VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA
Ovaj je članak potaknut nedjeljnim evanđeljem u kojem sadućeji govore o uskrnuću mrtvih. Njihovo naučavanje nije priznavalo uskrsnuća, a danas na jednak način govore mnogi. Na žalost, I među kršćanima postoje ljudi koji o ovome ne znaju ništa, u ovo ne vjeruju ili znaju premalo da bi o tome imali neko svoje mišljenje. Ovdje smo izvadcima iz Katekizma Katoličke Crkve pokušali donijeti jedan presjek onoga što nas Crkva uči vjerovati o USKRSNUĆU TIJELA.
_______________________________________________________________________________________________
989 Čvrsto vjerujemo i čvrsto se nadamo, da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom, i da će ih on uskrisiti u posljednji dan. Kao što je bilo njegovo, tako će i naše uskrsnuće biti djelo Presvetog Trojstva: Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama (Rim 8,11).
990 Izričaj "tijelo" (doslovno "put", meso) označuje čovjeka u stanju slaboće i smrtnosti. "Uskrsnuće tijela" znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša "smrtna tijela" (Rim 8,11) oživjeti. 991 Vjerovanje u uskrsnuće mrtvih bilo je bitna sastojnica kršćanske vjere od početka. "Uvjerenje je kršćana: uskrsnuće mrtvih; vjerujući to, jesmo (to što jesmo)": (...) kako neki medju vama govore da nema uskrnuća mrtvih? Ako nema uskrnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo! Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. (...) Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih (1 Kor 15,12-14.20).
994 Jos više: Isus vjeru u uskrsnuće povezuje sa svojom osobom: "Ja sam uskrsnuće i život (...)" (Iv 11,25). Sam će Isus Krist u posljednji dan uskrisiti one koji budu u njega vjerovali i koji budu blagovali njegovo tijelo i pili njegovu krv. Već odsada on za to daje znak i zalog vraćajuči život nekim mrtvima, najavljujući time vlastito uskrsnuće, koje će ipak biti drugačijeg reda. O tom jedinstvenom dogadjaju on govori kao o "znaku Jone" (Mt 12,39), o znaku Hrama: navijesta svoje uskrsnuće treći dan nakon smrti.
995 Biti Kristov svjedok znači biti "svjedok njegova uskrnuća" (Dj 1,22), biti jedan od onih koji su "s njime pošto uskrsnu od mrtvih zajedno jeli i pili " (Dj 10,41). kršćanska nada u uskrsnuće posve je odredjena susretima s uskrsnulim Kristom. Uskrsnut ćemo kao i on, s njime i po njemu.
KAKO USKRSAVAJU MRTVI?
997 Što znači "uskrsnuti"? Po smrti, dijeljenjem duše i tijela, tijelo se čovjekovo raspada, dok mu duša ide u susret Bogu, čekajući da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog će svojom svemoću povratiti konačno nepokvarljiv život našim tijelima sjedinjujući ih s nasim dušama, snagom Isusova uskrnuća.
998 Tko će uskrsnuti? Svi ljudi koji su umrli: "koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5, 29).
999 Kako? Krist je uskrsnuo sa svojim vlastitim tijelom: "Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!" (Lk 24,39); ali se nije vratio u zemaljski život. Tako će isto, u njemu, "svi uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelima, koja sada imaju"; samo će to tijelo biti preobrazeno u slavno tijelo, u "tijelo duhovno" (1 Kor 15, 44): Ali, reci će netko: Kako uskrsavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doci? Bezumniče! što siješ ne oživljuje, ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno (...) Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; (...) i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi (...) Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost (1 Kor 15,35-37,42.52-53).
1000 To "kako" nadilazi nasu maštu i nase shvaćanje; mozemo ga dokučiti samo vjerom. Ali već sudjelovanje u euharistiji daje nam predokus preobrazenja nasega tijela po Kristu: Jednako kao što kruh, koji je od zemlje, pošto primi Bozje posvećenje, nije više običan kruh, nego euharistija, sastavljena od dvoga: od zemaljskog i od nebeskog; tako i naša tijela, kada prime euharistiju, u sebi nose klicu uskrnuća, nisu više pokvarljiva.
1001 Kada? Konačno "u posljednji dan" (Iv 6,39-40.44.54;11,24), "na svršetku svijeta". Uskrsnuće mrtvih duboko je povezano s Kristovim drugim dolaskom (paruzijom): Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arhandjelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu (1 Sol 4,16).
SUUSKRSLI S KristoM
1004 U iščekivanju tog dana, tijelo i duša vjernika već sudjeluju u dostojanstvu "biti u Kristu"; odatle proizlazi dužnost poštivanja svoga tijela, ali i tijela drugih, posebno onih koji trpe: Tijelo pripada "Gospodinu i Gospodin tijelu. Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? (...) Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama koga imate od Boga, te niste svoji (...). Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" (1 Kor 6,13-15.19-20).
SMRT
1006 "Zagonetka ljudskog položaja dostize vrhunac pred smrću". U nekom smislu, tjelesna je smrt naravna, ali za vjeru, ona je, u stvari, "plaća grijeha" (Rim 6,23). I za one koji umiru u milosti Kristovoj, ona je sudjelovanje u smrti Gospodnjoj, da bi mogli sudjelovati i u njegovu uskrnuću.
1007 Smrt je kraj zemaljskoga života. Nas je život odmjeren vremenom, tijekom kojega se mijenjamo, starimo, te se, kao kod svih živih bića na zemlji, smrt javlja kao normalan svršetak života. Taj vid smrti pridaje hitnost našim životima: spomen na našu smrtnost sluzi takodjer da nas podsjeti kako za ostvarenje svoga života imamo samo ograničeno vrijeme: I sjecaj se svoga Stvoritelja u dane svoje mladosti, (...) prije nego se vrati prah u zemlju kao što je iz nje i dosao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao (Prop 12, 1. 7).
1008 Smrt je posljedica grijeha. Kao vjerodostojni tumač nauka Svetog pisma i Predaje, crkveno Učiteljstvo uči da je smrt ušla u svijet zbog ljudskog grijeha. Iako čovjek posjeduje smrtnu narav, Bog je odredio da ne umre. Smrt je dakle protivna naumu Boga Stvoritelja; ona je ušla u svijet kao posljedica grijeha. "Tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio poštedjen da nije sagriješio", postala je tako čovjekov "posljednji neprijatelj", koji treba biti pobijedjen.
1009 Smrt je po Kristu preobražena. I Isus, Sin BoŽji, podnio je smrt, svojstvenu ljudskom stanju. Ali, usprkos strahu pred njom, prihvatio ju je činom potpunog i slobodnog podlaganja volji Očevoj. Isusov je posluh promijenio prokletstvo smrti u blagoslov.
SMISAO KRŠĆANSKE SMRTI
1010 Zahvaljujući Kristu, kršćanska smrt ima pozitivan smisao. "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (Fil 1,21). "Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti" (2 Tim 2,11). Bitna novost kršćanske smrti jest u ovome: kršćanin je po krštenju sakramentalno već "umro s Kristom", da bi živio novim životom; ako pak umremo u milosti Kristovoj, fizička smrt dovršava to "umiranje s Kristom" te ispunja naše utjelovljenje u njega, u njegov otkupiteljski čin: Dobro je za me da umrem u (eis ) Krista Isusa, vise nego da vladam krajnjim dijelovima zemlje. Njega tražim, koji je za nas umro; njega hoću, koji je za nas uskrsnuo. Moje se rodjenje približuje (...). Pustite me da primim čisto svjetlo; kada dodjem tamo, bit ću čovjek.
1012 Kršćanski je pogled na smrt izvanredno dobro izražen u crkvenom bogoslužju: Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.
1013 Smrt je svrsetak čovjekova zemaljskog hodočašća, svršetak vremena milosti i milosrdja koje mu Gospodin pruža da ostvari svoj ovozemni život prema Božjem nacrtu i da odredi svoju konačnu sudbinu. Kada završi "jedini tijek našeg zemaljskog života", više se nećemo vratiti da živimo druge zemaljske živote. Ljudi samo jednom umiru (Hebr 9,27). Poslije smrti nema "ponovnog radjanja" ("reinkarnacije").
1014 Crkva nas potiče da se pripremimo za čas smrti ("Od nagle i nepripravne smrti, oslobodi nas, Gospodine", Litanije svih svetih), da molimo Majku Božju da nas zagovara "na času smrti naše" (Zdravo Marijo), da se utječemo svetom Josipu, zaštitniku dobre smrti: U svakom činu i misli tako se vladaj kao da češ danas umrijeti. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti. Bolje je čuvati se grijeha nego izbjegavati smrt. Ako danas nisi spreman, kako ćes biti sutra?
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt,
kojoj nijedan čovjek ne moze izbjeći.
Jao onima koji umiru u smrtnome grijehu;
blago onima koje smrt nadje
po tvojoj svetoj volji,
jer im druga smrt neće nanijeti zla.
