rodimo, naš se život utemelji i razvija na GENIMA koje primamo od RODITELJA. Ova riječ GEN u korijenu je riječi GENERE- roditi, pa je jasno kako su geni koje imamo naslijeđeni od roditelja, od oca i majke. U rimskoj mitologiji postojalo je i božanstvo GENIUS čijoj se zaštiti u trenutku rođenja povjeravao svaki čovjek. Istu riječ GEN nalazimo u korijenu riječi GENIJALAN, koja se odnosi na osobu sa iznimno razvijenim sposobnostima.
Sve što u sebi nosimo,naslijedili smo od oca i majke i poslije razvijali kroz život. Nitko pri tom nema pravo sebi pridodjeljivati isključive zasluge za neki uspjeh u životu, jer premda se čovjek razvija, da nema te genetike, da nema gena, nikada ništa ne bismo napravili. Da nema naslijeđa, bili bismo nitko i ništa, ljudi bez identiteta koji se ne mogu razviti kao osobe. Bili bismo stranci sami sebi. Identitet je nešto što smo primili- na neki nam je način darovan naslijeđem.
Otac i majka, od kojih sve nasljeđujemo, pa tako i gene, govore mi tko sam i što sam. Pa čak i ako sam genijalan, u velikoj mjeri to sam zbog roditelja od kojih sam naslijedio gene, koji su nešto od sebe prenijeli na mene. Tako roditelji uokviruju moj život, i ako jedno od njih izostane- šteta je nenadoknadiva.
OTAC I MAJKA
Riječ OTAC, u latinskom se veli PATER. U korijenu ove riječi nalazimo PATEO, riječ koja malo bolje pojašnjava stvari oko identiteta koji se dobija po roditeljima. Pateo tako znači „biti otvoren, pristupačan; biti na pogledu, vidljiv drugima”. Tako bismo oca mogli povezati s nekim koji prema drugim ljudima stoji kao predstavnik obitelji. Obitelj se vidi i prepoznaje po ocu. On je onaj koji je izložen svijetu, i svi koji pripradaju istom ocu, po njemu se prepoznaju, po njemu se nazivlju. Ukoliko tome dodamo srodnu riječ PATIOR, shvatit ćemo oca kao nekoga tko je spreman podnositi sve radi obitelji, koji se opire nevoljama i trpi ih na sebi,...
Riječ koja je srodna riječi PATER jest PATRIA- OČEVINA. Za nas je taj izraz uvijek prevođen kao DOMOVINA. Slijedeći razmišljanja o ocu, domovina je netko tko nas određuje, donosi namu naslijeđe nešto što nas oblikuje iznutra. Jednako tako, domovina treba biti prostor u kojem postoje uvjeti da se razvijamo, kao u nekoj obitelji. Kao što od oca baštinimo prezime, od domovine dobijamo naionalni identitet unutar kojega sebe prepoznajemo.
No, što je s majkom? U latinskom MATER jako sliči riječi MATERIA, pa djeluje doista kako majka- mater jest ona od koje se dobiva tijelo po kojem se prepoznajemo. To je roditeljica, ona koja nas donosi na svijet. U grčkom jeziku koristi se riječ METER. Jedan od oblika ove riječi temelj je stvaranja druge riječi: METROPOLIS. U izravnom prijevodu, METROPOLIS nije metropola kako je mi danas zamišljamo, već MAJKA MNOGIH, MNOŠTVA.
Metropole su u grčkoj bile ono što mi danas smatramo državama. Riječ je o GRADOVIMA- DRŽAVAMA u kojima su se SLOBODNI LJUDI ODGAJALI. Izvan metropole, život je bio ropski, nesiguran, bijedan, nije vrijedio ništa. Metropola je osiguravala sigrunost i slobodu svojim građanima. U metropoli je svatko mogao naći sebe i svoj životni put na jedan miran način, tu se školovao, tu je zasnivao obitelj.
Slično je i sa majkom. Majka nas odgaja poput metropole koja odgaja svoje građane. Majka nas štiti i u najvećoj mjeri oblikuje našu osobnost. Od majke se učimo toplini i ljubavi, od nje se odgojem dobiva sva finoća u karakteru. Izostane li to, osoba ostaje uskraćena za veliko blago koje mora naći na drugom mjestu, s drugim ljudima.
DOMOVINA
Slijedom ovih misli razumijemo zašto su latini domovinu zvali OČEVINOM (Patria), a grci MAJČEVINSTVOM (Metropolis). I jedni i drugi, svoju su domovinu shvaćali svojim naslijeđem- nečim što su od roditelja primili i što moraju paziti kao „oči u glavi”. Za domovinu se davao život, zbog domovine se ratovalo, imenom domovine resili su se kao najljepšim ukrasom osobe.
Znali su kako su bez domovine svi zajedno jedno veliko „ništa”! Kada netko ostane bez roditleja, na neki je način uskraćen za dio svoje osobnosti. On je A-PATRID, čovjek bez oca, bez roditelja i svoj identitet mora pronaći na drugom mjestu. Takav zapravo sebe mora pronaći negdje.
Domovina je poput oca i majke, i trebamo je shvatiti kao darovano naslijeđe koje moramo paziti i unaprijeđivati. Problem genetike i naslijeđa jesu negativne osobine. Imamo toga i kada se naslijeđuje nešto po domovini, baš kao i od roditelja. Te se osobine mogu i moraju mijenjati. Stvari u domovini treba poboljšavati, usavršavati, čini sve ljepšim, ispravljati greške prošlosti i ne ponavljati ih,...
Kao što se u jednoj obitelji, ono naslijeđe koje se pošteno stječe, uvećava generacijama, tako je i sa domovinom. Ona se generacijama poboljšava i obogaćuje. Svaka je generacija dužna iza sebe ostaviti neki dodatak onome što je primio. Što ostaviti?
Čini mi se kako danas za sobom ostavljamo nešto u naslijeđe što nove generacije ne žele pihvatiti. Izgleda kako nismo sve napravili najbolje. Nove generacije danas bježe od svoga naslijeđa. Kao da se mnogi odriču domovine! Zašto to čine? Puno bi razloga pronašli koji bi bili ispravan i dobar odgovor na ovo pitanje. Ipak, samo je jedan pravi: izgleda kako nismo naučili voljeti domovinu ove mlade, ili smo ih učili na krivi način! VOLJETI SE UČI- ZA LJUBAV SE ODGAJA ČOVJEK. Ne možete sami odrediti okvire ljubavi. Za ljubav se odgaja.
Stekao sam dojam kako smo odgojili djecu koja ne zanju ljubiti svoju domovinu. To je kao i sa obitelji: ne učite djecu voljeti naslijeđe- učite ga ljubiti svoju obitelj, i unutar obitelji se uči o ljubavi. Kada nismo djecu naučili voljeti domovinu, ne možemo očekivati da će biti zahvalni na naslijeđu. Onaj koji ne voli domovinu, ne razumije čemu i ovaj Dan domovinske zahvalnosti.
Ljubav se na poseban način izražava zahvalnošću. Koliko puta smo se Bogu zahvalili za našu domovinu, u kojoj smo slobodni, imamo mir, imamo uvjete za razvoj? Koliko smo se puta zahvalili na roditeljima, na onome što nam ostavljaju. Puno se puta zahvaljujemo za koješta, a najvažnije zaboravljamo.
Ova domovina koju imamo nije nam samo dar od predaka. Ona je i dar od Boga. Kolike su generacije čekale trenutak kojeg smo mi dočekali? Koliki su ljudi žrtvovali svoje života za slobodu koju mi uživamo? Zahvalimo Bogu danas na domovini koju nam je darovao. Nemojmo govoriti protiv domovine, jer ne govorimo samo protiv živih koji se mogu braniti, već i protiv mrtvih, poginulih koji su sve kazali onog časa kada su dali svoj život- za domovinu, za mene i tebe. Ne govori se nikada loše ni o ocu ni o majci, pa tako ni o svojoj domovini. Ako ne shvaćate, pitajte ljude koji je nemaju.
ŠTO KADA NE MOLIMO SABRANI?
Došao jednom mladić kod duhovnika sav zabrinut i upita ga:
"Imam veliki problem sa molitvom. Trudim se moliti redovito, ali sve teže i teže mi se sabrati. Misli mi stalno lete. Moje me brige obuzimaju, i stalno mi odvlače misli od Boga. Ne znam više, molim li ili ne molim?"
Duhovnik mu ne odgovori nego mu reče da donese jednu prljavu i neuglednu košaru od pruća:
"Sada otiđi do vode i donesi mi vode u njoj."
Mladić, pomalo zbunjen postupkom duhovnika, ode i pokuša košarom zagrabiti vodu. Naravno, u njoj ništa nije ostajalo. Čak i kada bi malo ostlao u košari, sve bi iscurilo dočim bi mladć krenuo prema duhovniku.
Konačno, posve žalostan zbog svoga neuspjeha, mladić se vrati s košarom. Reče tužno:
"Doista mi je žao, ali nisam uspio dohvatiti vodu. Sve bi iscurilo prije nego bi se pokrenuo s košarom."
Duhovnik, suprotno njegovim očekivanjima, posve dobro raspoložen reče:
"Vidiš, kada si pošao na vodu s ovom košarom, bila je posve prljava. Nitko je takvu ne bi htio uzeti i svi bi je zasigurno gurnuli u stranu. Sada, nakon niza neuspješnih pokušaja da dohvatiš njome vodu, vratio si košaru bez vode, ali posve čistu. Shvaćaš li kako to zahvaćanje vode nije bilo bezuspješno. Košara se očistila vodom."
I nastavi:
"Tako je i sa tvojom molitvom. Doista, imaš osjećaj praznine. Činiti ti se kako svojom molitvom nisi zagrabio ništa kao ni ovom košarom. Ipak, voda koju molitvom poušavaš dohvatiti, očistila te je. Malo po malo, ali je čistila tvoj duh, da bolje vidiš neke stvari. Vidiš tako da ti nije sve u redu s molitvom. To si spozano u molitvi. Vidjet ćeš i druge stvari, jer si molio, i molitva je pomogla da bolje shvatiš što ti je potrebno."
"Stoga, nastavi moliti ustrajno i ne brini se. Ustrajnost će donijeti plod, polako ćeš se mijenjati, doći će i vrijeme kada ćeš moći sabrano moliti"
O ODNOSU PREMA SVETOJ MISI
Nije li neobično da se mnogi kršćani, koji su mirni, čak i svečani u društvenim odnosima (nigdje im se ne žuri), u svojem gotovo neaktivnom poslovnom životu, za stolom i za vrijeme odmora (ni u tome im se ne žuri), nije li neobično da upravo takvi strahovito žure i u svojoj nestrpljivosti tjeraju svećenika da skrati, da požuri vrijeme posvećeno Presvetoj Žrtvi na Oltaru.
Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, PUT, br. 530.
Kada se približiš Svetohraništu, sjeti se da ON... na tebe čeka već dvadeset stoljeća.
Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, PUT, br. 538.
Radi tebe je ostao na zemlji. - Nije poštovanje prestati pričešćivati se ako si se dobro pripravio.- Nepoštovanje je samo ako ga se ne primi dostojno.
Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, PUT, br. 539.
Pričešćuj se.- Nije to nedostatak poštovanja.- Pričesti se upravo danas, čim izađeš iz one zamke. -Zaboravljaš što je Isus rekao: ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima?
Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, PUT, br. 536.
SNAŽNA MOLITVA
Zastrašujuća vizija zbog koje je papa Lav XIII. napisao molitvu: Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju…
Jedna od najpoznatijih katoličkih molitava – molitva svetom arkanđelu Mihaelu – ima pozadinu u zastrašujućoj viziji
Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju… započinje stoljetna molitva koja je i danas raširena među katoličkim vjernicima.
Molitvu je 1886. napisao i u bogoslužje uveo papa Lav XIII., pridodavši je ostalim molitvama koje su se sve do liturgijskih reformi 60-ih godina prošlog stoljeća, redovito recitirale nakon služenja tihe mise.
Dio tih molitvi uveo je u uporabu već papa Pio IX., (tri puta “Zdravo Marijo” i jednom “Zdravo Kraljice”), premda je njihovo recitiranje bilo obavezno samo za područje Papinske Države. Godine 1870. Kraljevina Italija okupirala je i ukinula ostatke Papinske Države te je Lav XIII. (čiji je pontifikat započeo 1878. godine) naredio da se spomenute molitve recitiraju u cijelom svijetu. Odluka je donesena 1884. godine, a nakana je bila za obranu zemaljske suverenosti Svete Stolice.
Dvije godine kasnije, spomenutim molitvama i zazivima, Lav XIII. dodaje molitvu “Sveti Mihaele arkanđele”, koju je osobno napisao, navodno nakon zastrašujućeg viđenja koje je imao prilikom sudjelovanja na svetoj misi.
Tijekom desetljeća pojavile su se brojne verzije te priče, a mi vam donosimo dvije najpopularnije.
Prema prvoj verziji, Papa je tijekom mise vidio sliku demona kako se okupljaju oko Rima:
Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici pape Leona XIII. dogodilo se nešto izvanredno. Nakon što je papa Lav XIII. završio svoju misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj misi, što je uvijek običavao. Na kraju, opazili su kako je najednom podigao glavu i nepomično gledao prema oltaru, iznad tabernakula.
Lice Leona XIII. problijedilo je od nekakvog straha. Papa je ustao i još pod šokom od intenzivne uzbuđenosti, požurio prema svojoj radnoj sobi. Jedan od njegovih suradnika se uznemirio i upitao ga: “Sveti Oče, izgledate mi vrlo umorno? Treba li vam nešto?” Lav XIII. mu je odgovorio: “Ne trebam ništa…”
I Papa je ušao u svoju radnu sobu, zatvorio se, te nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za bogoštovlje, pružio mu list papira te mu rekao da odmah napisani tekst otisne i pošalje svim biskupima širom svijeta. Što bijaše napisano na tom listu papiru koji je Papa dao da se smjesta tiska i pošalje svim biskupima svijeta? To bijaše molitva svetom Mihaelu Arhanđelu, koju je Papa osobno sastavio i zahtijevao da je svi svećenici sa svojim vjernicima mole nakon svake mise na podnožju oltara nakon molitve “Zdravo Kraljice”, koju je propisao već papa Pio IX.
Druga pak verzija kaže kako je Sveti Otac zapravo vidio razgovor između Isusa i Sotone, tijekom kojeg je, slično kao i u biblijskoj Knjizi o Jobu, Đavao tražio od Boga vlast da nas kuša:
Sotona kaže Isusu: „Mogu uništiti Crkvu.”
Isus odgovara: „Zbilja? Hajde onda!“
Sotona: „Da bih to mogao, treba mi više vremena i moći.“
Isus: „Koliko vremena? Koliko moći?“
Sotona: „75 – 100 godina i veću vlast nad onima koji će mi se predati u službu.“
Isus: „Vrijeme imaš, a dobit ćeš i potrebnu vlast. Čini s njom što hoćeš.“
Vrijeme koje je uslijedilo bilo je upravo 20. stoljeće, doba velikih (pozitivnih i negativnih) kulturalnih promjena u svijetu i Crkvi, ali i velikog otpada od vjere na Zapadu.
Ipak, autentičnost ovih iskaza nikada nije do kraja potvrđena. Prvi zapis o tome datira iz 1933., a pojavio se u jednim njemačkim novinama.
Međutim detaljan opis objavljen je tek 1947. u La Settimana del Clero, a potpisao ga je otac Domenico Pechenino, koji je radio u Vatikanu za vrijeme pontifikata Lava XIII. Tekst je kasnije citiran u izdanju časopisa Ephemerides Liturgicae iz 1955. koji kao još jedan izvor navodi Korizmeno pastoralno pismo talijanskog kardinala Giovannija di Corneliana. U tom pismu kardinal spominje kako mu je osobni tajnik Lava XIII., Rinaldo Angeli, ispričao kako je Sveti Otac u viziji vidio demone kako okružuju “Vječni grad”.
Neki pak sumnjaju u to da su se vizije dogodile s obzirom na to da su sva izvješća zapravo “iz druge ruke”. Ipak, činjenica je kako se radi o snažnoj molitvi koju brojni egzorcisti redovito upotrebljavaju u obredima oslobođenja od opsjednutosti, kao i mnogi vjernici-laici u svom dnevnom “duhovnom boju”.
Izmolimo ju zajedno:
Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.
Tino Krvavica | Bitno.net
DREVNA MARIJANSKA ANTIFONA
‘Pod obranu se tvoju utječemo…’ – o najstarijoj molitvi Blaženoj Djevici Mariji
“Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu. Crkva opravdano posebnim štovanjem časti Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom ‘Bogorodica’, pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama”, kazuje nam Katekizam Katoličke Crkve.
Među mnoštvom primjera koji dokazuju kako kršćanska pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji nije srednjovjekovna umotvorina (među kojima su na prvome mjestu Efeški i Kalcedonski sabor – 5. st.), posebno mjesto zauzima drevni marijanski himan odnosno antifona “Sub tuum praesidium” – “Pod obranu se tvoju utječemo”, nastala u 3. stoljeću (oko 250. godine).
Ova najstarija marijanska antifona očuvana je u cijelosti do dana današnjega, a njezin najstariji zapis pronađen je na početku 20. stoljeća na jednom starom egipatskom papirusu. Poznata antifona obično se navodi kao prva dokumentirana potvrda Marijina kulta u starini. Zaziv ističe Marijinu bogomajčinsku ulogu, a pretpostavlja se kako je prvotno zaživio u koptskoj liturgiji, odakle se proširio po čitavoj Crkvi.
Katolici su tu molitvu ubrzo preuzeli i usvojili, posebno zaslugom benediktinaca, a napose cistercita i njihova najistaknutijeg predvodnika, sv. Bernarda, opata.
Kao i drugi liturgijski tekstovi, i ova drevna molitva odlikuje se uzvišenom jednostavnošću, jasnoćom izričaja, ali i spontanošću. U tekstu prepoznajemo nekoliko biblijskih referenci među kojima je i naslov “blagoslovljena”, prema Elizabetinom pozdravu iz Lukina evanđelja: “Blagoslovljena ti među ženama” (Lk 1, 42).
Važno je primijetiti kako se egipatski kršćani izravno utječu zagovoru Blažene Djevice Marije i traže njezinu zaštitu, pogođeni između ostalog i progonima rimskih careva. Prvi su kršćani vrlo rano prepoznali snagu Marijina zagovora i molili njezinu pomoć.
Molitva sadrži tri temeljne vjerske istine:
-
Marijino odabranje od Boga (blagoslovljena)
-
Marijino trajno djevičanstvo (Djevica slavna)
-
Marijino bogomajčinstvo (Bogorodica)
Naslov Bogorodice, koji ova drevna antifona pridaje Blaženoj Djevici Mariji “temeljni je naziv pod kojim zajednica vjernika, mogli bismo reći, oduvijek časti Blaženu Djevicu. On dobro izriče Marijino poslanje u povijesti spasenja… Iz naslova Bogorodice izvode se svi drugi naslovi kojima Crkva časti Blaženu Djevicu”, tumači papa Benedikt XVI. nastavljajući kako “iz njezina temeljnog poslanja da bude Majka Otkupiteljeva” proizlazi i njezivno “jedinstveno i neponovljivo mjesto” u zajednici vjernika. “Upravo kao takva, Marija je i Majka mističnoga Tijela Kristova, to jest Crkve, a upravo jer je Majka Crkve, Djevica je i Majka svakome od nas koji smo udovi mističnoga Tijela Kristova.”
Antifona postoji u različitim oblicima. Osim grčkog (bizantskog) oblika, nalazimo ju u koptskom, sirskom, armenskom i latinskom obliku. U latinskom obliku molitvu pronalazimo u rimskom i ambrozijanskom obredu koji se djelomično razlikuju, budući da rimski potječe izravno iz izvorne koptske verzije, dok ambrozijanska verzija više ovisi o bizantskom obliku.
Na kraju, moleći ovu drevnu antifonu, “povjerimo se Njoj da vodi naše korake ovim novim vremenskim razdobljem koje nam Gospodin daruje da proživimo, te da nam pomogne da budemo istinski prijatelji njezina Sina i odvažni graditelji njegova Kraljevstvu u svijetu.”
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli vazda oslobodi
Djevice slavna i blagoslovljena.
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Izvor: bitno.net
RIJEČ JE ŽIVA KADA GOVORI
Iz propovijedi svetoga Ante
Onaj kojij je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti jezici su RAZLIČITA SVJEDOČANSTVA za Krista, kao što su PONIZNOST, SIROMAŠTVO, STRPLJIVOST, POSLUŠNOST. O njima govorimo kad ih drugima POKAZUJEMO ŽIVOTOM. RIJEČ JE ŽIVA KAD ŽIVOT GOVORI. Neka ne prestanu riječi, a neka progovre djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Sota nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe plodova, nego samo lišća.
“Zakon je propovjedniku”, veli Grgur, “da ono što propovijeda provodi u djelo.” Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.
IZVOR: karmel.hr
15 minuta s Isusom
Glas Isusov:
Nije potrebno, dijete drago, znati mnogo da me se obraduje. Dovoljno je imati vjeru i voljeti me sa žarom. Ako me želiš još više obradovati, povjeri mi se više; ako me želiš neizmjerno obradovati, povjeri mi se neizmjerno. Pričaj mi kao što bi pričao sa svojim najbližim prijateljem, kao što bi pričao sa svojom majkom ili bratom.
Želiš li me zamoliti u ime drugoga?
Reci mi svoje ime ili ime svojih roditelja, svoje braće ili prijatelja, ili neke druge drage osobe.. Reci mi odmah što želiš da sada učinim za njih. Obećao sam : “Tražite i bit će vam dano; Tko traži, dobiva.”Traži mnogo, mnogo. ne okljevaj s traženjem. No, traži s vjerom, jer ja sam dao svoju riječ: “Da imate vjere koliko zrno gorušice, mogli biste reći brdu – Podigni se i baci se u more – i ono bi vas poslušalo. Sve ono što tražite u molitvi, vjerujte da ćete i dobiti te će vam biti dopušteno.”
Sviđaju mi se darežljiva srca koja su u određenim trenutcima sposobna zaboraviti sebe sama, da bi mislili na potrebe drugih. tako to učini moja Majka u Kani za zaručnike kada na svadbenoj svečanosti ponestade vina. Zatraži me čudo i dobije ga. Tako učini i ona žena kanska koja zatraži od mene da joj oslobodim kćer od vraga, te dobije tu posebnu milost.
Pričaj mi onda jednostavno o siromašnima, o onome koga želiš utješiti, o bolesnima koje vidiš kako pate, o zabludjelima koje želiš vratiti na pravi put, o prijateljima koji su se udaljili i koje bi još uvijek želio vidjeti pored sebe, o razjedinjenim brakovima, kojima želiš mir.
Sjeti se kako me Marta i Marija moljahu za brata Lazara i dobiše njegovo uskrsnuće. Sjeti se svete Monike koja, nakon što me je trideset godina molila za obraćenje sina, velikog grešnika, dobije njegovo obraćenje, a on postade veliki Svete Augustin. Ne zaboravi Tobiju i njegovu ženu koji u svojim molitvama poslaše arkanđela Rafaela da čuva njihova sina na putu, oslobodivši ga tako svih opasnosti i demona da bi se vratio bogat i sretan među svoje bližnje.
Reci mi samo jednu riječ za mnoge osobe, ali riječ prijatelja, riječ srca i žara. Podsjeti me da sam obećao: “Sve je moguće za onoga koji vjeruje. Otac vaš koji je na nebesima, podarit će dobrotu onima koji je budu tražili! Sve što zatražite od Oca u moje ime, bit će vam dano.”
Trebaš li i za sebe malo milosti?
Ako želiš, napravi mi popis svojih potreba i dođi mi ih pročitati; sjeti se slučaja mojeg sluge Salomona, tražiše me mudrost i dobije ju u izobilju. Ne zaboravi Juditu koja pokorno zamoli za veliku hrabrost i dobije je. Sjeti se Jakova koji me tražiše blagostanje (obećavajući mi da će desetinu svojeg imetka dati u dobrotvorne svrhe) i bijaše mu dano mnogo, velikodušno, sve ono što željaše i još više. Sara me moljaše i ja odstranih demona koji je bijaše mučio.
Magdalena moljaše s vjerom i ja je oslobodih ružnih navika. Zakej se molitvom oslobodi škodljive privrženosti novcu i pretvori se u velikodušnu osobu. A ti…što želiš da ti ustupim?
Reci mi iskreno jesi li gord, voliš li putenost i lijenost? Jesi li sebičan ili varljiv? Zanemaruješ i svoje obveze? Sudiš li oštro bližnjega svojega zaboravljajući moju zabranu: “Ne sudite da ne biste bili suđeni; ne osuđujte da ne biste bili osuđeni.”
Reci mi govoriš li bez milosti o drugima. Što te najviše brine od onoga što drugi misle o tebi odnosno od onoš što “misli Bog”. Dopuštaš li da te obuzme tuga ili zlovolja? Odbijaš li svoj život, svoje siromaštvo, svoja zla, svpj posao, način na koji postupaju s tobom, zaboravljajući pritom ono što kaže Sveto pismo: “Bog raspolaže svime za dobro onih koji ga vole.”
Reci mi, običavaš li govoriti laži, da ne vladaš svojim pogledom kao ni svojom imaginacijom; moliš li malo, bez žara; jesu li tvoje ispovjedi učinjene bez boli i bez nakane da se ubuduće kloneš grijeha i zapadaš li uvijek u iste pogreške? Slušaš li misu loše, a pričesti činiš bez pripreme i s malo djela zahvale? Jesi li lijen i bojiš se apostolata? Prođe li koji put i po nekoliko dana a da ne pročitaš niti jednu stranu Biblije?
I ja ću te podsjetiti na svoja učenja koja će donijeti potpuni preobražaj tvome životu. Još ću ti reći: “Bog ponizuje gorde, ali njega ponizuje vrhunac milosti.. Ako zanemariš sitne obveze, zanemarit ćeš i one krupne. Za svaku zlu riječ koja iziđe iz tvojih usta, morat češ polagat račun na Sudnji dan. Blaženi oni koji slušaju riječ Gospodnju i koji je sprovode u djelo.”
Ne stidi se, sirota dušo! Na nebu su oliki pravednici koji posjedovaše tvoje mane. No, moljahu s poniznošću i malo po malo oslobodiše se mana. Zato “nisam došao zvati pravednike, nego grešnike” i zato “Bog nikad ne odbija ponizno srce. Najbolji dar Bogu je raskajano srce.”
Ne libi se tražiti me duhovna i svjetovna dobra. Zdravlje, pamćenje, suosjećanje, uspjeh u radu, učenju i poslu. Slaganje sa svim osobama. Nove ideje za poslove, korisna prijateljstva, dobar karakter, strpljenje, radost, velikodušnost, ljubav prema Bogu, mržnju prema grijehu… Sve to ti mogu dati i dajem ti i želim da me pitaš. No, u svemu moraš uvijek ponavljati moju molitvu iz vrta: “Oče, nije ono što ja želim, nego ono što želiš Ti.”Zato često ono što traži jedna osoba ne pridonosi njenu spasenju, i zato joj naš Otac ustupa druge darove koji će joj činiti najviše dobro.
A danas? Što ti treba?
Što mogu učinit za tvoje dobro? Znaš li da ti želim ugoditi? Nahranih pet tisuća ljudi sa samo pet kruhova, jer vidjeh da ga trebaše. Smirih oluju kad me apostoli probudiše. Uskrsnuh kćer Jairovu kad me to zaište njezin otac
I ti si morao ponavljati sa prorokom: „Tko se obratio Gospodinu, a da nije bio uslišan?“
Imaš li sad kakav plan na umu?
Ispričaj mi ga potanko. Što te brine? Što misliš učiniti? Što želiš? Kako ti mogu pomoći? Kamo sreće da se uvijek sjetiš rečenice psalmista: „Ono što nas vodi ka uspjehu, nisu naši jadi. Ono što nas vodi ka uspjehu, Božji je blagoslov. Preporuči see Bogu u svojim jadima i vidjet ćeš da će se tvoje dobre želje ispuniti.“
Izraelci željahu zauzeti obećanu zemlju. To me moljahu i ja im dopustih; David željaše pobijediti Golijata, to me moljaše i dobije; moji apostoli željaše da uvećam njihovu vjeru, tražiše me tu uslugu koju im ja učinih s iznimnom velikodušnošću.
A ti, što želiš da učinim za tebe?
Što mogu učiniti za tvoje prijatelje?
Što mogu učiniti za tvoje nadređene, za one koji žive u tvojoj kući, u tvojoj četvrti, koje susrećeš na svome putu, za one kojima moraš položiti račun na Sudnji dan? Jermija me moljaše za Jeruzalem i Bog ga obasu blagoslovima; danijel moljaše za svoje sunarodnjake i postiže da se mnoge njihove boli umanje.
A ti, što si me ono tražio za svoje susjede, za svoju četvrt, za svoj kraj, za svoju domovinu…?
A za svoje roditelje?
Ako su mrtvi, sjeti se da je „moliti za mrtve sveto i dobro djelo, jer će tako počivati u miru od svoje patnje.“
A ako su još živi, što želiš za njih? Više strpljenja u patnji njihovoj, u njihovim zdravstvenim poteškoćama? Blagu ćud? Razumijevanje u obitelji?
Molitve sina ne može odbiti onaj koji je 30 godina bio primjer sinovske ljubavi u Nazaretu.
Ima li koji prisan prijatelj koji treba kakvu uslugu?
Moli za njega ili za nju, a ja ću od tvoje obitelji napraviti hram ljubavi i utjehe i uputit ću punih ruku milost tvojim bližnjima kao i potrebnu pomoć da bi bili sretni u sadašnjem vremenu i u vječnosti.
A za sebe?
Ne želiš li od mene milost i prijateljstvo
Ne bi li želio činiti dobro bližnjemu svojem, onima koje možda jako voliš, a koji žive daleko od vjere ili je ne žive na ispravan način? Ja sam gospodar srca koja, poštujući slobodu njihovu, uznosim blago prema svetosti i ljubavi Božjoj. Ali trebam ljude koji mole za njih.
U Evanđelju sam ostavio ovo obećanje: “Vaš Otac nebeski dat će Sveti duh svima koji ga budu tražili.”Tražite me dobroga Duha za svoje bližnje, da se sjete vječnosti koja ih čeka; da si pripreme blago na nebu čineći u ovom životu mnoga dobra djela i moleći neprekidno
Radeći za spasenje obitelji svoje i bližnjih svojih, ne zaboravi nikad čudesno obećanje prorokovo: “Oni koji mnoge privedu pravdi, zasjat će zauvijek kao zvijezde.”Jesi li možda tužan ili zle volje?
Ispričaj mi!
Ispričaj mi, neutješna dušo, svoje žalosti do u najmanju potankost. Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoju vlastitu jubav?Tko te je prezreo?
Reci mi je li ti loše na tvojem poslu i ja ću pronaći uzroke tvoga neuspjeha.Ne bi li želio da to se u nečemu pomogne? Približi se mojemu srcu koje posjeduje ljekovit melem za sve rane tvojega srca. Ispričaj mi sve i ukratko mi reci da, baš kao ja, sve zaboravljaš i sve opraštaš jer “patnje u ovome životu nisu usporedive s beskrajnom radošću koja nas očekuje kao dar u vječnosti.”
Osjećaš li ravnodušje osoba, koje su te prije voljele, ali koje te sad zaboravljaju i koje se bezrazložno udaljavaju od tebe?
Moli za njih!
Moj prijatelj Job moljaše za one koji su kao on bili nezahvalni i božanska im dobrota oprosti, te ih vrati njihovu prijateljstvu.
Želiš li mi ispričati poneku radost?
Zašto mi ne dopustiš da je podijelim s tobom kao dobar prijatelj? Ispričaj mi ono što je od jučer ili od tvog posljednjeg posjeta meni utješilo ili nasmijalo tvoje srce. Možda te štogod ugodno iznenadilo.
Kamo sreće da su nestale tjeskobe ili strahovi od budućnosti. Jesi li prešao kakvu prepreku ili izišao iz kakve poteškoće? Sve je to moje djelo, sve sam ti to ja poslao. Koliko me vesele zahvalna srca koja se, kao i ozdravljeni gubavac, vraćaju da se zahvale, ali me vrlo žaloste nezahvalni koji se, kao i devet gubavaca, nikad ne vraćaju da mi zahvale za primljena dobročinstva. Sjeti se: “Onaj koji zahvaljuje za dobročinstva, dobiva time i dobročinstva drugih.”
Uvijek mi puna srca reci “HVALA.”
I onda…zar mi nemaš što obećati?
Već znaš da čitam s dna tvojega srca. Ljudi se lako prevare. Bog ne. Reci mi onda iskreno. Imaš li čvrstu nakanu da se više ne izlažeš grijehu? Da se lišiš onog časopisa, dnevnika, filma, televizijskog programa koji šteti tvojoj duši? Da ne čitaš onu knjigu koja uzbuđuje tvoju maštu? Da ne općiš sa osobom koja je narušila mir tvoje duše? Da šutiš kad osjetiš da te stiže srdžba?
Zato “nerazboriti kažu ono što osjećaju u sebi kad su zle volje, ali razboriti uvijek ostaju u šutnji kada su zle volje i znaju prijeći preko nenesene uvrede.”
Želiš li ne govoriti loše ni o kome, čak i onda kada vjeruješ da je to što govoriš istina? da se ne žališ što je život težak? da mi ponudiš svoju patnju u miru umjesto da hodaš okolo poričući svoju bol? da ostaviš svaki dan malo prostora za čitanje onog što je za tebe korisno, posebice Biblije? Tako će reći i o tebi: “Slušaj riječ Božju i sprovodi je u djelo, a ona je kao kuća sagrađena na stijeni, neće se srušiti.”
Hoćeš li biti ljubazan s osobama koje su loše s tobom postupale?
Hoćeš li sada imati vedro lice i prijazan osmjeh? Čak i prema onima koji nemaju puno sućuti za tebe?
Sjeti se mojih riječi: “Ako pozdravljaš samo one koji te vole, kakvu zaslugu imaš od toga? Čak i loši tom isto čine. Oprosti i neka ti bude oprošteno. Vedro lice raduje tuđa srca.”A sad se vrati svojim obvezama……
No, ne zaboravi ovih 15 minuta razgovora ugodnog koji smo vodili ovdje u samoći svetišta. Sačuvaj što možeš više od tišine, skromnosti i milosrđa prema bližnjemu. Voli moju majku koja je također, tvoja majka.
Sjeti se da je odanost Djevici Mariji znak sigurnog spasenja.
Utješiti Isusa
Kraj čitavog puta duhovnog života je postići duboku bliskost s Isusom te podijeliti s njim radosti i boli koje on osjeća. Isusu trebaju tješitelji, ali ih nalazi malo. Utješiti Isusa je najistančaniji način ljubavi prema njemu. Na koncu konca, što uistinu vrijedi? To nisu velika djela koja mogu učiniti, niti junački čini koje mogu učiniti za mnoge siromašne i potrebite, ali njima mogu utješiti Isusa. On je središte čitavog života Crkve.
Kada volim Isusa i tješim ga, u svim sam dijelovima svijeta, u posteljama umirućih, u tamnicama, gubavštinama, tješim umiruće, ublažavam parnje čistilišta.
Zašto, ako je istina da, gdje jedan pati, tamo je i Isus, vrijedi i da utješiti Isusa znači poraziti tugu svijeta. Poziv je ovaj vrlo teško razumijeti i živjeti: potrebno je dostići viši stupanj svetosti.
Isus od Alexandrine Maria da costa
Nemaš sućuti za mene? Sav sam u svetohraništu. Toliko ismijan, napušten i toliko uvrijeđen.. Dođi me utješiti i izliječiti: izliječi toliku slabost. Posjeti uznike i utješiti ih dobro je djelo. Ja sam u uzama zbog ljubavi. Ja sam uznik nad uznicima.
Molitva
Slatka Majko Isusova, ti si prva štovateljica Njegova i Svetoga Trojstva
Ti si Majka Čašćenja, majka svih duša štovateljica, moja majka….
Stavljam svoj život tebi u zaštitu. s beskrajnim priznanjem zahvaljujem ti jer si mi otvorila oči za promišljanje Onoga koji se žrtvuje na svetom oltaru i otvara mi put čašćenja Euharistije. Uvijek me vodiš k licu svoga Sina u svetohraništu
Čuvaj moju dušu i posveti moj poziv štovateljice za slavu Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen
Upita jedan čovjek Boga: Bože, kako to tebi izgleda milion godina?
Bog odgovori: Pa, otprilike kao jedna sekunda, sine moj.
Čovjek nastavi: A kako ti onda izgleda milion kuna, Gospodine?
Bog uzvrati: Pa, otprilike kao jedna lipa.
Čovjek ga nato upita: Mogao si mi onda dati tu jednu “lipu”?
Bog mu sav radostan kaže: Naravno! Pričekaj samo sekundu...
